Republika Srpska

31.12.2008. godine
BDP: 4,33 mlrd Eura
Broj stanovnika: 1,25 milijuna
BDP per capita: 3.464,00 Eura
Realni rast (2008/2007): 5,7%
Ukupni izvoz: 922,6 mio Eura
Izvoz per capita: 0,738 ths Eura
Pokrivnost uvoza izvozom: 46,4%
Deficit na podračunu roba: 1,135 mlrd Eura
Inflacija (cijene): 7,2 %
Stopa nezaposlenosti: 34,2% službena (20,5% anketna)
Izravne strane investicije: 84,72 mio Eura.

Federacija BiH

31.12.2008. godine
BDP: 8,005 mlrd Eura
Broj stanovnika: 2,25 milijuna
BDP per capita: 3.557,00 Eura
Realni rast (2008/2007): 5,4%
Ukupni izvoz: 2.377,5 mlrd Eura
Izvoz per capita: 1,056 ths Eura
Pokrivnost uvoza izvozom: 39,2%
Deficit na podračunu roba: 3,685 mlrd Eura
Inflacija (cijene): 7,7 %
Stopa nezaposlenosti: 44,5% službena (25,0% anketna)
Izravne strane investicije: 205 mio Eura.


Nemam podataka za Distrikt Brčko (ostvareno je barem još 250 milijuna Eura BDP-a distrikta Brčkog).
Vanjskotrgovinski podaci Federacije sam dobio izbijanjem Distrikta Brčkog i Republike Srpske podacima (Izvoz, uvoz i FDI), pa može biti nekih sitnih neslaganja, ali to je to cca.

P.S.
Naši demografi nek kažu o broju stanovnika. Uzimao sam neke srednje vrijednosti procjena.

Realni rastovi BDP-a Republike Srpske:

2004. 6,9%
2005. 7,0%
2006. 8,1%
2007. 6,5%
2008. 5,7%

Pa baš koji je bolji dio BiH . Do-dick se malo preračunao

Realni rastovi Republike Srpske su bolji u zadnjih 5 godina. Osim možda jedne godine, rastovi RS-a su značajno veći.

Bilo bi dobro vidjeti koliko se od tog rasta odnosi na pokretanje brodske rafinerije.

realni BDP se dobije kad se iz nominalnom izbiju efekti inflacije...

jer kad u jednoj godini proizvodimo 1000 jedinica po cijeni od 1KM/komad, a u drugoj godini 2000 jedinica po cijeni od 2,5KM/komad...ispadne da je doslo do porasta GPD-a ,a jeste samo do nominalnog.kad se izracuna realni GDP tek se onda vidi koliki je stvarni porast bio..jer realni GDP je najbolji prikaz situacije ekonomije u jednoj zemljii...

i da ,neko rece dodik se preracunao..itekako..mediji su cudo..plasiraju pricu da je RS bolji dio BiH,i svi milimo tako..napuhao plat drzavnim sluzbenicaima od para koje je dobio prodajom telekoma...a kad to potrose, donji su...

nije ni FBIH puno bolja , sve je to u "= deka...svima nam je lose, i dok se god budemo okretali religiji ,nacionalizmu, i ostalim glupostima.a zapostavimo blagostanje..donji smo

Mislim da je poanta u svemu, da Republika Srpska već nekoliko godina ima trend na svojoj strani. Realni rastovi u zadnjih 4-5 godina su definitivno na strani RS-a.

Još jedan veliki vjetar u leđa RS-u je da je udio javne potrošnje u BDP-u prethodnim godinama kretao ispod ili oko 40%, što je stavlja u razinu zemalja Europske Unije, a u Federaciji je taj iznos daleko iznad 60%.

Dakle, što se tiče povećanja plaća Dodik još ima prostora za povećanja plaća državnim i javnim službenicima, jer je faktički još u javnoj potrošnji ispod prosjeka EU. Koliko bolje stoje od Federacije u trošenju proračunskih novaca - da ne govorim.

A druga stvar iz udjela javne potrošnje u BDP-u Federacije i RS-a je evidentno, gdje preostaje više novca za nove državne investicije i razna ulaganja u gospodarstvo sa entitetskog nivoa.

