Hrvati i Srbi su konkurentske nacije, netko tko svjesno bira drugu stranu i nije za drugo nego za otpis iako se možda može uzeti u obzir kontekst nekog vremena.

u današnja vremena tko vrluda, a ima i takvih na obje strane, taj je za trenutačan otpis i za praćenje službi.

Eto vas, mlada garda/Vidacica Milorada!

Kad će Danijel Srb promjenit prezime ?

Zar Vidačići nisu Hrvati ?

Imao je @Tuta prije temu "Usrbio sam se".

Srblje lupeta o drevnom podrijetlu a imaju stalna prezimena tek od 19. stoljeća. Osim toga, svi Crnogorci podrijetlom s istočne strane Crne Gore, uključujući Vasojeviće kao najveće pleme iz kojeg su Sloba i Vuk, su poslavenjeni Albanci, nositelji haplogrupe E-V13 koje najviše ima kod Albanaca na Kosovu.

- Mnogima je danas malo poznato da Srbi pre perioda vlasti Miloša Obrenovića, dakle do 19. veka, u suštini, nisu ni imali prezimena - objašnjava Radomir Rakić, inače predavač na Filozofskom fakultetu u Beogradu. - Prezimena su bila “privilegija” vlastele, tako da od nemanjićkog perioda imamo Brankoviće, Mrnjavčeviće ili, na primer, Hrebeljanoviće. Međutim, kmetovi koji su živeli i radili na njihovim posedima nisu imali prezimena, jer su imena bila sasvim dovoljna da bi se znalo o kome je reč.
Tek u posebnim slučajevima, kada bi se desilo da se na kmetstvu zadesi da postoje imenjaci, oni bi dobijali neku vrstu nadimka, koji je zamenjivao prezime, i to bi govorilo kako je to nečiji sin (Milošev), ili bi mu “prezime” nastajalo po zanatu (“Štitarov”, “Kovačev”). Sin udovice je vremenom postajao “Udovičić”. Dešavalo se da i njegovi potomci ponesu isto “prezime”, ili ga dobiju, kasnije, po samom ocu.
- Precizna prezimena nastala su kasnije, i to prvo kod onih Srba koji su živeli u zapadnim krajevima, odnosno Austriji - objašnjava Rakić. - Austrija je imala razvijen poreski i vojni sistem, i prezimena su postala neophodna da bi se tačno znalo o kome je reč.

https://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:153047-Samo-odabrani-imali-prezime

Korišćenje prezimena ustalilo se u srpskom narodu tek u 18. veku, a do tada je prošlo kroz nekoliko faza. Pre nastanka prezimena bio je rasprostranjen običaj da se uz ime dodaje naziv plemena iz kojeg se potiče. Zatim su korišćeni tzv. patronimi, izvedeni iz imena očeva - od Ivana su nastali Ivanovići, od Marka Markovići, od Petra Petrovići...

Načini na koji su nastajala su razni, a evo nekih od njih:

1) po ocu (najčešće) – Branković, Nenadović, Vukašinović...

2) po plemenu - Bodrić, Drobnjak, Vasojević...

3) po zvanju – Kapetanović, Popović, Vojvodić..

4) po zanimanju – Čobanović, Kovačević, Zlatarević...

5) po nadimku – Kurjaković, Surla, Zatezalo...

6) po osobinama – Glavonjić, Lepojević, Mudrinić...

7) po mestu porekla – Dobrnjac, Glamočanin, Lučanin...

Zanimljivo je i korišćenje nadimaka, koje svako u Srbiji dobije od malih nogu, pa nekad i zameni ime, te osobe uglavnom svi znaju po njemu, a ne po imenu. Takođe, ljudi su oduvek živjeli u zajednicama koje su imale svoja imena. Često se dešavalo da kad neko pređe u drugu zajednicu, u njoj dobije kao nadimak ime zajednice iz koje je došao. Tako se iz nadimka razvilo prezime kao dodatak imenu.

