Izvoz pao za 4,3% u prvih sedam mjeseci 2013.

Robni izvoz Hrvatske u prvih sedam mjeseci ove godine, iskazan u kunama, pao je za 4,3 posto, a izražen u eurima smanjen je za 4,7 posto u odnosu isto prošlogodišnje razdoblje, dok je istodobno uvoz u kunama pao za 1,2 posto, a u eurima je smanjen za 1,6 posto, pokazuju danas objavljeni privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku.Pokrivenost uvoza izvozom u prvih sedam mjeseci ove godine iznosila je 54,6 posto, dok je u istom prošlogodišnjem razdoblju iznosila 56,8 posto.

U prvih sedam ovogodišnjih mjeseci iz Hrvatske je izvezeno robe u vrijednosti od 39,1 milijarde kuna, a uvoz je ostvaren u vijednosti 71,5 milijardi kuna. Izražen u eurima, hrvatski robni izvoz u tom je razdoblju iznosio 5,2 milijarde eura, a uvoz 9,4 milijardi eura.Manjak u vanjskotrgovinskoj razmjeni Hrvatske u prvih sedam mjeseci bio je 32,4 milijarde kuna, odnosno 4,3 milijarde eura te je prema deficitu iz prvih sedam mjeseci lani porastao za 4,2 posto u kunama, odnosno 3,9 posto u eurima.Statistika pokazuje da je u prvih sedam mjeseci ove godine izvoz prerađivačke industrije, iskazan u eurima, u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje pao za 5,1 posto, na 4,6 milijardi eura.Izraziti pad izvoza bilježi se u proizvodnji ostalih prijevoznih sredstava, pod kojom statistika vodi brodogradnju, za 40,5 posto, na 215 milijuna eura. Prema djelatnostima s većim udjelom u izvozu, u proizvodnji rafiniranih naftnih proizvoda izvoz je pao za 4,8 posto na 603,8 milijuna eura, a u proizvodnji električne opreme pao je za 6,9 posto, na 374,6 milijuna eura. Izvoz prehrambenih proizvoda smanjen za 6,8 posto, na 360,9 milijuna eura, a kemikalija i kemijskih proizvoda za 4 posto, na 299,7 milijuna eura. Istodobno se bilježi rast izvoza strojeva i uređaja za 0,6 posto, na 419,5 milijuna eura, a gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme izvezeno je za 349,3 milijuna eura, što je 20,2 posto više nego u prvih sedam mjeseci prošle godine. Izvoz osnovnih farmaceutskih proizvoda povećan je pak za 11,2 posto, na 260,4 milijuna eura.Vrijednosno su u uvozu prerađivačke industrije u prvih sedam mjeseci prednjačili uvoz kemijske industrije koji je iznosio 820,6 milijuna eura te je prema lani povećan za 1,4 posto te uvoz prehrambenih proizvoda koji je porastao za 5,7 posto, na 810,9 milijuna eura. Uvoz strojeva i uređaja povećan je za 7,6 posto, na 809,3 milijuna eura.Podaci DZS-a za prvih sedam ovogodišnjih mjeseci potvrđuju da je i nadalje najveće izvozno tržište za hrvatske proizvode Europska unija, s udjelom od 61,8 posto u ukupnom izvozu. Uvoz iz EU pak čini 73,7 posto ukupnog uvoza u Hrvatsku.Na tržišta EU Hrvatska je od početka godine do kraja srpnja izvezla roba u vrijednosti od 3,2 milijarde eura ili 1,7 posto više nego u istom razdoblju lani, dok je uvoz iz EU-a istovremeno smanjen za 0,4 posto, na nešto manje od 7 milijardi eura.Pojedinačno, najveći izvoz Hrvatska je ostvarila na tržište Italije, u vrijednosti od 750,6 milijuna eura (pad za 6,8 posto) te na njemačko tržište, od 593,9 milijuna eura (rast za 1 posto).Najveći uvoz ostvaren je iz Njemačke, od 1,3 milijarde eura (0,8 posto više), Slovenije 1,2 milijarde eura (28,4 posto više) i Italije 1,1 milijarda eura (20 posto manje).U zemlje Cefte, na koje se odnosi gotovo 20 posto ukupnog izvoza, Hrvatska je u prvih sedam ovogodišnjih mjeseci izvezla roba za 1,03 milijarde eura, što je 7,5 posto manje nego u istom razdoblju lani, dok je uvoz iz tih zemalja, koji čini manje oko 6 posto ukupnog uvoza, pao za 2,6 posto, na 582,6 milijuna eura.Među zemljama Cefte daleko najveću robnu razmjenu Hrvatska ima sa Bosnom i Hercegovinom. Hrvatski izvoz u BiH u prvih sedam mjeseci ove godine iznosio je 647,9 milijuna eura, što je 2,1 posto manje nego u prvih sedam lanjskih mjeseci, dok je uvoz povećan za 8,9 posto, na 357,1 milijun eura.

