Penzosi su glasacka masinerija, koja je najredovitija i najposlusnija kod nas.
Ko im ne svira po zeljama, nikad ne moze zajahati vlast.

Tako da tvoje muzicke zelje, poruke i projekcije, nisu bas utemeljene, iako su logicne i trzisne. Doci ce ovde migranti, da nam peru guzice, kada ostarimo i kljoknemo.

Hrvatski umirovljenici primaju danas u prosjeku 130% iznosa svoje nekadasnje place (a odvajali su 20%).

Naravno da to nije moguce bez pumpanja penzionog fonda dodatnim porezima (koje opet placaju oni koji rade), pored doprinosa od placa. Vise od trecine, mozda cak i pola ukupnog iznosa potrebnog za isplate penzija namiruje se oporezivanjem i zaduzivanjem - sto je odgodjeno oporezivanje, obecanje drzave kreditoru da ce pare koje sada posudjuje oduzeti stanovnistvu u buducem razdoblju, a ne odmah, vec tek kad dodje vrijeme otplate.

Penzije konstantno rastu (mocno je to biracko tijelo) tako da nije realno ocekivati to sto predvidjas. Da ce mirovine zamijeniti soc. pomoc. Nece. Samo ce iznos kojega je potrebno namiriti drugim porezima, pored oporezivanja placa doprinosima, neprestano rasti. Uostalom to se vec dogadja godinama.

Kad se zbroje doprinosti od place i porezi potrebni da bi se namirila razlika, hrvatski radnik vec sada izdvaja ne 20% place za penzije, vec preko 30%.

Zamisli sad kad bi se ukinio taj socijalisticki izum drzavni mirovinski sustav.

Onaj umirovljenik koji ima cetvero djece koja rade i primaju prosjecnu placu mogao bi racunati na 4x30% prosjecne place tj. 120% iznosa prosjecne place, ako uzmemo istu razinu opterecenja radnika poput postojece iako bi se za razliku od drzavnog radilo o dobrovoljnom opterecenju.

S druge strane, penzioner sa samo jednim djetetom mogao bi racunati na svega 30% prosjecne place.

Zaista nije tesko vidjeti koliki bi to poticaj natalitetu bio, odnosno u kolikoj mjeri drzavni mirovinski sustav umanjuje motivaciju za podizanjem brojnijeg potomstva.

u kojem vremenskom periodu je jedno, a u kojem drugo?





tko kaže da će mlada osoba misliti na budućnost tako da će imati u vidu djecu? djeca su teret, sviđalo se to nekome ili ne.

i taj teret ga sprječava da što više zarađuje dok može, dok je mlad.

radi, investiraj u fondove, kupuj valute, prodaji dionice... kakva djeca?

U pravu si, ne misli na to sasvim mlada osoba, ali takvi niti ne rađaju 3, 4, 5. dijete, već eventualno tek svoje prvo ili maksimum drugo.

Djeca koja se ne rađaju zbog pogubnih učinaka socijalne države su djeca zrele (muškarčeve) dobi, koje razuman čovjek želi (uz fondove, valute, dionice) kao povećanje portfolija za kasniju dob. Govorimo dakle o djeci koja se ne rađaju, a mogla bi, u kasnim 30-im i 40-im, završavaju u košu za smeće u klinici za pobačaj ako se zalome.

Prvo i drugo dijete zadovoljavaju emocionalne potrebe. Treće pa nadalje su ulaganje. Dionice, fondovi, valute da, ali povijest uči da je sve to nestabilna, varljiva ušteđevina koja lako i naglo gubi vrijednost u slučaju rata, ekonomske krize i sl. i da je portfolio pametno diverzificirati i ulaganjem u djecu. Koja uostalom nose potencijalni prinos puno veći od bilo kakve dionice. Ne znaš koje od njih petoro bi moglo biti milijunaš (na Zapadu je milijunaša jako puno), ali znaš da se mogućnost povećava što ih je više i što si više uložio u njihovo obrazovanje i odgoj.

Država ovu prirodno usađenu motivaciju eliminira socijalnom državom. Osim kod bogatijeg sloja ljudi. Oni redovno imaju po petoro uzimajući u obzir varljivost postojanosti vrijednosti materijalnih dobara. Naime kad tvrtka propadne - dionica postaje bezvrijedna. Dovoljno je da propadne jednom.

Rezultati ne mogu biti drugačiji nego jesu kada se socijalnom državom ubije prirodna motivacija za podizanjem brojnijeg potomstva kod širokih narodnih masa.