Većina porodica u Srbiji nosi prezime po nekom od svojih predaka iz 19. veka. Uzrok ovoj pojavi leži u činjenici da su se prezimena u Srbiji do druge polovine 19. veka menjala iz generacije u generaciju, tako da je većina stanovništva nosila prezime po imenu oca. Tako se dešavalo da u jednoj kući tri različite generacije imaju tri različita prezimena. U to vreme, stara, rodovska prezimena bila su mahom u manjini. Godine 1851. knez Aleksandar Karađorđević je doneo ukaz o nepromjenljivosti prezimena, čime je u većoj meri zaustavljen proces menjanja istih.

https://www.kurir.rs/zabava/zanimljivosti/3048931/evo-kad-su-i-kako-srbi-dobili-prezimena-neka-su-i-hitno-morali-da-ih-menjaju

Ovi Srbijanci koji sada traže srpsko podrijetlo cijelom svijetu nemaju srpske predke starije od 334 godine, svi su potomci doseljenih Balkanaca u pustu Srbiju nakon Velike seobe Srbalja:

Od kraja XVII veka, kada su Turci bili odbijeni ispod Beča i potisnuti čak do Vardara, pa do kraja XVIII veka, kada se vodio poslednji rat između Austrije i Turske, Srbija je bila triput glavno ratno područje. Zemlju su nekoliko puta prelazile velike vojske i turske i austriske, kroz nju su krstarile hajdučke čete i janičarske potere, iz nje su kretane dve velike narodne seobe. Nije stoga čudo Što je zemlja opustela. Svet se sklanjao ili u tuđe, sigurnije oblasti, ili se iz ugroženih dolina i sela pokraj drumova povlačio u teško pristupačne planine. Još god. 1721. čitav Beogradski pašaluk imao je svega 446 naseljenih sela. Jedan putnički izveštaj god. 1717. kaže: »Prešli smo polja Srbije, koja su prekrivena šumom i gotovo pretvorena u pustinju«. Za svoju danas pitomu Brankovinu prota Matija Nenadović priča da je u vreme kada su se njegovi stari tu naselili taj »kraj Srbije bio gotovo sasvim pust«. Prirodna je stvar da je u takvim prilikama zemljoradnja bila sve više napuštana; svet se ustručavao da ostaje u pitomijim mestima, koja privlače turske siledžije i ove pustolove, i da se satire u radu, kojim će se drugi koristiti. Mesto zemljoradnjom svet se sve više počinje baviti stočarstvom. Stoka se u žirom bogatim šumama lako hranila, a bila je i dosta lako pokretna, što je u onim nesigurnim vremenima mnogo značilo. Sva glavna lica u Srbiji sa kraja XVIII i na početku XIX veka bavila su se prodajom stoke, kao Koča Anđelković, Aleksa Nenadović, Karađorđe, Miloš Obrenović i dr. Knez Miloš je još za svoje, znatno izmenjeno, vreme govorio da je »trgovina u marvi jedini produkat našega predela koji se u onu stranu izvozi i otkud narod naš sva potrebna sebi i danak nabavlja«. Kako je zemljoradnja bila oskudna svedoči najbolje to što su »varoši pored Dunava donosile pšenicu i pšenično brašno iz Banata« i što je počeo da se seje krompir tek god. 1821.

Od oblasti u Srbiji naročit značaj dobija u to vreme Šumadija. Sva obrasla u gustu bukovu i hrastovu šumu, po kojoj je dobila svoje ime, Šumadija je bila teško pristupačna za kaznene vojničke ekspedicije; bila je daleko od središta loše upravljanoga Turskoga Carstva; u njoj se nalazilo malo muslimanskoga stanovništva, i to samo po varošima; čitlučki režim tu nije bio mnogo rasprostranjen. Takva, Šumadija je izgledala kao stvorena za hajdučke zbegove i uopšte za ova skloništa.

