Samo i to se mijenja jer su monogamna društva većinom samo na papiru monogamna.
Tako da i natjecanje gubi polako smisao kao što je i "lov" s vremenom iščeznuo.
Kako žene teže da pokupe sve muške uloge i natječu se s njima, sve više i više one su te koje "love".

Većina mojih rodica je oteta. To se smatralo zabavnim. Ne valja ako nema nekog nereda.

Štoholmski sindrom je lako objasnit.

Ako ju progonitelj uhvati, to je ustvari dobra vijest, to je njoj dokaz da je on sposoban.

I tu se odmah krene rađati privlačnost, praktički više ne može odoljeti koliko god da je par trenutaka prije bio strah.

Taj strah je evolucija ugradila ne zato da stvarno uspije pobjeći, nego da pobjegne ovima smotanima i sporima. Poanta je da ju na kraju te igre jak i pametan uhvati.

E vidiš taj fenomen trenutka kad je sustigne je vrlo zanimljiv.

Žena je podsvjesno oprezna ostati na samo sa muškarcem, a pravi razlog je zato jer je izolacija = seks. Ona zna da se fizički ne može obraniti.

Onda slijedi ako te žena zovne negdje na samo, to je zapravo čisti poziv na seks. I što je zanimljivo, ako ne poduzmeš ništa u tom smislu dok ste sami, žena će izgubiti poštovanje za muškarca i vjerojatno ga više neće zvati drugi put.

Znači, stari narodi su imali ne samo zeleno i crveno (kao mi danas), nego i žuto svjetlo.

Da.

Svatko tko ima neku statistiku, zna da je to tako.

Sa inženjerske strane čisto gledano, ako bolje promislite žensko tijelo je ustvari karikaturalno građeno.

Sise i guzice, znači žena je okićena utezima koji ne služe ničemu drugome nego da ju usporavaju i rasipaju kinetičku energiju na ljuljanje, dok bježi.

Zato zablistaju u drugim scenarijima. Nije sve u trčanju.

Pa mlijecne zlijezde su izvor hrane za novorodjencad. I u danasnje vrijeme. Mozes misliti prije u pivjesti, dojila su djeca do tinejdzerske dobi. Tako da su itekako korisne. A guzicqa i bokovi je ustvari u povjesti oznacavala plodnost. Zene gradjene popod pjescanog sata bile su uvjek na cijeni.

Kadija pita samo "uzimaš li nju za ženu", njoj ne postavlja isto pitanje.

Samo se jednom čuje YES

Jesi li ti građena poput pješčanog sata

Nazalost tvoju ne Ja sam visoka i vitka. Na 177, ne mozes biti pješčani sat. Lol

U davna vremena bi se teško udala bez širokih bokova.

Čuj u davna? I sad mi je teško! Lol

Primjer rasipanja usmjerene horizontalne kinetičke energije na sekundarne stupnjeve slobode


Iz knjige Neoptimalna građa žena, Slika 12.7.

U biti slično toplinskim gubicima u parnim strojevima.

Lici na mene sa silikonima. Od par kubika!

Mislim da bih je sustigao.

Sustigao i oborio. Kao u američkom fudbalu!

Lijepa stara vremena, malo loviš, malo sakupljaš,..

Pa lovi i sad! Šta fali. I odvući je u svoju pećinu!

Sve bi bilo drugačije da se ovaj dio energije pohranjen u ljuljanje, može nazad pretvoriti u horizontalno kretanje, i onda koristiti poslije kao turbo pogon ili kao kod hibridnih auta, koji energiju kočenja pohranjuju u bateriju.

Ali sa turbo pogonom bi uspjela pobjeći! Baš ne razmišljaš. Jadna ljudska vrsta bi davno izumrla s tobom takvim.

Je, pa da onda svi pričaju ja ne valjam, ovakav, onakav... i gori.

Zamisli sad Robija uhvati jednu ovakvu. Okrene je i počne joj pojašnjavati kako i gdje je mogla pohraniti energiju. Ha Robika? Bi li?

Ja želim samo one koje me neće, a takve je teško naći.