Ideoloski je naravno bila zatvorena - ali to je tako u jednopartijskim sistemima, tj. jednopartijskim "diktaturama".


I nije bas tako da su se progonili oni koji se "ne slazu 2 posto s partijom". Nakon 2.SR je bilo naravno mnogo strozije ali poslije je sve to polako doslo na svoje i jedine tabu teme kojih se nisi smio doticati su bili ekonomski sistem SFRJ i partizanska borba. Ne znam, ali pogledavsi stanje tu gdje zivim, u takozvanoj demokratiji, pa ovde imas vise tabu tema. Jedino je razlika u kazni koja slijedi ovde i koja te mogla zadesiti u SFRJ. Mislim..halo..Nele rece javno na bini da je "crko marshal" i to znamo kad, ne pred kraj drzave, i sta mu se desi? Nista. Eto, malo ih peglali, ali nikakve kazne, a ni bend nije zabranjen. A u medjuvremenu jedna njemacka pokrajina uvela da se moras "zakleti Izraelu na vjernost" ukoliko zelis drzavljanstvo.. A sad zamisli sta bi ti bilo da kazes da ne priznajes Izrael kao drzavu..

Meni to nije dovoljno da bi mogli govoriti o "klasicnom zlu". Pogotovo kad uzmemo u obzir pozitivne aspekte kojih je mnogo vise. Jbg. niko, pa tako i nista, nije perfektan.

Kao što si već vidio, kod Hrvata je to dosta starije od tog grofa. Početak je vjerojatno još u srednjem vijeku, a razlog je ponovno crkveno ujedinjenje.
https://www.jstor.org/stable/2491701

zamjena teza. Hrvatska je prvo bila jedinstvena, država koju je stvorio povijesni narod u ranom srednjem vijeku, pa pod raznim utjecajima razdijeljena i opet skupljena odozdo, težnjom naroda (jednina) za ujedinjenjem.
Jugoslavija nikada nije bila jedinstvena i sklepana je odozogor, težnjom političkih i ideoloških krugova, bez ikada razvijene težnje za time među narodima (množina). Ni 1918. ni 1945. nikada nisu provedeni referendumi u niti jednom djelu te države o tome želi li biti dio te države.




ti ne shvaćaš da i Beograd može biti i BIO JE imperijalistički centar. Ja bi da mi ne vlada nitko, a to UKLJUČUJE i Beograd. A kad bi morao birati, radije bi Švabu nego Beograd.

osim toga, preko tog mini srpskog imperija su drugi, jači imperiji ostvarivali svoj utjecaj ovdje. jednako kao što danas preko ukrajinskog nacionalizma u stvari tu zemlju drže u sastavu globalnog imperija.

ista stvar je bila i s Jugoslavijom. Mini imperij preko kojeg je veliki globalistički imperij kontrolirao ovaj prostor.

čak su i neki komunisti to kužili: https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/sv ... ene-171159

treba reći da politički gledano ova dva koncepta zapravo nemau kontinuitet iako u određenom smislu teže istome. Međutim, iza njih stoje različiti krugovi.

No i crkvena renesansna ideja ilirizma i moderni nacionalni koncept jugoslavenstva 19. stoljeća su zapravo izvanjski utjecaj na nas.

Nekad se JRT sastojala od radio-televizija nazvanih po glavnim gradovima socijalistickih republika i pokrajina.

Danas imamo isto to u vidu medija kojima upravlja Dragan Solak.

Nebi se složio, to je sve ista priča u kontinuitetu, nema potrebe za logičkim akrobacijama. Križanić, Strossmayer i Rački pripadaju istom krugu, imaju isti cilj.

Utjecaj je vanjski, to je očito.

nije ista priča, jer je prvu gurala zapadna Crkva da obnovi uniju s istočnom, i to j propalo usponom rusije kao pravoslavne supersile, a drugi koncept je gurao britanski i francuski imperij da razbije utjecaj austro-njemačkog, ruskog i turskog. Sa Srbima, kasnije komunitima, kao operatorom procesa.

to je ona Haramova zabluda, gdje projekt jednog imperijalizma smatra antiimperijalističkim jer je bio protiv drugog imerijalizma.

