Izvor: http://www.hakave.org/index.php?option= ... Itemid=109

Da se ne zaboravi – Dubljani

DubljaniZločin genocida koji i do danas traje počinjen je prema oko 330 mještana Hrvata iz Dubljana, Popovo polje, BiH, koji su dvaput i trajno protjerani (1941. i 1948.) iz svog rodnog sela, domovi im dvaput opljačkani, zapaljeni i porušeni do temelja (temelji mnogih hrvatskih domova iskopani), pa oduzeti i darovani njihovim susjedima Srbima ili uneseni u zemljišni fond Poljoprivrednog kombinata "Popovo polje". Dokumenti o tome da su oni bili vlasnici nekretnina u Dubljanima i da su im te nekretnine otete i razdijeljene drugima sakriveni ili uništeni...

A najgore od svega je što je skoro sve to učinjeno u mirnodopsko vrijeme i pod zaštitom i pokroviteljstvom države koja se nazivala Federativnom narodnom republikom Jugoslavijom, bratskom i ravnopravnom državom Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Bošnjaka, Crnogoraca, Albanaca itd. Zbog navedenog zločina protjerivanja i onemogućavanja povratka počinjenog nad cjelokupnom hrvatskom populacijom Dubljana i potpunog zatiranja i brisanja svih tragova da su tu nekada bili i živjeli Hrvati srame se danas mnogi Srbi iz Popovog polja koji znaju što se u Dubljanima dogodilo zbog neugode prema onome sto su učinili i još uvijek čine Hrvatima iz Dubljana i njihovim potomcima pojedini pripadnici srpskog naroda, u to sam se u posljednja 3 mjeseca neposredno uvjerio kako u Dubljanima, tako i u Trebinju.

Zločin počinjen prema Hrvatima iz Dubljana, Hrvati porijeklom iz Popovog polja i njihovi potomci nikada ne smiju zaboraviti, kao što ni mi Dubrovčani nikada ne smijemo zaboraviti tko nas je i otkud 1991. napao, razarao, ubijao, pljačkao i palio, a sve ovo kako nas u budućnosti slični takvi napadi i zločini ne bi ponovno iznenadili i dočekali nespremne. Posebno zato sto za počinjeni zločin genocida od 1941. - pa do danas protiv Hrvata iz Dubljana i počinjene ratne zločine protiv mještana Ravnog i Dubrovnika 1991. - 1995. od njihovih počinitelja i naredbodavaca iz Trebinja i RS do danas nitko nije odgovarao.

Vidio sam dosad u Popovom polju i na Internet forumima gdje se vodi rasprava o ovoj temi (http://bogihrvati, http://ljubinje.go-forum.net, http://bdalmokrajisnik.yuku.com, http://www.trebinje.info) koliko je Srbima neugodna tema Dubljani i kako o toj temi na sve moguće načine žele izbjeći razgovor, ali jednog dana će se i Srbi iz Popovog polja prvenstveno zbog sebe i svoje budućnosti morati suočiti i priznati je s bolnom istinom o počinjenim zločinima nad Hrvatima iz Dubljana, Ravnog i Dubrovnika ...

To je minimum onoga što mi Dubrovačani od svojih BiH susjeda tražimo ukoliko žele, a vidio sam na svakom koraku da to žele, s Dubrovnikom i Dubrovčanima opet jednom normalno poslovati i živjeti kao dobri susjedi. Odluka o tome je na građanima Trebinja, Ljubinja, Nevesinja, Bileće itd., a ne na nama Dubrovčanima, jer nama ti gradovi i mjesta iz RS ne trebaju i malo znače, ali njima je Dubrovnik izlaz na more, pa i izlaz u Europu i Svijet. Stoga na njima je potez.

