Što?

Ok, sačekaćemo neko vreme, ako ništa drugo staviću ja..
Treba dodati naravno i Makedoniju i BiH..

Sacekajmo, ali mi se cini da ces ti stavljati

Hrvati nažalost..nemaju mitova.

Pisalo je samo ko je želio čitati. No pošto su tebi glavna literatura Šešelj i Drašković..šta reći..

želio si mi predmnijevam reći da se o ustaškim zličinima nije smjelo pisati a o četničkim jest.. ..zagrcnuh se evo..

nema tu neke borbe. Uvijek se kaže da su u bitci kod Siska sudjelovali i kranjski strijelci,..jedni od boljih u tadašnjoj Europi. Uz Štajerske čete, hrvatske čete, to je bila pobjeda koalicije. Nitko ne tvrdi da su samo Hrvati sudjelovali u bici, to bi bilo glupo jer podaci o bici su dostupni i sve je poznato historiografski.

Osim Ivana Gorana Kovacica i poeme Jama ko je pisao?

Da, ta tvoja teza mi je poznata.
Mada stoji u koliziji sa Crvenim, Belim i inim Hrvatskama koje se pominju i na ovom forumu.

Mada pod mitovima ne računam samo istorijska tumačenja, već i predstave koje ovi narodi grade o sebi, što si mogao da primetiš na primerima SLO i SRB, koje sam stavila.

Ili su možda "geni kameni" i od toga operisani?

btw. kad i kako je nastalo ovo geni kameni?

za Ivana Gorana se ne zna o čijim je zločinima pisao. Nigdje on ne navodi počinioce. A zaklan je od četnika.

i ti pitaš ko je pisao o ustaškim zločinima. Ovo je glupost za trajni ban al još ću malo sačekat.

ja sam navela da se sa slovenske strane tvrdi suprotno u dnevno-političkoj demagogiji.

Nije mit svako spominjanje nečega. 90% Hrvata nikad nije čulo ni za jednu od tih boja Hrvatske.

Mit je ono što uđe u kolektivnu nacionalnu svijest. Kao npr Kosovski mit. Ili mit o srpskoj nepobjedivosti. Pa mit o srpskom slobodarstvu. Pa mit o Srbima koji gube dobivene bitke u miru. Pa mit da su Srbi stradali pod Turcima..itd..to je skoro 100% usađeno u srpsku mitomansku svijest. Toga kod Hrvata nema ni u naznakama.

ne vjerujem da oni tvrde da je to samo slovenska pobjeda. Bilo bi preglupo čak i za njih zato što za bitku postoje precizni podaci, ko je bio, koliko koga, sa obje strane pa nije to bilo prije 1000 godina.

daj ne preti banovima za svaku tričariju..
šta ti je?

hm, to je iz neke mini-studije o slovenačkim mitovima.
e sad i ti...ko da je čudno da se mitomani bave preglupim opštim zaključcima..