Ništa nije propalo, to je dugoročan plan. Križanić je i priželjkivao ruski panslavenski imperijalizam kao sredstvo sjedinjenja svih Slavena pod isti kišobran koje dugoročno dovodi do vjerskog jedinstva. Svaki panslavizam, bilo da se radi o Rusiji, Jugoslaviji ili nečemu trećem je tu dobrodošao. Strossmayer, Vrhovac, Rački i ostali su radili za svog gazdu, nikakve Britance i Francuze, to je smješno.

ne kužiš što ti pričam, govorim ti o tome kome je taj jugoslavizam trebao biti instrument.

u Križanićevoj logici to je bio instrument Rima i Moskve, a u ovoj novijoj LOndona i Pariza, često upravo NASUPROT Moskve.

Strossmayer, Rački i ekipa su često bili nesvjesni za čiji interes rade, to ti je ko kad pokreneš lavinu pa se mase pridruže ni ne znajući otkud je izvor.

Kužim ja šta ti pričaš i objašnjavam ti da je to nesuvisla priča. Promatraš stvari na razini "fejk" geopolitike, ne kužiš da postoji razina iznad tih tvojih instant imperijalizama. Ne treba nikakva lavina kad već stoljećima postoji ta politika u istoj organizaciji u kojoj je i izvor. Strossmayer i Rački da su bili nesvjesni za čiji interes rade, moš mislit.. Prije će bit da neki u Londonu i Parizu nisu bili svjesni za čiji interes rade i da su se pridružili lavini. Što se mene tiče sve je jasno, nemam tu više što reći..

ajde se saberi. Nije grof Chartoryski bio bilo tko i nije upravo NJEGOV rad Ilija Garašanin prepisao od riječi do riječi. I ni jedan ni drugi nisu bili igrači Vatikana.

Strossmayer je inače bio veliki protivnik prvog Vatikanskog Sabora, što ti jasno pokazuje raskorak njegove politike i one Vatikana u odnosu spram Pravoslavlja. Vrlo brzo nakon toga će Papinski Zavod Svetog Jeronima promijeniti naziv Ilirski u Hrvatski, što bi ti isto trealo nešt sugerirati.

A to je zato što ti ne kužiš da je geopolitika sve. I da se SVE promijenilo s usponom Rusije kao pravoslavne supersile i njenim rivalitetom s Austrougarskom, jednom od ključnih katoličkih država, čiji su vladari JOŠ nosili titulu Apostolskih Veličanstava. Koji su još 1843. ZABRANILI upotrebu ilirskog imena!

Stoga su potpuno različiti izvori renesansnog ilirizma i 19. stoljetnog ilirizma/jugoslavenstva i među njima postoji jasan diskontinuitet, čak i vremenski, jer tijekom 18. stoljeća imaš naprasni diskontinuitet (između Kašića i Gaja je veliki raspon) i to nije slučajno! stoga imaš i vrlo ambivalentan do hladan odnos Vatikana spram ovog drugog jugoslavenstva, jer ono vieš nije moglo poslužiti onim ciljevima s kojima je renesansi ilirizam guran, a to je prije svega Unija Crkvava