Pitanje je vremena, kad će RS ekonomski ostaviti daleko iza sebe Federaciju BiH, ako ne bude značajnijih promjena u funkcioniranju Federacije. Pa samo činjenica da RS može više od pola proračuna trošiti u razne investicije i različite dotacije gospodarstvu, a Federacija tek trećinu je valjda svima jasna.

Dijelim mišljenje ali i jedan dodatak.

Pri obračunu plaća u RS - u se sluše metodama čiji standardi vuku još iz socijalizma ,dakle regres,topli obrok putni troškovi ulaze u obračun plaće dok u FBIH to nije slučaj (ako se što nije promijenilo). Još jedna mala opaska , prodaja rafinerije brod i telekoma-a . Sredstva su operativna i koriste se. Što djelimice popravlja slike o budžetu i još par makro pokazatelja. A kako se ta sredstva koriste pa one famozne pepeljare u zgradi vlade i cijena KM na potezu BL Gradiška odaju sablasnu sliku.

Ajde da pogledamo prodaju M:tel-a. (U medijima procijenjeno kao vanserijski uspjeh privatizacije). Mobtel (ako se ne varam naziva tvrtke) u vlasništvu Karića u srbiji je prodana (samo pokretna / mobilna telefonija za oko 1,5. mlrd. eura)
A onih 800. mil. (650)pa kupljena je fiksna,mobilna i internet ,zgrade - oprema,infrastruktura). Naravno da SRB tržište veće ali ne toliko. Izvještaj revizije koju možete pogledati za rafineriju u Bosanskom brod-u
http://www.capital.ba/tema-br2-privatiz ... i-nalicje/
http://www.capital.ba/dugovi-rafinerije ... -kapitala/ stranica iz RS (može biti i opozicije glasilo ali analiza je kvalitetna) .Tamo je i izvještaj revizora RS o zgradi Vlade.Kada se prodala 2007 telekom cijena iz ugovora je iznosila kao budžet entiteta za tu godinu.

Malo fekalno ali brutalno iskreno jeste reći da je to ipak prepirka dva *** koje manje smrdi. Ako pogledamo najveće tvrtke to su iz federacije (+ u vladinim rukama). Nisam stručnjak niti politiziram.Ali treba još malo vremena da sagledamo posljedice/učinke.

Točno je, da je obračun plaća u RS drukčiji nego u Federaciji, ali s tim nijedan podatak iz mog posta ne obara. Javna potrošnja je identična, jer je i topli obrok sa stajališta entiteta - trošak. Daklem ostaje da RS ima javnu potrošnju na razini najboljih članica EU, a Federacija najveću u Europi i vjerojatnu pri vrhu u svijetu.

Različit obračun plaća se ogleda samo u pokazatelju prosječnih plaća, gdje su federalne plaće umanjene, za dio toplog obroka, koji se ne iskazuje u statistikama.
Ali upravo administracija i javne službe najviše utječu na službene prosjeke plaća, jer jedino opća država prijavljuje pune iznose plaće. Privatnici izbjegavaju plaćanje punih obveza i doprinosa, tako da umanjuju plaće.
Dakle, Federacija je jača u plaćama, ali zbog mnogo veće administracije i obimnijih javnih službi per capita kojem prijavljuju pune plaće. Odnosno, kod pokazatelja prosječnih plaća Federacija ima prednost upravo zbog te ogromne javne potrošnje u Federaciji, koja je među najvećim u svijetu.

Drugo, najviše sam bacio pozornosti na trendove, koji su na strani RS-a u svim makroekonomskim pokazateljima. Od ogromne razlike prije 9-10 godina, do izjednačavanja u 2008. godini između Federacije BiH i RS-a. Usprkos činjenici, da je najveći dio industrijskog potencijala u Federaciji i da je Federacija veće rušenje ratnim djelovanjima kompenzirala primanjem neusporedivo većih dotacija iz svijeta nakon rata. Te poslijeratne bespovratne dotacije iz inozemstva su 95:5 na strani Federacije.

I što se tiče prodaje telekoma, po meni je to posao desetljeća za RS. Pa gledajući dobiti, prihode, pokazatelje p/e, p/s EV/e, EV/s, pa i p/EBITDA, tržišni potencijal, broj stanovnika, negativan brand u 2/3 domaćeg tržišta, općenito kretanje telekom branše u svijetu, cijena za telekom RS je fenomenalna. Puno povoljnija nego što je recimo hrvatski telekom prodat njemačkom telekomu. Ili bilo koji telekom u regiji.

