„Staljinovi učenici“, naziv je prve od deset epizoda dokumentarnog filma „Jugoslavenske tajne službe“ autora Miljenka Manjkasa a koju je počela emitirati Hrvatska televizija. Već na temelju prve epizode može se izreći ocjena kako se radi o ambicioznom projektu koji nastoji gledatelje opskrbiti se mnoštvom činjenica nepoznatih, preciznije rečeno nedovoljno poznatih, široj javnosti.


_________piše: Pejo Gašparević, Dnevnik.ba


U središtu preokupacije prve epizode je angažman Josipa Broza Tita na ustrojavanju obavještajne strukture bivše Jugoslavije po modelu sovjetske tajne policije NKVD-a. Pri tomu Tito, koristeći 70 lažnih imena, izravno sudjeluje u spletkarenjima i cinkarenjima političkih protivnika koje se potom najčešće, po njegovim naputcima, misteriozno likvidira. Upravo čitam sadržajno slojevitu knjigu „Bog – mala povijest Najvećega“, u kojoj ugledni njemački autor Manfred Lutz upozorava na kobne poljedice sovjetskog ideološkog eksperimenta. Lutz za bivši Sovjetski Savez kaže da je „zemlja praktičnog ateističkog pokusa s katastrofalnim posljedicama po čovječanstvo“. To znači da je i Tito preslikavanjem sovjetskog sustava u bivšoj Jugoslaviji, također pridonosio proizvodnji „katastrofalnih posljedica po čovječanstvo“.

„I gle, kada su isključeni aparati na mrtvu tijelu 'realno postojećeg socijalizma' smjesta se, sama od sebe raspala marksistička ideologija koja je umjetno održavana na životu, poput mumije što nakon dugih stoljeća dođe u doticaj sa zrakom“, ističe Lutz. Ovoj slikovitoj Lutzovoj dijagnozi ne može se oduzeti intelektualna briljantnost.

Tito je, kako se to svjedoči u „Staljinovim učenicima“ - prvoj epizodi dokumentarno-filmskog serijala „Jugoslavenske tajne službe“, marksistički svjetonazor stjecao u Kominterni a cinkaroško-spletkarski zanat u NKVD-u i s tim „vještinama“ je pravio vlast u bivšoj Jugoslaviji. On na jednom od sastanaka sa svojim najbližim „drugovima“ izvješćuje kako je od NKVD-a dobio instrukcije da se „kad preuzmemo vlast smjesta obračunamo s neprijateljima, i treba što više da ih pobijemo“. A za Tita su „neprijatelji“ svi oni koji nisu članovi komunističke partije ili njeni simpatizeri. Tito je, prema dokumentiranom materijalu ponuđenom u prvoj epizodi ovog televizijskog serijala, doista i proveo u djelo svoju zamisao po kojoj treba „što više da ih pobijemo“. Naime, predsjednik Komisije Vlade Republike Slovenije za pitanja prikrivenih grobišta i povjesničar Jože Dežman je ustvrdio kako su Titove tajne službe „u Sloveniji ubile dva puta više ljudi nego okupator“.


Iako je Titovo komunističko-jugoslavensko zastarjelo ideološko-političko vozilo crklo prije dvadesetak godina, ostali su što javno, što diskretno, egzistirati obavještajni i ideološki pipci raspršeni u raznim strankama, medijima i institucijama na području bivše Jugoslavije. Prva epizoda serijala „Jugoslavenske tajne službe“ govori da bi učinci prikazivanja dokumentarnog televizijskog uratka mogli uroditi potkresavanjem tih pipaka. Ima se razloga očekivati kako će se manipulativnim navikama „pipaka“ suziti manevarski prostor.




Simpatizere Titova komunističkog režima, obdarene nesposobnošću shvaćanja da je taj ideološko-politički konstrukt doživio povijesni bankrot, čeka sudbina svođenja na sektu koja će sama proizvoditi vlastitu marginalizaciju. Uvidom u angažmane sljedbenika te novokomponirane sekte regrutirane na području bivše Jugoslavije i njihova stajališta koja plasiraju javnosti, uočava se kako se radi pretežito o osobama koje su ostale u zagrljaju isključivo Marksa mimo tokova suvremene političke misli i literature koja nudi drukčije poglede na društvena uređenja. Oni u intelektualnom i političkom smislu nemaju što novoga ponuditi jer se koriste zastarjelim alatom. Ovakvom dijagnozom ne želi se osporiti ničije demokratsko pravo biti sljedbenikom Marksovih ideja, ali se ima potreba evidentirati arhaičnost takve političko-ideološke škole.

Odnose između država nastalih raspadom bivše Jugoslavije i naroda situiranih u njima treba razvijati, ne na komunističko-ideološkoj matrici „bratstva i jedinstva“ koja je prikrivala probleme, nego na temelju međusobnog uvažavanja. Neka ratovi i nazadne ideologije, koje truju ljudska srca, ustupe mjesto plemenitosti.