Tijekom boravka u Jugoslaviji Tisserant je izbjegavao (službene) razgovore o odnosu crkve i države, točnije o položaju Katoličke crkve u Jugoslaviji. Međutim, koristio je svaku priliku da iznese svoj stav ne samo o prošlosti nego i budućnosti tih odnosa. Poseban interes, pa moglo bi se reći, i divljenje kardinal je iskazivao prema ličnosti biskupa Strossmayera kao velikog zagovornika ideje ekumenizma. To je istaknuo u svom govoru na svečanoj sjednici JAZU, a dodatno i puno konkretnije naglasio prilikom posjeta Đakovu. Boraveći u Strossmayerovom gradu kao gost đakovačkog biskupa Bauerleina, Tisserant je izjavio: „Evo vidite vi ovo Đakovo, tu se je u glavi ovog biskupa rodila misao o jugoslavenstvu i ona je odavde zračila nadaleko i naširoko. I što se je dogodilo? Umjesto da crkva ovdje drži visoko taj barjak jugoslavenstva, taj simbol jedinstva ona se vezala za separatistički pokret koji je upravo Hrvatsku odveo na put izolacije od ostalih naroda Jugoslavije“. Kardinal je zatim dodao da su katolički svećenici u Hrvatskoj, pod utjecajem habsburškog klera uvijek bili konzervativni i da se taj konzervativizam zadržao i kasnije, posebno tijekom Drugog svjetskog rata, kada se dio Crkve vezao uz NDH i Pavelića. U taj dio svećenika nije ubrajao Stepinca za kojeg je rekao da je nosio u sebi Strossmayerovu ideju jugoslavenstva, a ne separatističku i izdajničku politiku. Po njegovim riječima, Stepinac ga je posjetio u Vatikanu nakon što je rat već počeo i rekao da se vraća u „tvrđavu fašizma“, gdje ga čeka užasna situacija, ali da je njegovo mjesto uz narod.
https://yuhistorija.com/serbian/kultura ... t00c7.html

Toliko o diskontinuitetu.

ovo ne potvrđuje ono što ti tvrdiš nego upravo suprotno.

stvari uvijek moraš staviti u geopolitički kontekst. Nakon 1948. i rastanka političkog Beograda s Moskvom opet se javljaju nade Vatikana za ekumenzimom prema SPC, pa onda idu ovakvi nastupi gdje se Crkva postavlja kao veliki pobornik ekumenzima. Malo se pragmatično prešuti da se istog Strossmayera na prvom vatikanskom nazivalo heretikom i maltene istjeralo odande.

Zanimljivo je da je i danas isto, gdje je sam Stepinac, tj. njegova svetost, postala žrtva lobiranja da se SPC udalji od RPC.

Dakle stvar je uvijek u odnosu Beograda i Moskve, SPC i RPC, SPC i Vatikana, i Srbije i Zapada

zato ti je upravo uspon velike pravoslavne sile Rusije, pojava etnofiletizma u pravoslavlju, odbijanje svakog pokušaja unije s Rimom, i dovela do toga da se Vatikan ohladio od ilirizma, a Austrougarska ga čak zabranila.

u 16. stoljeću, dok je Rusija još daleka pripizdina, a Vatikan promovira ilirizam na sve strane, bili su konstantni pregovori između Pećkih patrijarha i Rima o mogućoj uniji, kad Austrija oslobodi Srbiju. Usponom Rusije, ta opcija otpada. I tada splašnjava i crkveni ilirizam.

U konačnici, imaš zanimjiv film na pdf povijest o korijenima velikosrpstva, gdje se može pratiti kako je bila žestoko negativna reakcija Srba na obnovljeni ilirizam Gaja i Draškovića i kako mu se naglašeno suprotstavlja velikosrpstvo, kao projekt koji osigurava dominaciju pravoslavlja.

Ako je još u prvoj fazi tog obnovljenog ilirizma, za Gaja i Draškovića, Crkva u tome mogla vidjeti novi pokušaj ekumeniziranja pravoslavaca, nakon njihovog jasnog i nedvosmislenog otpora svemu tome, nakon austrijske zabrane ilirizma, nikako nije.

U om kontekstu, druga faza, jugoslavenstvo, koju guraju Strossmayer i Rački, bila je sve samo ne na liniji Vatikana, koji upravo u drugoj polivici 19. stoljeća i sam vidi u usponu Rusije i pravoslavlja prijetnju i opasnost. U tom smislu, Tisserantovo "čuđenje" što se Crkva odmakla od Strossmayera i okrenula "separatističkom hrvatstvu" je diplomatsko preseravanje u novim okolnostima zbližavanja Beograda sa Zapadom, jer se i sam Strossmayer okrenuo od sebe prema kraju života iz jasnih razloga, a Crkva na ovom prostoru samo slijedila Vatikan u njegovu postavljanju kao bedema rastućoj snazi pravoslavlja.
Kad je Austrougarska okupirala BIH, upravo je novopostavljeni nadbiskup Stadler bio najglasniji promicatelj hrvatstva u njoj. To je sasvim na liniji Vatikana u toj eri!

