Pitanje za one koji tvrde da su hrvatski i srpski potpuno razliciti jezici a ne varijante jednog jezika. Posto u Hrvatskoj postoji kajkavski koji se razlike od standarnog knjizevnog hrvatskog jezika verovatno vise nego sto se razlikuju hrvatski i srpski zasto im onda i kajkavski nije poseban jezik nego deo hrvatskog jezika ?

https://www.youtube.com/watch?v=ZGQiXO7oyHY

Pitanje za one koji tvrde da su hrvatski i srpski potpuno razliciti jezici a ne varijante jednog jezika. Posto u Hrvatskoj postoji kajkavski koji se razlike od standarnog knjizevnog hrvatskog jezika verovatno vise nego sto se razlikuju hrvatski i srpski zasto im onda i kajkavski nije poseban jezik nego deo hrvatskog jezika ?

https://www.youtube.com/watch?v=ZGQiXO7oyHY

Da nebude zabune. Posto ljudi vole da se hvale time kako je Hrvatski jezik međunarodno priznat. Od 2015 kao poseban južnoslovenski jezik priznat je i kajkavski.

Kajkavski jezik (takođe kajkavica, kajkavština; ISO 639-3: kjv), takođe klasifikovan i kao kajkavsko narečje bivšeg srpskohrvatskog jezika, danas se smatra posebnim južnoslovenskim jezikom, koji je počevši od 12. januara 2015. godine priznat kao takav od strane Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO), u čijoj je klasifikaciji dobio status istorijskog jezika.

Iako su lingvisti već tokom 19. veka bili svesni da se jezik kajkavskih Hrvata suštinski razlikuje od jezika ostalih Hrvata (i Srba), ovo narečje je iz etnopolitičkih razloga uključeno u sklop novostvorenog srpskohrvatskog književnog jezika.

https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D ... 0%B8%D0%BA

Pitannje pokazuje potpuno nepoznavanje problematike.

Jedno su dijalekti govornog jezika, a drugo standardni jezici.

Ne uspoređuju se dijalekti sa standardnim jezicima, nego standardni sa standardnima.

Hrvatski jezik kao standardni jezik se može uspoređivati jedino sa slovenskim standardnim i srpskim standardnim jezicima, od kojih se razlikuje potpuno, jer nije varijetet nijednoga, a ne postoji ni jedan jezik kojeg bi bili varijetet zajedno s bilo kojim drugim standardnim jezikom.

Pojam hrvatski jezik obuhvaća, osim govora, i pisane jezike:
* hrvatski crkvenoslavenski
* hrvatski kajkavski književni
* hrvatski štokavski književni
* hrvatski čakavski književni
* hrvatski tronarječni književni
* moliškohrvatski književni
* gradišćanskohrvatski književni
* hrvatski standardni jezik- a taj nije hrvatski štokavski književni jezik, nego moderni općenacionalni jezik komu je hrvatski štokavski književni jezik poslužio kao stožerom uz utjecaje ostalih hrvatskih književnih jezika

To je narječje.
Imaš bezbroj takvih priznatih za koje nikad nisi čuo.

https://en.wikipedia.org/wiki/ISO_639:k

Jer jezik nije narječje niti dijalekt.
Nema Srba kajkavaca i čakavaca, a većina zapadnoštokavaca su Hrvati, iako imaš i Prečana i Muslimana.

I opet pizdarija.
Prvo, ne postoji srpskohrvatski.
Drugo, povijesni stil srednjovjekovnog kajkavskog (kojeg su svi pisci zvali hrvatskim), ili čakavskog (kojeg su svi pisci zvali hrvatskim) ne može biti poseban jezik da ga hebeš.

A kajkavski, čakavski i zapadnoštokavski/šćakavski imaju istog pretka, kojeg ne djele s istočnoštokavskim.

Slovenci ih imaju sedam, čak ih i Srbi imaju dva.
Ali oni "svoje" torlačko narječje nazivaju "govornom manom", zato što ima više govornika Bugara i Makedonaca od njih.

Isto bi trebali i s Prečanskim, ali im je on isti kao i istočnoštokavski, ne priznaju razlike.