DubljaniNije mi poznato da igdje na području bivše SFRJ ima slučaj takvog ignoriranja zakona, prava i pravne ravnopravnosti građana kao što sam to ja doživio u posljednja 3 mjeseca u općini Trebinje i RS u vezi s pravima potomaka Hrvata iz Dubljana. To da samo jedna nacionalna skupina ne može dobiti isprave o svom bivšem vlasništvu nekretnina i oduzimanju tog vlasništva, te da se samo pripadnicima jedne nacionalne skupine uskraćuje pravo na državljanstvo RS iako su im oba roditelja rođeni i imali državljanstvo BiH, takav mi slučaj nije poznat igdje drugdje na Balkanu, a ako je nekome poznat takav sličan slučaj volio bih čuti gdje još takvo nešto ima.

Na ljudskoj i pravnoj razini to se može i moralo bi se riješiti u općini Trebinje i RS, a na državnoj razini to bi se moglo riješiti jedino uvođenjem reciprociteta i retorzije u Dubrovniku i RH u odnosu na ostvarivanje prava građana Trebinja i RS u RH, zašto u pozitivnom pravnom sustavu RH nema zakonskog uporišta, a niti bi se itko od hrvatskih političara javno za tako nešto založio, jer bi to bilo štetno za obje države, a posebno za nedužne žrtve takvog reciprociteta i retorzije u nepravdi ...

Stoga ja nastojim da moja djeca nikada ne zaborave tko nas je, kako i zašto napao 1991., te od kuda su, od koga i zašto stoljećima prije toga dolazili pljačkaški i rušilački pohodi na Dubrovnik, a ovo ne zbog mržnje ili osvete prema bilo kome, nego da oni sutra ne bi bili toliko naivni pa povjerovali kako su neki iz našeg susjedstva odustali od svojih stoljetnih težnji o izbijanju na Jadransko more i njihovom Dubrovniku.

18.11. datum je kojeg se s posebnom tugom sjećam jer je na taj dan 1991. pala obrana Mokošice što je rezultiralo mučkim ubojstvom jednog mog prijatelja i jednog mog susjeda...

Ivica Ban, Dubrovnik

U rujnu 1941.g. hrvatsko stanovništvo dotadašnjeg većinskog hrvatskog sela Dubljani u Popovom polju je od strane četnika prognano, i pritom je ubijeno nekoliko mještana Hrvata, prvo u susjedno mjesto Ravno, pa onda uglavnom u okolicu Dubrovnika, a kuće i imanja su im opljačkana i spaljena.

Nakon, završetka II. Sv. rata, 1946. i 1947.g., prognani Hrvati iz Dubljana su se pokušali ponovno vratiti na svoja spaljena i opljačkana imanja, te su pristupili obnovi svojih spaljenih domova, ali kad su se zbog nadolazeće zime i nedostatka ogrjeva početkom zime 1947.g. ponovno vratili u Dubrovnik gdje su tijekom rata bili izbjegli, domovi u Dubljanima su im ponovno bili još više porušeni i opljačkani, tako da su početkom 1948.g. odustali od daljnjih pokušaja obnove svojih domova u Dubljanima, sto je iskoristila Općina Trebinje da im zbog navodne "napuštenosti imanja" krajem mjeseca travnja 1948.g. oduzme svo zemljište, kuće i gospodarske zgrade u korist državnog zemljišnog fonda agrarne reforme.

Nakon 1948. pa do 1958.g. kuće prognanih Hrvata iz Dubljana, Popovo polje, su temeljito porušene do samih temelja, pa su čak i temelji povađeni, tako da od niti jedne hrvatske kuće u tom nekada pretežito hrvatskom selu nije ostao ni "kamen na kamenu", već su od rušenja i krađe bile pošteđene jedino gustijerne (čatrnje) kojima se danas koriste njihovi bivši susjedi Srbi, a od pokradenog fasadnog kamena s porušenih hrvatskih kuća u Dubljanima je izgrađena zgrada Zadružnog doma i Osnovne škole, te stanovi za nastavnike u susjednom srpskom selu Veličani.

Naprijed navedeni postupak eksproprijacije , odnosno oduzimanja nekretnina nekada u vlasništvu i posjedu Hrvata prognanih tijekom II. Sv. rata iz mjesta Dubljani u Popovom polju, je proveden bez sudjelovanja i znanja vlasnika zemljišta ili njihovih pravnih slijednika i bez isplate ikakve odštete bivšim vlasnicima, te bez da su bivši vlasnici ili njihovi pravni slijednici ikada dobili nekakvu pisanu odluku o tome.