Jugoslavenstvo u eri Strossmayera i Račkog ima sasvim drugi izvor, makar se sam Strossmayer osobno zanosio ekumenizmom. No on nije izvor, izvor je Chartoryski, a ideja koncepta je suzbiti germanski utjecaj ovdje s okosnicom na pravoslavnu Srbiju, čime se direktno ugrožava i interes Vatikana i katolicizma. No to britanskoj gepolitici nimalo ne smeta, dapače. Time se potencira i sukob Rusije i austronjemačkog svijeta, što je opet jasan interes Londona. Ne možemo smetnuti s uma da je prvi svjetski rat izbio oko BIH!

Strossmayer koji je gurao tu ideju ovdje, nije uživao ugled u Vatikanu, jer se njegov ekumenizam smatrao podilaženjem pravoslavlju u eri kad Crkva donosi dogmu o papinskoj nezabludivosti i time se brutalno udaljava od povezivanja s pravoslavnim Crkvama, koje pak idu u jasni etnofiletizam predvođene rastućom Rusijom.

Tako da ne, Strossmayerovo jugoslavenstvo kao reciklirani ilirizam, nema isti izvor kao renesnani original, niti Rim ima isti pogled na njega. Geopolitički momenti uspona Rusije i udaljavanja Vatikana i pravoslavlja su tu jako bitni, i jasan signal da je Strossmayer u tome ostao usamljen (a na kraju i sam odustao, što se danas često prešučuje!!) jer je to bilo suprotno interesima katolicizma.

Ne, upravo potvrđuje sve što ja govorim i negira sve tvoje konstrukcije koje si izvukao ko zna otkud. Jasno se vidi da je Rim jednako stajao iza Križanića i Strossmayera i da nikad nije odustao od ekumenizma putem panslavizma. Strossmayerovi nastupi na saboru nemaju baš nikakve veze s politikom ekumenizma kroz panslavizam, to je tvoja izmišljotina. Nije kompletna hrvatska intelektualna-kulturna-politička elita odjednom postala projugoslavenska zbog nekog grofa, to su bajke. Stadler je očito bio dio spomenute konzervativne struje koja ionako služi za ukras, slično ko konzervativana struja u HDZu . Te priče o grofovima, geopolitikama i sličnim glupostima su loše alibi priče za konformiste koji žele bit u isto vrijeme uzorni katolici i furati suverenizam, ništa više od toga.

da je Rim stajao iza ranog Strossmayera je glupost, Strossmayer je bio dio manjinske skupine na prvom vatikanskom saboru, u njegovo vrijeme dok on gura ekumenizam, Vatikan donosi dogmu o nezabludivosti pape.

te dvije stvati su POTPUNO isključive. e onda kada dolazi era drugog vatikanskog, onda Crkva malo igra borbu za "bolju" prošlost i "čudi se" kako je baš Crkva promovirala hrvatski etnički separatizam. To je čuđenje ko pura dreku, pravljenje nemuštim.

nije hrvatska elita nikad postala kompletno projugoslavenska, dominantni smjer hrvatske politike je bio austroslavizam sve do 1917., a u nižim građanskim slojevima pravaštvo.

Stadler je postavljen za nadbiskupa u ključnom trenutku na KLJUČNOM mjesu za razvoj nacioalne ideje i gle čuda, ni J od jugoslavizma. Ponavljam - na KLJUČNOM mjestu. U BIH se jugoslavenstvo stvara i pokapa, i Tito je tamo skoro čitav rat proveo.
Dapače, i sam Strossmayer ti u pismu Franji Račkom 1884. godine piše: "Narod nam je u vrlo opasnom položaju. Srbi su nam krvavi neprijatelji. Dobro je rekao, mislim Marković, da dočim se mi ljuto borimo prot Madžara, Srbin brat iza leđa na nas navaljuje. U tom kontekstu, sam Strossmayer je bio jedan od največih Stadlerovih mecena!!! Pa onda imaš https://hr.wikipedia.org/wiki/Prvi_hrva ... i_sastanak, pa pojavu HKP https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_ ... _Hrvatskoj, sve pod jasnim patronatom Vatikana, dapače slovenac Mahnić ide kao glavni promotor!