646 milijuna Eura ili 1,26 mlrd KM za 65% vlasničkog dijela Telekoma od strane srbijanskog telekoma je fenomenalno. Fe-no-me-na-lno. Tvrtka se dakle vrednuje skoro 2 milijarde KM, u odnosu na ovu transakciju.

Pogle ih u 2008. godini. I pored (početka) penetracije na tržište FBiH, ostvarena je neto dobit od 80 milijuna KM.

E ja nisam kontrirao složio sam se s prvim post-om i dao dodatak,et tek da ima i taj kutak gledanja. Mogu ti reći da i ne mogu kontrirati tvojim ČINJENICAMA i odličan ti je ovaj gore osvrt.

Mene ponekad ponese subjektivitet tj. želja da mi budemo svoji majstori. Mene oduševljava nizak FDI tj. dir.strane investicije u Sloveniji na godišnjoj razini u poretku s ostalim ex-yu. Tj. ne otvara Gorenje pogone, Krkine pogone ,Mercatorove centre stranac kroz FDI nego ih je stvorio domaćin.Sviđa mi se ta ideja Mercatora ,kao realizacija poduzetničkog duha slovenaca pod okriljem države.To priželjkujem i nama.
Zato favoriziram tvrtke s državnim udjelom jer mi je primamljiva zamisao da ako jedna država ne može koristiti resurse npr. BiH energoinvest ili aluminij ,ili Hrvatska INA-u ,barem dok se ne steknu uvjeti da domaći poduzetnik preuzme kormilo(Naravno ovo se ne odnosi ne sve tvrtke ali bar one strateške) , da su takve zemlje osuđene na ropski položaj u dugom roku.(Deutsche telekom odl. primjer kako treba) .Koliko je samo Plivinih vrsnih istraživača ("koautora" sumameda ) moralo otići.
Ovo je razmišljanje i protivno ekonomskoj praksi i teoriji ali mu je cilj da se dotakne nekih točaka iz drugog kutka.

Ako jedna država ne može stvoriti npr. običnu tvrtku koja će točiti vodu i prodavati istu. Koristiti svoju mrežu diplomatsku,lobističku,stranačku, ma bilo kakvu iz tog ogromnog kofera instrumenata i ljudi,pa kakva je to država,kakvi ljudi ?

Upravo sam ja u jednom od postova ovdje istakao nisku razinu FDI-a Slovenije i ukazao, da mantre o izravnim stranim ulaganjima kao o nekom pozitivnom pokazatelju konstantno plasirane od naših medija - nisu baš dobre. I to si dobro primjetio. Nije loše imati FDI, ali trčati za njim pod svaku cijenu - ne.

Što se tiče ostalog, Federacija nije privatizirala neke javne državne tvrtke ili ih još drži pod kontrolom. Elektroprivrede, Telekomi, Energoinvest, Hidrogradnja i djelomično Bosnalijek.
Recimo Energoinvest je vrlo dobar potencijal. U Jugi je bila jedna od najvećih tvrtki i najvećih izvoznika. Iako je sada rastavljena na nekoliko tvrtki, core tvrtka Energoinvest dd ima perspektivu. Ostale - kako koja.

Problem je kod privatizacija tempirati vrijeme. Ostaviš li ih u državnom vlasništvu, raz.ebaje ih svatko i smanjuje im vrijednost, prodaješ li ih - ostaješ bez obiteljske srebrenine.

Uglavnom, činjenica je da trenutno nisu okolnosti za prodaju poduzeća i privatizacije dijelova vlasničkog kapitala entitetskih poduzeća.

Ove veće tvrtke koje si nabrojao, tko je sve izrazio interes za njihovu kupovinu?

Pa i nije baš bilo pravih ponuda. Sve su bile priče okolo -kole, ali konkretno ne. Energoinvest je pripreman za privatizaciju i grupa oko Vlahovljaka (direktora tvrtke) je najviše konkretizirala ponudu, ali sa niskom cijenom.

Bosnalijek je heterogeno vlasništvo i već dosta privatizirano (19,5% entitet, ostalo razni fondovi). Telekomi i nisu još ozbiljno nuđeni za prvatizaciju.