I, doista, u Šumadiji se tokom XVIII veka pribira mnogo iseljenika iz raznih srpskih oblasti. Po ispitivanjima stanovništva u Gruži je, na primer, samo 58 porodica starinaca, a ostalo je sve doseljenik. »Naročito je znatan broj doseljenika iz druge polovine 18 veka. Sve su to doseljavanja od Sjenice, Kolašina, Crnogorskih Brda, manje iz jugozapadnih delova dosadanje Kraljevine Srbije«. U narodu se priča, kazuje Mih. Dragić, kako je Karađorđe osvajajući Sjenicu »sagnao« ljude u Šumadiju govoreći: »Hajte u Šumadiju, tamo ima pustahije zemlje«. U Jasenici starinačkih porodica ima svega 49, odnosno 2.33% od celokupnog broja stanovništva te oblasti. Od doseljenika polovina je iz dinarskih krajeva. U smederevskom Podunavlju i Jasenici starinaca ima svega 4.1%. Sličan je, kao u Šumadiji, mali broj starinaca i u Kolubari i Podgorini. Tamo se našlo 78 starih porodica prema 1074 novih. U užičkoj Crnoj Gori ima oko 435 porodica doseljenih do prve decenije XVIII veka: »najveći broj porodica je iz 18 veka pa do god. 1827.«. U Zlatiboru »glavni deo stanovništva je doseljen iz naših jugozapadnih planinskih krajeva. Najviše je doseljavanja bilo zbog turskih nasilja, a ovde su se naseljavali zbog dobrih uslova za stočarstvo«. Tih. Đorđević upozorio je na jednu zanimljivu pojavu. Kada su austriske vlasti posle Požarevačkoga mira postavljale kapetane po Srbiji, od 12 imenovanih Srba 7 ih nije bilo iz Srbije; — u zemlji je, znači, prevlađivao doseljenik. Sličan je slučaj i sa junacima iz Karađorđeva ustanka; jedan krupan procenat pada na doseljenike iz Južne Srbije, iz Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Međutim, kako je Cvijić naglasio, »nigde se doseljenici nisu tako brzo prilagođavali novoj geografskoj i društvenoj sredini i nigde se nisu toliko ukrštavali kao u Šumadiji«. Jedna od tako ukrštenih porodica bila je i Karađorđeva. Njegovi stari, muške linije, došli su sa vasojevićskih strana, dok je Karađorđeva majka bila iz Šumadije, iz Masloševa.

Šumadija je postala u neku ruku jedan veliki hajdučki zbeg.

Istorija Jugoslavije (V. Ćorović) 5.1

Dođi i uzmi.

Tako ćemo i mi.

Hocu

Zato jer su pravoslavne crkve autokefalne i u RH može legitimno postojati jedino Hrvatska Pravoslavna Crkva.

Možda ga promieni kad se tako počnu prezivat sami Srbi...

Otkud onda odje u Ameriku, ruska, grcka, srpska PC? Kod Amera moze, a u RH ne moze?

Znam,Srb je starohrvatsko prezime ?

Starosrbsko očito nije

Samo debili ne razumije da je to genijalan potez.

Meni je fascinantno kako neki ljudi ne umiju da razlikuju bitno od nebitnog. Ostare, a nikad ne ovladaju tom vještinom.

Stavim se u analognu situaciju: neki Hrvat penzioner koga smo mi protjerali prije 30 godina, živi sad u Hrvatskoj, i priča nešto protiv Srbije. Lololol, nikako ne mogu zamisliti da me to dotiče. Bože moj, pa nek priča. Da li bi da mu se zato ukine penzija? Pa ne, jer smatram da RS ili Srbija nije od stakla, da se tako ljudima ukidaju prava.