Naišao si na još jedan dokaz u nizu gdje Kašić izrijekom spominje hrvatski jezik i hrvatsko ime koje sam u svojem rječniku izjednačava sa Ilirskim. Čestitam.

Kašićeva autobiografija je inače izvrsno štivo, obožavam je, evo nekih dijelova:

"Pošto je domaćin našao prikladna kola, odlučio je poslije 3 dana
da ode s patrom u BEOGRAD. Došao je shizmatički kočijaš iz Panonskog
BUDIMA zajedno sa svojim četveropregom. S njim se patrov
domaćin, Dubrovčanin, pogodio da u svojem četveropregu odveze njih
četvoricu u BEOGRAD, a među njima se nalazio i jedan mladi
Turčin, inače poznat domaćinu. Kočijaš je na seljački način, dosta neprijazno,
obećao da će sve za dva dana odvesti u BEOGRAD. Drugoga
dana, kad se nalazio na raskrižju, želio je da skrene na lijevi put, prema
svome selu, dok je desna cesta, koja je bila državna, vodila za Beograd.
Kočijaš je svakako nastojao skrenuti s državne ceste na lijevu stranu,
kako bi doveo putnike u svoju kuću. Putnici su se uplašili, ne znajući
kamo ih to on želi odvesti mimo sklopljene pogodbe, jer je tvrdoglavo
nastojao potjerati četveropreg na lijevu stranu dok su se putnici tome
protiviti. Nato je Dubrovčanin sišao s kola uhvativši uzde konja, te okrenuo
prema neprokrčenoj njivi vičući: izvrši ono što si obećao, te nas
odvezi u BEOGRAD ili pak u najbliže mjesto gdje ćemo najmiti drugog
kočijaša za one iste novce koje smo tebi obećali. No tvrdoglavi shizmatik
nije htio popustiti te odbaci novac i obećanje potjera četveropreg
kamo je htio. A nije nevjerojatno da ih je htio odvesti u neprohodna
mjesta prema svome selu i među seljake koje putnici nisu poznavali.
On je tvrdio da su mu konji oslabili (no po izgledu su bili plemeniti i
jaki) te da ih brže ne može tjerati da stignu prije noći u Beograd. Dubrovčanin
je rekao da to nije istina, što je potvrdio i Turčin, jer se nije
dalje nalazio ni zemunski karavansaraj. A bilo je tek 4 sata prije zalaska
sunca. Pokvaren čovjek je patrov sanduk, koji je bio natovaren i
potežak, naime bio je pun svetih knjiga, misala i drugih potrepština za
služenje mise, stavio u kola, jer je kočijaš mislio da je pun talira i drugog
trgovačkog novca, možda zbog težine. Što je htio učiniti s putnicima
kod svoje kuće na samotnom mjestu, nitko ne može znati, ali se
može naslutiti, da je smišljao zlo zbog svoje tvrdoglavosti i groznog izgleda.
Poslije njegovog odlaska, Dubrovčanin je rekao patru da će potražiti
kola od najbližih seljaka, mada nisu tako udobna. Kad ih je našao,
jedva su pred zalazak sunca stigli u ZEMUN zbog sporih konja."

"Svi koji su pristupili vijećanju smatrali su da se ne treba bojati
turskih spahija u tim područjima, ako posjeti budu oprezni, razboriti i
bez veće buke i ako rade samo s katolicima-kršćanima, ništa nemajući
sa shizmaticima niti s hereticima, a još manje s Turcima u bilo kakvim
poslovima pa ni u pitanjima vjere. Jer kad nastaju s njima svađe, beskorisne
i opasne rasprave, od njih nema nikakvog ploda za spas duša."

"P. Kašić se probudio rano ujutro želeći svakako prije
odlazka iz Nijemaca služiti u crkvi sv. misu za sretan put. Nakon što je
završio, doručkovao je, a onda je biskup s pratiocima pošao na put (pod
vodstvom gosp. Simona do nekog sela udaljenog od državne ceste 3 milje,
koje se nalazilo na nekom šumovitom brdašcu), što nije bez stanovite
opasnosti da upadnu među neke od 4 haramija, shizmatička razbojnika".