U državnoj administraciji Federacije BiH radi 13.827 službenika, a u Republici Srpskoj (RS) tri puta manje 3.700, podaci su koji se mogu naći na zvaničnim prezentacijama institucija u BiH.

Ukoliko se uzmu u obzir procjene da u FBiH živi nešto manje od 2,4 miliona stanovnika, a u RS 1,4 miliona , nesrazmjer u broju je očigledan.

U FBiH platu iz budžeta prima oko 75.000 zaposlenih, a u RS 33.000...

izvor Srna

Jasno je gdje ovo ide.

Daytonski ustroj ekonomski uništava BiH

Jedan američki diplomat je na pitanje što bi bilo sa SAD-om da ima 15 godina daytonski ustroj poručio da bi i Sjedinjene Države propale.

Bosna i Hercegovina je po BDP-u, nezaposlenosti, vanjskotrgovinskom deficitu, konkurentnosti i drugim ekonomskim pokazateljima na samom dnu europske ljestvice. Ispred nje je samo Albanija. To što je u bivšoj Jugoslaviji ova država bila “sirovinska baza” za prerađivačke kapacitete u drugim republikama bivše Jugoslavije nije ključan razlog njezina ekonomskog nazadovanja. Ekonomiju BiH guši državni ustroj postavljen u Daytonu 1995. godine, slažu se ekonomski stručnjaci.

Visoki dužnosnici SAD-a i EU James Steinberg, Carl Blitd i Olli Rehn okupili su u petak u vojnoj bazi Butmir u Sarajevu čelnike bosanskohercegovačkih političkih stranaka kako bi zajednički pronašli rješenja da BiH učine funkcionalnijom državom. No rješenja koja su predložili, ako od domaćih političara i budu prihvaćana, neće bitnije poboljšati uvjete za razvoj biznisa. Jedan predsjednik i dva dopredsjednika umjesto postojećega kolektivnog šefa države, Vlada s jednim ili dva ministarstva više (najvjerojatnije ministarstvom poljoprivrede), umjesto Vijeća ministara parlament sa 80 umjesto 42 zastupnika te uspostava Vrhovnog suda, ne otklanjaju glavne zapreke ekonomskog razvoja BiH – preglomazan i rastrošan državni aparat i nepostojanje jedinstvenog tržišta u svim elementima. BiH, naime, prema daytonskom ustavu je labava asimetrična federacija dva entiteta – Republike Srpske i Federacije BiH. I dok je RS organizirana kao unitarna federalna jedinica, drugi entitet – Federacija BiH, sastavljena je od deset federalnih jedinica, kantona, koje su države u malom: imaju vlade, parlamente te određene autonomne nadležnosti. Za poduzetnike zajednički tržišni elementi u oba entiteta su ista stopa PDV-a te identične carinske stope, no sve drugo je različito.Želi li poslovati na cijelom tržištu BiH, poduzetnik će morati osnovati dvije kompanije – jednu u Federaciji BiH, a drugu u Republici Srpskoj, primjenjivati različito zakonodavstvo i različite propise entitetskih regulatora. Tako u svim sektorima: bankarstvu, osiguranju, trgovini i dr. Strani investitori, primjerice, imaju registriranu jednu kompaniju u Sarajevu ili Mostaru, a drugu u Banjoj Luci. Troškovi poslovanja tvrtki koje određuje entiteti su različiti. Stopa doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u RS (30,6%) niža je jer taj entitet nema srednje razine vlasti te mu je potrebno manje novca za državni aparat i fondove. Federacija BiH pak na entitetskoj i županijskoj razini ima ukupno 11 vlada, jedanaest parlamenata, s više od 160 ministarstava. FBiH također ima 11 zavoda za zdravstveno osiguranje i 11 mirovinskih fondova. Zbog toga su stope doprinosa u ovom entitetu (41,5%) znatno veće od onih u RS, ali i objašnjenje zbog čega dvije trećine BDP-a FBiH (oko milijardu KM) ide u javnu potrošnju. Zbog preglomaznoga državnog aparata te zloupotreba u stjecanju prva na socijalnu pomoć ovaj je entitet neprestano na rubu bankrota.

