VLADO MIKULIĆ - SASTAŠE SE HRVATSKE USTAŠE

Festival gange i gusala, München 1992.

Sastaše se hrvatske ustaše da presjeku četničke zločine za dom spremni to su obećali svi ko jedan pod barjak su stali praznih ruku ali srca vruća niče garda vojska svemoguća pod okriljem oca domovine bez riječi se za slobodu gine. Domovina pod oružje zove najhrabrije svoje sokolove goloruki momci se ustaju svi zakletvu domovini daju za dom spremni mi smo umirati za Hrvatsku svoju krvcu dati dok se Hrvat ovom zemljom kreće četnici nas porobiti ne će ne će četnik našeg kruha jesti ni na staro ognjište nam sjesti. Po Hrvatskoj ljuti četnik gazi domovinu cijelu unakazi tenk se čuje, zrakoplovi bruje silom četnik budućnost nam kuje. Mirno spava Amerika stara dok Hrvatska u krvi izgara Ameriko sramota te budi povijest će ti zbog toga da sudi na dušu ti pada Hrvatska nevina nastrada Slavonija podrhtava cijela krvnička je noga zaposjela od Petrinje pa do Vukovara nemilice Hrvatska se sara. Cigani su srpski pohitali granicu bi novu zacrtali Hrvatska se po mjeri vaga od Mađarske pa do Karlobaga. Pod okriljem generala ludih Hrvatskoj se za slobodu sudi Kadijević, Hadžić i Rašeta srbijanska trojka je prokleta pod komandom Slobe ubojice proizvoljne crtaju granice u njegovoj polupraznoj glavi velika se Srbija napravi zbog njegove čupave frizure svi cigani u Hrvatsku jure svakom cigi po dva topa daje i hrvatske zemlje obećaje. Braćo Srbi sve će biti naše kad stučemo hrvatske ustaše blago ćemo da vam podijelimo kad Hrvatim kosti polomimo u Jadranu srpskom ćete plivat izobilja vi ćete uživat naša vojska njih će pobijediti gdje je Srbin Srbija će biti. Hoće, hoće druže Slobodane al kad sunce sa zapada grane kad na vrbi grožđe zarumeni kad se Crno more zacrveni. Malo morgen srpski Samardžijo nisi naše zemlje okusio stukao si cijelu Slavoniju, Istru, Liku, ponosnu Baniju Dalmacije pola porušio a naroda nisi pokorio. Zapamtite čupavi banditi ne može se narod pokoriti džabe bombe i krmače klete ova zemlja čvršća od čelika ostaje gorda i velika duboki je temelj iskopala na jednu je kartu zaigrala. Zakletvu smo Poglavniku dali i na branik domovine stali uvjerenjem naših pradjedova slobodna će biti zemlja ova naša vojska na čelo će stati ne će Srbin više upravljati naprijed gardo bandite potuci pobjeda je sad u našoj ruci tjeraj psine preko krive Drine sa ognjišta stare domovine. Sabij silu nek je stoput jača sloboda se vrelom krvlju plaća hrabro gazi al ne zaboravi zadnji metak za sebe ostavi ne smiješ bandi bradatoj u ruke Tantalove doživjet ćeš muke srpski obraz cijeli svijet vidi same sebe Srbija se stidi. Oj Srbijo alaj slavu imaš dokle djeci živote uzimaš lako ti je slavan junak biti pa starici oči izvaditi nije teško tenkom udariti kad će prazna puška dočekati hrabrost svoju vi ste pokazali goloruke dok ste nas gazili nije hrabrost malu djecu klati već ko junak pred junaka stati. Oj Srbijo tebi ću zboriti malena ćeš i sramotna biti ljaga s lica brisat se ne može iz vlastite bježati ćeš kože zapamtite srpske junačine svoje ćete proklinjat zločine. Mrtva djeca u snu će vas budit savjest će vas vlastita izludit vaša djeca vas će proklinjati na stup srama vas će raspinjati što sijaste to ste i pobrali proklet bio tkogod vas sažali plakat ćete gorke suze liti zapamtite tako će vam biti. A Hrvatska ko savjesti sjena nek vam bude vječna opomena.

VLADO MIKULIĆ - TKO TO MRZI 27. SLOVO?

Kroacija nosi trobojnicu nek ti suza zablista na licu plači sretna domovina moja svanula je sretna zora tvoja pa zapjevaj dok ti grlo daje cijeli svijet ti granice priznaje cijeli svijet djelo podržava nezavisna hrvatska država stoljetna se ispunila želja domovina plače od veselja. Otkriše se tvoja stara slava od vremena kralja Tomislava na žrtvenik hrvatskog oltara razvija se trobojnica stara i od sreće ponovno se diže Kroacijo sloboda ti stiže ponosno se dižeš u visine kao ruža poslije duge zime i ka nebu latice razvijaš dok ponosna sva od sreće sijaš. Okove si skinula sa sebe stoljeća su mračna iza tebe milijune sinova si dala sretnu zoru dok si dočekala nek se nosi kruna Tomislava, krsti oltar kneza Višeslava nek zablista pečat Branimira nek se svijetli prijesto Trpimira probudite mrtvog velikana probudite Jelačića bana nek se tresu hrvatski grobovi nek polete bijeli golubovi. Nek se bude stare uspomene od prijestolja kraljice Jelene nek zažive zime i proljeća od trinaest minulih stoljeća ustanite mrtvi velikani svi junaci znani i neznani svi kraljevi, bani i knezovi svi biskupi časni vitezovi. Probudite odsanjane snove uskrsnula Hrvatska vas zove nek se vije trobojnica bratska nek vijori zastava hrvatska da na vjetru zatrepere boje ti simboli domovine moje da na kruni lagano zasija simbol vjere, ljubavi i mira. Nek zasija sa Jadrana plava sve do Trga kralja Tomislava da zasija Zagorje zeleno što je zimi plaštom pokriveno pa nek pjeva ravna Slavonija neka pjeva kršna Dalmacija. Herceg-Bosna a i Kordun stari, Istra, Lika i gorski kotari nek miriše ruža procvjetana nasred trga Jelačića bana Poglavniče od mrtvih ustani i pred oltar domovine stani sinovi ti snove ispuniše domovini slavu povratiše. Zbog temelja Poglavniče mili najljepšu smo zemlju sagradili podigli smo pustu želju vašu podigli smo Kroaciju našu Dalmacijo dok te sunce grije sinje more u tebi se grije ti si ponos krša i kamena gord i visok ko Velebit stijena duša ti je plodna Slavonija srce ti je Istra i Banija oči su ti Kordun i Krajina boja neba i morskih dubina. Herceg-zemlje tvrdu vjeru nosiš i ponosno svakome prkosiš ruke su ti sinjskoga alkara inat nosiš Dubrovnika stara čelo ti je ko Baranja rosna a mišice ko Bosna ponosna. U tebi je snaga Vukovara u žilama Drina ti je stara nedaj sine hrvatsku slobodu potrebna je ovome narodu nedaj sine dušmanu sa Drine nedaj svoje rodne domovine nedaj psima da po tvome laju rijeke krvi za njima ostaju čuvajte se sokolovi moji ne smije Srbin da vam sreću kroji majke su vam i očeve klali nikad sine Srbina ne žali. Našu majku domovinu staru palili su na ognju i žaru gradove su cijele pobili na stotine crkva zapalili zato sine ponosno ustani i na branik domovine stani tkogod krene u Drinu ga baci tako rade hrvatski junaci čuvaj rode krive Drine vode tu je branik hrvatske slobode. U načelo ponosno se stavi bit ćeš čuvar domovine pravi a kad zvijezdu petokraku spaziš nogama je moraš da pogaziš u namjeri polomi joj krake ona pobi hrvatske junake zbog nje oci tvoji umiraše po tamnicam mračnim robovaše. Krv hrvatska zemljom se je lila petokrako prokleta si bila ja sam Hrvat od hrvatske krvi od junaka na svijetu prvi junačka je ova zemlja naša od viteza i hrabrih ustaša od hrvatskih ljutih bojovnika hrabre garde čestitih vojnika. Krv su svoju smjelo prolijevali ljute boje dok su vojevali pitaj sine cigane s Morave gdje su svoje posijali glave a upitaj te junake Srbe zašto bježe od hrvatske vrbe da li pamte Antu Pavelića i legiju Jure Francetića. Još ih sine upitaj i ovo tko to mrzi dvadest sedmo slovo tkogod stavi kokardu na čelo ovo slovo čita neveselo a kad spaziš tu beštiju pravu skini njemu kokardu i glavu ne štedi ga ne će ni on tebe njega biješ oslobađaš sebe sa njim skupa ni na rajska vrata nema sloge Srba i Hrvata. Svi im svoju zemlju poklonili povijesnu smo grešku načinili mjesto hvala djecu su nam klali poštenoga đavolu su dali neka plaču opančarske majke neka cvile šumadijske snajke dok im psine mrtvu djecu jedu nek proklinju sudbinu i bijedu. Što sijaste to sad i žanjite i po svijetu kruha isprosite krv ciganska u žilama vrije neobično prositi vam nije u Europu a još nekog sine ne će primit istočno od Drine. Sad molite svoga svetog Savu da vam malo maraka namaknu prije će se sveti Savo dići nego Genscher u Srbiju stići eto vama Šumadije vaše ovamo se rađaju ustaše sad molite ispod svoga krsta gdje je vaša Srbija do Trsta a po vama to je more vaše nema više Dalmacije naše. Zbogom Srbi sretno na istoku mi na zapad skačemo u skoku ostvarismo svoje davne snove Europa nas u zagrljaj zove Danke Deutschland i Hrvatskoj hvala Kroaciju prva si priznala dok se Zemlja oko Sunca kreće to ti Hrvat zaboravit ne će.

