Palo mi je na pamet nakon zadnje utakmice u čast Dražena Petrovića kad se pojavio njegov hologram da je još samo mali korak do toga da ga otkopaju i nose po Hrvatskoj kao što su Srbi nosili mošti cara Lazara prije rata.

S druge strane u Americi pogine Kobe Bryant, koji mjesec pričaju o njemu i život ide dalje. Nitko ga više ne spominje.

Ili imamo primjer Olivera čiji pogreb i godišnjice su veliki narodni događaj, iako čovjek nije bio ni u prvih 10 pjevača po glasovnim mogućnostima, samo je nosio tu neku poruku more ribe s čim se u Dalmaciji identificiraju. Iako možda 10% Dalmatinaca ima barku i ide na ribe, a ostalih 90% bi dali sve ribe svijeta za pečeno janje.

Onda te komemoracije iz Domovinskog rata ili Drugog svjetskog koje su jednako bitne kao da se to jučer dogodilo.

Što je tu u našim narodima i narodnostima da su toliko fascinirani umrlima?

Pa mozda je to sto vecina nisu u stanju da postignu nesto sto smatraju bitnim u zivotu, pa se onda kite perjem nekog iz kolektiva kojeg smatraju svojim.

Meni npr. veoma zanimljivo kad pricaju o utakmicama reprezentacije. Vazda kazu "mi smo igrali" A njegova stomacina sjedila kuci i ispijala pive i jela but dok su decki gOnjali loptu po livadi.

I onda kad neko uspjesan umre, poput Petrovica npr., od toga se pravi bauk i to se vidi kao licna tragedija.

A i ovo je mozda samo jedan dio odgovora na tvoje pitanje.

Kod Dražena je i to što je on bio simbol tehnike u košarci koja je isto umrla s njim. Imamo samo dvometraše da skaču pod košem, a za playmakera se daje putovnica Amerikancu. Jer za tehničara trebaju godine da se napravi i odgoji za razliku od dvometraša.

Je ti usporedba, Kobe poginuo u mirovini, a Dražen u mladosti i najboljim igračkim godinama.

Što se tiče Olivera to se pretvorilo u čisti turistički biznis, da nije tako obilježavali bi njegov rođendan koji je mislim zimi, a ne ovako praktično slave smrt ljeti.

Ovo s Draženom i Oliverom je dodatno medijski fabricirano, od onih koji se žele dodatno promovirati po medijima ili zaraditi nešto.

Dražena Petrovića se ne može sjećati nitko mlađi od 40 godina, njegovih igara u Ciboni se mogu sjećati samo stariji od 50.
Bio sam s djecom u Tehničkom muzeju u ZG i preko puta kod Cibone je ploča za muzej Dražen Petrović, OK mene bi zanimalo, ali što to uopće može predstavljati djeci koja su se rodila puno godina nakon njegove smrti?

Kod Olivera je još moguće da su mladi čuli njegovu glazbu, ali i on je zadnjih 15-godina živio od stare slave. Da je poživio i dalje bi bio poluzaboravljen, ovako je smrt dala način i izliku da se njegova glazba dodatno promovira.

Niti ovaj dio o fascinacijama nije točan u SAD u ovakvim slučajevima snimaju višemilijunske filmove.
Kao da tako nema fascinacije s umrlima tipa: Elvis Presley, Marilyn Monroe, Michael Jackson, Amy Winehouse.

Pa da se snimio film o Draženu ili bilo kojem Hrvatu i da je film svjetski uspješan , to bi bilo odlično. Ali mi to nismo u stanju, nego nam je jedini film snimio Srbin Divac, a mi možemo organizirati samo naricanje za umrlim, nekakve komemoracije, utakmice u kojima rezultat nije bitan itd.

https://www.forbes.com/sites/marisadellatto/2023/10/30/highest-paid-dead-celebrities-2023-michael-jackson-elvis-presley-whitney-houston/

Elvisova glazba još uvijek donosi lijepe godišnje iznose.

Dobro sad to nema veze jedno s drugim. Normalno kad umre pjevač ili glumac da se i dalje slušaju te pjesme i gledaju ti filmovi. Ali obilježavanje Elvisove smrti nije državni projekt u Americi, nego možda nekoliko zanesenjaka.

Dražen je zapravo za Hrvatsku igrao samo dvije godine, za usporedbu Modrić igra već 18 godina.

To je drugo jer Elvis je još uvijek živ.

O sunca ti, tamo ljudi oponašaju Elvisa i Emi ovome smeta memorijalna utakmica.

Usuđuješ se uspoređivati Kralja Elvisa s nekim lokalnim košarkašem koji na globalnoj razini objektivno ne ulazi niti među top 100 košarkaša svih vremena?

Vjerovatno je to jer su to jos uvjek pocetci kosarke u HR i zbog toga nece nikad nitko biti toliko eksponiran nakon smrti koliko god dobar ili bolji bio i to je to

Zašto sereš o Oliveru?

Što se tiče općenito, istina da imamo dosta kulta umrlih, ali nije to povod da se umanjuje lik i djelo Olivera Dragojevića.