Kada je nedavno jednoga američkog diplomata, jedan poznati bosanskohercegovački ekonomist upitao što bi se dogodilo kada bi Amerika imala daytonski ustroj 15 godina, on je odgovorio da bi propala. Promjena daytonskog ustroja u BiH je nužna kako BiH ne bi ekonomski propala jer takav ustroj generira i političke te međunacionlane sukobe, koji dodatno odvraćaju strane ulagače. No to se u ovom trenutku čini nemogućim. Ukidanje kantona nije prihvatljivo hrvatskim političarima jer bi svu vlast onda imalo Sarajevo, odnosno FBiH, gdje su hrvatski zastupnici u manjini i stalno preglasavani. Bilo bi im prihvatljivo ako bi umjesto kantona bila uspostavljena treća federalna jedinica, no to ne prihvaćaju bošnjački političari koji u tome vide podjelu BiH. Zahtjevi bošnjačkih političara za ukidanjem entiteta i uspostavom unitarne države sa 4-5 ekonomskih regija neprihvatljivo je pak i Srbima i Hrvatima, koji se boje majorizacije od većinskog naroda. BiH je tako Daytonskim sporazumom dovedena u pat-poziciju jer je za promjenu daytonskog uređenja potrebna dvotrećinska većina u parlamentu BiH, koju je nemoguće osigurati s obzirom na različitosti u političkim gledištima političkih predstavnika triju naroda.

Iz svih postova dosad, vidljivo je samo jedno klasično bošnjačko licemjerje.

Oni koji najviše "vole" BiH je najviše i uništavaju.

To je prilika i za Hrvate, konačno je Federacija, sa izglasanim zakonima koji su išli na ruku Bošnjacima i donošenim preglasavanjem, počela posrtat. Sami su si krivi.

Zato i jest halabuka oko Butmira. Federacija se urušava ekonomski uznutra.

No RS nije bolji dio BiH. No ako ovako nastavi postat će.

Industrijska proizvodnje je u Republici Srpskoj u prvih devet mjeseci 2009. godine veća za 17,3% u odnosu na prethodnu godinu u istom periodu.
Mislim da je u pitanju čisti utjecaj Rafinerije nafte u Brodu, jer je rezultat u godini recesije nevjerojatno dobar.


Industrijska proizvodnja u Federaciji BiH u istim usporednim razdobljima (siječanj-rujan) je manja za 11,2% u odnosu na 2008. godinu.

Trendovi su porazni za Federaciju BiH.

ne znam bas za ovo....kolika je kod njih proizvoda bila ,a kolika kod nas...

a fbih mozd ai ide prema dole zahvlajujuci politicarima...

Općina Rudo je iz grupe nerazvijenih lokalnih zajednica rangirana prema novoj listi u grupu izrazito nerazvijenih lokalnih zajednica u RS-u, dok su se Istočna Ilidža i Mrkonjić Grad iz srednje razvijenih izdvojile u grupu razvijenih lokalnih zajednica.

Donji Žabar i Pelagićevo su iz grupe izrazito nerazvijenih svrstane u grupu nerazvijenih, navedeno je u novoj rang listi razvijenosti općina u RS-u za 2010.godinu koju je 12. novembra 2009. godine utvrdila entitetska vlada na sjednici u Banjoj Luci.

Prema ovoj odluci razvijene općine su: Banja Luka, Bijeljina, Gacko, Gradiška, Doboj, Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo, Laktaši, Mrkonjić Grad, Pale, Prijedor, Prnjavor, Teslić, Trebinje, Zvornik i Ugljevik.

Srednje razvijene su: Brod, Višegrad, Derventa, Kozarska Dubica, Milići, Modriča, Novi Grad, Sokolac, Srbac, Foča, Čelinac i Šamac.

Nerazvijene općine u RS-u su: Bileća, Bratunac, Kostajnica, Vlasenica, Donji Žabar, Kotor-Varoš, Kneževo, Lopare, Nevesinje, Pelagićevo, Petrovo, Ribnik, Rogatica, Srebrenica, Han-Pijesak, Čajniče, Šekovići i Šipovo.

Prema rang-listi, izrazito nerazvijene općine su: Berkovići, Vukosavlje, Istočni Drvar, Istočni Mostar, Istočni Stari Grad, Jezero, Kalinovik, Krupa na Uni, Kupres, Ljubinje, Osmaci, Oštra Luka, Novo Goražde, Petrovac, Rudo i Trnovo.