MILE KRAJINA

OLUJA

Grmi sijeva oluja se sprema,
s četnicima razgovora nema.
Hrvatska je spremna za obranu,
za posljedni udarac dušmanu.

Okupator srbijanski kleti
pokušava Hrvatsku oteti.
Dosta nam je srpske tiranije,
neće biti velike Srbije.

Kninski Srbi zločin nastavili,
ništa Bljeskom nisu naučili.
Na zapadnu Bosnu udariše,
granatama Bihać razoriše.

Mislili su Bihać osvojiti
s velikom se Srbijom spojiti.
Europa štiti agresora,
pet godina putem UNPROFOR-a.

Z-4 podli Zapad nudi,
Martić nije prihvatio ludi.
Raketama Zagreb je napao,
pa je ratni zločinac postao.

Tuđman zove u te teške dane
Gojka Šuška, ministra obrane.
Zločince se poraziti mora,
teroriste i okupatora.

Šušak njemu ponosito viče:
"Naređenje molim, Vrhovniče,
vojsku, moral i sredstva imamo,
da četničke bande ušutkamo."

Vojni stožer, vrhunski stručnjaci,
izradiše planove junaci.
Za obranu domovine naše
u detalje bitke ucrtaše.

Sve je dobro organizirano
i odlično sinhronizirano,
kao pjesma s dobrog glasovira,
svaka dirka skladnu notu svira.

Da vidite generale naše,
spremni za boj, viteški ustaše.
Pripremiše vojsku i tehniku,
za Oluju, akciju veliku.

Brigade su pripremili vojne,
Pukovnije, satnije i bojne.
Tajanstveno i od UNPROFOR-a
iznenada tuku agresora.

Četvrtoga osmog u zoru,
kraj se bliži srpskom agresoru.
Oko dvjestotisuća vojnika,
protiv srpske vojske i četnika.

Opkoliše srpsku tvorevinu,
izmišljenu državu Krajinu.
Od Dinare, mora do Dubice
u okružju srpske ubojice.

S južne strane nadiru Pauci,
od Gospića navališe Vuci.
S Velebita specijalci skaču
iza peta četničkom koljaču.

Svud Tigrovi teške borbe vode
do Bihaća da sve oslobode.
Preko Plaškog, ličkih Jesenica
i bisera hrvatskih Plitvica.

Na Petrinju udariše gromovi,
slavni borci, dični vitezovi.
Hrvatska je snažna vojna sila
udarne je točke pripremila.

Na trideset mjesta proboj vrše,
sve otpore munjevito krše.
Tenkovi se vuku k'o pauci,
nastadoše četnički jauci.

Rika stoji hrvatskih topova
i bacača raketnih snopova.
Uraganska vatra se otvori,
nebo, zemlja, rekao bi gori.

Zrakoplovi u svakome letu,
pogađaju određenu metu.
Vitezovi hrvatski vojnici,
na svijetu najbolji ratnici.

Niz Dinaru vitezovi lete,
da se kninskom krvniku osvete.
S jedne strane Četvrta gardijska,
a s druge Sedma varaždinska.

Knin se vidi k'o čaša na dlanu
šalju dare četničkom dušmanu.
Drugog dana Knin su zauzeli,
hrvatski ih narod štuje cijeli.

Kad zastave na tvrđavu meću,
tu svečanost zaboravit neću.
Jednu diže na jarbol Korade,
a po zidu Četvrte brigade.


Bljesak slavni, Oluja junačka,
pade sila četnička koljačka.
Htjeli su nam Srbi gospodarit
i veliku Srbiju ostvarit.

Zato su nas tukli i pljačkali,
progonili, kuće razarali.
Osta Srbin bez hrvatskog mora,
bez države i bez koridora.

Srbi Srbe ustašama plaše
pa prostore napustiše naše.
Znaju Srbi koliko su krivi,
pa ne smiju dočekati živi.

Vladu srpsku slušaju opaku,
ostaviše ručak na štednjaku.
Tuđman zove Srbe: "Ne bježite,
u domovim' svojim ostanite!"

Neće Srbi Tuđmana slušati,
odlučiše u Bosnu bježati.
Cestom bježe u dvije kolone,
opljačkano i voze i gone.

Tarbuk bježi i s njim generali
da bi žive glave sačuvali.
Tenkovima kad cestu prelaze,
svoje Srbe gusjenicam' gaze.

Čast vitezu generalu Tolju
imao je promidžbu najbolju.
"Srbi mrtvi na bojištu leže
mnogi glavom bez obzira bježe."

Borbe teške na Petrinji traju
svu tehniku četnici imaju.
Tri linije dobro ukopane
vatrom tuku na četiri strane.

Ginuli su hrvatski vojnici,
al' će platit i srpski četnici.
General je Stipetić stigao,
s vitezovim on je jurišao.

Vide Srbi koliko je sati
iz rovova stadoše bježati.
Do Bihaća Hrvati stigoše
s korpusom se petim sastadoše.

Srpski korpus Dvadeset i prvi,
zločinci su ogrezli u krvi,
ostali su Srbi u obruču,
pa kukaju, plaču i jauču.
Pet tisuća vojske, to je sila
i dvadeset tisuća civila.
Kod Topuskog svi su opkoljeni,
od hrvatske vojske poraženi.

Stipetić ih zove na predaju,
sve oružje predati moraju.
Dižu Srbi bijele zastave,
Hrvati im poštedješe glave.

Pukovnik se Bulat pojavio,
Stipetiću prijavak podnio,
korpus ću vam Kordunski predati,
sve odluke vaše poštovati.

Predaju je Bulat potpisao,
Stipetiću uspjeh čestitao.
Toso Pajić i on potpisuje,
sve UNPROFOR ovo potvrđuje.

Čedo Bulat, sav skrhan od boli
generala Stipetića moli:
"Ja vas molim pedeset pištolja,
neka bude Vaša dobra volja."

General mu Stipetić uzvrati:
"Ja ću Vama i stotinu dati."
Da je njega Bulat zarobio,
Stipetić bi metak zadobio.

Ostadoše sjekire krvave
čim su sjekli Hrvatima glave.
Na stotine masovnih grobnica
to je djelo srpskih ubojica.

Oluja je kruna pobjednička,
pade sila srbofašistička.
Bitku takvu u briljantnom sjaju,
teorije svjetske ne poznaju.

Trajala je Oluja poznata
osamdesetičetiri sata.
Takav podvig još zapamćen nije
otkad sunce ovu zemlju grije.

Slava onom tko je za dom pao,
Hrvatsku je slavom ovjenčao.
Čast svakome hrvatskom vojniku,
svim časnicim', hvala Vrhovniku!