Naravno da nije hrvatska elita postala ništa zbog nekog grofa, nego su puno šire silnice u igri bile, grof ih je samo uboličio u dokument. Čitav taj građanski pokret 19. stoljeća kod nas je oblikovan idejama koje su dolazile iz vana, koju su načelno protukatličke, a da pritom nosioci tih ideja ovdje često nisu ni znali kome geopolitički služe i zašto, isto ko i danas. Recimo Draškovićev i Gajev ilirizam, iako je po definiciji liberalno-građanska ideja (otac i pradjed Janka Draškovića su uvodili masonstvo u Hrvatsku, Maksimilijan Vrhovec je isto bio mason, Gajev bliski prijatlej Franjo Zaach također), je nastojala i Austrija usmjeravati u svom interesu, no čim su proruski Karađođevići zauzeli vlast u Srbiji odmah je zabranila ilirizam.

Tvrditi da u vrijeme kad se stvara i jača proruska Srbija, a Rusija doživljava ogroman uzlet koji se ukrštava u interesima s Francuskom i Austrougarskom, kad pravoslavlje ide u etnofieltizam, a Vatikan u ultrapapinstvo, kad su odnosi Rima i Moskve na minimumu (Pio 9. je s Rusima na pas mater maltene bio),
da u tim okolnostima Vatikan gura uspostavu junoslavenske države pod patronatom proruskih pravoslavaca je silovanje logike.

Tvrditi to je potpuno nerazumijevanje pristupa Vatikana ekumenizmu.

Odličan link


Kako ono, sve pod jasnim patronatom

Strossmayerova aktivnost na saboru i dogma o nezabludivosti nemaju nikakve veze s ekumenizmom, pokušavaš stvoriti argumente doslovno iz ničega. Crkva se nigdje ne čudi sama sebi, Tisserant potpuno jasno govori o jednom dijelu lokalne (hrvatske) crkve koja nije bila na liniji centrale, a to je onaj antijugoslavenski dio koji je bio na liniji pravaštva (frankovaca). Toj struji je pripadao i Stadler koji je u ključnom trenutku nakon Svibanjske deklaracije ostao praktički izoliran i bez utjecaja u Crkvi nasuprot glavnoj struji, Mahniću, Rittigu, Baueru..

Tisserant da prostiš, prosipa sitno, i prvi se nemušt, kako bi u novim okolnostima izborio borbu za bolju prošlost.
Moraš biti istinski zatupljen da vjeruješ da Strossmayerovo protivljenje nezabludivosti pape nema veze s njegovim nastojanjem ka ekumenizmu prema pravoslavicma. Pa potrebno je biti glup da ne vidiš da se te dvije stvarii samoisključuju!! Strossmayer je ajk odobro zano da će zbog te dogme ekumenska nastojanja propasti. A čuinjenica da je Crkva donjela takvu dogmu u tom trenutku ti pokazuje da tada nije imala nikakve ekumenske napore u smjeru zbližavanja s pravoslavcima. Samo zbroji dva i dva.

Postoji ravno NULA šansi da bi lokalna Crkva bila išla mimo centrale, što i njena kadrovska politika i djelovanje katoličkog tiska i čitav katolički pokret 19./20. stoljeće pokazivao. Na kraju krajeva, što ti uporno tupim, sam Strossmayer je napravio zaokret u svojim stavovima!

Svibanjska deklaracija je događaj iz 1917., kad je više manje kompletna hrvatska politika zamjenila austroslavizam jugoslavizmom, ali kao posljedicu ratnih okolnosti, ne neke dugotrajne strategije. Još kad je rat počinjao, ljudi oko Supila i Trumbića su bili praktički opskurni likovi.

