Sve više shvaćam koliko su Dalmatinci (vjerojatno i Hrvati generalno ali za Dalmatince znam iz prve ruke) brutalni asimilatori, recimo u Splitu, možeš ti bit odakle oćeš, ali moraš pričat splitski/dalmatinski, mora ti Hajduk bit svetinja, Split najlipši grad na svitu i sve ostalo.
I tu nema oćeš nećeš. Ne kažem da ćeš nužno fasovat batine ako furaš nešto drugačije ali jednostavno ako želiš bit dio ikakvog društva i ikakve zajednice moraš to prihvatit.
Recimo nama u školi su Srbin/Bosanac/Purger/Cigan/Židov/Šiptar/nastavi niz sve redom bile teške uvrede, i tako se zvalo svakoga tko bi imalo odudarao od Split/Dalmacija/Hajduk/dalmatinski. Dakle od malena ili prihvaćaš te tvorničke postavke ili si izopćen.

Nadam se da će Dalmacija ostati takva jer to je jedini način da se očuvamo.
Znači ostati može tko je stvarno spreman prihvatiti sve domaće svetinje i tako jasno dati do znanja da nije nikakav Trojanac, a kome se fura drugo i drugačije nek kupi prnje i to fura tamo odakle to isto dolazi.

Poznam 2 Splićana srpskog porijekla, znači većih Splića nema, ovaj stariji je čak koristio to "Srbin" kao uvredu za svakoga tko bi imalo odstupao od full splitskog ponašanja, uključujući mene, to je bio teški cirkus sad kad vrtim film, jedan dan me oslovljavao sa "Srbin" drugi dan sa "Bosanac" a treći sa "Purger" jer nisam znao nabrojat Hajdukovu postavu

Ma za Dalmaciju se stvarno ne bojim, plus naravno Škutoriju, a za ovo ostalo me ionako nije briga.
Ili se ugledajte na nas kamenjarce ili propadnite. Ha ja.

uvijek ću pamtiti kad mi je nažalost pokojni Davor Jović, legenda Domovinskog rata, pripadnik 4. GBR prije jedno 7-8 godina govorio ne mogu oni (Srbi) s`nami, u kakvom god da su oni ili mi stanju mi ćemo ih zgazit.

ispričao mi je mali milijun ratnih priča (družili smo se jedno 7 dana u komadu), a jedna od fascinantnijih je ona o oslobođenju Mostara gdje je sam i prvi razbio srpsku liniju negdje ispod Rodoča.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Davor_Jovi%C4%87

s 41. godinom pobjedio na natjecanju za najspremnijeg vojnika HV-a 1997. godine.

Sve više shvaćam koliko su Dalmatinci (vjerojatno i Hrvati generalno ali za Dalmatince znam iz prve ruke) brutalni asimilatori, recimo u Splitu, možeš ti bit odakle oćeš, ali moraš pričat splitski/dalmatinski, mora ti Hajduk bit svetinja, Split najlipši grad na svitu i sve ostalo.
I tu nema oćeš nećeš. Ne kažem da ćeš nužno fasovat batine ako furaš nešto drugačije ali jednostavno ako želiš bit dio ikakvog društva i ikakve zajednice moraš to prihvatit.
Recimo nama u školi su Srbin/Bosanac/Purger/Cigan/Židov/Šiptar/nastavi niz sve redom bile teške uvrede, i tako se zvalo svakoga tko bi imalo odudarao od Split/Dalmacija/Hajduk/dalmatinski. Dakle od malena ili prihvaćaš te tvorničke postavke ili si izopćen.

Nadam se da će Dalmacija ostati takva jer to je jedini način da se očuvamo.
Znači ostati može tko je stvarno spreman prihvatiti sve domaće svetinje i tako jasno dati do znanja da nije nikakav Trojanac, a kome se fura drugo i drugačije nek kupi prnje i to fura tamo odakle to isto dolazi.

Poznam 2 Splićana srpskog porijekla, znači većih Splića nema, ovaj stariji je čak koristio to "Srbin" kao uvredu za svakoga tko bi imalo odstupao od full splitskog ponašanja, uključujući mene, to je bio teški cirkus sad kad vrtim film, jedan dan me oslovljavao sa "Srbin" drugi dan sa "Bosanac" a treći sa "Purger" jer nisam znao nabrojat Hajdukovu postavu

Ma za Dalmaciju se stvarno ne bojim, plus naravno Škutoriju, a za ovo ostalo me ionako nije briga.
Ili se ugledajte na nas kamenjarce ili propadnite. Ha ja.

simpatična srpska emisija, hodaju po bosanskoj krajini (od Petrovca do Livanjskog polja) i po Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu tražeći Srbe i rade priloge.

ponekad pogledam da poslušam govore ljude, čisto da vidim koliko asimiliramo.

ovaj je brutalan primjer iz ovog videa, odeselio 1990. iz Rijeke u Apatin pa u Novi Sad i vratio se u Karin prije 9 godine, dakle preko 20 godina života u Srbiji i priča čistiji hrvatski od Pupovca, tisuća, mirovina, obitelj...

inače čovjek je jako simpatičan, baš dobar prilog za pogledati, slučajno sam nabasao na taj kanal jer sam tražio nešto o livanjskim Srbima pa naletio na prilog iz Gubina.

mogu reći da su mi Srbi koje smo vojno pregazili jako simpa, sviđaju mi se.