ŽELJKO ŠIMIĆ - KRV SE PROLI ZA LIJEPU NAŠU

Eeeej zakukala majka Hrvatica zakukala sva njezina dica ljuto cvile mlade udovice, svećenici, sestre opatice svi vojnici i provincijali te biskupi pa i kardinali zaplakaše planine i gore suze roni i Jadransko more svi Hrvati diljem Lijepe naše sa očiju suze obrisaše ej što kukaju i to znati valja ljuto kunu Tomislava kralja Tomislava tog hrvatskog sina što zaštiti dušmana Srbina ti zaštiti Srbe od Bugara a on ti se dovezao sada sve poruši crkve u Hrvata hoće zaklat svakog tvoga brata prekopati polja i drumove oskrnavit hrvatske grobove oni robe tvoje svećenike žive peku hrvatske vojnike ruše, pale hrvatske gradove Tomislave tebe Hrvat zove ustani se Tomislave sine pa da vidiš svoje dušmanine gdje hrvatski barjaci se viju Srbi žele stvoriti Srbiju sve ti rijeke krvlju obojiše ne može se ovo trpit više stalno Srbim rastu zazubice za hrvatsko more i žitnice povećaše svoje apetite naročito posle Broza Tite jer na čelo armijskoga svijeta izdajicu staviše Broleta Hitlerova starog oficira da hrvatsku zemlju okupira te Adžića i Kadijevića dva zlikovca na svijetu najveća što su spremni svakojega sata da pokolju svakoga Hrvata u bojeve diljem Jugovine starješine staviše Srbine da zlo se na svijetu stvara postaviše Budimir Lončara a predsjednik naše slavne vlade Markovića Antu to zapade obojica hrvatska su dica al' su roda svoga izdajice donose dolare po svijetu da Adžiću daju i Broletu jugovojsku da bi oružali i što prije Hrvatsku napali da Srbiju prošire što više i Hrvatsku da sa Zemlje zbriše pa od Rijeke pa do Dubrovnika na tisuće srpskih je vojnika a Jadransko more i otoci pripali su srpskoj mornarici duž Jadrana uz veće gradove postaviše svoje zrakoplove u Zagrebu svjetskoj metropoli tu su mnogu vojsku nakrcali od TO-a oružje uzeli i goloruk narod ostavili posle Tita za vremena malo Hrvatsku je sunce ogrijalo jer je ona pod vodstvom Tuđmana dočekala svog sudnjega dana biše jasno hrvatskim Srbima da HDZ sad vlast zauzima Srbin nema sad privilegije na što su se naučili prije tada Srbi u hrvatskom Kninu osnovaše i SAO Krajinu oformiše te četničke čete i Hrvatskoj počinju da prijete još se žale srbijanskom tiću Slobodanu drug Miloševiću dragi Slobo pomozi nam sada u Hrvatskoj nasta strahovlada vremena će uništiti naša vlast je došla u ruke ustaša Milošević daje instrukcije da sa otporom počnu što prije jer on želi to ne će kriti matici ih zemlji pripojiti Knin će zemlja srbijanska biti obeća im u krvavoj bici pomoć ljudstvom a i u tehnici cijela vojska bit će s vaše strane akcije su isplanirane gdje god Srbin slobodu bude htjeti u jednoj će zemlji on živjeti to su naše ideje od prije zvati će se Velika Srbija ako treba tenk i pješadija Kadijević tu je i Adžija vi počnite u našemu Kninu pušku dajte svakome Srbinu nemojte se bojat moji momci samo tamo javite se vojsci onda ćemo i mi tamo poći istočnu Slavoniju proći tu proletjet lako na brzinu zemlju ovu ostavit Srbinu preko Slunja, Petrinje i Like poslat ću vam ja svoje vojnike bit će naša domovina draga s Vukovara pa do Karlobaga preko Zadra pa do Šibenika bit će zemlja srpskoga vojnika mobilizirat ću Crnogorce, našu milu braću Hercegovce takva naša jeste politika napast ćemo grada Dubrovnika Dubrovnik ću sa Splitom spojiti Velika će to Srbija biti a Tuđmanu ćete poručiti Hrvatsku će s Sljemena viditi svu njegovu pobit ćemo dicu na čelu im razbit šahovnicu ako itko ovdje bude smeta pomoć će vam đeneral Rašeta u Krajini oko Banja Luke đenerala Uzelca su štuke obećajem ako vam zatreba vojsku dati i ići do Zagreba od Mostara niče mlada sila tu tenkovi Pantelića Mila kroz Široki proć će i Čapljinu zapadnu će stuć Hercegovinu Čitluk, Grude, Posušje, Ljubuški tu Hrvati dobit će po njuški ej brzo stići do Tomislavgrada preko Livna napast iznenada tu stvoriti odmah vatru novu jer su naša braća u Grahovu na Dubrovnik doć će kršni momci Bulatović i s njim Crnogorci Tuđmana mi živa uhvatite i u Banskim dvorim uništite a Mesića uhvatiti treba objesiti baš usred Zagreba kad ovako mi sve učinimo i Hrvatsku kada pokorimo dijelit ćemo hrvatsku k'o braća Knin i Drniš bit će to Babića Srem i Banat bit će Raškovića Slavoniju dat ćemo Šešelju složit će se ja ti ovo velju Međimurje, Petrinja i Lika najbolje će bit srpskog vojnika Posavina, Lipik, Okučane nek đeneral uzme Carzapane a Primorje od Rijeke do Splita bit će moje ako se ja pitam svom kolegi crnogorskom tiću ej Dubrovnik ću dat Bulatoviću ali Zagreb ne ću nikom dati već đeneral Andriji Rašeti a najvećemu srpskome sinu zapadnu ću dat