Socijalizirane penzije i zdravstvo su u biti subvencioniranje neimanja djece. Socijalni transfer. Uzima se onima koji su djecu podigli da bi se dalo onima koji nisu.

Kako lijepo ranije navedeni primjer oslikava.

A šta će oni kome dijete pogine ili umre od neke bolesti?

Kada je to u zemljama EU zadnji put bio rat? Ne računam RH i SLO. Uostalom, i taj rat je bio kontroliran, jer se nije proširio nigdje dalje.

To su stvari koje su lokalnog karaktera i zaključak se ne može odnositi na sustav u cjelini.

Treće dijete je stvar životnih vrijednosti, a ne percepcije ulaganja.



[url]http://www.safetylit.org/citations/index.php?fuseaction=citations.viewdetails&citationIds[]=citjournalarticle_465470_38[/url]

Bila je zato ekonomska kriza. Vise od jedne. Sto u financijskim krizama strada?

Vrijednost dionica, fondovi propadaju. Zasto? Pa dijelom zato sto se investicijski bankari vole zakockati s penzijama.

To zapravo nije problem. Puno vecu stetu cini drzava koja ulijece i sanira im minuse oporezivanjem opet onih sto imaju djecu, da bi nadoknadila gubitke onima koji se pouzdaju u fondove i dionice.

Svaki državni transfer od jedne skupine građana drugoj je nemoralan i mora rezultirati štetnim posljedicama. Svaki transfer, svaka politika kojom se jednima uzima da bi se dalo drugima krši Božju zapovijed Ne ukradi! i rezultira zlom koje nije uvijek na prvi pogled (pred)vidljivo.

Država se treba baviti samo onim stvarima koje su korisne svima kao što je obrana, vladavina prava tj. sudstvo, izgradnja prometne infrastrukture i sl. ali ne i upuštati se u sheme pomoću kojih se jednima uzima, a drugima daje.

Kada država uzima jednima da bi subvencionirala druge to je otimačina, pljačka i nemoral i nije moguće tim sredstvima postići nešto dobro. Oteti novac najčešće će se koristiti za subvenciju društveno štetnog ponašanja kao što je neimanje djece, kako je to slučaj s shemom zvanom penziono osiguranje.

Tko s đavlom tikve sadi...



Čudno da baš ti postavljaš to pitanje. Nije li Isus rekao što s takvima? Oni su naša dužnost. Moja i tvoja. Ne državina. Oni nemaju PRAVO na tuđu imovinu temeljem toga što nemaju djece, ali ćemo im pomoći milosrđem. Bilo direktno bilo milodarima Crkvi i drugih humanitarnim organizacijama.

Milosrđe ne potiče nerad i bezobzirno ponašanje (u što spada nerađanje djece). S druge strane, državna preraspodjela u korist onih koji ne rade ili nisu imali djece je SUBVENCIJA takvih izbora i rezultira neradništvom i neimanjem djece.

Glede postojećih umirovljenika, kada bi se (daj Bože) penzioni sustav ukinio, valjalo bi ipak, pravedno je, zadržati isplatu mirovina onima koji već nisu primili više nego su uplatili za vrijeme radnog vijeka (takvih je zapravo manjina) te isplatu socijalne pomoći onima koji jesu već primili više nego su uplatili, ali ne posjeduju nikakve imovine (nekretninu koju je moguće prodati, vrijedan auto i sl. ). Odredi se imovinski prag, ako ga tvoja ukupna imovina prelazi, ne možeš se kvalificirati za socijalu.

Znatan broj umirovljenika ostao bi bez nezaslužene penzije (neušteđene) i ne bi imao pravo na socijalnu pomoć jer posjeduju nekretnine. Ili bi ih financirala djeca koja tu nekretninu žele naslijediti ili bi nekretnine prodavali ili sklapali ugovore o doživotnom uzdržavanju. Kako tko.

sve ok, stoji, ali nisi uvažio da udio prosječne mirovine konstantno pada u odnosu na prosječnu plaću, po nekom idealu bi trebao biti na 60% (samo umirovljenici s punim radnim stažom u RH hvataju ovaj udio), po sporazumu koji je RH potpisala s umirovljenicima 2003. godine trebalo bi biti 50%, a realnost je da je to trenutno ispod 40%. bez obzira što mirovine nešto i rastu, rastu puno sporije od plaća, samim time kupovna moć umirovljenog stanovništva je sve manja.