"Rano ujutro požuriše u crkvu kako bi sa župnikom mogli sabrati
vjernike na sv. misu, propovijed i ispovijed radi postizavanja jubilarnog
oprosta. I tako, poslije izlaska sunca oko dva sata, sabrali su se vjernici
na dani znak na sv. misu u crkvi sv. Katarine djevice i mučenice. Za
vrijeme i poslije mise mnogi su se ispovjedili, no ipak nisu istoga dana
već slijedećeg primili sakramenat euharistije pod jednom prilikom po
običaju, služeći se uvijek rimskim odredom, kako to čine svi Dalmatinci,
budući da zaziru od grčkog obreda Srbijanaca."

Naime kroz 13 godina u Dubrovniku nije bio bez posla radeći u
biskupiji. U sate kad se nije bavio radom prema bližnjima, napisao je
mnogo knjiga na zajedničkom jeziku Dalmatinaca, Ilira, Dubrovčana i
Panonaca o čemu ćemo niže pojedinačno govoriti.

itd...

ako je i nekome tolika šupljina u glavi pa nije sposoban razaznati Kašićevo hrvatstvo, jedno je sigurno - šizmatike Srbijance je prezirao i jasno se odredio da zazire od njih.




Zašto lažeš prljavi lažljivi svetosavni turčine da je itko ikada igdje uz Kašića stavio latinski izraz "sive Serviana" što znači "ćirlićno pismo" za što ne postoji niti jedan izvor, dok s druge strane kroz višestoljetnu povijest Dalmacije imamo na desetke i desetke izvora koji pišu istim idiomom šćakavske ikavice, čakvskog ili dubrovačkog zapadnoštokavskog i svoj jezik nazivaju hrvatskim.



samo ovdje dvadesetak primjera, ljudi kroz ista stoljeća kroz koja je živo Kašić pišu istim tim Kašićevim jezikom i nazivaju ga hrvatskim, i ima još na desetke ovakvih primjera, s druge strane u povijesti vremena nikada nikad niti jedno živo biće na ovome svijetu nije jezik kojim je pisao Bartol Kašić nazvao srpksim, nikada niti jedan ikad igdje - 0 puta n-u-l-a, prema stotimama i stotinama primjera gdje kroz stoljeća hrvatski pisci i uglednici, suvremenici Bartola Kašića isti taj jezik nazivaju hrvatskim i poistovijećuju ga sa pojmovima Ilirski - Dalmatinski - Slovinski baš kao i sam Kašić.

Pati lažljivi šizmatični turčine.

Šupčiću,
Nazalost ne mozes nista dokazati, jednostavno zato sto nas Bartol za sebe nigdje ne govori da je Hrvat i da pise hrvatski.
Džaba si krečio.
Hrvatski mu nije maternji, to sam priznaje.
Cak su Dubrovacki gospari trazili od Akvavivinog nasljednika da ga izbaci iz Dubrovnika i posalje u Beograd jer se sluzio jezikom dubrovackog puka (i Beograda) a nije koristio jezik vlastele.
No, to vec znamo:


No, posto si ti glup i tup i nisi sposoban sve to razumjeti, evo sta kaze pravi strucnjak, akademik

https://www.enciklopedija.hr/clanak/skaric-ivo

https://www.osobnasjecanja.hr/video-arhiva/ante-lesaja/?search=keyword&val=196

Jedan od potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku.
Čovik ima pravo na svoje mišjenje i stav, pa makar reka totalni debilizam.

Pođite na dil o MASPOK-u šta govori. Imate desno.

Tri četvrtine države je pozatvaralo, završilo na ispitivanjima, ostalo svita bez posla i ne moglo se zaposlit, prisluškivalo, iselilo i ovaj govori ovakve stvari?
Još je radia na Ekonomskom institutu. A di je ono (ekonomska eksploaracija Hrvatske) na šta su ukazivali Đodan, Šošić i Veselica? Još je Đodan bia u partizanima, a Veselica dite partizanskog borca.
Tu je i Rudolf Bićanić, nema ni on ustaški ni ikakvi nacionalistički pedigre, isto je pisa o eksploataciji Hrvatske. 1941–45. bia je viceguverner Narodne banke Jugoslavije pri izbigličkoj vladi u Londonu. Od 1946. profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu iz područja ekonomske politike, ekonomike vanjske trgovine i ekonomske povisti.

