12,7x99

12,7x99

20mm

ova naprava je pomogla pri probijanju položaja na brdu gradina, na glavnom pravcu napada od nove gradiške u akciji "bljesak". moćno oružje...

ovdje je trebalo preživjeti....

jel ovo slika tvoje postrojbe? ne mogu prepoznat.

nije dudu, mi smo u tom periodu imali zelene odore, slika snimljena dan prije oluje, kolega koji čita, inače iz viteza, poginup je drugi dan kod sv. roka....

ovo kad puca,glasno je ko svi djavli..... cinilo mi se da sam lakse podnosio kad granata padne,nego ovo cudo u akciji

Pogledajte žrtve snajpera na google...brzo će vas proći volja za slikama snajpera...

ovo su taktički snajperi, nisu predviđeni za gađanje žive sile, iako ima i bolesnika koji bi s apetitom ovo uporabili na čovjeku....

U ratu sam sreo dva tipa sa onim visokokalibarskim snajperom (PAM-ova municija, nešto slično veliko).
Kažu da im prosjek bio dnevno dvije osobe. Sniper i optika upucani na 1200 m zračne linije. (najoptimalnije, i najpreciznije. Ali ubija i na veće distance, ovisno kako si vješt sa njim)
To je užasno daleko, i sasvim dovoljno da neprijatelj hoda slobodno oko kuća ili bunkera.

Treba imati srca za to oružje, ja ne bih mogao. Optika jaka i vidiš kad ubiješ čovjeka.

Nisam bio na smjeni taj dan kad su išli gore na položaje, ostao u selu. Ali jedan prijatelj mi pričao da su došli njemu na bunker i kroz puškarnicu upotrijebili sniper. On uzeo vojni dalekozor pa sve gledao. Pričao mi kako su njih 5-6 na preko 1 KM razdaljine hodali prema svom bunkeru i kad je ovaj prvog pogodio, i taj se skotrljao niz livadu, ovi ostali su okrenuli puške prema obližnjoj šumi. Mislili netko puca sa prigušivačem. Jer se svaki dan na sve strane po linijama puca, pa uopće nisu bili svjesni da je taj daleki pucanj koji se čuo bio taj koji je pogodio tog njihovog.

Ludo oružje, i vrlo opasno.

Itekako su predviđeni.Ne bi vjerovao što su ljudi spremni da čine sa ovim.

Mi smo i PAM-ove (protuavionsko oružje) koristili protiv pješadije. Tenkove ukopavali do kupola, pa ih koristili kao topove u rovovima.

Kod nas je svakako sva logika ratovanja bila uvrnuta.

gađanje na kilometar i više nije uobičajeno, pokušavalo se i kod nas ali nisam baš čuo da se netko i hvalio da je pogodio čovjeka na toj udaljenosti a kamoli da je to dokumentirao, mi smo dobili pred kraj rata finski sako 41 u kalibru 0,338 Lapua Magnum( 8.58x70mm), imali smo s njim vrhunske rezultate do 400 metara, odlične do 600, teorijski se s njim uspješno gađa na 800 metara, ali naši snajperisti bili na toj razini.
vrlo često ljudi precjenjuju kako svoje tako i mogućnosti svog oružja, u tim stvarima treba biti realan. imam primjer iz vlastitog iskustva, u 7. mjesecu 91. godine gađao sam sa zgrade željezničke stanice u sunji tri neprijateljska vojnika, ja i kolega, ja sam imao zastavin vojni snajper a on nekakav lovački, gađali smo na udaljenost po slobodnoj procjeni cca 1000 metara, likovi su išli kroz selo četvrtkovac, teren blaga uzbrdica, gledajući od nas, obojica smo uzeli na nišan srednjeg vojnika, za ilustraciju koliko se može s takvim oružjem precizno gađati, napominjem da je lik bio na optici manji od strelice, koja označava cilj. trebam li govoriti da ga unatoč dva snajpera nismo uspjeli pogoditi, momci su se razbježali, jer su meci vjerojatno fijuknuli, negdje kraj njih, ali pogotka ni od korova.

Ovi su imali onaj teški sniper na nožicama, kupljen i prošvercan izvana privatno.

Ide, sa skupom i dobrom optikom. Metak iz srpskog Kalašnjikova je imao pravu crtu bez pada sigurno 800 metara. Za razliku od onih raznih plastičnih istočnih, kojima se gas kroz one rupe trošio. (na 400-500 m metak već za pola dalekovoda pada, ako si usmjerio na vrh dalekovoda, jasno se vidi kad koristiš svjetleće metke. Kad opališ svjetleći iz srpskog Kalašnjikova ugasi se da uopće nisi vidio prirodan pad putanje metka.
Vrlo moćno oružje, jest da su zato cijevi morale biti čelične i lako rđale, više se morala čistiti puška.

Sa ovakvim sniperima (kad porediš za moći srpskog kalašnjikova) je vrlo moguće biti ubojit na velike daljine, sve je do optike koliko je platiš.
I naravno da nema ludog vjetra.

vjeruj ima određenih iskustava s tom tematikoom, iako mi specijalnost nije bila snajpersko pucanje, ali imao sam u grupi snajperiste(dvojicu), i to odlične strijelce, gađanje preko tisuću metara, je najčešće slabo uspješno, mislim gađanje pojedine osobe, druga stvar je kad se takvi taktički snajperi koriste za uništavanje određene tehnike i sl., kamion je recimo već cilj koji se uspješno gađa na toj udaljenosti. opet kažem ja nikad osobno nisakm vidio pogodak snajperom preko 1000 metara a i ne poznam nikog tko je to izveo...

