Hrvatska ima 260 multimilijunaša (imovina veća od 30 milijuna USD-a) čija je ukupna vrijednost imovine oko 30 milijardi USD-a.

za usporedbu:
- Hrvatska ima više multimilijunaša od Srbije, BIH i Slovenije zajedno (90, 85, 70)
- Hrvatska ima više multimilijunaša od gotovo 5 puta veće Rumunjske (125)
- Hrvatska ima jednak broj multimilijunaša i sličnu vrijednost njihove ukupne imovine kao Češka
- Austrija ima takvih 530 multimilijunaša čije je ukupna vrijednost imovine 60 milijardi USD-a


http://wealthx.com/wealthreport/Wealth- ... report.pdf


dodamo li tome podatak da hrvatski građani u ovom trenutku u bankama drže (štede) oko 160 milijardi kuna ili preko 20 milijardi eura, čime su hrvatske banke trenutno najkapitaliziranije u Europi uopće, smijemo li govoriti o tome da smo u beznadnoj situaciji?!

Ogroman kapital u bankama minus još veći nivo kreditne žaduženost jednako je kritično ekonomsko stanje.

čak i po javnom dugu Hrvatska stoji bolje od zemalja u okruženju.



http://www.b92.net/biz/vesti/tema.php?id=1003

Za Srbiju više ne važi 51% već je bliže 55%.

Ne znam baš je li dobro što je tolika vrijednost koncentrirana u rukama elite. To može biti pokazatelj njihovog monopolističkog položaja u djelatnostima kojima se bave, a možda je i rezultat porezne politike.

Lorenzova krivulja bi u tome pomogla, ali iskreno mi se sada ne izvode takve računske operacije .

Realno gledano mi imamo kapitala u RH samo ga treba pokrenuti, odnosno trebamo izaći sa ove mrtve točke u kojoj se nalazimo prvenstveno zahvaljujući zakonskoj regulativi koja je kao stvorena za uništavanje poduzetničkog sloja, o tome da izluđuje i mentalno najčvršće osobe činjenica da za dozvolu trebaš čekati pola godine (ako je sreće) ne treba ni govoriti.

Mislim da sam negdje čitao kako je Tuđman imao san da Hrvatska ima 200 bogatih obitelji koji bi bili lokomotiva razvoja ili tako nešto. Ispravite me ako griješim.

Ugl, imamo Hrvatsku!

Dakle Tuđmanova vizija budućnosti Hrvatske je bila pravilna, čak štoviše za 30% imamo više bogatuna!

Postoje mnoge krive interpretacije te Tuđmanove ideje. On je smatrao da je bolje da nacionalno bogastvo ostane u hrvatskim rukama nego u rukama stranaca, dakle da će tih 200 bogataša koji će imati većinu kapitala, bankarskog sektora, proizvodnih pogona, uslužnih pogona itd biti neka vrsta brane stranoj dominaciji.

Ali dakako, javio se praktični problem - tko da budu oni? Kako će to postići, kojim kapitalom, kojim zaslugama? Poneki povratnik bi se možda i našao ali sve je to zanemarivo.

I onda smo došli do privatizacije na Hrvatski način..., sve ostalo je povijest.

Po prirodi stvari zemlju veličine Hrvatske će voditi 200 obitelji. Samo je stvar koji su kriteriji za upad.

Mislim da se Tuđman zanosio romantičarsko patrijarhalnim vizijama kako će 200 odličnika očinskom brigom i ljubavlju bdijeti nad hrvatskim narodom i donjeti mu sreću i blagostanje.

A neprijatelji tu naivnost izvrnuše ruglu.

Prirodna aristokracija je nužnost za Hrvatsku. I svaku drugu zemlju. Ja više nade polažem u nekakvu višu srednju klasu nego u bogataše. Njih treba bit i imaju oni polja na kojima su korisni ali nosioci razvoja su pripadnici koji se izdignu iz srednje klase. I naravno da to bude propulzivno da se kooptira svaki uspješni čovjek koji ima znanja, talenta, upornosti.

Prirodna aristokracija ili merit elita nam je potrebna.

Čuješ viša srednja klasa isto dobro posluži svrsi, oni su stupnjevi vlasti merit-elite u nekim državama.

moze li netko objasniti kako to da Hrvatska ima bogatase srazmjerne Austriji kad se podaci stave u kontekst broja stanovnika? ispada kao da nemamo nikakvu srednju klasu iako znamo da to bas i nije tako. 30 milijardi dolara u rukama 250 ljudi je ogroman kapital koji bi se morao vidjeti negdje.

Jednostavno tranzicija i rat. U takvim iznimnim situacijama beskrupulozni ljudi imaju priliku zagrabiti. U Austriji sustav "koči" ljude sa takvim talentima.

kriterij je bio upravo onaj kojeg si spomenuo u postu niže.

dakle, viša srednja klasa je trebala preuzeti stvar u svoje ruke. to je razvidno iz zakona o pretvorbi kada je upravama poduzeća (viša srednja klasa) dano da po vlastitom modelu izvrše pretvorbu društvenih poduzeća. bili su i preferirani kupci koji su mogli dionicu ili udjel dobiti za 50% nominalne vrijednosti, a oni su određivali nominalnu vrijednost. država je tu tek trebala odigrati sporednu ulogu. u pretvorbenoj etapi riješeno je oko 3.000 poduzeća. dakle, daleko više od 200 obitelji.

sve nositelje gospodarskog razvoja tadašnja HDZ-ova vlada ostavila je za bolje dane.

moglo bi se o ovome raspravljati još na široko koliko god hoćeš. međutim, nitko od sugovornika nema prave informacije. pa čak ni one kojima ja baratam, a dostupne su u manje-više svim udžbenicima za ekonomske fakultete.