Je li ovo stvarno uništilo tržište rada i industriju?




VISOKI postotak kućevlasništva povezan je s visokom nezaposlenošću, pokazalo je istraživanje po kojem vlasništvo nad domovima ugrožava mobilnost tržišta rada jer se ljudi teže odlučuju na selidbu u potrazi za poslom.

Obradivši podatke iz 48 saveznih američkih država od 1950. godine do današnjih dana, profesor ekonomije Andrew Oswald sa sveučilišta Warwick utvrdio je da treba proteći i do pet godina kako bi se jasno pokazala veza porasta kućevlasništva i stope nezaposlenosti. No, unatoč tome, istraživanje je obradom milijuna podataka pokazalo da je povezanost iznimno uvjerljiva. Udvostručenje broja kućevlasništva može dovesti do udvostručenja stope nezaposlenosti.

"Došao sam do zaključka da smo poticanjem vlasništva nad kućama uništili naše tržište rada", kazao je američki znanstvenik Oswald.

On kaže kako bi ti rezultati mogli objasniti zašto je u državama poput Španjolske, u kojoj je 80 posto domova u vlasništvu onih koji u njima stanuju, nezaposlenost oko 25 posto, dok je u Švicarskoj, u kojoj je iznajmljivanje stanova uvriježeni način života i tek je 30 posto kućevlasništva, stopa nezaposlenosti samo tri posto.

"Vlasništvo nad stanom ili kućom nenamjerno stvara probleme na tržištu rada jer ljudi nisu spremni seliti se u potrazi za poslom"

Prema podacima Eurostata objavljenima u četvrtak najviše stope nezaposlenosti u EU imale su Grčka (27,6 posto u srpnju 2013.) i Španjolska (26,6 posto), a slijede Hrvatska i Portugal, sa 17,2 i 17,1 posto.

Njemačka je još jedna država u kojoj uglavnom ljudi iznajmljuju stanove umjesto da su njihovi vlasnici i ima nisku stopu nezaposlenosti, kaže američki ekonomist.

Oswald dodaje da je istraživanje koje je neovisno provedeno u Finskoj pokazalo slične rezultate za tu državu.

Vlasništvo nad stanom ili kućom nenamjerno stvara probleme na tržištu rada jer ljudi nisu spremni seliti se u potrazi za poslom zbog toga što je prodaja nekretnine dugotrajni i skupi postupak. Isto tako, vlasnici kuća nisu spremni prihvatiti posao ako moraju do njega svaki dan dugo putovati, pokazuje Oswaldovo istraživanje. Uz to kućevlasnici pružaju otpor pokretanju industrijske proizvodnje u svojoj blizini.

"To sugerira da, bez da su političari toga svjesni, visoki postotak kućevlasništva može urušiti industrijske temelje zemlje", kaže Oswald.

On kaže da bi njegovi statistički pokazatelji trebali duboko zabrinuti političare u zemljama koje su poticale kućevlasništvo raznim poreznim olakšicama i subvencijama.

http://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=vijesti&id=709269

U prvi mah mi se ova teorija učinila logičnom, ali kad se dublje razmisli onda bi ovo bio samo periferni razlogić.
Kad posmatramo to u prošlosti ,npr 60-tih ili 70-tih godina je bila puno veća stabilnost karijere i nepotrebe za seljenjem prema poslu.
Karijere su se odvijale u uskom krugu življenja, čak su generacije dobijale posao u tvrtkama svojih predaka.
Potreba za "vječitim rastom" dovela je do širenja tržišta ( globalizacija) i navela ljude da putuje tj. sele za poslom.
Možda smo mi generacija koja tek počinje osjećati posljedice velikog eksperimenta globalizacije.