Odlukama Sreske agrarne komisije Trebinje, sve s istim nadnevkom od 19.04.1948.g., o eksproprijaciji i prijelazu u državno vlasništvo (u državni zemljišni fond), odnosno u općenarodnu imovinu, navodno napuštenih imanja navodno odsutnih dubskih Hrvata, s pozivom na istu odredbu čl. 7. toč. f) Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji u NR BiH ("Sl. glasnik NRBiH", broj: 2/46 od 9.01.1946.g.), oduzeto je svo zemljište i zgrade Hrvatima prognanim tijekom II. Sv. rata iz mjesta Dubljani u Popovom polju, uz isto obrazloženje da im se nekretnine oduzimaju jer da se nisu vratili u Dubljane do 5.01.1948.g., a da se povremeni dolazak na imanje radi popravka kuća ili obavljanja određenih poljoprivrednih radova ne može smatrati povratkom. U navedenim odlukama o eksproprijaciji oduzete nekretnine su bile navedene samo sumarno po vrsti i površini, npr.: "7 duluma oranica, 1 dulum livada, 2 duluma pašnjaka". Takve su odluke potom dostavljene radi uknjižbe Zemljišno-knjižnom uredu u Trebinju, a oni su ih proslijedili Katastru u Trebinju, gdje se prema popisu posjeda za svakog od dubskih Hrvata kojemu su navedenim odlukama bile oduzete nekretnine vršila tzv. identifikacija (po nazivu, položaju i brojevima katastarskih parcela) oduzetih nekretnina i one su se potom knjižile u korist Seljačke radne zadruge "Prvoborac" iz Veličana, potom u korist Poljoprivredne stanice "Dubljani" iz Veličana, potom u korist Zemljoradničke zadruge "Strujići" iz Strujića, pa RO "Popovo polje" Poljice, pa DP "Popovo polje" Trebinje i konačno sada u korist AD "Popovo polje" Trebinje.

Za napomenuti je da je predmetno oduzimanje zemljišta izvršeno odlukama Sreske agrarne komisije u Trebinju s pozivom na istu odredbu čl. 7. toč. f) Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji u NR BiH, iako se ona nije mogla primijeniti na imanja s kojih su njihovi izbjegli vlasnici i njihovi nasljednici bili živi, poznati i dostupni, jer su bili u izbjeglištvu u istoj državi u susjednom Srezu Dubrovnik, a svoje domove i imanja u Dubljanima nisu trajno napustili, već se u svoje upaljene i porušene kuće nisu ni mogli vratiti prije nego što su iste bile obnovljene.

Otimačina zemljišta i imanja Hrvata prognanih tijekom II. Sv. rata iz mjesta Dubljani u Popovom polju je višestruko nastavljena i produbljivana od prve otimačine izvršene u mjesecu travnju 1948.g. pa do danas na način da je nekadašnje zemljište prognanih Hrvata iz Dubljana sjeverno od ceste Ljubinje - Trebinje, sudskim nagodbama i presudama postupno prelazilo u posjed i vlasništvo njihovih bivših sumještana srpske nacionalnosti, kojima je Poljoprivredni kombinat "Popovo polje" (odnosno RO "Popovo polje", pa DP "Popovo polje") Trebinje, uz njihovu oduzetu imovinu postupno "vratio", odnosno nagodbama darovao i dio imovine njihovih bivših susjeda Hrvata, dok je nekadašnje zemljište prognanih Hrvata iz Dubljana južno od ceste Ljubinje - Trebinje uglavnom ostalo i nadalje u vlasništvu DP "Popovo polje" Trebinje, sada AD "Popovo polje" Trebinje.

O jednom takvom darovanju dijela nekadašnjeg imanja hrvatske obitelji Matić, izvršenom od strane DP "Popovo polje" Trebinje u mjesecu rujnu 1990.g. u korist srpske obitelji Jakšić iz Dubljana, uspio sam pribaviti i sudsku nagodbu kojom je to provedeno (P.283/90 od 10.09.1990.g. Osnovnog suda u Trebinju).