Tijekom cijelog XVI. stoljeća Hrvatska je bila izložena jakim turskim napadima, a nakon katastrofalnog poraza na Krbavskom polju krajem XV. stoljeća, njezin se teritorij toliko smanjio da se zaista s pravom nazivao “ostaci ostataka nekad slavnog hrvatskog kraljevstva”.
Godine 1580. osnovan je Bosanski pašaluk na čije je čelo 1591. godine postavljen ratoborni i osvajački raspoložen Hasan-paša Predojević. Njegov je cilj bio pod tursku vlast staviti sva još neosvojena područja uz rijeke Unu i Kupu, a posebno Sisak, koji je tada nazivan “ključem Hrvatske”. Naime, padom Siska turskoj bi vojsci bio otvoren put prema Zagrebu, a to je pretpostavljalo i konačno osvajanje čitave Hrvatske.
Svoj plan Hasan-paša Predojević počeo je ostvarivati odmah po preuzimanju dužnosti, te 1591. prvi puta pokušava opsadu Siska, ali doživljava neuspjeh. Godinu dana kasnije Hasan-paša gradi tvrđavu Petrinju, koja mu je trebala pomoći pri osvajanju Siska i ponovno pokušava opsadom grad staviti pod svoju vlast, ali i drugi puta u tome ne postiže ništa značajno, jer kanonik Mikac i njegovi vojnici odolijevaju svim turskim navalama.
Ipak, Predojević je te godine postigao jedan značajan uspjeh. Osvojio je grad Bihać, koji se nakon devetodnevne opsade predao, praktički bez borbe. Naime, kapetan Lamberg otvorio je vrata grada na zahtjev građana, jer im je paša obećao potpunu slobodu ako predaju grad. Unatoč obećanju, Turci su pobili 2.000 ljudi i odveli sa sobom oko 800 djece.
Kako je bez poteškoća uspio staviti Bihać – nekada nazivan i “glavni grad hrvatskog kraljevstva” – pod tursku vlast, Hasan-paša Predojević donosi odluku koja će se kasnije za njega i tursku vojsku pokazati kobnom. Iako je pod Siskom dva puta odbijen, nije odustajao od namjere osvojiti ga te u tu svrhu angažira više od 10.000 vojnika nasuprot malobrojnoj sisačkoj posadi, koja je brojila 300 branitelja pod zapovjedništvom kanonika Blaža Đuraka i Matije Fintića. Hasan-paša je bio u uvjerenju da će lako poraziti tako malobrojnu posadu već iscrpljenu stalnim turskim napadima. Međutim, nije računao na to da je nakon pada Bihaća, Sabor donio insurekciju (insurrectio), tj. odluku o općem ustanku, gdje je napisano da na banov poziv plemići, kmetovi, građani i sve duhovne osobe moraju krenuti u rat.


Hrvatski ban tada je bio Toma Erdödy, sin bivšeg bana Petra II. Erdödyja, koji je na bansku čast postavljen kada je imao samo 26 godina, ali je unatoč svojoj mladosti bio već vrlo iskusan u borbama s Turcima. Vidjevši kakva opasnost prijeti ukoliko padne Sisak, hrvatski ban Toma Erdödy kreće u pomoć ugroženom gradu sa više od 1.200 svojih vojnika. Pridružuju mu se Andrija Auersperg, general Karlovačkog generalata s oko 800 ljudi iz Kranjske i Koruške, zatim njemačke postrojbe s više od 3.000 konjanika, Stjepan Grasswein, zapovjednik Slavonske krajine i njegovih 400 konjanika, oko 500 žumberačkih uskoka i na kraju štajerski pukovnik Ruprecht Eggenberg sa svojim vojnicima. Ta udružena hrvatsko-njemačka vojska, koja je došla u pomoć Sisku, u konačnici je brojila oko 5.000 bojovnika.
Dana 22. lipnja 1593. godine združene su se kršćanske čete sukobile s Turcima i odbacile ih od Siska prema rijeci Kupi. U vrlo kratkom vremenu turska je vojska pretrpjela tako težak poraz da se od njega više nikada nije potpuno oporavila. Bio je to početak kraja turske ekspanzije ne samo u Hrvatskoj, već i u Europi, čiji je kršćanski dio bio oduševljen velikom pobjedom nad višestoljetnim turskim osvajačima. Sisačka bitka bila je prekretnica u borbama protiv Turaka. U tom okršaju poginulo je oko 8.000 Osmanlija. Veliki broj utopio ih se u Kupi, a jedan od utopljenika bio je i Hasan-paša Predojević. Među stradalima pod Siskom bili su brojni begovi i spahije, te četiri sandžakbega.

Iako time nisu u potpunosti prestale borbe s Turcima, koji su nakratko iste godine osvojili Sisak, ali su ga Hrvati vratili 1594., nakon dugo vremena uspostavljena je ravnoteža hrvatskih i turskih snaga. Godine 1595. oslobođene su i Petrinja te Hrastovica, a hrvatsku je vojsku tada vodio general Juraj Lenković. Postupno su oslobađani i drugi krajevi, pa se granica Turskog Carstva sve više pomicala u korist Hrvatske.
Sukobi s Turcima u tom vremenu faktički su završeni 1606. godine kada su hrvatsko-ugarski kralj Rudolf II. Habsburški i turski sultan Ahmed I. sklopili mir na ušću rijeke Žitve u Dunav. Tim je sporazumom zauvijek, jednokratnom isplatom 200.000 dukata, ukinuto plaćanje danka turskim sultanima, te je to bio prvi pravi ravnopravni mir potpisan sa osmanlijskim osvajačima.

nema tu nikakvih nepoznanica..

oprostite gđice ako netko pita i tvrdi da se nije smjelo pisati o ustaškim zločinima..il je glup, il je zlonamjeran il je neuk, il je nepismen ili kombinacija svega toga te je čisti višak na forumu kojega ja zamišljam kao stjecište i razbojište duha..

a ne zloduha..

