Hrvati su ogromnom većinom kao što rekosmo bili pripadnici pavelićevih formacija. Srbi u ratu su većinski činili Partizanski pokret , njegovu brojnost. To su činjenice

Iako su 1941. i 1942. većina hrvatskih partizana bili Srbi, do listopada 1943. većina su postali Hrvati. To je bio djelomično rezultat i prelaska partizanima dijela vodstva HSS-a u lipnju 1943., posebno Božidara Magovca, kao i zamaha nakon pada Italije.[11] Kako je postupno narodnooslobodilački pokret postajao sve prisutniji i popularniji, do kraja 1943. sve više Hrvata se pridruživalo partizanima. Krajem 1944., statistike pokazuju da su Hrvati činili 61% partizanskih snaga u Hrvatskoj, te iako je srpski doprinos od 28% značio njihovu veću zastupljenost od udjela u stanovništvu, Hrvati su postajali sve veća većina.

Ovaj proces samo je ubrzan ponudom opće amnestije svima koji prijeđu partizanima iz snaga NDH do 15. rujna 1944. U razdoblju od 1. do 15. rujna 1944. prebjeglo je samo jedinicama Istočne grupe partizanskih odreda u okolici Bjelovara 245 domobrana s kompletnim naoružanjem.

Antifašistički pokret u obliku oružane borbe razvio se u Hrvatskoj kao nigdje u Europi, te je od formiranja Sisačkoga partizanskog odreda 22. VI. 1941, sastavljenog gotovo isključivo od Hrvata, već koncem 1941. brojio oko 7000 boraca; početkom 1942. Glavni štab Hrvatske podijelio je bojište na 5 zona na kojima je djelovalo 5 korpusa s po 2 do 4 divizije, te je do konca 1944. taj broj rastao tako da se u partizanskim redovima borilo oko 150 000 boraca.[2]
— Opća i nacionalna enciklopedija

Hrvatski partizani bili su ključni za NOVJ; do kraja 1943. Hrvatska, s 24% jugoslavenskog stanovništva, davala je više partizana nego Srbija, Crna Gora, Slovenija i Makedonija zajedno.
Hrvatski partizani bili su jedinstveni pokret otpora u Europi po broju Židova u svojim redovima, a početkom 1943. uspostavili su ZAVNOH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske) kao parlamentarnu, zastupničku skupštinu cijele Hrvatske, jedinstenu u tadašnjoj Europi. ZAVNOH je održao tri zasjedanja tijekom rata na privremeno oslobođenim područjima, okruženim njemačkim snagama i snagama NDH. Na četvrtom zasjedanju 24. i 25. srpnja 1945. u Zagrebu ZAVNOH se proglasio hrvatskim Saborom.[16]

Prema Goldsteinu, među hrvatskim partizanima krajem 1941. bilo je otprilike 77% Srba i 21,5% Hrvata uz zanemariv broj drugih. Do kolovoza 1942. udio Hrvata je porastao na 32%, a do rujna 1943. i na 34%. Nakon kapitulacije Italije udjel Hrvata je nastavio rapidno rasti te je do početka 1944. među hrvatskim partizanima bilo 60,4% Hrvata, 28,6% Srba, 2,8% Muslimana i 8,2% drugih i boraca nepoznate narodnosti.

Sveukupno tijekom rata hrvatski partizani bili su 61% Hrvati, 28% Srbi, a ostalo su bili Slovenci, Muslimani, Židovi, Crnogorci, Talijani, Česi i Folksdojčeri.