Evo iz sameg popisa, odmah tu nije isto

istoričarka - povjesničarka
vanredna profesorka - izvanredna profesorica
doktorka nauka - doktorica znanosti
lingvistkinja - jezikoslovka (tuđično: lingvistica)
arhitekta - arhitekt
lingvista - jezikoslovac (tuđično: lingvist)
reditelj, rediteljka - redatelj, redateljica
lektorka - lektorica
aktivistkinja - aktivistica
univerzitet - sveučilište
filmadžija - filmaš
nedeljnik - tjednik
saradnica - suradnica
muzičar - glazbenik (tuđično: mužikant, mužikaš)
...
...

Zašto Srbi sebe ne stavidu pod isti jezik ka' bugarski? Priko torlačkih i šopskih govora imadu više bliskosti s Bugariman i bugarskin. I dobar komad Srbije, gotovo polovica govori otin naričjen.

Kako da ne, pribogati književno-kulturni krug Bileće, Gacka, Ljubinja i Trebinja.
Tu je odmah reka glupost.
Drugo, naričje o'Dubrovnika i zaleđa, pogotovo rečenih mista nije isto.
Treće, naglasni sustav je od novoštokavske, zapadne dalmatinsko-zapadnohercegovačko-ličko-bosansko-bunjevačke ikavice, posebice dalmatinske. I leksički je dosta rišenja odavdi.
Čakavšćina je jaka osnovica i roditej hrvatskeg standardneg jezika. Od nje je počelo.
Osnovi je pridonia splitski, hvarski, šibenski, korčulanski i zadarski književni krug, koji je u živen dodiru s dubrovačkin.

Koji Beograd, Niš, Užice, Kragujevac, Novi Sad, Kalinovik, Bileća, Surdulica...

Srbi su skoro cielo 20. st. kopali po hrvatskim pismohranama ne bi li našli dokaze srbstva na području Hrvatske (tko zna koliko su prilikom toga uništili prohrvatskih spisa?). Prilikom toga našli par spomena srbskog imena, ter o tomu sad trube i kano papagaji ponavljaju bez da imalo obrazlažu od kud to i vezano za što. Niti jedan dubrovački književnik ne navodi da piše srbskim jezikom (štoviše često rabe naziv hrvatski), ali na račun nekog pisara koji je za par ćiriličnih spisa (jedan latinični priepis) upotriebio izraz ,,lingua seviana'', Srbi poput Bezimenog guraju priču o srbskom Dubrovniku. A u tom istom Dubrovniku, Srbin nije smio prespavati niti jednu noć.

Takvo silovanje poviesti od strane Srba, može značiti samo to da pripremaju svoj narod za novi rat protiv Hrvatske i Hrvata.

Jer na Bugare gledaju kao na sirotinju, od njih nemaju kaj ukrasti.
A ovisi i o politici.
Bugari su djelili putovnice po Makedoniji, pola Makedonije se proglasilo Bugarima i s tim putovnicama, zbrisali po EU.

U područja gdje su Torlaci i Šopi je krajem 19.st-a bila većina muslimana (većinom albanaca).
Pa su naselili i makedonce koji su bježali od osmanske vlasti, a bilo je i dinaraca.
Tako da su im bugarski utjecaji oslabljeni (radi ovih dinaraca, Makedonci su tu bugarska kategorija).

Da nije došlog do Prvog svjetskoga rata, vjerojatno bi im jezik skrenuo opet više prema bugarskom, trebali bi posrbiti sve te ljude.

Ima u Istočnoj Hercegovini i hrvatskih sela.
Od Ravnog do nekih predgrađa Mostara.

Ponovio je tu onu priču s kojom su nas šopali u bivšoj jugi, ništa više.

Naš naglasni sustav nije isti kao srpski.
Nikad nije bio.

Što se osnove tiče...
Pa podjela na narječja je umjetna.
Nemaš neko obilježje koje samo obuhvaća cijelu čakavštinu.
Uzmi npr. ikavicu.
Ona obuhvaća 2/3 čakavaca i pola štokavaca.
Čakavci npr. nemaju đ (nekad ni lj), ali ti je to obilježje i zapadnih kajkavskih govora, a i dobrog djela zapadnih štokavaca.
Npr. meja, umjesto međa.