Govorim ti nije ovo bio sniper kakvi se koristili u JNA i slično. Ogromna je razlika. Prijatelj mi pričao da je kroz dalekozor gledao da ovoga pogodi i skotrlja se niz strminu. Bunkeri su bili toliko daleko jedni od drugih na vrhovima brda, zbog konfiguracije terena, da baš nikada nismo ni pucali jedne na druge iz kalašnjikova. Toliko daleko da nema ni efekta ni smisla.

Jel ovaj ?

Ne sjećam se više. Ti veliki na nožicama mi svi isti.

Ovaj je recimo po specifikacijama ako je vjerovati toj stranici efikasan i ubojit na 1800 M.

http://www.tactical-life.com/online/spe ... rous-20mm/

Dobro ovo su, koliko se meni čini, ono što su do ww2 zvali protutenkovska puška, samo sa optičkim ciljnikom. Znači nešto kao ručni top namjenjen za gađanje protivničkog oklopa. Razvojem oklopa nije više bio učinkovit protiv istog pa se počeo razvijati u drugom smjeru, kao neki taktički snajper.

Evo za usporedbu 7,62x39 metak kolki ima pad na 200y ( ogo 180m ) i 400y ( oko 365m )

200y 400y
7.62x39mm 3.3 inches 53.8 inches ( 1,366m )
7.62x51mm 3.4 inches 32.3 inches ( 0,82m )
5.56x45mm 2.2 inches 27.8 inches ( 0,7m )

Na 600y ( 550m ) 7,62x39 ima pad od cilih 177 incha, ili 4,5m, na 800m bi bija pad zrna još više izražen radi pada brzine...
Na M70 je cijev rđala jel nije bila kromirana za razliku od ruskih i istoćno njemačkih, a ne zato šta je bila kvalitetnija, bilo je oćajnih kvaliteta ka npr rumunjski, itd. al M70 je samo licencna kopija originala dobre kvalitete i loše zaštite cijevi, virujen da je i rupa za gasnu komoru identićna originalu, inaće nebi moga pravilno funkcionirat.
Za veće udaljenosti mora bit strijelac posebno uvježban sa posebnon municijon, npr ruski SVD dragunov, ima unčikovit domet 800m, a koristi daleko jaći 7,62x54 metak...., dok .338 Lapua ( 8,6x70mm ) sa Sako TRG-42 puškon može sa 80-90% pogodit nepokretnu metu 90x45cm na 1300m, dakle moguće je ako se sve poklopi i ima se dobra oprema i gađa nepokretna meta, sve ostalo bi spadalo u sritni pogodak.

Ne mogu se sjetiti da je imala više rupa za izlaz plinova od istočnih varijanti, svih koje sam vidio. Ostalo mi u sjećanju da nije, jer sam mog "Litvanca" poredio sa srpskim. Mislim da je to i razaralo cijevi. Ali možda si i u pravu. Jedan tip je imao brodom prošvercanu pušku od US Army (ne znam nazive modela) pa je mogao da je nikad i nečisti, a rezultate je imala kao i srpska.

U biti taj tip sa US puškom i oni koji su imali srpske su jedini mogli na jednom dalekom bunkeru (ne ovom iz gornje priče) natjerati ljude da reagiraju i uzmu zaklon. Ja sam sa mojim sa plastičnim kundakom "Litvancem" mogao pucati po njima 3 dana bez prestanka i dizati nišan koliko hoćeš, ne vrijedi. Ne reagiraju na to. Kad metak ne može ni dobaciti do njih.

Što znači da je JNA Kalašnjikov ipak imao neki kvalitet.

Vjerovatno je bija napravljen kako je i stari Mihail Timofejevič zamislija, dok su neki išli ispod svakoga standarda i kvalitete, još je jedna stvar bitna a to je porjeklo municije, bilo je tu svega i svaćega, moguće je i to jedan od uzroka problema....
Ex JNA M70 nije ima kromiranu cijev, i to mu je najveća mana, a to je bilo ka narućeno za maltretiranje vojnika u JNA i ubijanje dosade ćišćenjen oružja......

u bljesku smo koristili barrett za probijanju linije na brdu gradina na glavnom pravcu napada sa strane n. gradiške, brdo je između sela širinci i čaprginci, na istom smo naišli na bunkere ukopane u zemlju s dva sloja zemlje i drvenih greda(zemlja-drvo-zemlja-drvo), protuoklpna sredstva se nisu pokazala učinkovitima, jer su se aktivirala na prvoj prepreci, a mlaz se vjerojatno razbijao jer nije nailazio na tvrdu prepreku koju bi talio. međutim nakon djelovanja taktičkog snajpera, koji je mehanički probijao bunker, počela je bježanija iz bunkera i pad cijele linije....

napisah da smo imali sako , odlični rezultati pokazali su se do 800 metara ali meta je bila 50x50, sve su ovo momci teorijske postavke, kako si i sam napisao na tim daljinama u ratnim uvjetima, pogoci su uglavnom treferi. tko ne vjeruje neka proba sam,neka vas netko odvede u lov, uzmite lovački snajper, i probajte pogoditi srnu u kretanju na "samo" 300 metara, ako uspijete, kapa do poda....