"Legalizacija" otimačine zemljišta i imanja Hrvata prognanih tijekom II. Sv. rata iz mjesta Dubljani u Popovom polju je izvršena 2000.g. tzv. pretvorbom i privatizacijom DP "Popovo polje" Trebinje (čiji se je čitav zemljišni fond koliko je to poznato sastojao od nezakonito i nepravedno oduzetih imanja prognanih Hrvata iz Dubljana) u kojoj je u fondu restitucije iz kojeg bi se sutra trebali obeštetiti bivši vlasnici ostavljeno samo sramotnih i uvredljivih 3,45% dionica.

A posljednji koraci u "cementiranju" izvršene otimačine zemljišta i imanja Hrvata prognanih tijekom II. Sv. rata iz mjesta Dubljani u Popovom polju se vrše ovih dana kad se na sve moguće načine želi onemogućiti potomke Hrvata prognanih tijekom II. sv. rata iz mjesta Dubljani da dođu do dokumentacije o imanjima oduzetim u mjestu Dubljani njihovim precima (koju im dokumentaciju ne žele dostaviti, niti dati na uvid, ne odgovaraju na njihove upite i požurnice itd. i tsl.), a koja je dokumentacija preduvjet za bilo kakvo traženje povrata tih nezakonito oduzetih imanja.

Prema mojim dosadašnjim saznanjima dokumentacija o naprijed navedenom oduzimanju zemljišta Hrvatima iz Dubljana se provjereno nalazi u arhivi Općine Trebinje, te u zbirkama isprava u Katastru u Trebinju (gdje je zakonska obveza da se takva dokumentacija trajno čuva), a ne u zbirkama isprava Zemljišno-knjižnog ureda Osnovnog suda u Trebinju, pošto zemljišne knjige za k.o. Dubljani koje su izgorjele kad su partizani 1943.g. upalili zgradu Općine i Suda u Ravnom nisu do danas obnovljene, pa su za k.o. Dubljani katastarske evidencije jedini dokaz i o posjedu i o vlasništvu nekretnina.

Međutim, u Katastru u Trebinju se (nevjerojatno je, ali nažalost istinito) za katastarske parcele u k.o. Dubljani u Popovom polju koje su nekoć bile u vlasništvu Hrvata danas redovnim putem ne može dobiti povijesni slijed posjeda na određenoj katastarskoj parceli, jer odgovorni dužnosnici u Katastru kažu kako ne mogu izdati uvjerenje i dati podatke o povijesnom slijedu za te nekretnine, jer da im se negdje "zagubila" knjiga "Spisak promjena - 1945.-1960.g. - knjiga I. - k.o. Dubljani", te fascikla s ispravama ARIK (Agrarna reforma i kolonizacija) Dubljani.

Slična je situacija i sa Općinom Trebinje, gdje danas tvrde kako navodno u svom arhivu nemaju nikakvu dokumentaciju o agrarnoj reformi ili bilo kakvom drugom oduzimanju nekretnina u Dubljanima, Popovo polje. Da nije žalosno bilo bi smiješno, pošto je riječ o dokumentaciji koju je po zakonu Općina Trebinje dužna trajno čuvati, ili povjeriti na čuvanje nadležnom državnom arhivu, pa ako su je uništili ili zagubili dužni su objasniti kada se to, kako i zašto dogodilo, tko je za to odgovoran i je li za to kažnjen, kako je to utvrđeno itd., a ako su je povjerili na čuvanje nadležnom državnom arhivu dužni su odgovoriti kada su to učinili, te koju su arhivsku građu i kojem državnom arhivu povjerili na čuvanje.

Nažalost u Općini Trebinje i Katastru u Trebinju zasad nedostaje političke volje da se navedena arhivska dokumentacija učini dostupnom svim zainteresiranim osobama koje za to imaju pravni, znanstveni ili neki drugi dopušteni interes bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili tome sličnu pripadnost.