"Totalna stopa fertiliteta (prosječan broj djece po ženi u fertilnoj dobi), u Njemačkoj je još 2000. bila među najmanjima u današnjim članicama EU te je iznosila samo 1,38. Međutim, nakon 2010. (kada je iznosila 1,39), ta je stopa počela naglo rasti te se posljednje godine kreće između 1,5 i 1,6. Posljednjih godina Njemačka pripada skupini zemalja koje izdvajaju najviše novca za obiteljske i dječje naknade te je prema podacima Eurostata za 2015. izdvajala 1177 eura po stanovniku, a više od nje iste su godine izdvajale samo Danska, Švedska i Finska. Slična je situacija i prema izdvajanju ukupnog BDP-a 2015. kada su za djecu i obitelj najviše izdvajale Danska i Švedska (3,5%, odnosno 3,3% ukupnog BDP-a), dok je odmah iza tih država bila Njemačka (zajedno s Finskom) s 3,2% ukupnog BDP-a”, dr. Nenad Pokos, demografom s Instituta “Ivo Pilar” u Zagrebu, https://narod.hr/eu/njemacka-pronatalit ... ila-plodom

smiju li Nijemci biti ovako transparentni kao Austrijanci? Austrijanci su isto prebacili stopu fertiliteta od 1.5 nakon što su bili na 1.3.

In 2016, 43,190 out of the 87,675 newborns had a Catholic mother (father: 38,884), 12,794 Muslim mother (father: 12,996) and 2,841 had a Protestant mother (father: 2,398).
In 2015, 41,783 out of the 84,381 newborns had a Catholic mother (father: 37,036), 10,760 Muslim mother (father: 10,972) and 2,595 had a Protestant mother (father: 2,212).

Kad poluobrazovani likovi poput ovog ijoze (to je onaj protein?) pišu o stvarima o kojima nemaju blage veze.

1. Penzioneri u RH u prosjeku primaju 53% svoje zadnje plaće, ne 130%.

2. Državni mirovinski sustav izmislio je Bismarck, kojeg još nitko nije nazvao socijalistom. Naravno, u njegovo vrijeme je taj sustav bio održiv, dok danas nije (zbog produljenja životnog vijeka, između ostalog). Osim toga, u mirovinu se išlo sa 70 godina, dok danas svi skaču zbog najave pomicanja granice na 67.

Pogledati str. 72.

https://hrcak.srce.hr/83125

...

Prvo, koje penzije?
Od kuda će se to isplaćivati?
Kad ja odem u penziju, a ja sam generacija 81., to će biti neka bjedna socijalna pomoć.
Drugo, otkud tebi ideja di će biti moja djeca za 20 godina?

Evo, Dudu ti je pametno odgovorio.

Čuj polupismen.

1. Glede vaše pismenosti, ne bi bilo loše da se potrudite pročitati što sam ja zaista napisao - da primaju u prosjeku 130% iznosa svoje plaće a odvajali su 20%, dakle ne svoje ZADNJE plaće, već prosječne, razlika je.

Današnji penzioner većinu svog radnog vijeka proveo je dangubeći u jugoslovenskim gubitaškim socijalističkim poduzećima i kraduckajući iz njih koliko je mogao, ovisno o položaju. Plaće nisu bile bogzna što, u usporedbi s današnjim. Stoga uopće ne čudi to da ne bi mogli ni struju platit s tim parama kad bi im se isplaćivalo koliko su zaista uštedjeli.

Izvor za tih 130% iznosa plaće sam već ranije na temi stavio. OECD.



https://goo.gl/ypQXdF

2. Mirovinske sheme postojale su i prije Bismarcka, ali su bile okupacijske, dobrovoljne i njihove živuće fosile možemo pronaći u okupacijskim shemama koje su uklopljene u moderni francuski penzioni sustav i tako preživjele.

Bismarck je međutim zaista prvi uveo prisilni državni mirovinski sustav. I izmijenio demografsku sliku što Njemačke što čitave Europe (zemlje su jedna za drugom slijedile Njemačku uvođenjem slične, danas je očito samoubilačke ponzi sheme koja reže natalitetnu granu na kojoj sjedi) i mijenja ju i danas. Što je prisilni penzioni sustav dulje prisutan i što obuhvaća šire slojeve društva, to je pad fertiliteta veći.

Ova Bismarckova politika naziva se DRŽAVNI SOCIJALIZAM (Staatssozialismus). On je osobno taj naziv prihvatio. Ne tvrdim da on bijaše osobno samodeklarirani socijalist, ali je njegova politika uvođenja prisilnog državnog sveobuhvatnog penzionog sustava zaista bila socijalistička mjera i politika i on to nije osporavao.

