To objašnjenje s kazalištem mi se sviđa.

I ima smisla.

Skoro svi hrvatski glumci su prvenstveno kazališni, film im tek tu i tamo ponekad upadne, dok recimo američki ili srpski nisu, radi količine produkcije.

In an article on overacting, Independent critic Leigh Singer wrote: "Unlike theatre's declamatory projecting to the back row, a 'stagey' performance onscreen isn't a compliment... ultimately, it really is a matter of personal taste."

Nisu samo glumci problem, ogroman problem su redatelji. Mi nemamo ozbiljnog filmmakera vec godinama, za razliku od Srba (Bjelogrlic npr). Svi nasi filmovi i serije su jedva prolazni, cesto niti to...

Nedavno sam gledao Tomu, Bjelogrlicev film o srpskom oldschool narodnjaku Tomi Zdravkovicu (prethodno sam znao njegove 3-4 pjesme za koje sam skuzio tek kroz film da su ustvari njegove LOL)

Taj film je bolji od icega sto smo mi napravili zadnjih 5-10 godina, ima pricu ima emociju ima zajebannciju, solidnu produkciju, malo ljubavi malo patnje malo patetike malo muzike i marketinski lukrativne jugonostalgije - sve fino uklopljeno i prodju 2 sata brzo. Vrlo dobar (4). Muziku je odlicno odradio i aranzirao Zeljko Joksimovic.

Mi takav film ovim tempom necemo jos dugo snimit, a pred par godina preminuli Oliver je za tog Tomu direktor i svemira i muzike. Dakle nije do price nego do zanata a nama kronicno fale dobre filmske zanatlije.

I to sigurno, ali su u upisima gore neki spominjali da nije problem to da nisu stručni, nego da redatelji slijede neku "nadrealnu" češku školu.

To objašnjenje s kazalištem mi se sviđa.

I ima smisla.

Skoro svi hrvatski glumci su prvenstveno kazališni, film im tek tu i tamo ponekad upadne, dok recimo američki ili srpski nisu, radi količine produkcije.

Ma loši su do bola koju god školu prate. Prodje te volja gledat ta sranja kroz 15 minuta, ili je mrtva dosada ili je nekakva teska socijala ili su prljavi i neobrijani i kisa pada voze stare aute, brak im se raspadne brat se drogira mama se kurva a tata ostane bez posla.

Eto to je “hrvatska kinematografija”. Dabogda svi kruha bili gladni, ili jos bolje, dabogda se pretvorili u glavne likove vlastitih filmova.

Pa nije bas ni da sve sto snimaju Ameri i Englezi valja. I tu ima dosta lose glume, usiljenosti i svega, samo su vise toga nasnimali pa i da 10% od toga valja to je opet mnogo.

Naravno da ne valja. 90% filmova su smeće. Ali zato imaš hrpu jakih serija, istinska remek djela gdje se toliko udubiš da i zaboraviš da to nije stvarni svijet.

To ne mogu reći ni za jednu jedinu seriju/film s "naših" prostora.

Mislim da želiš reći da su hrvatski redatelji depresivni, neurotični mračnjaci (a i autošovinisti) koji kroz filmove i serije dočaravaju neku Indexovu percepciju i Hrvatske i domovinskog rata.

Dok Srbi imaju stila, a i provuku neke lijepe upakirane nacionalno mitološke teze.

S takvim tezama bih bio oprezan jer su dio onog općeg narativa gdje svi narodi vjeruju da su "oni drugi" vještiji i složniji nacionalisti.

Mada, što se tiče filmova i serija, možda tu ima nešto.

Uglavnom, samo sam htio dodati da mi ni srpska škola ne valja. OK, tebi se svidio "Toma" (kojeg neću gledati BTW, jer se to čini neki trendi perecijski "event"), ali i ove stare "legendarne" YU-srpske serije su koma, srednja žalost.

Mislim da želiš reći da su hrvatski redatelji depresivni, neurotični mračnjaci (a i autošovinisti) koji kroz filmove i serije dočaravaju neku Indexovu percepciju i Hrvatske i domovinskog rata.