U vezi Andrića već sam na ovoj temi napisao zašto ga priznam za Srbina. Naravno kako je etnički i genetski Hrvat, ali.... Pa ako Vam je promaklo - ponoviti ću se:
"Nekada su na radiju imali emisiju "Ljudi 20 stoljeća", gdje su starije, zanimljive osobe, pričale o svom životu. Obično vrlo zanimljivo. I tako, jednom je o svom životu pričao Hrvat, koji je bio diplomat u kraljevini Jugoslaviji, kasnije u NDH. Poznavao se sa Ivom Andrićem i kazao kako je bio šokiran, kada mu je Andrić savjetovao neka sebe "proglasi Srbinom" (kao pomoći će mu u karijeri) , te da je Andrić rekao kako je i sam za sebe tako učinio. Uglavnom, nije poslušao Andrića.
Meni dovoljno da prekrižim Andrića. Živio u Beogradu, pisao na Srpskom, ćirilicom... A da je bio vrhunski književnik, to nije sporno."

Što se tiče Tesle?! U Teslinoj arhivi nalazi se "Spomenica" (kao zahvalnica) iz 1938., četničke organizacije (https://fakenews.rs/2023/11/23/da-li-je ... ki-pokret/), zbog donacije. Nije moguće utvrditi, je li on njima donaciju isplatio ili ne (nego su mu to oni poslali unaprijed da ga potaknu na uplatu), ali za mene je znakovito kako on to nije bacio u smeće, nego si je to sačuvao. Znači taj papir za njega je imao emocionalnu vrijednost. Zatim, 1942., Tesla prima delegaciju. Nije to naravno bila delegacija NDH, nije niti HSS-a, pa čak niti "Hrvatske bratske zajednice", nego kraljevine Jugoslavije, na čelu sa kraljem Petrom, kraljem svih četnika (https://www.reddit.com/r/HistoryPorn/co ... slavia_on/).
Kao i Andrić, Tesla je bio vrhunski znanstvenik i nije se u principu nešto zamjerio Hrvatima, ali otimati se za njega sa Srbima?! Dokazivati kako je Hrvat?! Uostalom, to i košta. Npr. izgradili smo mu muzej, nimalo jeftin - koji je gubitaš. Zapravo, ma koga briga...

Izvrćete moje riječi. Kada kažem koga bi priznao za Hrvata, nije to samo da on sebe nazove Hrvatom, nego da svoje Hrvatstvo i dokaže svojim životom i postupcima. Npr. masa Iliraca nisu bili rodom Hrvati, ali su prihvatili Hrvatsku, uklopili se u Hrvatsku naciju i dokazali se radom. I zašto bi to netko dovodio u pitanje?!

Ne bi želio ispasti debil, pa bi Vas zamolio da rastumačite taj genijalan potez? Lik je bio prisutan na sastanku gdje se dogovarao napad na Škabrnju, ministar u zločinačkoj SAO vladi, a i nakon rata se nije pokajao, nego marljivo "sipa otrov" protiv Hrvatske i Hrvata. Usporedite odnos Jugo vlasti i ministara (dužnosnika) NDH? Juga im je slala mirovine u Argentinu? Zašto mislite kako je dobro da mu nije suđeno?

Jedino ako nije bio dostupan hrvatskom pravosuđu, jer suđenja u odsutnosti smatram budalaštinom. Ali mislim kako dolazi u Zagreb, pa bi ga se moglo uhititi?! No slati mu masnu mirovinu???!!!

Nije mi bila namjera izvrćati riječi. Ali ne možeš tako argumentirati. Slijedom te logike, da su ustaše poslali Tesli zahvalnicu ili uplatnicu a on je ne baci bio bi Hrvat? Da je Tesla uplatio crvenim kmerima što bi bio? Ne može čovjek krivim potezom promjeniti svoju etničku pripadnost. Puna nam je zemlja izdajica, cajkaša, ima nas svakakvih. Ako ćemo tako onda neće na kraju nitko ostat Hrvat.