Ivica Ban, Dubrovnik

Problem s zatiranjem korijena i tragova Hrvata iz Dubljana traje vec punih 69 godina, a od toga se samo razdoblje od 1941.-1945. moze shvatiti i opravdavati ratom i ratnim ludilom i zlocinima na mah na obje strane ..., a sve drugo je po mom misljenju bilo plansko mirnodopsko polstoljetno zatiranje jedne etnicke skupine na njenom autohtonom teritoriju, i u tom se mirnodopskom razdoblju prognanim Hrvatima iz Dubljana dogodilo slijedeće:

- mirnodopske 1948. i kasnijih godina nekaznjeno rusenje i pljackanje 50-tak hrvatskih kuca u Dubljanima ...
- u IV. mj. mirnodopske 1948.g. nepravedno i nezakonito, etnickom mrznjom i osvetom motivirano, oduzimanje poljoprivrednog zemljista, te kuca, gospodarskih zgrada i okucnica samo pripadnicima jedne etnicke skupine (Hrvatima) u Dubljanima ...
- mirnodopskih 1950.-tih nekaznjeno i civilizacijski neshvatljivo gradjenje zgrada zadruznog doma, skole i stanova za nastavnike u susjednom srpskom selu Velicani s pokradenim fasadnim kamenom s porusenih hrvatskih kuca u Dubljanima ...
- od mirnodopske 1948.g. pa do danas (osim za ratne godine 1991.-1995. kad se to nije moglo ni ocekivati) sakrivanje, unistavanje i nedostavljanje dokumentacije o vlasnistvu i oduzimanju vlasnistva nekretnina samo pripadnicima jedne etnicke skupine (Hrvatima) u Dubljanima (iako se svih 50 posjedovnih listova Hrvata iz Dubljana nije moglo izgubiti, posebno ne jer se u isto vrijeme i na istom mjestu nije izgubio niti jedan posjedovni list Srba iz Dubljana) ...
- mirnodopske 1990.g. darovanje dijela oduzetih imanja pripadnika jedne etnicke skupine (Hrvata) u Dubljanima pripadnicima druge etnicke skupine (Srbima) u tom selu ...
- mirnodopske 2000.g. izvrsena je nezakonita i nepravedna privatizacija i pretvorba DP "Popovo polje" (čiji se je čitav zemljišni fond koliko je to poznato sastojao od nezakonito i nepravedno oduzetih imanja prognanih Hrvata iz Dubljana) u kojoj je u fondu restitucije iz kojeg bi se sutra trebali obesteteti bivsi vlasnici ostavljeno samo sramotnih i uvredljivih 3,45% dionica ...
- mirnodopske 2010.g. protuzakonito uskracivanje prava na drzavljanstvo RS potomcima prognanih Hrvata iz Dubljana unatoc pozitivnom misljenju i ocitovanju Ministarstva za civilne poslove BiH ...

Dakle rijec je o po mom misljenju na etnickoj mrznji utemeljenom i motiviranom problemu u opcini Trebinje koji traje vec skoro 70 godina, a od toga mirnodopskih preko 60 godina, i koji se ni danas ne zeli poceti rjesavati ...

Stoga navedeni problem s prognanim Dubljancima, oduzimanjem i unistavanjem njihova vlasnistva i isprava o vlasnistvu, podataka iz maticnih knjiga i knjiga drzavljana, nepriznavanje prava na drzavljanstvo RS djeci kojoj su oba roditelja rodjeni u BiH i bili drzavljani BiH i tako dalje ima obiljezja kaznenog djela genocida ili bar etnickog ciscenja ...

Medjutim, Hrvati iz Dubljana i njihovi potomci kad su u pitanju Dubljani i Trebinje i njihovi imovinski i drugi interesi tamo nemaju vise sto izgubiti, jer su tamo odavno sve izgubili, izgubiti mogu samo Opcina Trebinje, Republika Srpska i njihovi gradjani jer bi se zbog publiciteta ovog slucaja u Dubrovniku i RH mozda mogao poceti primjenjivati reciprocitet kad su u pitanju Trebinje i RS, a da se o ugledu u svijetu RS zbog povreda ljudskih prava i nacionalne diskriminacije i ne govori ...