Glede održivosti, bilo je i tada moguće predvidjeti da će subvencioniranje ne imanja djece rezultirati padom nataliteta i urušavanjem piramide. Međutim eto, nekima je to teško prihvatiti i danas sa svim dokazima pred očima.

Vaša država je dakle s umirovljenicima sklopila kolektivni sporazum po kojima umirovljenicima pripada 50% iznosa prosječne plaće koja neprestano raste, hvala Bogu. Pripadaju im dakle tuđi novci, tuđa zarada. Neovisno o tome koliko su oni zaista uštedjeli tijekom svog radnog vijeka odvajajući 20% plaće u mirovinski fond pripada!!! im 50% neprestano rastuće današnje prosječne plaće.

Nije li to prvorazredan primjer nemoralne kopovine glasova? Kako ti može pripadati tuđi novac temeljem toga što si star? Da je sklopljen sporazum da će se umirovljenicima koji ne posjeduju vrijednu imovinu razlika između njihove zarađene penzije i polovice trenutne prosječne plaće nadopunjavati socijalnom pomoći pa ajde.

Ali oni tu pljačku današnjih radnika, što je ujedno pljačka onih iz njihove generacije koji su imali brojniju djecu ako bolje razmislimo, nazivaju svojim PRAVOM. Oni imaju pravo!!! na tuđi novac (bez obzira na to što nemali broj posjeduje vrijedne nekretnine i drugu imovinu). Ne polažu pravo na novac kojega su uštedjeli, svjesni da su jako malo uštedjeli i da je većina njih taj ušteđeni dio već primila.

Netko je spomenuo individualizam i promjenjene životne navike kao uzrok pada nataliteta. To je istina, ali ide ruku pod ruku s financijskom emancipacijom penzionera. Kada naime uzdržavaš svoje roditelje, oni osjećaju dužnost biti ti pri ruci za pričuvati djecu, odvest ih na trening, u glazbenu školu i sl. kada zatreba. Penzioni sustav razbio je proširenu obitelj.

Penzioni sustav je perverzija međugeneracijske solidarnosti. Koja je prirodno postojala. On međugeneracijsku solidarnost uzdiže na razinu države, tako lišava proširenu obitelj ekonomske funkcije i uništava prirodnu međugeneracijsku solidarnost koja je poticajna za natalitet.

Penzioni sustav je dakle anti-subsidijaran. Nepotrebno oduzima nižoj jedinici društva njenu važnu, osnovnu funkciju u korist centralizacije. Umorstvo proširene obitelji od strane socijalne države je po demografiju katastrofalno.

1. Niste u postu na koji sam se referirao napisali da mislite na prosječnu plaću, drago mi je da ste sada precizirali.

2. Što se podataka OECD-a tiče, oni i nisu uvijek najpouzdaniji, no, ako i jesu točni, tu treba uzeti u obzir specifičnosti našeg sustava koje se djelomice vuku još iz bivše Yuge (tzv. povlaštene mirovine i slično).

3. Kad govorimo o sustavu međugeneracijske solidarnosti, ne možemo govoriti o štednji, jer su se iz njihovih doprinosa financirale mirovine tadašnjih umirovljenika, a ne njihove sadašnje koje financiramo mi koji danas radimo i plaćamo doprinose. Osim toga, kod nas je, zbog inflacije i promjena kompletnog gospodarskog sustava, jako teško uspoređivati podatke iz bivše države s današnjim.

4. Razlozi pada fertiliteta su puno kompleksniji i ne mogu se svesti samo na jednu varijablu.

Anyway, da ne izvlačimo stvari iz prsta, sve ovisi o modelu i kutu gledanja koji uzmemo kao početnu točku:

http://users.nber.org/~denardim/researc ... raft06.pdf

1. podrazumijeva se
2. uistinu
3. upravo to i jest dijabolicno, sto se ne radi o stednji, to je ono sto potice ne podizanje potomstva
4. apsolutno, raspravljamo o samo jednoj varijabli, ali s razlogom jer je ona najznacajniji pojedinacni uzrok pada fertiliteta na Zapadu, kako istrazivanja koja sam ranije navodio empirijski dokazuju

Drzavnim mirovinskim sustavima moze se pripisati minimalno trecina ukupnog pada fertiliteta, realisticnije oko 50%. Ako penzijama pribrojimo druge elemente socijalne drzave poput drzavnog zdravstva, slika je jos gora.