Hercegovinu. Eeeeej područje grada Gospića đenerala tog Kadijevića a Bosna će od našega straha napustiti dina i Alaha raspast će se sva u krvoproliću jedan dio dat ću Karadžiću Nevesinje, Gacko i Bileću pobratimu dat ću svom Adžiću ej i dok Slobo sokoli četnike Tuđman sprema svoje oružnike draga braćo hrvatski narode tko je željan pravde i slobode poručujem ja hrvatskom sinu nek' ustane branit domovinu Bože dragi imam u te nadu ti pomozi Tuđmanovu gardu oj Marija prečista djevice čuvaj sada Tuđmanove dice sveti Franjo, Ante Padovanski čuvaj mili ti narod hrvatski a sve majke roda hrvatskoga svevišnjega zamolite Boga da sačuva hrabru dicu vašu što se bore za Lijepu našu ej poslušajte gardo majke vaše što vam daju svoje očenaše stavite ih sebi oko vrata i nosite do svršetka rata na njima je znamenje od Boga nek' vas čuva momenta svakoga vi nevjeste i mlade djevojke mol'te Boga za hrvatske momke stara bako, majko Hrvatice moli Boga za spas vaše dice svećenici Božji pastiri Boga mol'te za spas svojoj vili Kuhariću ti Božji sine moli Boga za spas domovine u tisuću devetoj stotini devedeset i prvoj godini srpska vojska na noge ustade pušku uze Hrvatsku napade Srbi tuku hrvatske gradove razaraju putove, drumove ruše, pale crkve, grad i sela ne vidi se ništa od pepela ali spremno Hrvati se brane jer imaju svoje domobrane a kad vide srpske kukavice tad četničke gube jedinice obrate se kod Kadijevića, pa Broleta i brata Adžića što čekate braćo generali ustaše su sve naše napali formirajte jedinice vaše i pobijte Franine ustaše aktivirat treba garnizone u zrak dići naše avione a na moru dići mornaricu i pobiti Tuđmanovu dicu spašavati malo braće naše ej pobit će ih Franine ustaše kad to vide srpski đenerali ojačanja vojsci su dali zrakoplove baš i tenkove blokiraše i zrak i drumove vojska tuče gradove i sela i Dubrovnik do Zagreba bijela kad hrvatska to vidiše dica napadne ih tenk i haubica napustiše i oca i majku poruku im ostave ovaku zbogom sejo, zbogom mila majko, oče, brate, zbogom stara bako, zbogom moja curo ljepotice idem čuvat hrvatske granice pa ako ti budem poginuti suze nemoj za menom pustiti kaži majko ti hrvatskom rodu da sam dao život za slobodu ako ikad grob mi pronađete na njemu mi ruže posadite neka rastu i neka cvjetaju tebe majko na me podsjećaju još trobojku stavite mi na nju nek' svak znade da sam pao za nju za svakoga hrvatskog vojnika ubit ćemo tisuću četnika Vukovar su u temelj srušili nezapamćen genocid pravili a pašnjaci oko Osijeka preorani od četničkog metka Okučani pa sve do Lipika, pa Petrinju, Sisak, Šibenika i Dubrovnik ta hrvatska dika biše meta okrutnog četnika jednog jutra prije rane zore Sinj i Zadar hoće da pokore rat se vodi, crna se krv lijeva Tuđmanova garda odoljela tad vidiše hrvatski časnici zlo se sprema majci Hrvatici napustiše jugosoldatesku u hrvatsku pristupiše vojsku a vojnici naša mila dica tko je moga uteka iz žica ne će služit ovoj srpskoj bandi priključe se Tuđmanovoj gardi starješine ostaše četnici uvijek prite našoj miloj dici tko pokuša uteći veselo metak odmah dobit će u čelo a vojnici srbogenerali i svake su kasarne napali stade radit i kama i kolac kažu da će svetit Jasenovac budete li vako nastavili Jasenovac malešan će biti a od glava vaših velikana bit će Ćele-kula sazidana Sava rijeka biti će vas puna znaš li da je naše do Zemuna rezervisti vaši mili tići uz Savu će u Beograd stići pa će vidit onda majke vaše što su od njih radile ustaše preko Drave i hrvatske Save Srbi će vam dolazit bez glave dok Hrvatske i njenog barjaka bit će suza i u srpskih majka još će gore biti vašoj dici kad napadnu braća Hercegovci nema mira u Hercegovini Hrvatska će se branit na Drini krv hrvatska što je prolivena svaka će kap biti osvećena neka vide ti soldati bijedni svi Hrvati da su za dom spremni poštivajmo svoga poglavnika jer je za njeg' poginuti dika morate to generali znati rat će ipak nekada prestati Hrvati vam ne će oprostiti svak za zločin će odgovarati Hrvatske vam mi ne ćemo dati kad slobodu dobiju Hrvati hoćete li mirno moć spavati Kadijević ti hrvatski sine hoćeš ikad doći do Glavine hoćeš ikad dočekati dane da posjetiš svoje Imoćane tu si rođen tu si odrastao tu obitelj svoju zasnovao tu si grožđe brao tu si majku Janju ukopao ti poruši gradove i sela i Dubrovnik do Zagreba bijela da to znade tvoja majka mila u grobu bi kosti okrenila pa bi rekla dragi sine Veljko ne praštam ti iz prsiju mlijeko proklet bio što si se rodio Hrvatsku si zemlju porušio dok se Zemlja oku Sunca kreće Imotski ti oprostiti ne će.