Veličina pjevača se ne mjeri samo u oktavama nego i emociji koju on prenese, ti to nemoraš razumjeti ali i drugi narodi obilježavaju velikane svoje umjetnosti.

Neznam ni zašto misliš da Kobea Bryanta nitko ne spominje, spominje se i spominjat će se u košarkaškim krugovima uvijek.

Po meni je Shakespeare sasvim prosječan pisac, čak malo i prepatetičan, jer već tada je koristio izraze i jezik kakav narod u to vrijeme nije koristio.

Zapravo je izmislio dosta izričaja sam, bez neke osnove, ali su ga englezi uzdignuli i djela su se njegova proširila na krilima najrasprostanjenijeg kolonijalnog carstva.

Što bi mi trebali? Svoje velikane zagrnuti i što prije zaboraviti?

Ako ikoga trebamo štovati a to su ljudi čija djela nisu politička pa stoga nisu izvor prijepora i svađi.

Jedino kritiziram kultove smrti kada se stalno govori o umrlim i pobijenima a njih je više nego što je živih i prisutnih na našim prostorima.

I njih se treba prisjetiti ali kod nas se stalno vodi natjecanje u naricanju što valjda dovodi do toga da bolje teme nemamo.

Nešto kao što je Jugoslavija vječito bila zasnovana na antifašizmu, iako je drugi svjetski rat bio davno okončan.

To je kao da je SAD zasnovan na anti-kolonijalizmu, i na ničem više.

Vraćanje u prošlost i razglabanje prožvakanih tema je odlika nazadnih društava, a ovo je Balkan.

Što se tiče uzdizanja i poštivanja djela svojih stvaralaca to rade i napredna društva, jer se tako daje cilj kojemu treba težiti, i u tome nema ništa sporno.

Neka se mladi košarkaši ugledaju u Petrovića a pjevači u Olivera.

Promašio si bit, tema je fascinacija umrlima.
U SAD-u ljudi glume umrle osobe i oblače se poput njih, postoje profesionalni imitatori umrlih osoba koji žive od fascinacije umrlima.

Kakve to sad ima veze, popularni pjevači iz prošlosti imaju imitatore, a bendovi tribute bendove.

Je li Beatles tribute bend fascinacija umrlima ili glazbena fascinacija?

Kad pogledas i zbrojis Hrvati uopce nemaju neku facinaciju koliko je to izrazeno u svijetu. U osnovi mi zapravo vrlo brzo zaboravljamo

Glazbena fascinacija je izvođenje njihovih pjesama.
Fascinacija umrlima je oblačenje kao oni i imitiranje.

To oblačenje i imitiranje Elvisa je bilo na široko rasprostranjeno dok je on još bio živ.

To bi imalo smisla što kažeš da je on punio dvorane po svijetu, a nije nikad samostalno napunio Gripe kamoli Poljud. On se uklopio kao državni projekt jer se gura ta neka slika Dalmatinca koji ima brod i ide na ribe iako kažem 90% Dalmacije bi mijenjalo sve ribe svijeta za jedno pečeno janje. A nezgodno bi bilo sad da je država promovirala Vucu koji krka janjetinu i nikad ne znaš što će izvaliti politički nekorektno. Iako je po glasovnim mogućnostima 3 klase iznad Olivera.

I sada je. Imas cak i sektu koja Elvisa stuje kao boga

To je tvoje neko mišljenje, činjenica je da je Oliver glazbena veličina.

I tko je to pjevao na bilo kojem balkanskom jeziku a "punio dvorane po svijetu"?

Čitav rezon ti je pogrešan i polazi od toga što ne cijeniš Olivera. Ni ribe, s kojim ga stalno povezuješ.

I koja to država promovira Olivera?

Nitko ti nije spočitnuo da voliš Vucu i janjetinu ako hoćeš, ako ti je to đir, uživaj u tome.

Državu ne predstavlja ni HRT, a pogotovo ne RTL i Nova, ako misliš da su to mediji u kojima je Vuco podcjenjen a Oliver precjenjen.

Oliver je cijenjen jer to zaslužuje, a ako je Vuco podcjenjen, može se i o tome raspravljati, ali to ne znači da trebaš srati o Oliveru.

To što misliš da trebaš spustiti jednog da uzdigneš drugoga je klackalica koju si sam sebi stvorio u glavi.

Kod Dražena je njegova mater obični nekrobiznismen.
Jednostavno degutantno.

Pa nije tema Oliver, i to sam uzeo samo kao primjer , niti on meni smeta u smislu da ja imam skroz neki drugi ukus. Država koja se bazira na turizmu mora imati stereotipnog čovika s mora , prvo je bio Mišo Kovač pa je on zastranio , počeo svašta pričati. Oliver je bio idealan jer se nikome ne zamjera, barem za javnost je uzoran obiteljski čovjek.

Njega vole u Beogradu jer ih podsjeća kad su išli na lepo more , jeli ribe i vozili se na lepom luftmadracu. Da neki Srbin pjeva sve isto kao on samo da nije more nego Morava, ne bi prodao 100 kazeta tamo.