Pa sta ocekujes Josipe od te kanalizacije od covjeka?
To je jedna retardirana persona koja nikada nije preboljela poraz koji
su mu "ustase" nanijele u Hrvatskoj. Mislis da se on promijenuo, da je umrlo ono izvorno cetnistvo u njemu?
Jos on sanja o Karlobagu i Virovitici kao i masa slicnih debila. Kod tog retarda se cisto moze osjetiti mrznja
koju osjeca prema Hrvatima, jer koristi svaku, pa i najmanju glupost da podje kenjati nalik ocu mu retardu Dereticu
o Hrvatima kao nekom "fejk" narodu. Nevjerojatno je kako svaki slican retard jednostavno zaobilazi citati povijest koja
je postojala prije 13. stoljeca. Tada bi ta stoka skontala puno vise o Hrvatima, ili, mozda i znaju sve, ali tesko im citati
i prihvatiti istinu, jerbo bi se u sekundi srusila njihova mitomanska istorija. Da se razumijemo, retardima nazivam samo one koji zaista misle da je KOKV neka srpska granica (koja btw nikad nije postojala) i one koji misle da smo mi Hrvati neka mitska bica iz
Grimmovih bajki. Cudo da od takvih dobijes po pakasu al eto. I ne samo da takve smatram retardima vec im se najebem svih
i ispod i iznad zemlje.
Dalje o ovom picopevcu Vucicu. Nista se danas u njegovim govorima ne razlikuje od onoga sto je lajao po tzv RSK za vrijeme rata.
Isti je to zlocinac kao i onda samo je to malo upakirao onim svojim okruglim pizdastim usnicama. Nevjerojatno je njegovo licemjerstvo
da ikome soli pamet. Osoba koja je ucestvovala u progonima poticala zlocine itd itd sada prosipa price okolo. Spustite to *** na zemlju
vec jednom

Da, ali on se prodavao kao "umiveni" četnik, proeuropski nastrojen, čak je rekao "ajte da pređemo preko onoga šta je bilo"...


Dal se sjećaš kako je pričao da su mu Ustaše pobile familiju pa onaj novinar Jutarnjeg otišao u Bugojno i tamo mu sreo strica koji je ispričao da niko od njegove obitelji nije stradao od Ustaša i da su Vučići bilo prešli na katoličanstvo? :)

Ajmeeeee..... koja bruka, onda Vučić izašo pred novinare u Beogradu i reko da on ima familije i sa majčine strane :)

Poserem ti se u šubaru vojvodo

Nikolić: HR da se pokrije ušima, ko sa nama neće lepo...

http://www.b92.net/info/vesti/index.php ... id=1210899

Diplomatske vještine srbijanskih političara: ''Infantilna retorika koja podsjeća na osnovnoškolce''


Autor: Dr. sc. Gabrijela Kišiček

„Nećemo dopustiti da bilo tko Srbiju ponižava i gazi“, riječi su koje srbijanski političari ponavljaju kao svojevrsnu mantru. Kritika upućena Srbiji u bilo kojem aspektu, od pravosuđa do kulture i obrazovanja, rezultira upornim ponavljanjem kako se Srbiju „ponižava i gazi“ te sipanjem uvreda na račun Hrvatske, koja je, prema riječima Aleksandra Vučića „falsifikat Europe i europskih vrijednosti“.


Ovakve bismo riječi, da su se ponovile prvi put, zasigurno nazvali agresivnom retorikom usmjerenom na diskreditiranje Hrvatske, shvatili ih kao ozbiljno narušavanje diplomatskih odnosa dviju zemalja. Iz perspektive politike, možda to i jest slučaj. Iz perspektive retorike, ovakav način komunikacije više ne možemo ni smatrati agresivnim već prije svega infantilnim.

Srbijanska retorika još je od davnina usmjerena na to da se „odlučno brani srpska čast, dostojanstvo“, usmjerena je na to da se Srbija prikazuje kao „žrtva“ i to kao „najveća žrtva svih ratova“, a „u srpskim grudima ništa neće kucati za fašizam“. Takva je retorika, nažalost, dobro poznata i iz govora Miloševića, Karadžića, Mladića i Šešelja, a sada je u ponešto drugačijem kontekstu nastavljaju i Vučić, Dačić, Nikolić.
Infantilna je to retorika koja podsjeća na osnovnoškolce koji se kući vraćaju s lošim ocjenama pa se opravdavaju time što baš njih učitelj ne voli. Jer oni, eto, sve rade dobro, ali učitelj „ima pik“ na njih. A ako i to nije dovoljno, onda će još malo kritizirati učitelja koji nije dobro objasnio gradivo i previše traži.
Isti je princip srbijanske političke retorike: nitko njima neće držati lekcije, a „ponajmanje Hrvatska“ jer tko je „jedna Hrvatska“ da njima blokira pristupne pregovore s Europskom unijom? Možda samo ravnopravna članica te iste Unije?