Ivica Ban, Dubrovnik

Tipizirana odluka Sreske agrarne komisije u Trebinju, broj: xxx/48 od 19.04.1948.g., o otimacini imanja i imovine dupskim Hrvatima

Kopija katastarskog plana od 10.08.2010.g. na kojoj su zutom i zelenom bojom oznacene omirine (rusevine) hrvatskih kuca u Dubljanima, sada u vlasnistvu AD "Popovo polje" Trebinje ...
4 omirine hrvatskih kuca u sredistu sela oznacene narancastom i crvenom bojom dobili su na dar 1990. od tadasnje RO "Popovo polje" (sada AD "Popovo polje") mjestani Srbi, nekadasnji susjedi prognanih hrvatskih obitelji iz mjesta Dubljani ...
Srediste sela (2/3 sela) Dubljani u kojem su nekada bile kuce Hrvata izgleda danas kao da je prezivjelo atomski napad !

Dubljani - fotografije sela, te čatrnja i omirina porušenih hrvatskih kuća

http://bogihrvati24705.yuku.com/topic/1971?page=1
http://bogihrvati24705.yuku.com/topic/1971?page=2


Popis dijela otetih imanja dubskih Hrvata iz 1964.g., tada u posjedu Zemljoradničke zadruge "Strujići" iz Strujića, a prije toga u posjedu Poljoprivredne stanice "Dubljani" iz Veličana.

http://img268.imageshack.us/img268/2486 ... 615848.jpg
http://img836.imageshack.us/img836/155/ ... 715848.jpg


omirine (rusevine) hrvatskih kuca u Dubljanima

http://img545.imageshack.us/img545/5738 ... 391584.jpg
http://img824.imageshack.us/img824/5930 ... 881584.jpg
http://img171.imageshack.us/img171/1460 ... 941584.jpg
http://img833.imageshack.us/img833/5027 ... 571584.jpg
http://img543.imageshack.us/img543/7548 ... 331584.jpg
http://img529.imageshack.us/img529/6742 ... 515848.jpg
http://img6.imageshack.us/img6/1282/155 ... 121584.jpg
http://img253.imageshack.us/img253/863/ ... 315848.jpg
http://img405.imageshack.us/img405/2360 ... 515848.jpg


neporusene catrnje hrvatskih obitelji u Dubljanima koje koriste njihovi nekadasnji susjedi Srbi

http://img413.imageshack.us/img413/4881 ... 991584.jpg
http://img502.imageshack.us/img502/7494 ... 615848.jpg
http://img84.imageshack.us/img84/9706/1 ... 511584.jpg
http://img842.imageshack.us/img842/3500 ... 615848.jpg


seoska cartnja Dubocaj u Dubljanima

http://img842.imageshack.us/img842/1073 ... 851584.jpg


obnovljena katolicka crkva Gospe od Karmela u Dubljanima

http://img207.imageshack.us/img207/7254 ... 715848.jpg

Vrlo lijepo i dobro da se ne zaboravi!

Sramotno! Ako još ima naslijednika mislim da bi trebali se udružit i istjerat pravdu ako treba i do Strazbura ići i vratit svoju djedovinu, pa nek bude i dalje pusto al nek se zna čije je i od koga je!

https://komunistickizlocini.net/2015/10 ... su-hrvati/

DA SE NE ZABORAVI, HRVATSKO SELO DUBLJANI ZBRISANO SA LICA ZEMLJE 1941-1948 VEĆINA STANOVNIKA POBIJENA 330 ŽRTAVA SAMO ZBOG TOG ŠTO SU HRVATI

Zločin genocida koji i do danas traje počinjen je prema oko 330 mještana Hrvata iz Dubljana, Popovo polje, BiH, koji su dvaput i trajno protjerani (1941. i 1948.) iz svog rodnog sela, domovi im dvaput opljačkani, zapaljeni i porušeni do temelja (temelji mnogih hrvatskih domova iskopani), pa oduzeti i darovani njihovim susjedima Srbima ili uneseni u zemljišni fond Poljoprivrednog kombinata “Popovo polje”. Dokumenti o tome da su oni bili vlasnici nekretnina u Dubljanima i da su im te nekretnine otete i razdijeljene drugima sakriveni ili uništeni…

Poslije završetka II. sv. rata prognani Hrvati su se pokušali vratiti u svoje selo i domove, ali ono što bi oni po danu popravili, po noći bi “nepoznati pocinitelji” ponovno porušili.