Šefica Biroa Vlade RS-a za odnose s javnošću Vera Sajić je saopćila i da je usvojena odluku o dodjeli novčanih sredstava kao pomoć nerazvijenim i izrazito nerazvijenim općinama RS-a u iznosu od 912.653 KM, a radi se o zadnjoj tranši od redovnog granta koji iznosi tri miliona KM. Ona je podsjetila i da je Vlada RS-a naknadno općinama odobrila 35 miliona KM.

Šta to Gacko ima ili Mrkonjić pa su razvijene?

RITE Gacko, tj. velika termoelektrana sa rudnicima. Kako su izlazne struje cijene u zadnjih desetak godina u uzlaznom nivou, to je cijelom elektroenergetskom sektoru bio vjetar u leđa.


Sjediše Hidroelektrana na Vrbasu je u Mrkonjić Gradu. http://www.henavrbasu.com/

Industrijska proizvodnja za prvih deset mjeseci (od siječnja do listopada 2009 u odnosu na isti period 2008.)
Republika Srpska: povećanje 18%
Federacija BiH: pad - 11,6%

Razlika se i dalje produbljuje.

Ukupna industrijska proizvodnja u Federaciji BiH u periodu od siječnja do studenog ove godine, u poređenju s istim periodom 2008., manja je za 11,8 posto.

Republika Srpska će imati nulti rast BDP-a 2009. godine, a Federacija BiH pad od 4,5%.

RS i BiH na kraju 2009: Varljiva stabilnost
Dragiša Spremo
petak, 01. januar 2010.

Šta smo očekivali, a šta se stvarno događalo u Republici Srpskoj i BiH u proteklih 12 meseci?

Detaljnija analiza pokazala bi da se u oba BiH entiteta malo ostvarilo od onog što je najavljivano početkom 2009. godine. Umesto jačanja entitetskih ekonomija, makar simboličnog rasta zaposlenosti, proizvodnje i životnog standarda, događalo se suprotno. Veliki broj preduzeća nije uspeo da se konsoliduje, ostavši bez tržišta i prihoda, bez novca za plate radnika i tekuće poslovanje. Zato je put za mnoge firme neizbežno vodio u stečaj i masovno otpuštanje zaposlenih.

Posebno teška situacija je bila u Federaciji BiH, gde nije bilo nekih značajnijih ulaganja u proizvodnju, javne radove i profitabilne programe, a sa raspoloživim budžetskim sredstvima Federacije i njenih 10 kantona nisu se mogle zadovoljiti potrebe preglomazne državne uprave i administracije. Plate su gotovo svuda umanjivane, cene su u međuvremenu rasle, penzionerska primanja ne pokrivaju ni polovinu potrošačke korpe, a mnogo ljudi je bez posla i redovnih primanja.

Ovako sumornoj ekonomsko-socijalnoj slici Bosne i Hercegovine na kraju 2009. dosta je doprinela i opšta ekonomska kriza. Novčani tokovi su osetno suženi, investicije presahle, privrednici nemaju (i sve teže obezbeđuju) obrtni kapital, proizvodnja pada, a na tržištima je sve izraženija konkurencija.

Razvlašćivanje entiteta

Godinu koja ističe pamtićemo i po neuspelim pokušajima predstavnika Evropske unije i SAD da promene ustavno-pravnu i političku strukturu Bosne i Hercegovine na način kako su to želeli političari iz Sarajeva i Federacije BiH. Njihov zajednički cilj bio je unitarna, tj. centralizovana Bosna i Hercegovina.

Oni to nazivaju „celovita i jedinstvena Bosna“. Što je daleko od istine. I, zapravo, podvala. Zašto bi samo unitarna BiH bila „celovita“, kada primeri iz celog sveta, i sa istoka i sa zapada planete, jasno pokazuju da to nije tako. Zar Švajcarska, Belgija, Nemačka, Španija... nisu celovite, sa punim i jedinstvenim suverenitetom, iako ih čine pokrajine sa svim etničkim i drugim razlikama koje unutar njih postoje?