U odnosu na broj stanovnika, Hrvatska je imala najmasovniji pokret otpora i podnijela relativno najveće žrtve. Čak 70 % boraca bilo je mlađe od 25 godina, Hrvatska je imala 251 partizanski odred, 78 brigada i 17 divizija. Od sedam korpusa, pet je bilo hrvatskih s ukupno 200.000 hrvatskih boraca, koji su se u posljednjih pet mjeseci rata borili protiv oko pola milijuna njemačkih, ustaških i četničkih snaga. Od 206.000 mrtvih boraca u Jugoslaviji, 64.000 bilo je hrvatskih. Iako je doprinos hrvatskih prvoboraca-heroja NOR-a u cjelokupnom svjetskom antifašizmu nemjerljiv, bleiburška tragedija, tragedija hrvatskog Križnog puta i ostali zločini u poraću bacili su sjenu i mrlju na čistoću vrijednosti hrvatskog antifašizma.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Narodnoos ... _Hrvatskoj

Ti Mar-kane svakako znas sta je i kako nastaje Wikipedia .. ili , kako se u zaglavlju zove , ''Slobodna enciklopedija'' ..kao i da informacije koje se nalaze na wiki stranicama , može da menja svaki posjetilac...

ispade da hrvatska dala vise partizana nego srpski narod...
da da... i sva priča, tj anti fašistička borba je krenula iz hrvatske, pokrenuli je hrvati...

rekoh, tu pricu i pocetak krja 1989 milosevicevim rusenjem ustava ni krezubava baba sa kajmakom ne bi progutala

cinjenice su nenadjebiva stvar

u prethodnom postu sam ih naveo

cinjenice ne mozes da menjas, mozes da lazes

toliko o raspadu jugoslavije i toboz pocetku kraja milosevicevim "krsenjem" ustava (separatističkog iz 1974)

jesi ti pročitao?
pročitao si a?, ako imaš šta osporiti u postu idi redom od početka antifašističke borbe pokrenute u SRBIJI (ne hrvatskoj, tamo je pokrenut u to vreme bio jasenovac,, islo se na vidjenje s hitlerom, dobio se folcvagen, cvetao fašizam...) , potom o tri bitna faktora tj pokretača i sudbini dvojice od njih koji su srpske nacionalnosti, i svim kasniji navedenim "slučajnostima"

to jesu činjenice, tako se izdešavalo ma koliko ti bilo krivo ili milo

jednu od činjenica nikada ne ožeš oprati, a ona je , separatistički ustav iz 1974 i njegove promene. Nije menjano za dzabe.

piše li na kraju: toliko?

pročitao si i to ? e pa onda znaj da ubuduće baljezgat možeš do mile volje sam

Netko prelakirava, a neko u rudnike zatrpava pa prekopava i bagera, krije, negira i sakriva,...to je neki finiji moleraj šta li

svarog ni ti ne lakiraj četnike, tu vašu priču o četnicima antifašistima ostavi za još poneke zabludjele Jugoslavene koji razmišljaju o Regionu i sličnim neo-yu-hibridima da im lagano razuvjere i samu pomisao na takvo nešto.

nego, ima li taj spisak o prekrcavanju četnika u partizane ili nema?

Početak kraja?
A ostalo smo prespavali...

Tu priču o Miloševićevo rušenju ustava i srpskoj hegemoniji ne možeš više da prodaš ni staroj babi.

Bilic ti definitivno nisi Srbin i trebalo bi te banovati zbog lažnog nacionalnog predstavljanja

Netko prelakirava, a neko u rudnike zatrpava pa prekopava i bagera, krije, negira i sakriva,...to je neki finiji moleraj šta li

svarog ni ti ne lakiraj četnike, tu vašu priču o četnicima antifašistima ostavi za još poneke zabludjele Jugoslavene koji razmišljaju o Regionu i sličnim neo-yu-hibridima da im lagano razuvjere i samu pomisao na takvo nešto.

nego, ima li taj spisak o prekrcavanju četnika u partizane ili nema?

U četvrtom dijelu autor pojašnjava kako je brojka partizana u užoj Srbiji u posljednjim mjesecima 1944. godine porasla sa 22.000 na 204.000. Rješenje te „misterije“ leži u pozivu kralja Petra II. koji je pozvao svoje pristaše neka se pridruže antifašističkoj borbi. Još je izvjesnije da tom ogromnom porastu pogoduje amnestija koju je Tito obećao za četničku promjenu strana. Vjerojatno publici ovog portala ne moram posebno pojašnjavati da je koncem 1944. stanje na bojištima bilo već poprilično jasno.