ŽELJKO ŠIMIĆ - ČETNIK NIKAD U ZAPADNU NE ĆE

Eeeeej gusle moje istino najveća na svršetku dvadestog stoljeća a to bila devedeset druga Herceg-zemlju kad spopade tuga ja sideći na udobnom stolcu u rodnome selu Alagovcu pijuć malo rumenoga vina začuh vilu s visokih planina ej guslaru majka te rodila de poslušaj što ti kaže vila bila sam ti navrh Trebevića Radovana čula Karadžića koji ovdje sakuplja četnike jugovojsku njene oružnike hoće napast sela i gradove granice će udarati nove svi Hrvati pa i Muslimani u paklu biti će poklani vele da će smaknut zulumčare Muslimane Turke janjičare da će Bosnu od njih očistiti živ nijedan tu ne smi ostati a Hrvatim pripremiti dramu nek' se sjete na krvavu ranu kad na kraju još prošloga rata devet stotin zaklano Hrvata ali su se opet razmnožili jer im djecu nismo uništili sad Hrvate i djecu i starce koljite ih kao divlje jarce srušit ćemo tu džamahiriju a stvoriti Veliku Srbiju džaba što mu je cijeli svijet dade ako mu je Srbin ne priznade sva će Bosna u plamenu biti sve gradove ćemo porušiti to su naše ideje od prije srušiti sve štono srpsko nije ej jugovojska s pukovnika dvjesta zauzela sva strateška mjesta sto hiljada aktivni vojnici, Crnogorci, srpski dobrovoljci i još Srbi bosanski će biti Europu bi mogli osvojiti jugovojska vođu nam je dala i Kukanjca našeg đenerala u mjestima gdje Srbi ne žive Muslimane uništite prve Hrvata je u Bosni premalo za dva dana poklat bi se dalo Herceg-Bosna na zapadnom oku uvijek nam je bila trn u oku od Neretve s one desne strane te ustaše a i domobrane tu imade Hrvata šačica ovo će nam biti poslastica e tako mi svetosavske slave cijela Bosna naša je do Save a kad Bosnu cijelu pokorimo ustašku ćemo tuć domovinu od Mostara, Širokog, Čitluka tu se triba zakrvavit ruka Međugorje uništiti ravno što u svijetu postalo je slavno a Ljubuški Pavelića dika poslastica bit će za četnika a i Grude naša teška rana tu ustaše su Mate Bobana tu se braćo više zadržite i topovima opalite od Posušja, Kupresa i Livna treba biti krvi do kolina Tomislavgrad i ustaška Rama nek' postane za ustaše jama od Bugojna, Vakufa i Jajca sve pokolji od djece do starca ej tu što prije naoštrite nože te koljite što se zaklat može ako vidiš kakvu trudnu majku ustašu joj ubij u stomaku izvadi ga te po svojoj volji nek' ga vidi pred njom ga zakolji kad stignete ka Livnu milu tu ćete srist svoju braću milu što ustaša braćo pokoljete u čudu ih hvatajte pa kada se s braćom sastanete pir činite ustašku krv pijte jedan drugom zagazite presu morate se sastat na Kupresu tu će doći naša mila dica poslat će ih đeneral Tomica ej slušaj pobro nevolju i jade i pogledaj što četnici rade kud su srpske horde prolazile nezapamćen genocid pravile od Bijeljine pa do Višegrada od Dervente do Mostara grada Banja Luke, Vakufa, Travnika, Sarajeva, Konjica, Zvornika preko Tuzle i grada Brčkoga šta to čine za Boga miloga zlo Hrvatim a i Muslimanima jer Alija oružje ne ima sada vidiš predsjedniče Ale da s četnicim nema lile-lale vidiš što ti rade od islama na stotine poklaše imama džamije ti u temelj srušiše di ćeš Ale klanjati se više porušiše crkve, samostane sa Hrvatim kolju Muslimane vade oči sjeku noge, ruke Bože dragi kakve su to muke te još gore zadavaše rane sjeku ljud'ma i spolne organe živim ljud'ma glave odsjecaju te baluna s njome se igraju majci dijete ispeku na kolcu il' skuhaju u vrelome loncu još poslušaj tuge i uvrede natjeraše majku da ga jede kakva te je sudba zadesila to gledajuć dušu ispustila sad zamisli il' su Srbi ljudi Bože dragi eto im presudi kada bi im dodijalo klati zrakoplove tad bi stali slati što ih voze krvavi četnici jao ti ga sad hrvatskoj dici jer nemaju ni vjere ni duše naše kuće stadoše da ruše noću paljba bijaše najljuća te tisuće strada naših kuća jadan narod bježi u skloništa nekom ni to ne pomaže ništa tako zgrada u kojoj sam stao četnički je metak spepeljao uspio sam glavu sačuvati zato danas mogu vam pivati zato Srbim mogu poručiti Grude će vam Jasenovac biti jer Pavelić kad je umirao oporuku Hrvatima dao nek' Hrvatsku svu potopi voda ako Srbin po njoj bude hoda nek' hrvatska se utope dica ako Drina ne bude granica uglavnom mu Hrvat poručuje tvoja riječ ovdje se poštuje tako Bosnu prošle srpske bande i dođoše do Neretve hladne ali prije neg' je rat počeo Srbin vojsku na Hum je izveo na Orlovac, Čule i Fortice da bi mogli gađati Mostarce pod komandom đeneral Kukanjca pošla vojska do Prebilovaca sad će tući Mostar i Čapljinu u zapadnu preć Hercegovinu. Eeeeej kninski korpus u velikom bijesu navalio Livnu i Kupresu ali rutu dugu tri dana hoda čvrsto drži livanjska gospoda a sa njima nadomak su Lici poziciju čuvaju Duvnjaci put za Prozor, čuvaju se klanci tu Duvnjaci i s njima Ramljaci a Neretva s one desne strane ima čvrste svoje domobrane Karadžiću nije ovo vaše tu položaj čuvaju ustaše ej čvrsta odjekuje vika stan' Srbine eto poglavnika tu su Mate Bobana ustaše četnika se nimalo ne plaše ne plaši se domovina naša tu Široki gnijezdo od ustaša tu Ljubuški naša mila dika što voliše uvijek poglavnika tu je blizu i jama Šumaci gdje se srpski bacaju junaci tu su Grude, Posušje, Rakitno Pavelića društvo prvobitno evo Livna, Duvna i Kupresa dosta srpskog tu ostade mesa ej ustaška Rama i Šuica spremno čeka nišan iz bušica dva miseca haubica viče ali Srbin frontu ne pomiče ali nema ni stare općine duž zapadne sve Hercegovine da ne padne na nju malo jača il' raketa ili ti krmača ej pod komandom đeneral Periše Mostar lijepi sa zemljom sravniše tu je žrtve nebrojeno palo u parkovim dosta pokopano bez natpisa i krsnoga križa jer ga ne zna ni rodbina bliža mnoga seja tu izgubi brata četnička ga pogodi granata mnoga majka u crno se ovi mnogo mladih ljubav obudovi izričito ostade bez braka nebrojeno mladih djevojaka ej polovinom od lipnja mjeseca hrvatska se grupiraju djeca želja im je spasit domovinu oslobodit Mostar i Čapljinu Herceg-zemlja u te teške dane od Neretve s one desne strane sjediniše svoje domobrane u Hrvatsko vijeće obrane prvi dio od Širokobrižana tu je Tuta i njegova bojna Mostarci pa i Čitlučani te Ljubuški k'o zrno u puški sastaše se braća sve Hrvati iste krvi i od iste mati pradjedovi nisu dali naši da se Srbin ovdje raskobaši u svakoga krunica o vratu što pristoji svakome Hrvatu svi se dragom Bogu pomoliše zatim gangu glasno zapivaše kad ustaša tako glasno vrisne ne Srbiji eto nezavisne ostaviše i majke i djecu, starog oca, dragu ljubavnicu međugorsku Gospu mole dica da im ona bude uzdanica Gospe draga veseloga lica Drina rijeka naša je granica kroz planine i krševe ljute Gospe draga rasvjetli nam pute braću našu da mi spašavamo jer nikome svojega ne damo ako živi Gospe ostanemo cijeli život tebi postit ćemo ako Gospe sada poginemo našim dragim onda kaži samo neka cvijećem grobove nakite nek' se na nas naši bliži site te se bliži oni pozdraviše Bogu dragom u ruke predaše svoje mlado prekrižiše tijelo za oružje prihvatiše smjelo stade tuć teška artiljerija od četnika nasta bježanija kada paljbu uputiše jaču zli četnici u Neretvu skaču još kad slavuj iz Širokog sine bjež' Srbine iz Hercegovine još karlihe sin velikog Karla stići ćemo i do tvojih Pala ustaše se kokarde ne plaše ovo nikad nije bilo vaše tu Hrvatim biše dobra žetva jer četnika puna je Neretva što ih nosi naša voda hladna sve do Ploča i plavog Jadrana Karadžiću poruči Srbima kako se je borit s Hrvatima tu će svaki svog sina poznati kad na more pođe se kupati Hum, Orlovac četnik brzo preda samo glavu on spasiti gleda tad Perišić iz Bileće zove na Neretvi srušite mostove tako vatra diže se iznova svih jedanaest srušiše mostova ako neki četnik još i osta biži braći preko Starog mosta a ustaše Bog i srića prati i Forticu počeše šišati bježi četnik s kokardom na glavi i sav Mostar ustašam ostavi još hrvatska vojska od Čapljine natjera ih prema Nevesinju Karadžiću bolan stani malo broji glave koliko ti palo ti poruči svojim četnicima da je amo uvijek ista klima mi čuvamo onu našu pravu našeg Ante stvorenu državu ti nam šalji jedinice nove od njih ćemo graditi mostove kad ti majka upita za sinka živ će stradat njezina je dika kad za oca upitaju dica šta ćeš reći jadna kukavice što ćeš reći kako im slagati čim tisuće glava opravdati kada sve ti na dušu pane štaš od svoje glave raščupane Međugorje si topovim gruva ali Gospa svoje mjesto čuva tu hrvatski mole svećenici da Bog dade dobro našoj dici tu tisuće posla si granata ali Gospa štiti svog Hrvata još pričekaj nekoliko dana kupreška će vratit se poljana to je mjesto uzdanica naša opet će bit u rukam ustaša jer u prošlom ratu kraj Kupresa na tone je palo vašeg mesa to ćeš vidit onda kurvin sine sve ćemo vas stirat preko Drine tu je mapa tu je naša skica tu je naše države granica i Saraj'vo ispod Trebevića u državi bit će Pavelića svome ocu Slobodanu kaži u zapadnoj da ništa ne traži jer dok Gospa Međugorjem šeće srpska čizma u zapadnu ne će. 