Oba modela imaju smisla, ali u razlicitim razdobljima zivota. Najcesce su prvo i drugo dijete produkt altruizma, ljubavi, zelje za nastavkom vlastitog zivota kroz potomstva, zadovoljenje emocionalnih potreba. Dakle prvi model.

Trece i svako sljedece dijete bolje objasnjava drugi, old age security model. Iako ima iznimaka. Npr. gorljivi vjernici imaju vise djece, ali ih bolje opisuje prvi model.

Socijalna drzava eliminira old age security motivaciju za podizanjem potomstva.

Nitko ne spori da određeni učinak postoji, pitanje je treba li pojednostavnjivati situaciju tezama da državni mirovinski sustav treba ukinuti. Recimo, istraživanja također pokazuju da je pad fertiliteta najveći među siromašnima. E sad, je li društveni interes da se među sirotinjom štancaju djeca koja će u mnogo aspekata biti teret gospodarstvu i društvu općenito? Uostalom, preveliki fertilitet ima brojne negativne učinke, za što postoje mnogi primjeri.

Nisu te stvari tako jednostavne.

Da se malo odmaknemo od mirovinskog sustava.

Suvremeno iseljavanje iz Hrvatske u Irsku s posebnim osvrtom na mlade iz Slavonije
https://hrcak.srce.hr/index.php?show=cl ... zik=292572



Suvremeno iseljavanje Hrvata u Njemačku: karakteristike i motivi
https://hrcak.srce.hr/index.php?show=cl ... zik=292578

Što se tiče Irske, ona je jednostavno upila onaj dio ljudi koji bi inače otišao u Britaniju da je ova otvorila svoje tržište radne snage. Tj ukupan broj otišlih u Britaniju bi vjerojatno bio i veći zbog većeg tržišta. Ipak mi te otoke mnogo bolje znamo preko medija nego Njemačku i u tom smislu ih smatramo bližim.

Drugo, što se tiše Njemačke, dio ljudi dakako ide zbog gospodarskih razloga. Što se tiče dijela mladih koji idu zbog toga što "u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja te iseljenici smatraju da se hrvatsko društvo moralno slomilo", mislim da tu ima malo preseravanja.
Jer što zapravo to znači? Je li moralno stanje društva gore nego prije npr 20 godina? Ako je sada gore da li se to desilo približavanjem HR europskim liberalno-globalistčkim vrijednostima? I odricanjem od tradicionalnih, nacionalnih vrijednosti?
Po mom mišljenju takav stav je dijelom rezultat 2 stvari. Prvo agresivnim nametanjem liberalnih vrijednosti kojima se tradicionalni moral uzdrmao (to se ogleda u više primjera, od zvanične politike pa do sitnicatipa agresivnih oglas na internetu kovi vrište od priča o uspješnim našim ljudima koji su uspjeli odlaskom van - dakle čista promidžba), i drugo - sam odlazak jednog broja ljudi povlači sa sobom i odlazak drugih jer će se preostali osjećati usamljeno ( i u tom smislu je lažan argument da je odlazak pojedinca samo njegova privatna stvar, osobito ako je riječ o odlasku ljudi deficitarnih profesija).
I što je najzanimljivije u tom smislu, ljudi koji taj moralni slom spominju, odlaze tamo odakle dolazi gore navedeno, tj izvori sloma.

Dakako, ovo se ne odnosi na sve naše emigrante (fuj, gadne li riječi ).
Mada, znajući nas, kada bi smo razgovarali sa njima dobi li bi smo kakofoniju ogorčenja: Lopovi, lopovi, gazde lopovi, političari kurvini sinovi, lopovi, lopovi, poslodavci mafijaši... Kao da su drugdje političari bolji? A za gazde... lako je biti dobar i isplaćivati radnike kada love ima. Dakle opet se svodi na gospodarski element.
Ali dobro...

pa dobro, ovo su sažeci. ostavio sam za nekoga tko stvarno želi pročitati članak. meni se to baš i ne čita za sada, iako je tema aktualna i zanimljiva.

kad se govori o slomu morala tu bi se dalo masu individualnih priča ispričati. ono kako ja to shvaćam je da kod nas vrijedi ona quod licet Iovi, non licet bovi. to sam imao prilike osjetiti i na svojoj koži. kad u tu logiku ukomponiraš ekonomske razloge emigracije, onda taj "moralni slom" za mene nije uopće tema rasprave. moja rodbina je otišla na njemačku, iako su oni ovdje bili situirani. i to je na svim razinama.

Evo ti najnoviji primjer.
https://www.slobodnadalmacija.hr/dalmac ... -to-ucinio