Dok Srbi imaju stila, a i provuku neke lijepe upakirane nacionalno mitološke teze.

S takvim tezama bih bio oprezan jer su dio onog općeg narativa gdje svi narodi vjeruju da su "oni drugi" vještiji i složniji nacionalisti.

Mada, što se tiče filmova i serija, možda tu ima nešto.

Uglavnom, samo sam htio dodati da mi ni srpska škola ne valja. OK, tebi se svidio "Toma" (kojeg neću gledati BTW, jer se to čini neki trendi perecijski "event"), ali i ove stare "legendarne" YU-srpske serije su koma, srednja žalost.

Na koje to stare srpske serije misliš?

"Grlom u jagode" (Srđan Karanović) je neverovatan evergrin, "Vruć vetar" (Siniša Pavić) takođe.
Ova prva je dragulj, zaista.

Ma loši su do bola koju god školu prate. Prodje te volja gledat ta sranja kroz 15 minuta, ili je mrtva dosada ili je nekakva teska socijala ili su prljavi i neobrijani i kisa pada voze stare aute, brak im se raspadne brat se drogira mama se kurva a tata ostane bez posla.

Eto to je “hrvatska kinematografija”. Dabogda svi kruha bili gladni, ili jos bolje, dabogda se pretvorili u glavne likove vlastitih filmova.

Tako i izgledaju svi, pogotovo redatelji, a i većina glavnih glumaca, beskućnici klošari.

Redatelj


Glumac


Slike nisu namještene, nalaze se u prvim prikazima, ima i gorih.

- Pretjerano nadvikivanje (čini mi se da im je to svima kazališna navika, to su morali raditi da gledatelji čuju, jer ozvučenje nije najbolje)

Prije svega, nemojte me napasti da na sve domaće gledam "s visoka". Doista sam svemu tome pristupio u želji da mi se barem nešto svidi. Možda se mora samo biti uporniji. Da ne bude zabune, nije problem u lošoj produkciji i manjku sredstava, govorim isključivo o glumi.

Zašto mi je u gro filmova i serija dijalog i sama gluma katastrofalna? Dijalog je neprirodan, usiljen, onako kako je napisan u originalnoj formi, ali je i sama egzekucija još gora.

Možda ja imam pogrešne predpostavke, misleći da je ideja tih serija da donekle podsjećaju na pravi život. Je li taj "naš" stil možda namjerno stvaranje neke stilizirane stvarnosti?

Pokušavam odgonetnuti u čemu je stvar? Imam dojam da su glumci previše "svjesni" kamere. Pa kontam, je li to možda jer su svi kazališni glumci, nenaviknuti na rad s kamerom, kao i vrlo specifičan način izgovora dijaloga - nekakvo "dramatično" nadvikivanje za kazališnu publiku i nepotrebne pauze između svake linije dijaloga? Ali opet, ne znam da se tu krije odgovor, jer su neki od najboljih filmskih glumaca na zapadu isto potekli u kazalištu, i štoviše još aktivni tu, usporedno s filmskom karijerom.

Ne sjećam se zadnjeg filma i serije s naših područja (prvenstveno hrvatskih), a da sam se totalno udubio u radnju, a ne ostao pri svijesti da gledam školsku predstavu. Ipak, najgore od svega je "Lud, zbunjen, normalan", gdje to neduhovito, usiljeno kreveljenje naprosto tjera svaku normalnu osobu iz sobe.

Ima li bilo što a da valja, onako istinski, vrhunska gluma i dijalog koji teče (a ne nasumična nakupina "dramatičnih" proklamacija).

Nije to loše za promjenu. U američkim filmovima svi šaputaju (ili šapću ?) Jako neprirodno. To mi ide enormno na živce. Svi glumci imaju isto visoku amplitudu glasa. Negdje sam čitao razlog zašto ih prisiljavaju da šaputaju dok glume ali sam zaboravio koji je. Moguće da te otjeraju u kina da potrošiš novac, jer je tamo glas odvojen na posebnom audio kanalu i pojačan po postavkama iz snimanja filma.

Previše gestikuliraju, kao da reči nisu dovoljne.

Paja Vujisić, kralj krupnog plana.