A kao kruna svega je bila otimačina njihovih nekretnina od Općine Trebinje pod izgovorom da je riječ o napuštenoj imovini. I tako je ostalo do danas. Jedino su prije nekoliko godina prognani Dubljanci uspjeli obnoviti svoju crkvu Gospe od Karmela. Od niti jedne hrvatske kuće u nekada pretežito hrvatskom selu nije ostao ni “kamen na kamenu”, već su od rušenja i krađe bile pošteđene jedino gustjerne kojima se koriste njihovi susjedi Srbi.

A najgore od svega je što je skoro sve to učinjeno u mirnodopsko vrijeme i pod zaštitom i pokroviteljstvom države koja se nazivala Federativnom narodnom republikom Jugoslavijom, bratskom i ravnopravnom državom Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca, Albanaca itd. Zbog navedenog zločina protjerivanja i onemogućavanja povratka počinjenog nad cjelokupnom hrvatskom populacijom Dubljana i potpunog zatiranja i brisanja svih tragova da su tu nekada bili i živjeli Hrvati srame se danas mnogi Srbi iz Popovog polja koji znaju što se u Dubljanima dogodilo zbog neugode prema onome sto su učinili Hrvatima iz Dubljana.

Zanimljivo. Na ovoj temi ni traga bbcu i hrvatinama velikim, a s teme o Srebrenici ne silaze.

A sto tu ima da se kaze, sa srbima smo se raskusurali, isto tako nam necete ni vi vise bit zanimljivi cim se i sa vama raskusuramo do kraja

Onda amiđiću svak o svom poslu, mi put svicarske a vi put saudijske arabije al ne moderne sa naftom nego one iz muhamedovog doba, ocekujem plemenska klanja po bosnjakistanu

Uozbilji se momcino.

Sta sam krivo rekao deda?
Opce poznata stvar je da su hrvatski dijelovi bejha svjetlosnim godinama ispred muslimanskih, i to je uz svu krađu sredstava s vase strane, i tomu slicnog, zamisli kakav bi tek jaz bio da se poptupno razdvojimo

A istina je sto staro pseto mesić kaze, da ostane bosnjakistan sam, kako bi se vi odrzali? Bez sadake? Nikako. Tj. Bilo bi sadake iz muslimanskih zemalja bliskog i srednjeg istoka i kao sto rekoh to bi sve bilo upucano u islamizaciju na kvadrat u svim podrucjima zivota te bi zavrsilo klanjem naokolo ko oni po libiji i gdje vec

Pa vi umjesto da allahu zahvaljujete svaki dan na hrvatima jer vas pola radi kod hrvata vi bas pravo zapeli odvojit se od nas for good. Nemam nista protiv da se razumemo

Ne laskaj si...

http://narod.hr/svijet/dubljani-prica-h ... -postojati

Dubljani – priča o hrvatskom mjestu koje nije smjelo postojati

U rujnu 1941. godine, 345 Hrvata koji su živjeli u 50 domaćinstava, iz mjesta Dubljani, Popovo polje, u BiH, su od strane četnika oružjem prognani (pri tome je mučki ubijeno nekoliko mještana Hrvata), prvo u susjedno mjesto Ravno, pa onda uglavnom u okolicu Dubrovnika.

Kuće i imanja su im opljačkana i spaljena.

13. svibnja 1945., šestorica su uglednih Hrvata iz Dubljana i jedan iz Prhinja, javno obješeni kao znak upozorenja Hrvatima da se ne pokušavaju vratiti u svoje selo. Ukupno je, prema istraživanju Stanislava Vukorepa, u Drugome svjetskom ratu smrtno stradalo 50 Hrvata iz Dubljana.