ŽELJKO ŠIMIĆ - KUD POBJEŽE SANADERU IVO JADRANKA NOVA PREMIJERKA

Eeeeej Bože mili da je meni znati pa uz gusle stare opjevati šta to biše Ivi Sanaderu što svoj narod izdade na vjeru objesi ga Kosorki o vratu on po moru ode gonjat jahtu tako isto Ante Paveliću i kralj Petar Karađorđeviću kad im vatra dogori do glave ej utekoše iz svoje države iz tuđine obadva se čuju i narodu svome poručuju jedan veli čuvaj domovinu nekadašnju svoju kraljevinu onaj drugi šalje riječ bratsku nezavisnu čuvajte Hrvatsku tako isto i Sanader Ivo kada se je dobro nauživ'o kada zemlju do grla zaduži obogati svoj krug ljudi uži i Hrvatsku prodade za džaba gospodarstvena mu grana slaba kada kočit počne more sinje sa susjedim stvarati briginje kad kriminal i još korupcija zaživi kog ne pamti nacija ej kad mu teški dolaziše dani biju ljude k'o ptice na grani kad bogati još obogatiše a državu još siromašiše neke u Haag posla generale a sam počne suditi ostale da bi svoje sačuvali glave oni bježe u druge države progoniš ih ne daš ljud'ma s mirom sa kolegom Šeksom Vladimirom ljude što su Hrvatsku stvorili u Haag sam sad bi ispratili sa njima se diči domovina ti im sudiš po deset godina da ga ne bi uhvatili živa ej pobježe vam sokol ptica siva znamo Ivo da te ovo boli al' mu možeš na rep bacit soli ovaj sokol stvori Lijepu našu to je junak Branimir Glavašu zelen bostan ti tu obra Ivo pa ti bilo pravo ili krivo on je doša u zemlju rođaka gdje pokojna začela ga majka pružit ćemo pomoć Hercegovcu što je začet u Krkinom docu na zapadnom Herceg-Bosne kraju gdje nam majke junake rađaju gdje rođena je naša perjanica legendarni Šimić Andrijica tu ga čuva međugorska vila i dušmanin ne nalazi krila jesi l' zato ubila te lijera napustio misto premijera koji grijeh tvoj bijaše pravi da fotelju Kosorki ostavi ili ovo napravi zbog dice il' zbog žene ili ljubavnice a ti Ivo ništa nam ne kaza hajde kada si čista obraza reci da l' si zbog žene i dice il' zbog stare raspuštenice koja jedva raspustila braka s njome živi njena stara majka u stančiću od stotin koraka sa ditetom iz nekoga braka al' Rojs Ćesić Ljubo veli vako to istina da nije nikako Ivo ti je baraba i lola samo voli cure svoga spola ali se je zemlja zaklinjala tajnu svaku da je odala ej tako cura kad s nekim zanese ne kazuje momkove adrese ali kada pupa počne rasti odluka će na nekoga pasti tako Ivo reče jednog dana što napusti brod sred oceana u njeg voda malo se zalila posada ga nije napustila al' kapetan napusti ga prvi bez i kapi prolivene krvi al' se pjesma čuje sa palube dragi Ivo hrvatski golube mislili smo mi bez šale da ćeš nam brod privest do obale što to sada u glavi ti sini ostavi ga na moru na pučini a posada što je s tobom bila u ruke je uzela kormila ali broda voziti ne znaju već o morske hridi udaraju dok brod tone i na njem je vika Sanader se sa jahtom vozika samo digod poruku im šalje ne bojte se mi idemo dalje a oni mu s broda poručuju baku, dida i mater mu psuju drugi opet psuju mu i oca ostavi nas bez kruva i novca ej treći vele vrati nam se, vrati tko će više tako nam lagati ostavi nas u najteže vrime i na leđim breme teško prime ostavi nas u tečevim teškim o vrat kamen objesi nam teški i u more ubaci nas sinje je l' ti žao ove sirotinje što si ovaj narod napustio kako lagat jesi li smislio štogod kažeš to istina nije pa ti kaza sada il' kasnije ako ti je bila mala plaća triba si reć digla mi je braća ako slaba bila je dnevnica pomoga bi Mudrinić Ivica ako Ivo mala ti je kuća nije veća ni u Pašalića ako ti je do kruha i mane ima bolan u seljaka hrane ima mlika, imade pšenice bud džaba su ove namirnice šta se plašiš kuda bježiš Ivo cijenu ovu ti si određiv'o ej moj Ivo po toplome danu vozi jahtu po plavom Jadranu nemoj tužan za Hrvatskom biti Jadranka će državu srediti Boga moli budi odan vjeri ni đavlu se puno ne zamjeri i nemoj se od njeg vrlo kriti možeš lako ti i njegov biti. Eeeeeej sjede vila navrh Velebita glasno piva Sanadera pita oj Ivane pobratime mio koliko si na Jadranu bio koliko ti potrošio kuna iz hrvatskog našeg proračuna glavno da si se ti nauživ'o misec dana s jahtom gospodovo a potroši ujela te zmija tristo naših hrvatskih penzija ej sad se pitam kol'ko si trošio kad hrvatski premijer si bio ti odvoji kako kažu vijesti jer se tuđa muka neda jesti ej i kad se vila umorila uz gusle se pisma nastavila da ti vidiš svoga nasljednika da vidiš što ti uradi Kosorka ej ona vara našu milu dicu ne čuje se više slogan zna se svakog dana pravi rebalanse PDV je već sad povećala mirovine znatno umanjila djelatnicim plaće je skresala porez udri na mačke i kučke proradit će i kuhinje pučke pomoć ne će bit od dijaspore dat ćete im štogod za izbore moramo ih se tada sjetiti jer glas njihov može odlučiti nema novca, nestalo je para za izgradnju crkva i oltara ni Kosorki nije lako sine režuć plaće a i mirovine kako Šuker izmjerio metrom ona reže kao sa žiletom ona jadna sa njime se slaže svaki dan je barem triput slaže ej mislio sam i to ću vam reći da si Ivo ti lažov najveći prevari se oprosti mi Bože od Šukera bolji bit ne može zato mislim kad bi se izvaga da bi i tu triest kila slaga malo brate vidi se napretka što ga čini Jadranka Kosorka ovo bi vam saopćiti mora svakog dana nova je odora voli modu dvadeset prvog vijeka nek' se znade da je premijerka a Primorac ministar prosvjete pobježe nam on poput rakete ali možda dobro je smislio zašto bih ja ovo sve vodio đak osnovnu školu svršit mora srednju isto jer strah profesora ako dade jedinicu neku izložen će biti degeneku nek' upiše tad ekonomiju ili promet to više ne kriju imaš novca ne ćeš bit u šoku u redovnom završit ćeš roku ej imalo se vidjet zadnjih dana HDZ-a člana nasmijana kad ih vidiš na TV ekranu k'o da srčanu imaju manu zato će sad čistu vodu piti u Saboru kad budu sjediti ali USKOK odgovorno radi oporuke sve izvijesti vladi otolen se stvari teško miču jer svak ovdje ima svoju priču tu je zakon prijatelju mio šuti tko jamio je jamio oj Kosorko slušaj sada dalje puk hrvatski poruke ti šalje ako misliš spašavat naciju vrati se na privatizaciju tvoja stranka ju je provodila mnoge ljude je obogatila tu su moljci, tu su naše rane da mu vratiš i da ti ostane oj Kosorko pritegni tajkune oni će ti dati milijune ne treba ti pravit rebalansa jer je u njih sva hrvatska kasa što pošteno oni zaradiše nek' ostane ne triba im više ti vruć krumpir stavi si u ruku i pokaza hrvatskome puku da ćeš od njih napravit salatu pazi da ti ne zapne u vratu još Kalmeti reci ženo bona da se kane iks i ipsilona most pelješki nije gradit priša neka narod ide kud je iša oj Kosorko djevojko lijepa iz radničkog sve iščupa džepa penzioner, radnik, sitna raja oguli ih k'o skuhana jaja dao bih ti preporuku jednu za državu našu vrlo vrijednu ej naredite Plivi i Belupu neka likove još malo poskupu a penzije smanjite još malo da im za lik ne bi doticalo za godinu tko bi penzioniran pokoj vječni ja mu garantiram ako će ti nestat ova klasa lakše će ti bit pravit rebalansa oj Hrvatska moja zemljo mila da mi sretna i vesela bila rukovodstvo ti promijeni svoje a evo ti preporuke moje Škegru metnite mjesto Šukera Ljubu Jurčić mjesto Sanadera za kriminal, mito, korupciju Juri Žulju dajte policiju zdravstvo što je u velikoj tugi zdravstveniku Damiru Eljugi Ljilja Lokić ministar prosvjete Ljubo Ćesić umjesto Kalmete mjesto Luke stavi ime ovo Goran Marić oko sokolovo a predsjednik umjesto Mesića da koga ćeš već Milan Bandiću metropolu i brigu o novcu podaj brate kome Hercegovcu ovi ljudi lagati ne znaju i odnose svi isto gledaju već su sada oni živi sveci odgojiše tako ih franjevci ti Kosorko moja curo fina ako želiš dobro Hrvatima udadni se ti za Hercegovca bit će svega a najviše novca al' više se ne udaji pazi da se sveto trojstvo ne pregazi vidit ćete da sam ja u pravu tako ćete spasiti državu.

