oriđiđi je napisao/la:
krstjanin je napisao/la:
Jedno je poznavati jezik drugo su zajednicke institucije u kojima bi dva potpuno razlicita jezika trebala biti govorna. To se samo i iskljucivo moze rjesiti potpuno odvojenim institucijama odnosno kantonima tipa svicarske. Skole, domovi zdravlja,... Sve sto zahtjeva sporazumjevanje mora biti na jednom jeziku inace ne funkcionira
U Luksemburgu su ljudi trojezični, neki govore njemački, neki francuski, a neki luksemburški i opet sve funkcionira bez odvajanja.
Nije to bas tako jednostavno uvjek je netko diskriminiran i funkcionira vjerovatno samo iz razloga sto je Luksemburg minijaturan i ne tice se veceg broja ljudi. I tu se vidi da se zbog problema tezi nametanju tog hibridnog luksemburskoj jezika koji je opet zapravo vise njemacki nego francuski itd... Bilo kako bilo ucenje francuskog ili njemackog ili oba kao svjetskih jezika je svejedno realno.
Natjerati Srbina da uci albanski ili Albanca da uci srpski je malo je reci nerealno
Većina Luksemburžana govori luksemburški u svakodnevnom životu, ali rijetko ga pišu. To je dijelom zbog toga što luksemburški nije dugo bio pisani jezik: prvi prijedlog kako bi se luksemburški trebao pisati uveden je tek 1946. godine, ali nije bio dobro prihvaćen. Trenutni standard uveden je 1976. i dodatno reformiran 1999. Unatoč tome, luksemburški nije postigao značajan status kao jezik književnosti ili znanosti.
Ovo stvara izazove u obrazovanju. Većina školskih udžbenika tiskana je na njemačkom, ali većina luksemburške djece ne razumije standardni njemački kada krenu u školu. Djecu se stoga prvo podučava na luksemburškom, a zatim se uvodi njemački. U 2. razredu uče francuski. Luksemburški kao predmet ostaje dio kurikuluma samo do 7. razreda.
U srednjoj školi, francuski postaje dominantan jezik nastave, posebno u znanosti. Zanimljivo je da studenti nisu imali mogućnost studiranja na luksemburškom sve do otvaranja Sveučilišta u Luksemburgu 2003. godine.
Luksemburški je najkorišteniji jezik na televiziji i radiju, ali u tiskanim medijima slika je drugačija: 65% svih članaka objavljuje se na njemačkom, 25% na francuskom i samo 10% na luksemburškom.
U bankarstvu, poslovanju i ugostiteljstvu, većina ljudi govori francuski. To je zbog činjenice da mnogi radnici u tim sektorima putuju na posao iz Francuske i Belgije. Luksemburški dominira u neformalnim i tradicionalnim tiskanim medijima poput pozivnica i letaka. Mladi ljudi u Luksemburgu pišu e-poštu i poruke na svom materinjem jeziku.