Sve do tada, Crkva je, kao i manje više kompletna hrvatska politika, furala austroslavizam.

Mi ovdje govorimo o razvoju ideje tijekom 19. stoljeća, ideje koju su pokrenuli ovdje mason Vrhovac, mason Drašković, mason Zach, na izvorima Chartoryskog, koja služi geopolitičkim interesima protestantske Britanije i pravoslavne Rusije, nasuprot njegovog apostolskog habsburškog veličanstva.

Ti svarno misliš da je Vatikan potkopavao najvažniju katoličku dinastiju u Europi u korist pravoslavne Rusije i protestantsko-masonske Britanije? Stvarno to misliš??

ne budi neozibljan, uvjeravaš me u drvenu peć.

To što se par desetljeća kasnije neki bore za "bolju prošlost" u novim okolnostima je diplomatsko prekenjavanje.

No, kakgod. Mr. Tisserant je izgleda dobro procjenio da je došao na plodno tlo za trljanje soli na ranu napaćenom narodu pod jugo-komunističkom čizmom predbacujući mu što ista nije prihvaćena s oduševljenjem. Znao je da će isti to njegovo otvoreno priznanje i ruganje moći progutati, još ga usput opravdavati i tražiti krivca u nekom trećem. Ovo baljezganje iznad je najbolji dokaz za to.

Mr. Tisserant je došao u trenutku kad je Vatikan izgrađivao odnose sa SFRJ i naravno da je diplomatski prikazivao svoju državu kao prijateljsku Jugoslaviji, dok je eto za neke "nesporazume" onda zgodno okrivio lokalni faktor.

Najboji primjer kako vatikanska diplomacija funkcionira je da je taj isti Vatikan u vrijeme trdok komunzima u Jugoslaviji, Stepinca proglasio kardinalom! A kad je isti umro, vjerojatno ubijen, ali su se odnosi s Beogradom zatoplili, onda je čekao dok komunizam i Jugoslavija nisu bili debelo pokopani i kroz Miloševića percipirani na Zapadu kao sušto zlo, da bi Stepinca proglasio blaženim.
A danas čeka da se vidi hoće li se SPC udaljiti od Moskve da bi ga proglasio svetim.

Naravno, Tito ma koliko je bio ubojica nije bio budala, i znao je jako dobro zašto je od istog tog Stepinca tražio da otkaže Vatikanu 1946.
A koliko su općenito odnosi Vatikana i Jugoslavije bili srdačni, najbolje nam pokazuje činjenica da KC s Kraljevinom Jugoslavijom nije uspjela ozakoniti ni konkordat zbog protivljena SPC.

I onda nas ovdje uvjeravaš da je Vatikan eto rušio katoličku Austorugarsku da bi je zamjenio takvom državom. Dajme najme

U ovom radu se odlicno vidi da je sve sto je Krizanic zagovarao, promicao i radio bilo iskljucivo u cilju postizanja vjerskog jedinstva, njegove životne misije.

https://hrcak.srce.hr/file/52848

Odlomak iz križanićeve predstavke tajniku Kongregacije za širenje vjere. (str. 64.-65.)

Da li je Jugoslavija u svom "srboslovenskom" karakteru prestala da postoji...

Koliko se moze videti, Sarajevo, Zagrab, Ljubljana i Bec danas su gradovi-biseri srpskog mekog uticaja.

Da ste bili pametni ko sto niste...

Ne bi se tukli s Hrvatima, nego bi se podjelili i zbrisali sve male.
Od Crnogoraca, Muslimana, pa na dalje.

Vlazni snovi nedodrkani do kraja.

Znam da ti se dize na nacio-dominacije i podjele drugih, genocide, etnicka ciscenja, ali ovde je rijec o srpskom "Soft Power-u", ko sto rece Aleksije.

Srpski soft power je tu propala zemlja koja ne kontrolira ni vlastiti teritorij.