To za Andrića je iz druge ruke, znači rekla-kazala. A i da je istina, samo pokazuje da je Andrić oportunista. Da je Austrougarska potrajala i da zna njmački, pisao bi na njemačkom, ali ne bi zbog toga bio Austrijanac. Koliko Hrvata živi vani, piše članke na engleskom. Jesu sad svi Englezi? Na kraju krajeva svaki znanstvenik koji živi u Hrvatskoj ako želi biti uspješan objavljuje članke na engleskom. Ne postaje samim tim Amer.

Ako ćemo primjeniti Andrićeve kriterije na Teslu. Kojim jezikom je govorio Tesla? Ako je koristio hrvatski jezik i živio na teritoriji današnje Hrvatske (barem jedan dio života) onda je po tim kriterijima Hrvat.

Nije to usporediva situacija.
Hrvati koji su protjerani iz Srbije nisu rušili Srbiju, a Srbi izbjegli iz Hrvatske su rušili Hrvatsku. E jebiga ako je to tebi isto onda ne znam šta bih rekao.

Pa da su Ustaše poslale zahvalnicu Tesli, a on ju nije bacio u smeće, nego sačuvao - i to bi bilo znakovito. Dapače, da im je još štogod i uplatio... Uostalom, da Vama četnici ili ABiH pošalje zahvalnicu, biste li ju Vi bacili u smeće (s njom potpalili peć) ili ju brižno sačuvali za Vaše nasljednike? A što se tiče, rekla kazala, ona famozna Teslina izjava u telegramu Mačeku, o njegovoj "Hrvatskoj domovini", ne postoji na papiru, nego je to vidio (ili "vidio") jednom neki HSSovac kod Mačeka... Niti od njegovog znanstvenog rada, Hrvati direktno nisu imali ništa, tj. sve smo te uređaje, inovacije, patente, platili kao svi ostali (Portugalci, Bugari, Šveđani....). Otimati se za njega, smatram bezveznim, skupim, nepotrebnim. I baš kada bi ga sutra svijet priznao za Hrvata (trenutno je situacija suprotna), ma što bi mi imali od toga?! Uglavnom, nismo ga trebali gurati niti na novčić, umjesto dubrovačkih zidina. Niti Edison i Paster nisu bili Hrvati, pa što ćemo jadni s tim? Patiti?
No da budem jasan, ne namećem ja Vama ništa. Neka svaki Hrvat misli o tome što ga volja, a moje je mišljenje kako je to natezanje sa Srbima, oko Tesle - budalaština.

Andrić? Ponavljam se, da rodio se kao Hrvat, živio na teritoriju Hrvatske i tu priča staje. Onaj intervju koji sam slušao, nije mi djelovao kao intervju hejtera i lažova, a uostalom, Andrić je svojim životom svjedočio, kako se proglasio Srbinom. I opet, otimati se za takvog lika - ma što mi imamo od toga???! Tko ga se u svijetu više i sjeća?
Ne mislim kako Srbima treba odobravati njihove bedastoće i svojatanja, ali kada se radi o određenim likovima (bez obzira na njihove talente) - ma neka si ih nose... Ako bi sutra Srbi krenuli svojatati velikane poput Dežulovića, Pavičića, Markovinu, Jakovinu, Jergovića, Severinu, Veljaču, Tomaševića, Plenkovića, Pusića, Tomića, Zafranovića, Tita,... - ja bi to hladno prihvatio.

Srbi su budući lideri Balkana htjeli mi to priznati ili ne i sa njima treba graditi odnose. Ja bih volio da je suprotno alo jednostavno odnarođena Hrvatska koja će za 20 godina imati 40% stranaca nije konj na koga bih htio položiti svoje novce.

Mora da su ukusni vučićevi sendviči

Još ga nije napustila nada da ćemo ga primit u srpski svijet.

Da zato su mu popili i popalili sve što je imao u Smiljanu .

Boli boli ova bol kao alkohol