Mislim da je sreća što juga nije nastavila svoj nuklearni program i što je Krško u Sloveniji a ne u Smederevu.

Nije takva tehnologija za balkanske države.

Nisam ni znao da Hrvatska ima toga kod sebe, doduše sad kad razmislim većinu Jugoslavenskog programa su ionako bili naši i Slovenci.

Srbi su u doba SFRJ imali te školske/istraživačke nuklearne reaktorčiće u Vinči, ali su to sjebali. Mislim da su ih kasnije iz "međunarodne zajednice" uvjerili/podmitili da to zatvore, nisu oni kao nacija dovoljno odrasli i odgovorni za takve igračke.

Slovenci i dan danas imaju aktivan istraživački reaktor na institutu Jožef Štefan: https://www.rcp.ijs.si/

Ruđer nije dobio reaktor, zato što su se oni prvo zabavljali ciklotronom 1950-ih na 1960-e, a kasnije istraživanjem dobivanja nuklearnog goriva 1970-ih na 1980-e. Imali su neke planove za izdvajanje urana iz pepela termoelektrane Plomin.

Financirano zapošljavanjen njihovih na crno i na bilo tijekom turističke sezone.

Za Srbe se znalo da cilo vrime imadu iste namire prima Hrvatiman.
Politika je kurba, nima tu trajnih savezništava ni prijatejstava, samo interesi.
U politici ti je i crni vrag dobar kal ti je o' koristi.

Bh. Muslimani su zadnjih 33 godišća problem prima Hrvatskoj.

A što se tiče pritnjaman sa supersoničnin raketaman prima ZG, ha, ništa.
Evakuirajmo Cehu , a za ostatak... ionako glasujedu za Senfa, ondi je i Senfova garnitura i državna vlast koja gura wokeleftardsku agendu...

Ako ćemo gledat koji su važni infrastrukturni objekti, čije rušenje ugrožava funkcionalnost države, imaš ih više, samo - to srušiti ide u domenu ratnog zločina.
Takve su mete tvornice kemijske industrije (osim vojnih). Brana kod Valjeva, vodni val ide do BG, a Valjevo svalja u palačinku.

Legitimne su mete mostovi. Zanimljivi bi bili učinci rušenja mostova na Savi i Dunavu.

Kakva brana kod Valjeva? Rovni na Jablanici? To je samo velika vodosprema, Valjevo bi naravno bilo poplavljeno, ali Beogradu ne bi bilo ništa. Sava i Dunav mogu progutati i veće količine vode.

Što se tiče kopnenog napada svi koji su odslušali taktiku i strategiju na ratnoj školi pa čak i u časničkoj znaju kako je istočna slavonija lako branjiva i proboji poput napada na Vukovar 91. su bili mogući samo radi apsolutne nadmoći JNA u to vrijeme. Napadač mora prijeći Dravu (osim u Baranji), Dunav ili Savu a nakon čega se nalazi na otvorenom području kako bi se reklo na dlanu ili u neprohodnim Spačvanskim šumama ili Kopačkom ritu. Za takav napad treba prvo neutralizirati skoro sve defanzive mogučnosti HV-a. U biti najranjiviji hrvatski grad u nizini je Slavonski brod, u slučaju bilo kakvog rata Hrvatska mora prvo neutralizirati RS.

Ukratko bez konrole BiH Srbija nema foothold za kopneni napad na Hrvatsku, zato su se oba posljedna rata vodila upravo tamo i završili čim su srbi izgubili RSK. Kako misle napasti Dubrovnik? pa trebali bi proći cijeli istočni RS da bi došli u položaj, napad iz Crne Gore? Preko planine bez mornarice u zaleđu?

Tehnologija se mijenja ali geografija ne, Crna Gora je izbačena iz Prvog svjetskog rata Sarkotićevim prodorom prema Lovćenu nakon što su četri broda KuK mornarice protjerala srbe i crnogorce u planine ostavljajući cijelu zapadnu stranu sarkotićevoj vojsci za slobodan proboj.

Vučić je "genijalni" manipulator, nacrisoidni profesionalac kakvog Srbija nikad nije vidjela.
Ušutkao je opoziciju a sve one koji ga prozivaju, kao studenti i slično, maltretira svim raspoloživim
sredstvima. Ima mrežu svojih medija koji sve redom "batinaju" tako da dobivaju obavještajne
podatke, gdje se javno objavljuju njihovi ilegalno prisluškivani razgovori. Samo jedan u nizu
primjera.
Vučić je Srbima i otac i majka, brat i sestra, predsjednik i prijatelj, komšija. Nema što nema.
Ima ga svugdje za reklamu. Nekada je iskakao iz frižidera. Za izbornu kampanju. Samo što su
to mnogi vidjeli kao šalu.