Kad posmatramo to u prošlosti ,npr 60-tih ili 70-tih godina je bila puno veća stabilnost karijere i nepotrebe za seljenjem prema poslu.

Jedna od stvari kojoj se ne mogu načuditi u, što se ovoga tiče, SR Hrvatskoj je upravo ova. Kakve hercegovačke veze, ako ičega ima - ima boldanog. Mater ode u mirovinu i zaposli sina ili kćer u istu državnu instituciju ili tvrtku, i to uopće nije rijetkost i svima je to normalno.

Evo jednog primjera koji je kao poseban, ali ja znam iz iskustva da nije:

http://www.zabranjeni.url/dinastije-na-fakultetima/264031/

Naveo sam Češku i Slovačku zajedno jer znam da je Češka imala gro automobilske industrije, no poanta je da je Slovačka za jednu Hrvatsku bila gigant u toj branši - Tatra, Škoda (tu je pogon VW-a), Taz (Citroen-Peugeot) itd. Baza je bila tu, uz komparativnu prednost blizine Austriji i Njemačkoj.

Namjerno sam naveo "laku industriju" orijentiranu krajnjim potrošačima kao ono što Hrvatska nije imala u velikoj mjeri izuzev prehrambene, jer je sve ostalo propalitet nakon gubitka povlaštenih tržišta SFRJ i istočne Europe, i natjecanja sa Južnom Korejom i Kinom - tako da brodogradnja nije imala budućnost. Tekstilna industrija je bila predobro zaštićena, i mogla je preživjeti samo unutar povlaštenog i zaštićenog tržišta SFRJ gdje je imala komparativnu kvalitetu i monopol. Petrokemiju je glupo i spominjati ako misliš na rafinerije, koje su orijentirane rafiniranju nafte za domaću potrošnju goriva i maziva.

Poanta je da najveći R^2 iliti da se najbolje objašnjenje današnjeg uspjeha pojedinih ekonomija u tranziciji nalazi u njihovoj industrijskoj orijentaciji između 1945 i 1990, kao i zemljopismom položaju. Mislim da porezna politika, birokracija i male plaće objašnjavaju ne više od 30% uspjeha pojedinih zemalja sa FDI i Greenfield.

Ovo jeste pesimistična perspektiva jer smatram da je doista malo toga promjenjivo pod bilo kojim ekonomskim i razvojnim programom. A mogućnost privlačenja FDI kroz porezne mjere će biti sve manja zbog nastojanja EU da harmonizira korporativne porezne stope diljem cijele EU, što će konačno i zauvijek sahraniti irsko "ekonomsko čudo", a tu se dobro neće provesti ni zemlje istočne Europe.

O ovom boldanom sam već više puta pisao. Temeljni "problem" za EU je što za harmonizaciju poreza trebaš jednoglasnost u Vijeću ministara, i zato ti napori EK već 15 godina ne prolaze.

Morat će onda ići neposredno na bilateralne metode pritiska i ciljati određene zemlje koje previše odudaraju od prosjeka, jako dugo su lomili Irsku da podigne svoju stopu sa 10% na 12.5%, što je na koncu i učinjeno.

No, da ne idemo previše u offtopic, u slučaju Irske, sve do pojave zemalja istočne Europe, ta niska porezna stopa jeste bila ogromna komparativna prednost, uz jake veze sa moćnim Ircima u SAD (jedan ogromni pogon Pfizera su dobili na intervenciju člana upravnog odbora koji je rođen u Irskoj), tako da je irski bum većim dijelom bio samo offshoot američkog buma kasnih 1990ih.

No, i dan danas profitiraju na račun diferencijala korporativne porezne stope (12.5% naspram 35%) gdje razne Tech-kompanije (Google i Facebook) koriste irske podružnice za protok prihoda - dobitak Irske je gubitak SAD-a, zero-sum game kao u mnogo toga u biznisu i ekonomiji.

Poanta je da mi je doista teško pronaći neku realnu zvijezdu-vodilju za Hrvatsku, kada god neko navede neku zemlju primjer, dovoljno je samo malo zagrebati površinu kako bi se vrlo brzo pronašao razlog za bum, kojeg je često nemoguće ponoviti u RH.

A koji bi onda bio put za RH?