Budući da je to činjenica koja se ne može poreći ni opovrgnuti, idući očajnički potez bio je diskreditiranje te iste članice u kojoj se, prema riječima Tomislava Nikolića „veličaju simboli pod kojima su u NDH ubijani Srbi, Romi i Židovi, predsjednica Hrvatske se ispričava roditeljima zato što je ne znajući u paketićima djeci poklonila i čokoladu proizvedenu u Srbiji“, a Vučić dodaje da hrvatska povijest počiva na „floskulama o velikosrpskoj agresiji“. Uz to se još, uz zavidno poznavanje unutarnje politike Hrvatske, spominju i izjave tajnika Ministarstva obrazovanja po pitanju PISA analize znanja hrvatskih učenika. Sve to u argumentaciji se naziva non sequitur, odnosno pojednostavljeno „miješanje krušaka i jabuka“. Navodi se sve i svašta samo da bi se Hrvatsku prikazalo kao neprijatelja koji „Srbiji podmeće nogu“ na njezinom putu u EU. Da nije Hrvatska, bila bi Bugarska. Kad ne bude Hrvatska ili Bugarska, bit će Slovenija. Jer puno je lakše srbijanskoj javnosti probleme u pristupnim pregovorima objasniti željom nekih da „naštete i uvrijede Srbiju“ nego da možda političari ne rade dobro svoj posao.

Da je blokiranje pregovora nešto s čime se i Hrvatska susrela. Da je otvaranje i zatvaranje poglavlja rezultat promjena koje država treba napraviti. I da je sve uobičajena procedura pristupnih pregovora koje je prošla svaka država prije Srbije.
Ili su možda srbijanski političari očekivali da će dovoljno biti reći kako u srpskim grudima ne kuca fašističko srce i da će to biti ulaznica za svečano primanje u Uniju? I da je srpski narod dovoljno propatio u svojoj povijesti pa da mu ne treba još patnje s tim pregovorima? Diplomatske vještine i kulturna komunikacija očito su nepoznati pojmovi kod srbijanskih političara, a logična i zdravorazumska argumentacija nepoznati u srbijanskoj retorici. Jer nema logike da se diskreditira i vrijeđa zemlja s kojom trebate sjesti za pregovarački stol. Nema logike da se nakon teških riječi i uvredljivih kvalifikacija govori o „pružanju ruke“, o „kompromisima“, o „gradnji društva bez granica, vjerskih i rasnih sukoba“.
Skupljati unutarpolitičke bodove na račun zaoštravanja odnosa Srbije i Hrvatske trebao bi biti retorički passė u obje zemlje. Međutim, Hrvatska kao punopravna članica EU-a ima pravo, poziciju i moć da utječe na pristupne pregovore Srbije, ima pravo kao i svaka druga zemlja članica dati svoje primjedbe i kritike.

Kojom će dinamikom pregovori teći ovisi o politici, ali i o retorici srbijanskih političara koji bi trebali „odrasti“ i kritiziranje prihvatiti kao sastavni dio pristupnih pregovora, a ne kao „ponižavanje i gaženje“. Jer ta i takva retorika već je nanijela dovoljno štete i, nažalost, odnijela previše ljudskih života.

Evo jedan pismen osvrt na baljezganje ove ekipe iz RS.

Sve je ok napisano sem da je zaboravila malo bolje opisati Vucica i Nikolica. Iako znamo ko su i sta su, i kao takvi zadnji koji bi nekome mogli soliti pamet, nije zgoreg sto je cesce moguce to napominjati

On je rekao da Srbija nema problema u odnosima s Hrvatskom, već da Hrvatska ima problem sa samom sobom, odnosno sa svojom istorijom.

"Što se nas tiče ne interesuje nas Hrvatska, neka rade oni šta hoće, nas interesuje njihov odnos prema Srbima koji tamo žive, prema Srbima koji su bili u žrtve u Drugom svetskom ratu, danas Srba ima manje od pet odsto a do pre 30 godina ih je bilo 15 odsto, koja su prava Srba, šta ćemo da rešimo kao probleme", rekao je Dačić i dodao da Srbija očekuje da se "stvari vrate u normalu, da se Hrvatska ponaša kao odgovoran član EU".