Ovo je sve točno, uz dodatak da se Vlaji (Imoćani) i Hercegovci, a pogotovo Hercegovci u Splitu drže i svog identiteta i to čak i više nego splitsko-dalmatinskog.

Mislio sam dodati to za Hercegovce (uključujući Imotski naravno), kontra njih nećeš čuti u Splitu, jednostavno su Škutori najviša rasa u Hrvata i to se zna, a granica između Dalmacije i Hercegovine je svakako umjetna, isti je to narod, kao što je i većina Splita svakako Vlajsko Hercegovačkog porijekla tako da eto jedino to "Hercegovac" nije uvreda štoviše obično izaziva veći rispekt. Kod mene u razredu je bilo pola Vlaji pola Hercegovci. To i jest Split danas. Posoljeno Bodulima (otočanima) ali genetski sve je to ista dinarska rasa.

Koliko je izražena kajkavizacija u Zagrebu? Jel se kajkaviziraju dinarci gore? I svi ostali doseljenici? Koliko je sve usporedivo sa Splitom? Ako se ne varam ti si živio i u ST i ZG?

Znači bodula tako malo ? A fetivih više nema ni u spomenu? Vlajizacija Splita je kompletirana bit će

Nisam živio u Splitu, u Dubrovniku sam ljetovao puno puta, njega bolje znam.

Pa u Zagrebu imaš svega, ima dosta Hercegovaca koji koriste baš tu riječ kaj ili kužiš, al onak na malo svoj način, ma Zagreb je specifičan, ima svega, al generalno, nema onih izvornih hercegovačkih naglasaka, više manje svi mi slično pričamo, teško ti je reć tko je od kud rodom, razlika se vidjela više za vrijeme Rata kad su ljudi tek dolazili u Zagreb i kad su formirali neka svoja naselja u kojima su bili samo ljudi iz tog kraja, pa se tu više sačuvao neki subidentitet i govor. No, s vremenom se to sve miješa, topi, stapa. Praktički teško nać dijete u Zagrebu koje ima obe bake i oba djeda iz istog kraja. Svi se mi miješamo sa svima, osim s Romima i oni s nama.

i Split je štokaviziran, njima je ća kao Zagrebu kaj, kažu ajmo ća i tu priča završava, jedino su zadržali lijepu ikavicu, ali opet uglavnom pričaju normalno i ijekavicom. jedino je Goranu Ivaniševiću odrezan taj dio mozga, on ne zna ni sekundu pričat osim po splitski.

Metropole po Europi su uvijek takve, preiše multikulti. Takav će biti i Zagreb ako pretjeramo. Treba biti oprezan svakako.

Pogledaj šta pišu na drugoj temi, daj Latinose, daj ExYu, daj druge Slavene, daj sve Europljane i sve euro porijekla. Sve je to cool. Pa dobro onda su cool i crnkinje i Japanke. Arapkinje isto imaju dobre sise. Šta fali.

U Tomislavgradu i Srbi i muslimani koji su preostali pričaju ikavicu. Tamo je isto izrazita ikavica, toliko da se i ja odmah prebacim, baš mi glupo pričat ijekavicu, pogotovo s babom. I sa ženom pričam po duvanjski, krenulo kao zajebancija kad smo prohodali, poslije mi postalo normalno i kad sam s njom najbolje mi naviru duvanjski izrazi, sad i ona solidno govori za Zagrepčanku iz Križevaca.

Ne valja posa dok se u Sv. Ivanu Zelini ne bude pričalo ko u Mrkodolu.

Od moje stare bratić je Posušak, oženio Križevčanku još tamo 80-tih, u Zagrebu je od kraja 60-tih, dakle s par godina došao u Zagreb. Njegova žena je meni oduvijek bila pojam Hercegovke, od govora, hrane, običaja, ono 1/1. Sasvim slučajno sam saznao da je Križevčanka kad je jednom prilikom razgovarala sa svojim roditeljima koji su negdje iz okolice Gruntovčana, vjerojatno jedan od većih šokova koji sam doživio, imao jedno 13-14 godina. Djeca njihova, moja generacija, i danas pričaju kao Posušaci, za njihovu djecu ne znam, ali ne bih se čudio. Tako da ja svojoj govorim, još je dalek put pred tobom, dok mi na prvu ne bacaš koda si iz Mesijovine nemoj mi bit silna.

Inače jedna forumašica, mislim da je i ovdje pisala, iz Svetog Ivana Zeline, i dan danas žali što sa mnom nije izašla na dejt. Mogli smo proširit govor i tamo, baš mi krivo.