Sat vremena se vozi 20 km/h u otvorenom autobusu pri otvaranju dionice autoceste, naravno live
intervju, da što duže potraje. Oni koji ga javno psuju, odmah hapsi, ali i svojom beskonačnom
milosrđu poziva na razgovor da im oprosti. Žrtva i milosrdni otac istovremeno.
Sa svojim ministrima pred tv kamerama jede jeftinu salamu da demonstrira bliskost siromašnom
narodu.

Pri ubojstvu one male prije dvije godine, na live sjednici kao dobiva informaciju da su počinitelji
uhićeni, da ubere dodatne bodove. On priopćava, ne policija koja bi to trebala da objavi.

Sam čita sve izborne rezultate, ne izborno povjerenstvo ili netko treći. Pobjednik pojašnjava
pobjedu. Polako uz komentare. Konferencije za medije mu traju satima, miješa se u sve i svašta.
Otvara tvornice, autoceste, bolnice, pruge, obalizai gradilišta u radnoj odjeći. Naravno, uz
njega provjereni tv štabovi, ekipe koje mu ne postavljaju ozbiljna pitanja, nego samo daju prostor
za monologe, diveći mu se za velike uspjehe kao nikad do sad. Sva sreća pa nema ni more ni
"Galeba". Svraća po selima u privatne kuće i prisiljava domaćine i djecu da mu se dive. Uživo,
da svi vide kakvog predsjednika imaju koji i pored bezbroj obaveza ima toliko slobodnog vremena
da i njih obiđe! Divota.

Novinare, profesore, oporbene političare ili javne osobe često javno kritizira u televizijskim
nastupima. Posebno je agresivan ako slučajno dobije neko kritično pitanje, tada se najbolje primjeti
njegova narcisoidnost, jer on "radi 20 sati dnevno", i nitko nema pravo da prturječi. Klasika mu je
obraćanje naciji, najava investicija, stvaranje dojma stalne ugroženosti države, gdje su "ustaše" i
"šiptari" nezaobilazni. Spektakulano je dao izvesti prekid Eurosonga kod nadstupa Hrvatske, da se
uključi izravno na dolazak kineskog predsjednika na aerodrom.

Posebno često i vrlo detaljno komentira hrvatske vojne nabave da mobilizira biračko tijelo i skrene
pozornost s unutarnjih problema. Vojno-političku suradnju Hrvatska–Kosovo–Albanija tumači
kao stvaranje "bloka" protiv Srbije. I sve to dok sami provode svojevrsni paradoks: Srbija istodobno
želi biti vojno neutralna i održavati odnose s Rusijom, ali istodobno pomno prati sigurnosne veze
susjeda koji su već integrirani u NATO sustav.

Održava neizvjesnost i koristi dvostruku retoriku. Povremeno sugerira da Srbija ima i druge opcije
(Rusija, Kina, BRICS), čime pokušava povećati svoj pregovarački prostor prema Briselu. Tamo
govori o reformama i europskoj budućnosti, dok domaćoj publici ponekad kritizira EU kada procijeni
da mu to politički odgovara.

Infrastrukturni projekti financirani europskim sredstvima ili zajmovima predstavlja prvenstveno kao
rezultat njegova osobnog angažmana. U Moskvi su u MVP javno postavili pitanje "da li postoji samo
jedan predsednik Vučić", pošto uvijek ima dvije verzije, ovisno s kim razgovara.

Česte izvanredne konferencije stvaraju isto taj dojam, da pojača dozu. Što se uvijek ispostavi kao
fake. Voli uspoređvaiti podatke, prikazivati napredak Srbije, vadi samo selektivne brojeve. Nikad se
ne uspređuje sa zapadnim zemljama. Kredite i zaduženje, ne spominje. Za narod je samo da zna
koliko je pojeftinijo parizer.

U studio dolazi s punom košarom (deterdžent, sok, krumpir, jeftina kobasica, itd) i uživo najavljuje
smanjenje cijena. Vučić- domaćin koji brine o svakodnevici. Tabla i flomaster mu je omiljeno
sredstvo gdje objašnjava kako će plaće stići one u Hrvatskoj. Satima. On nije samo predsjednik –
on je Srbima sve.

U zadnje vrijeme je i prorok. Najavljuje ratove, sukobe, napamet predviđa da bi u slučaju da
pogodi mogao sazvati još jednu press konferenciju gdje gradi imidž političara koji "vidi dalje od
drugih" i dodatno učvršćujući vlastiti politički autoritet.
Za "proročanstva" u Srbiji mu ne trebaju najave, nego koristi obavještajno-policijski aparat koji "vidi
dalje od drugih". On je tu drugima da pomogne, jer Srbiji više nitko ne može pomoći, sve dok se
ne vrati u frižider iz kojeg je iskočio.
Ako večernji tv dnevnici ne počinju s "Predsjednik Vučić danas je...", onda se u Srbiji i svijetu ništa
nije desilo. Ali to se nije desilo.

Svatko koga Vučić brani nadrapa.

95. je bio u Glini pred Oluju.
Prije par godina je savjetovao Kosovske Srbe, posljedica je bila njihovo izbacivanje iz bilo kakve vlasti.

Tako da...