Pa kada već nije moguće dobrovoljno i „dogovorom“ poništiti Dejton i ukinuti entitete koji su tamo ozakonjeni, strani upravljači, koje personifikuje visoki predstavnik za BiH sa svojim bonskim ovlašćenjima, nastoje da do tog davnašnjeg cilja dolaze etapno, korak po korak. Time što će se od Republike Srpske oduzimati njene dejtonske nadležnosti i prenositi na centralne organe vlasti u Sarajevu. U tome oni imaju dosta iskustva. Naime, proces postepenog razvlašćivanja RS teče već godinama. A prelomni trenutak bio je 2001, kada je u ustavna dokumenta BiH i entiteta unesena odredba o konstitutivnosti tri naroda u BiH – Srba, Bošnjaka i Hrvata. U Srpskoj je rasprostranjeno mišljenje da je uvođenjem konstitutivnosti u državno-pravni sistem zemlje otpočeo proces ograničavanja i slabljenja suverenosti srpskog entiteta.

Slabljenju ustavne pozicije Republike Srpske najviše je doprinela međunarodna zajednica preko svojih izvršnih tela i predstavnika. Ovde mislim prvenstveno na Savet za implementaciju mira u BiH, OHR i njegovog šefa – visokog predstavnika UN. Oni su se ovde smenjivali i, koristeći bonska ovlašćenja, nametali odluke kakve su hteli. Uz obavezu da se bez pogovora, bez prava na prigovor, bezuslovno izvrši svaki njihov nalog. Tako su stvorena mnoga zajednička tela i centralizovane institucije, među kojima: Državna granična služba, Uprava za indirektno oporezivanje, Javni radio i TV servis i druga.

Mnogo toga je promenjeno i nametnuto i u zakonodavnoj sferi. Prema izjavama nekih poslanika i funkcionera izvršne vlasti, više od polovine svih zakona i odluka, bitnih za funkcionisanje Bosne i Hercegovine kao države, nametnuli su visoki predstavnici. To znači da takvi akti, sa snagom zakona, nisu prošli kroz normalnu demokratsku proceduru u parlamentu i regularno usvojeni već su doneseni jednostrano, uz obavezujuću primenu.

Veliki i raznovrsni pritisci na vlasti i politička tela u Bosni i Hercegovini, a naročito u Republici Srpskoj, čine se i u vezi sa mogućnošću priključenja BiH Evropskoj uniji. To se koristi kao neposredan povod za razna uslovljavanja. Na takav način je ostvarena reforma odbrane – uspostavljena je jedinstvena vojska, iako zajednički vojni organi nisu predviđeni ni Ustavom BiH, ni odredbama vojnog aneksa Dejtonskog sporazuma.

Reforme koje to nisu

Godinu koja ističe karakteriše i dalje jak upliv stranaca na sve vitalne funkcije države. Počev od proizvodnje i distribucije električne energije (kao što je vidljivo na primeru Brčkog) pa sve do primene važećih zakona i Ustava BiH. Sve to svojim nalogom i potpisom visoki predstavnik u BiH može da ospori, suspenduje, preinači ili – što se neretko događalo – u celini poništi. Ali, nije u pitanju samo visoki predstavnik sa svojim specijalnim ovlaštenjima, za čije odluke nema pravnih lekova. Iza njega je moćna institucija OHR sa nekoliko stotina visoko rangiranih i preplaćenih činovnika, koji kreiraju različita (često loša i naopaka) rešenja i onda ih nameću kao reformske projekte. Ako se pod terminom reformi podrazumevaju pozitivne promene i zaokreti, to u ovom slučaju ne bi moglo da bude atribut sa takvim značenjem, jer iz OHR dolaze uglavnom jednostrana i pristrasna rešenja. Sve je usmereno na izmenu dejtonskog profila i ustrojstva zemlje i stvaranje jake centralne vlasti u Sarajevu. A to nije realno i nije moguće u zemlji koja je nacionalno i verski podeljena i koja još nije zalečila rane iz nedavnog građanskog rata.

Kompletna istina i ono suštinsko u ustavnoj reformi za Bošnjake bilo bi gašenje Republike Srpske, što oni i ne skrivaju, dok Hrvati žele da se izdvoje iz zajednice (entiteta) sa muslimanima i formiraju svoj samostalni državno-pravni blok.

Ako je po Dejtonu, sve je to moguće, ali uz uslov da se postigne konsenzus (opšta saglasnost) sva tri naroda. A toga nema i teško da će ga ikad biti ako se insistira na tako radikalnim i za Srbe neprihvatljivim promenama.