Ne slažem se u ovim ocenama procenata, ni otprilike. Većina je čula za to, ali opet, veliki deo ljudi se sprda sa time, kao što se i u Srbiji većina ljudi danas sprda sa mnogim tipičnim mitovima vezanim za nas. Naročito onom o nepobedivosti i moralnim pobedama.
Od svega što si ovde nabrojao jedino je Kosovski mit zaista ušao u "kolektivnu svest naroda", jer je na njemu najdugotrajnije rađeno, vezan je neotuđivo za pravoslavnu crkvu i njeno nasleđe, i podgrejan je osećanjem nepravde koja se desila proglašenjem nezavisnosti KiM.

Pa ko je bacao u jame?

sad i ti pretjeruješ..tj umanjuješ.

Evo za primjer..bila je anketa na Novoj Tv i pitaju ljude na ulicama šta se sutra slavi u Hrvatskoj. pretežno mladi ljudi. većina je rekla, nemam pojma a neki su rekli..nešto kao domovinska zahvalnost..nešto tako..jel je.

Eto oni ne znaju ni za događaj od prije 14 godina kamoli da znaju o povijesti.

Hrvate generalno ne zanima povijest. Pojma nemaju o ničemu. A kamoli mitovi.

nemoj mi reći da je tako kod Srba jer ću i tebe banirati..

šta ću kad ne volim izmotavanja..

Navedi neko delo o ustaskim zlocinima.
O cetnickim Cosic - Deobe, Lalic= Lelejskka gora...

Evo ga opet..

Kosovo je duboko usadjeno svima jer se u skoli puno radi na tu temu i iz istorije i iz knjizevnosti, pa imamo pretkosovski ciklus kosovski, pa postkosovski ciklus narodnih pesama koje su svi ucili.

Možda sam ja luda, ali ja sam Mišov upis shvatila kao pitanje, zašto je ideološki podoban Ćosić imao odrešene ruke, dok su se tadašnji disidenti hapsili i stigmatizirali..?
Nemoj sad da mi etiketiraš ljude kao pristalice idiotskog "vojvode" ili psihotičnog Draškovića. Izađi malo iz crno-belog poimanja i reagovanja na prvu loptu, to je prvi preduslov za "stecište duha".

Tako je i kod Srba. Pouzdano znam da ti bolje poznaješ srpsku istoriju od bilo kog prosečnog Srbina.

Puno trazis od njega. Lepo sam mu napisao da o politickom zivotu vojvode necu da trosim reci, pisao sam o njegovom disidentskom zivotu za vreme komunizma. Draskovic je tacno tako izjavio, da ideoloski podoban Cosic moze pisati o cetnickim zlocinima, a nepodobni Draskovic treba da bude osudjen jer pise o ustaskim zlocinima. Od svog prvog romana Sudija Draskovic se konfrotirao sa komunistima.

Dobro Mišo, tako sam i pretpostavljala. Što ne umanjuje činjenicu da je Drašković takođe u mnogim situacijama bio manipulator i nedosledan. Šta je sa vezama sa Giškom i epizodom u Hrvatskoj ili istupanjem iz DOS-a, 2000. godine?
Pustimo sad čaršijske priče da mu je Danica vodila karijeru, taj čovek je hodajuća reklama za antipatiju prema političarima..hercegovački koreni, nagli emotivni izlivi, mitomanska svest i retorika, očajna dikcija i skretanje u istorijska naklapanja u temama gde tome nije mesto, kao i, po meni, uglavnom sramoćenje po svetu kad je bio ministar inostranih poslova (mislim na javne nastupe).

ovo shvati kao retorička pitanja, osim ako si pristalica SPO-a, naravno..