Pogrešno je pričati da je hrvatski nastao iz čakavice.
Hrvatski je stariji od narječja.
Jedini razlog zašto lingvisti ne upotrebljavaju naziv prahrvatski je taj što je taj jezik predak i svim slovenskim narječjima (a i onim muslimanima koji pričaju naše dijalekte, to je većina).
Pa ne bi bilo korektno i slične spike.
Ili bi razdoblje u kojem se slovenski (riječ je o 9. st-u i slomu Ljudevitove pobune) odvojio od hrvatskog do nastanka narječja (13-15. st, iako postoje pranarječja i u 10. stoljeću) bilo prekratko.

Početak hrvatske pismenosti je u Dalmaciji, tamo je i koljevka hrvatske države.
Ali čakavica (i štokavica i kajkavica) nastaju tek kasnije, a i pitanje je kakve su to cjeline.
Kajkavsko narječje se cca poklapa sa zg-biskupijom i banovinom Slavonijom, kasnije Banskom Hrvatskom.
Čakavsko se cca poklopa sa zapadnom polovicom uže hr. jezgre+Istra, kasnije mletačkom Dalmacijom i Istrom, uz ostatak istre i komadima hrvatske vojne Granice (Senj), kao i Primorjem koje baš nije bilo dio Banske Hrvatske (Vinodol...)
Ostatak je štokavsko narječje, od Dubrovnika, Banovine Bosne s Humom, Donjim krajima i ostalom istočnom polovicom hrvatske jezgre, a kasnije i Podunavljem, današnjom Slavonijom, koja je nekoć bila polukajkavska.
Manje više su granice štokavštine doseg Osmanskog carstva+dijelovi Vojne granice.

Ali narječja prije 500 godina nisu bila ista kao i narječja sada i to ne pričam samo na primjerima gdje su dijalekti mijenjali narječja (JZ istarski, Donjosutlanski, Slavonski...) nego su i sama evoluirala, neki arhaizmi su negdje opstali, drugdje nisu, negde su bile lokalne inovacije...
Uglavnom, zastarjela dijalektalna podjela.

Inače, Srbi svoja narječja uz novo i staro štokavska djele i na srednjoštokavska, pri tome misleći na torlačke.

Mi bi tu mogli imati prastaro hrvatske (sjevernočakavski i zapadnokajkavski), starohrvatske (istočno kajkavski, južnočakavski i starošćakavski) te novohrvatske (novoštokavski).
Načelno, bolja bi bila zemljopisna imena i podjela po naglascima.

Par karata

Bilećani govore ispravniji hrvatski jezik nego Zagreb/pcani.

Veliko je pitanje, što bi bio izpravan srbski. Pravi Srbi koji su naselili Vojvodinu, početkom 19. st. su taj jezik iz Bileće zvali hrvatskim.

Nije, njihov jezik je pun srbizama i krivih naglasaka.

Govor Zagrepčana je dijalektalni hrvatski, ima kajkavizama, germanizanama i koristi dinamički, a ne standardni naglasak, ali koristi hrvatske riječi, ne srpske.
Nemaš manastire, opštine, sveštenstvo (iako su zadnja dva iz crkvenoslavenskog).

Po toj logici dalmatinski govor ne pripada hrvatskom jeziku.
poma
kapula
luk
fibra
škafetin
feta
fumar
botun
kućarin
skaline
gaće
mučiti
kušin

Jesu li Austrijanci Nijemci?

Na neki način bi poviestno mogli biti, a opet ako više ne žele biti, ne može ih nitko prisiliti da budu...

Bzvz. Jedno slovo ili izgovor, zavisno da li više uticaj latinskog ili grčkog?
Smešno hemija ili kemija, Cipar ili Kipar.

A kad istog sveca nazivate Blaž na severu, a Vlaho na jugu, isto zbog različitih uticaja grčkog i latinskog, štima li tu sve?



Ili nogomet i fudbal?

Sve je to isto. Englezi imaju liberty I freedom pa to koriste bez da im se glava eksplodira, a ti ne možeš fudbal i nogomet?