Povećanje broja partizana u Srbiji, slično kao i u ostalim republikama, bilo je djelomično i posljedica Titovog poziva kojim je ponuđena amnestija svim suradnicima okupatora koji prijeđu u Partizane od 17. kolovoza 1944. Tad su deseci tisuća četnika prešli u partizane. Amnestija je ponovno ponuđena nakon njemačkog povlačenja iz Beograda 21. studenog te 15. siječnja 1945.

“ U jednom dokumentiranom slučaju, 3.000 četnika iz četničkog korpusa Čegar, blizu Niša, napustilo je svoga četničkog komandanta majora Mirka Ćirkovića, da bi masovno postali partizani u septembru 1944., pridruživši se 14. partizanskoj diviziji…

Ova amestija je proširena na one četnike, hrvatske domobrane i slovenačke domobrane koji su pomagali
partizanima i koji, teoretski, nisu bili krivi za silovanja, ubistva ili paljevine – radnje po kojima su četnici
notorno bili poznati. ‘Odluka o općoj amnestiji lica koja su u četničkim jedinicama Draže Mihailovića
učestvovala ili ih pomagala ili su učestvovali u jedinicama hrvatskih ili slovenačkih domobranaca’, Službeni
list Demokratske federativne Jugoslavije, 1. februar 1945., tom 1., br. 12., str. 6. …

Iz ove amnestije su isključeni ustaše, Slovenačka bijela i plava straža, sljedbenici Ljotića i članovi Nedićeve administracije. ”

Vukmanović iskreno priznaje i činjenicu, da su njegovi borci imali kod sebe “za svaki slučaj” i partizanske‘petokrake’ i četničke ‘kokarde’, jer se često dešavalo da je ljudstvo prelazilo iz četnika u partizane ili obrnuto.

(Vidi: Bruno Bušić, Jedino Hrvatska, Sabrani spisi, izd. Ziral, 1983., str. 545-546 )

Za Tempa se sasvim sigurno ne može tvrditi da nije poznavao situaciju na terenu, pošto je po zadatku (koji je dobio izravno od Tita i Politbiroa Komunističke partije Jugoslavije u Beogradu, 05.07.1941. godine) bio zadužen za organiziranje partizanskih odreda na cijelom području Bosne i Hercegovine; k tomu, bio je Srbin (isto kao Ranković, Čolaković, Milutinović i Đilas), pa mu se teško može pripisati nekakva zla namjera prema vlastitom narodu, utoliko prije što je iznošenje ovih činjenica vodilo u otvoreni sukob s Partijom.

raspad jugoslavije je otcana fraza proustaskog lobija koji i dalje naglaba

BLA BLA BLA

i tudjoj krivici je tipicna hrvatska propaganda kojom se uklanjaju ustaski motivi i odgovornost

dobili su drzavu, eto im, daleko im kuca

antibirokratska revolucija slobe u 1989 je napravljena 1974 promeno ustava koji je svim republikama OSIM SRBIJI doneo velika ovlascenja a samo na nju delovao DESTRUKTIVNO ukidajuci joj nadleznost nad sudstvom i vlascu u ns i pristini.

plan proustasa je bio : kada dodje do netrpeljivosti zivota po srbe na kosovu isti ce morati da krenu u vracanje prvobitnog ustava.

i onda ujkan poput tebe ima opravdanje da kmeci to proustasko sranje :Srbi ruse ustaaaaaaaav!"

a ko ga je prvi promenio nikom nista


stoga ujkane ne seri ti.

i te promene 1974 u ste doneli sa ustaskim teroristima, i luburicevim otporom sa kojima se tudjman ponovo zblizio 1990 i nastavio prijateljtsvo iz sedamdesetih kada je priznao da je nadahnut busicem i ostalim luburicevim sledbenicima...

evo ti ga na