VLASTIMIR BARAĆ - POKRSTI SE ALMEDINA

Prohujaše ratni dani i vrijeme dođe mira ali jedna strašna priča u srce me moje dira iz strašnoga prošlog rata kad balije i ustaše na krst časni kao zvijeri krvoločno kidisaše da unište pravoslavlje i ostvare želje stare da zlobnici Alahovi srpskom zemljom gospodare. Pa odlučih da zapjevam da me pusta želja mine nego braćo poslušajte ovu pjesmu od istine. Kad se Bosna suočila sa vihorom teškog rata ustao je srpski narod stanuo je brat uz brata svi su spremni i odlučni za boj ljuti što se sprema shvatili su da života s balijama više nema. Najprvo se Sarajevo u plamenu ratnom nađe zametnu se boj krvavi mnogi ne zna što ga snađe boj se bije na sve strane od Goražda do Kupresa sva se Bosna od tutnjave i velikog jada stresa. Na svakoj se stopi gine širom zemlje hercegove narod bježi ispred noža i zbija se u zbjegove ali mnogi ne uteče ustaški ga nož dohvati ponovo se pune jame, otvaraju kazamati pod Kupresom tvrdim gradom danima se bitka bije ustašama pripomažu ljute handžar divizije u krvavom tome boju na stotine mrtvih osta velikih je vitezova neka im je zemlja prosta. Ranjenici pomoć traže na vratima od Kupresa crveni se megdan polje svud gomile ljudskog mesa jedan ranjen srpski borac u mukama pomoć ište nema nikog da ga spasi sam je ost'o na bojište. Rafal ga je pokosio slomio mu desnu nogu ali ruke nebu pruža i višnjem se moli Bogu da ga spasi od nesreće ili da mu skrati muke da ne padne u ustaške krvoločne grešne ruke. Već mu snaga na izmaku po lokvi se krvi vuče grdno žali što balija do kraja ga ne dotuče vjetar goru razgovara sunce klonu na zapadu a Radmilo od Kupresa i poslednju gubi nadu da će više doma viđet staru majku, sestru, brata i da će mu kosti ostat pod kupreška tvrda vrata kad aveti muslimanske napadoše iznenada kuće pale i smrt siju zarobiše mladog Rada. U Viktor ga Bubanj vode logor smrti i užasa đe umire svaka nada đe mnogima ne bi spasa tu je muke Isusove srpski junak podnosio ali vjeru pravoslavnu pogaziti nije htio šest mjeseci proveo je u Viktoru zloglasnome đe se žive oči vade i junačke kosti lome no Radmila u nesreći bal posluži iznenada i jedne noći u logoru pojavi se bula mlada bolničarka u logoru bješe mlada Almedina kao da je Đulage bega il' Atlagić Huseina no ni tada ne bi mogla biti ljepša ni zgodnija i ljepoti se njenoj divi sarajevska turadija. Plave kose razasula niz bijele bujne grudi nije čudo ljudski razum zašto često i poludi a tijelo božanstveno ukrasila skupa svila i rimski bi papa rado sa njenoga ruč'o krila lice kao u princeze bez pudera i pomade oka ne moš odvojiti od Sarajke bule mlade. No i nju su jedne noći na dežurstvu u tamnici silovali i mučili Alijini bojovnici od tada je Almedina tursku vjeru pogazila i kovala plan osvete da bi dušu umirila no Radmila svezanoga Almedina kada viđe začudi se i zamalo sa pameti da ne siđe pa ga gleda sa čuđenjem dok suzama nema broja a Radmilo progovori Almedina željo moja. Dopao sam teških muka moja školska drugarice Alaha ti jedinoga izbavi me iz tamnice ili daj mi otrov neki pa mi skrati ove muke tada bula drugu svome oko vrata sklopi ruke na zlu mjestu nađosmo se sad narodi naši rate ko se ovom jadu nad'o kada sam te zvala brate. Učiniću sve za tebe najbolji si drug mi bio a to što si sada ovdje znam da nisi zaslužio i mene su silovali i mučili jedne noći meni ovdje mjesta nema i biću ti od pomoći nepravda me mnogo boli i moja je duša prazna no se nadam da će i njih zaslužena stići kazna. Rade bulu primi sebi kao melem nasred rane ona mu je zadnja nada da mu sunce opet grane pa planove oni grade kako da se od zla spase dok Miljacka voda huči u krvi talasa se poslije mnogo vijećanja dogovor su učinjeli u tamnici da ne smije zateći ih dan bijeli teškom mukom okove su poskidali sa Radmila ali želja za slobodom od svega je jača bila u bolničko odijelo presvuče se Rade mladi Almedina bješe spremna sve za ljubav da uradi a kad stražar zadrijema i sanku se pustom preda Almedina nož poteže i kroz srce probode ga krv poteče turska vrela bula se smije mlada osvetila svoj je ponos pa za ruku zgrabi Rada povede ga u noć samu kroz prolaze sigurnije na kapiji od logora ustavlj'o ih niko nije da su oni bolničari mislile su turske straže još jednom se pokazalo da hrabrima Bog pomaže. Noć je tamna i stravična od boja se Igman stresa a Turkinja privija se uz junaka sa Kupresa pritisle je misli teške s čežnjom joj se bori duša i odluči srce svoje iz njedara da posluša pa Radmilu bula zbori srce ću ti svoje dati iako smo druge vjere to nas neće sputavati odričem se ja Alaha, turske vjere i Kurana jer odavno moj viteže naša krv je miješana a Radmilo iz njedara vadi mali krst od zlata pa ga pruža Almedini ona Božji dar prihvata pa na grudi krst privija što u punom blista sjaju poljubi ga bula mlada po srpskome običaju. Prekrsti se sa tri prsta vo ime Oca i Sina i Svjatoga Duha amin izgovori Almedina. Radmilo se buli divi iz grudi mu uzdah krenu pa poljubi u obraze tu lijepu mladu ženu zajedno su sačekali da bijela zora svane pa Radmilo u tom času u dvi vatre zapretane pa kad sunce na istoku svoje zlatne zrake prosu sa usana Radmilovih Almedina pije rosu. No je vakat putovati jer su blizu turske čete a oružja ne imahu osim male bajonete sa kojom je Almedina rasporila Muslimana a do srpskih položaja treba hoda bar dva dana morali su Igman preći da bi stigli do slobode đeno hrabri Romanijci za krst časni bitku vode. Dvije noći i dva dana pješačiše uz planinu dok stigoše među braću đe slobode sunce sinu sa divljenjem srpski borci mladu bulu pogleduju ljepoti se njenoj dive potajno joj namiguju sve bi dali samo kad bi u zagrljaj njihov pala ali znaju da se bula mladom Radu obećala. Pa povede Rade bulu svome milom zavičaju plotunima iz pušaka saborci ih ispraćaju kad pro praga suđenoga zakorači mlada bula od ljepote sva zasija Radmilova tanka kula zapjeva mu stara majka nije čudo kako neće sina joj je Almedina izbavila iz nesreće pa je stara blagosilja dok suzama nema broja poljubi je pa joj reče ti ćeš biti snaha moja svoje vjerske običaje ako nećeš ne ostavljaj nek' odluči volja tvoja pokrsti se ili klanjaj ali niko mog'o nije pokolebat volju njenu krst poljubi u crkvu pokrsti se u Jelenu. Pa se vjenča gorska vila sa sokolom sa planina pokloni mu dar najljepši Jovana mu rodi sina ali rat se rasplamsava na svakoj se stopi gine Rade ode među braću na braniku otadžbine a Jelena na dom osta da Jovana sina hrani ne sluteći da im opet primiču se teški dani dok na selo jedno veče Muslimani napadoše spržiše ga do temelja i svu čeljad odvedoše Radmilovu majku staru objesiše kraj bunara pa Jelena uzalud se hatibima otimala kada pođe da Jovana od dušmana turskih spasi po glavi je kundak stiže stopošta se po terasi na grudi joj krst zasija Turčin priđe da ga skine on zasija čudnim sjajem i nestane u visine prepade se ture mlado stade srce u baliji spremaše se da utekne dok ne začu plač dječiji. Pa ulete u odaju primače se kolijevci i Jovana malog zgrabi od nepunih šest mjeseci nećeš vlašče kunem ti se više gledat bijela dana a Jelena u bunilu ču prijetnju Muslimana iznemogla sva u krvi pokušava da ustane ali ljubav roditeljska pobijedi ljute rane pri ruci joj pridesi se ona mala bajoneta a proključa bijes u njoj kada začu plač đeteta taman ture isukalo iz korica nož krvavi a dijete od straha se u sopstvene suze davi a Jelena primače se iza leđa Muslimanu i u vrat mu nož zabode on k'o trula klada panu. Pa u jadu velikome ona ščepa svog Jovana ali dolje ispod kuće čuje graju Muslimana kad u jadu velikome sa prozora skoči dolje viđe kako jedan Turčin Radmilovu sestru kolje al' ne moga da je spasi jer je odveć bilo kasno a da i njih isto čeka bilo joj je dobro jasno noć je tamna od nesreće i turskoga noža spasi da svijeća njihova se zanavijek ne ugasi no je rane grdne bole ali neće da se preda zbog voljenog svog Radmila i njihovog mladog čeda. Bješe svesna da prolazi kroz stradanja i golgotu ali moto njezin bješe sve izdržat u životu sjetila se kume svoje Muslimanke sa Mokljena k'o rođenu sestru svoju prihvatila ta je žena no Jelena nije smjela da istinu kaže pravu morala je da se snađe da izvuče živu glavu pa Jovana sina svoga Almirom je ona zvala tri godine uspješno je tajnu svoju prikrivala svom Radmilu Jelena je uistinu vjerna bila pa je nije sve vrijeme muška ruka dohvatila s vojnicima UNPROFOR-a potajno je jednog dana napustila dom kumovski i krenula put Igmana tu Radmila svoga nađe jedva ga je prepoznala brada mu je nečešljana do pojasa dohvatala kosa pala na ramena pogled vučji ispod vjeđa pogledati strašan bješe kao Srđa Zlopogleđa. Automat u desnicu stari ratnik čvrsto stega dokle Jovan i Jelena nađoše se ispred njega kad ih viđe ne mogaše on očima da vjeruje prekrsti se i Gospodu velikom se zahvaljuje Bože dragi sa nebesa na svemu ti danas hvala a Jelena već bijaše u zagrljaj njemu pala među vojskom nasta slavlje šeluk čine iz busija Rade sina prigrlio Jelena srećom sija dan slobode svima sinu na gubitku svako bješe a Radmilo i Jelena novi život započeše.

Joj bajki Bože dragi a većinom se zovu JElene ko lepa Brena jel bi.

Misliš da je ovo o Almedini izmišljena priča?