Već je prvi službeni popis stanovništva u komunističkoj Jugoslaviji, proveden 1948., pokazao razmjere etničkog čišćenja u ovome selu. Te su godine Dubljani brojili 80 stanovnika, od kojih se samo jedan izjasnio kao Hrvat (prema popisu vjeroispovijesti iz 1937., u Dubljanima je živjelo 326 katolika; Kukrika 2006: 153). Po procjenama samih Dubljanaca u selu je u rujnu 1941. živjelo 430 Hrvata (Vukorep 2006: 162).]. 1953. god. u selu su živjela 72 stanovnika, 1961. god. 69, 1971. god. 86, 1981. god. 31 (29 Srba i 2 Jugoslavena) te 1991. god. 29 stanovnika (28 Srba i 1 Hrvat; SBiH 1995: 254–255).

Hrvatsko selo Dubljane danas posjeduje – Srpska pravoslavna crkva!

Nakon završetka II. svjetskog rata, 1946. i 1947., prognani Hrvati iz Dubljana su se pokušali ponovno vratiti na svoja spaljena i opljačkana imanja, te su pristupili obnovi svojih spaljenih domova, ali su im početkom 1948.g. od strane “nepoznatih počinitelja” domovi u Dubljanima ponovno bili – još više – porušeni i opljačkani. Ovo je iskoristila općina Trebinje da im zbog navodne “napuštenosti imanja” krajem travnja 1948., bez ikakve naknade, oduzme sve zemljište, kuće i gospodarske zgrade u korist državnog zemljišnog fonda agrarne reforme.

Prognanim Hrvatima iz Dubljana od te kobne 1948., kada su im i “pravno” oteta njihova imanja, pa do danas – nije omogućen povratak na njihova popaljena, porušena i opljačkana ognjišta, te povrat otetih im domova, imovine i imanja.

Dubljani danas spadaju pod općinu Trebinje u tzv. Republici Srpskoj u BiH. Sadašnji većinski vlasnik porušenih hrvatskih kuća i imanja otetih prognanim Hrvatima iz Dubljana, Popovo polje, jest tvrtka A.D. “Popovo polje” iz Trebinja, u većinskom vlasništvu Manastira Tvrdoš iz Trebinja, odnosno Srpske pravoslavne crkve u Trebinju.

Dubrovački odvjetnik Ivica Ban – čija je supruga, rođena Matić, podrijetlom iz Dubljana – nastoji postići da se njezinoj obitelji vrati njihovo imanje. U tom cilju poduzeo je sve pravne korake, ali u gotovo svim institucijama Republike Srpske na spomen Dubljana i progona Hrvata – nailazi na otpor.

„Otimačina zemljišta i imanja Hrvata prognanih tijekom Drugog svjetskog rata iz mjesta Dubljani u Popovom polju nastavlja se negiranjem postojanja dokumentacije o oduzetim imanjima nadležnih osoba u državnim institucijama RS. Ni nakon dvije i pol mjeseca od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS, Područne jedinice Trebinje, ne uspijevamo dobiti traženi povijesni slijed posjeda za te nekretnine“, kaže Ban

„Do 1958. sve su kuće porušene takoreći do temelja, tako da od ni jedne hrvatske kuće u tom nekada pretežito hrvatskom selu nije ostao ni ‘kamen na kamenu’, osim gustjerni kojima se danas koriste njihovi bivši susjedi Srbi. Od pokradenog fasadnog kamena s porušenih hrvatskih kuća u Dubljanima izgrađena je zgrada zadružnog doma i osnovne škole u susjednom srpskom selu Veličani“, kaže Ban.

„Postupak eksproprijacije proveden je bez sudjelovanja i znanja vlasnika zemljišta ili njihovih pravnih slijednika i bez isplate ikakve odštete bivšim vlasnicima, niti su oni dobili pisanu odluku o tome. Njihova imovina knjižena je u korist Seljačke radne zadruge ‘Prvoborac’ iz Veličana, pa u korist Poljoprivredne stanice ‘Dubljani’, pa RO ‘Popovo polje’ Trebinje, pa DP ‘Popovo polje’ Trebinje, te konačno u korist AD ‘Popovo polje’ Trebinje“, navodi Ban.