MILOMIR MILJANIĆ - ULTIMATUM BOSNA I HERCEGOVINA

Ej po Bosni i Hercegovini kazaću vam šta se tamo čini sva se ološ na Srbe nadvilo da bi srpstvo u crno zavilo ustadoše Turci muslimanci nisu Turci već poturčenjaci što se kaže prava je istina ej poturica gori od Turčina. I oni su prešli u ustaše da se krvi nasisaju naše žare, pale i progone raju na hiljade u jame bacaju osobito u gatačkom kraju i duvanjskom kletom zavičaju i dan danas tu im trunu kosti zato što su srpske narodnosti. Gacko ravno i Livno i Duvno postadoše za vještice guvno osobito u Širokom Brijegu đe se guje i akrepi legu đe se fratri s puškama ponose pored krsta i noževe nose pa se krvlju nevinoga slade posle toga mole se i kade. Ej pa je vila dalje govorila gledala sam jada svakojega jada mnogo, evo još jednoga jedna majka ulicom plakaše mrtvo srce svog sina nosaše što su joj ga ustaše zaklali pa joj srce svoga sina dali rad' toga je poluđela stara pa s mrtvijem srcem razgovara. Jaoj moje srce probodeno što si tako tvrdo i studeno ja sam stara Jugovića majka a ti srce Damjana junaka đe si raslo đe si ustrgnuto raslo si u tobolcu mome ustrgnuto u jadu srpskome. Joj Bože ko to trpjet može stoji jeka od srpskog leleka pišti raja morem uzdisaja bijeda se opisati neda srpska seja grozne lije suze sve što valja u logor se uze da tamnuju i podnose muke da im lome i noge i ruke da sažale zato što su živi jadni Srbi ni dužni ni krivi. Ej bolesti ih osvojiše razne srpski logor hoće da isprazne žalosno je pogledati bilo jedan drugom umiru u krilo mrtve oči glede u oblake mrtve ruke udrme junake mrtva glava jezik progovara zbogom ostaj srpska majko stara. Draga sejo donesi cvijeće moga groba niko znati neće vjerna ljubo hrani đecu moju kad odrastu da stanu u stroju ej za vitešku otadžbinu moju.

https://www.youtube.com/watch?v=94WgbU9WPuY

Chinval, eta naša zemlja :)

DA inače kod ovih balkanskih plemena kad se uda djevojka tuđe vjere ili nacije to se smatra pobjedom ispravi me ako griješim. Možda u pjesmi ima i istine ali ima i nabacivanja ipak je guslanje epsko pjevanje.

Pjevačicu bih stavio na 10/10 :)
https://www.facebook.com/hedahamzatovapage

Ako sam dobro našao, pjesma je o jermenskim dobrovoljcima iz vremena prije genocida, fedajinima.

Refren je valjda:
Hrabri Jermeni, kucnuo je čas
pod našom trobojkom, oslobodimo Jermeniju :)

http://www.youtube.com/watch?v=UA6uHf7-9HA

MILE KRAJINA - 30. SVIBNJA 1990.

Eeeeeeeeej opjevat ću hrvatskoga bana Jelačića slavnog velikana iz rodnoga Petrovaradina koga voli cijela domovina u Beču se Josip školovao i časnik je visoki postao mnoge bitke vodio je teške i pobjede nosio viteške ban hrvatski kada je postao za vlast veću boriti se stao s jedne strane ne daju Mađari i sa druge bečki gospodari poslije slavnog kralja Zvonimira Hrvat nema od tuđina mira o nama se uvijek neki brinu i vrebaju da nam glavu skinu viknu bane pa se naoblači nitko nije od Hrvata jači Hrvat neda svoje zemlje drugom mi smo vatra pokrivena lugom nedam nikom hrvatske države il' će letjet na sve strane glave vojsku kupi, britke sablje paše, dobra konja ispred vojske jaše vlast mađarsku sabljom potisnuo u Hrvatskoj kmetstvo ukinuo sve odluke u Zagrebu tada saborska je donosila vlada bana svoga narod je štovao spomenik mu Zagreb podigao trg su imenom njegovim resili svi su ljudi zadovoljni bili narod svaki treba svoga bana da mu brani zemlju od dušmana pjesnici su o banu pjevali i junaštva brojna spominjali ban je uzor hrvatskome rodu kako valja braniti slobodu poslije rata boljševizam vlada gospodar je od sela i grada bez nacije, bez vjere i duše spomenike u Zagrebu ruše promijeniše ime bez obzira i Ulici kralja Zvonimira porušiše jednog tužnog dana i spomenik Jelačića bana trg su tako prazan ostavili i hrvatski narod ponizili oprosti im zato Gospodine jer i danas ne znaju što čine spomenika i Bogu je žao razbacan je po trgu ležao doktor Antun Bauer ga spasi mudri ljudi naši su uzdasi vidio je što vandali rade na trgu je skupio komade pa u gliptoteku odvezao spomenik je tako sačuvao hvala našem Anti uzoritom i njegovom djelu plemenitom čudan zakon čudni i aršini mnogi ljudi stradaše nevini u kavani kad netko pjevuši da olakša i srcu i duši tu su mnogi moj premili bane u zatvoru provodili dane što su pjesme o tebi pjevali i junaštva tvoja veličali tako bane tvoje uskrsnuće mislili smo da je nemoguće novi pokret demokratskih ljudi diljem svijeta pravednost probudi ljudi teže društvu modernome i sistemu višestranačkome tražili su ugledni Hrvati Jelačića da se na trg vrati na trgu je scena priređena figurica konjska postavljena oko konja zapališe svijeće narod plače i donosi cvijeće sedamdeset tisuća bijaše peticiju koji potpisaše u Hrvatskoj proljeće se budi nadaju se i žene i ljudi da će vidjet jednog lijepog dana u Zagrebu Jelačića bana na starome trgu njegovome to je želja rodu hrvatskome za slobodu, za demokraciju i državu divnu Kroaciju.

STIPAN GRGIĆ - PRIZNATA HRVATSKA

Oooooooooj na tisuću i devet stotina devedeset i druga godina u siječnju dana petnaestoga evo nama slavlja velikoga veseli se hrvatski narode jer eto ti željene slobode nakon dugih tisuću godina vesela je tvoja domovina sada pjevaj, raduj se i šali a velikom Bogu se zahvali srpski jaram kad ti s vrata ode namučeni hrvatski narode vide tvoju nevolju i jade Njemačka te najprije priznade ta se riječ začu poput topa zatim cijela prizna te Europa četrdeset i dvije države danas tvoju nezavisnost slave vječni nam se ostvariše snovi popucaše četnički okovi što nam teške nanesoše rane i najteže u povijesti dane razaranjem crkvi i gradova a rušeći sela i grobova to nam rade doskorašnja braća eto kako Srbin ljubav vraća a mi smo im dali utočište i na svoje pustili ognjište još zlotvorim u obranu stali pred Turcima kada su bježali zaštitili od Turaka gade vidi što nam sad od zemlje rade osamnaesto ljeto teško bilo i prokleto kad sporazum trojni se napravi teški jaram na vrat nam se stavi tijekom ove duge decenije jaram s vrata slazio nam nije mržnja veća poče onog dana kad Radića ubiše Stipana kada Račić u skupštini ubi hrvatski se naoštriše zubi kada pade vođa od Hrvata sikira je ratna iskopata ej nitko je zakopat ne smije dok hrvatske postoji nacije dok ne bude do Drine slobodna a etnički čista i prohodna ova naša domovina mila što je dosta jada pretrpila al' dočeka najljepšega danka i od Srba zauvijek rastanka zato hvala Kohlu kancelaru sve njemačke zemlje gospodaru i Genscheru aussen ministru kada savjest imadoše čistu a Europi dadoše na znanje bezuvjetno Hrvatskoj priznanje tu slomiše krila krvoloku hvala dobrom gospodinu Moku na njegovom ljudskom kompromisu hvala papi i ... hvala svima koji nas priznaše i potporu u slobodu daše a sad nek' se zastava razvije od Njemačke i od Italije Austrije i Svete Stolice pored naše lijepe šahovnice našoj sreći više nema kraja nestalo je bratskog zagrljaja.

Ti si zemlja naših snova, zemlja srpskih vitezova.
Ne može ti ništa niko, srpska Republiko

Legendarna: Prokleta je Amerika, Nemačka i Vatikan...

Originalna verzija:

Gracias por la ayuda.

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=18cOb3y63K4[/youtube]

National anthem of Serbia (1941 - 1944)

Makni s iz http

saz

puntar2.0