Suočeni s činjenicom

puko si ko cvrčak, ništa osobno ali ponavljaš se, gori si demagog od Damira Novotnija

Hvala ti Bože za neuplaćivanje doprinosa za penzije od strane hrvatskih poslodavaca u BiH i za posljedično viši natalitet od onoga u Pereciji.

PREMA privremenim podacima Državnog zavoda za statistiku, 2017. godine je u Hrvatskoj zabilježeno 17.614 više umrlih nego živorođenih što je najveći prirodni pad u razdoblju nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Prvi put živorođeno je manje od 37 tisuća djece tj. 36.467, a taj bi broj službenom objavom podataka koja se očekuje u nekoliko sljedećih mjeseci trebao biti još manji.

http://www.index.hr/mobile/clanak.aspx? ... id=1026406

Što su neki ovdje tako brižni i brinu se o nama, svojim susjedima!
Ništa se vi ne brinite, koliko god nas bude, za vas će to biti više nego dovoljno.


https://youtu.be/yasqIek_3hs

Tipična reakcija Pereca suočenog s činjenicom da mirovinski sustav guši natalitet je lamentiranje kako je socijalna država civilizacijsko dostignuće, kako bi povratak na prirodnu obiteljski baziranu međugeneracijsku solidarnost značio povratak u mračni srednji vijek, kako je govor protiv socijalnog "ugovora" usmjeren protiv ugroženih skupina građana, a onaj koji ga iznosi neosjetljiv na njihove potrebe i sl.

Perec uvijek, gotovo bez iznimke, ustaje u obranu kulture smrti i izumiranja vođen sloganom Sve za penzije - penzije ni za što!

Međugeneracijska solidarnost je proizvod Bismarcka i 19.st kad je mogla funkcionirati danas ne može.

https://www.youtube.com/watch?v=gIKIdE0vYok

Ako Amerikanci imaju ovaj problem, zamisli gdje smo mi.

Iznio sam činjenice o učincima penzionih sustava na stope fertiliteta, više puta na ovoj temi. Ako se tebi ne da čitat pa to nazivaš demagogijom, to je druga stvar.

Uvođenje državnih mirovinskih shema itekako ima utjecaja na poželjni broj djece u obitelji, o čemu piše na stranicama one ljevičarske udruge što po zemljama trećeg svijeta promiče penzije kao najučinkovitiju mjeru borbe protiv visokog nataliteta. Stavio sam ranije link na njihove stranice, za one koji ne čitaje engleski, evo slobodni prijevod:

Dostupna je široka literatura koja empirijski analizira negativnu korelaciju između stope fertiliteta i opsega javnog mirovinskog sustava. Empirijski dokazi naime ukazuju na to da državni mirovinski sustavi imaju negativan učinak na stopu fertiliteta.

...

Hohm (1975.) analizira 67 zemalja, koristeći podatke iz razdoblja od 1960. do 1965. zaključuje da državni penzioni sustav rezultira negativnim posljedicama po stopu fertiliteta u zemlji, koja je od iste magnitude kao i tradicionalni dugoročni čimbenici koji određuju fertilitet (smrt novorođenčadi, razina obrazovanja i dohodak po glavi stanovnika).

Cigno i Rosati (1992.) istražuju utjecaj dostupnosti penzija i pristupa financijskim tržištima na fertilitet. Zaključuju da "oboje, i socijalna zaštita (penzije) i razvoj financijskih tržišta (ulaganje u dionice), kontolirani za druge varijable, imaju negativan utjecaj na fertilitet."

Boldrin, De Nardi i Jones (2005.) procjenjuju snagu utjecaja socijalne države (socijalne zaštite) na odluke ljudi vezane uz potomstvo studirajući i kalibrirajući nekoliko teoretskih modela. Uočavaju da 50% pada fertiliteta u SAD-u i Europi (i 80% razlike između američkih i europskih stopa fertiliteta) od 1960.-ih nadalje ide na račun rasta opsega državnih mirovinskih shema. Autori dokazuju da porast državne socijalne zaštite za 10% BDP-a vodi smanjenju ukupne stope fertiliteta za 0.7 do 1.6 nerođene djece (po pojedinoj majci).

Gore navedeni empirijski dokazi su teoretski poduprti i objašnjeni kroz dva glavna modela najčešće korištena za proučavanje učinaka izmjena u mirovinskim shemama na fertilitet, to su:
Barro i Becker (1989.) model fertiliteta (u daljnjem tekstu BB) i Caldwell-Boldrin i Jones (2002.) model (u daljnjem tekstu BJ).

BB model polazi od pretpostavke da roditelji žele imati djecu jer u njihovim životima vide nastavak vlastitog. Za razliku od BB modela, u BJ modelu roditelji se razmnožavaju jer će se njihova djeca brinuti za njih kada uđu u treću dob, pružajući im financijsku podršku. Drugim riječima, djecu roditelji vide kao komponentu njihova optimalnog portfolija za dostojnu mirovinu (Boldrin i dr. 2005. ).

Ova hipoteza dobro je poznata istraživačima u polju demografije kao “old age security” motivacija za podizanje potomstva. Štoviše, kada “old age security” hipoteza predvladava u odnosu na BB hipotezu, rast opsega javnih mirovinskih sustava snižava stopu fertiliteta. Ovo objašnjava: (1) padove nataliteta u SAD-u i Europi u posljednjih 50 godina, (2) 80% razlika u stopama fertiliteta između zemlja s nižim javnim izdvajanjima za mirovinske sheme i onih s višim javnim izdvajanjima za iste.

I drugi autori iz područja demografije i sociologije literature su pružili dokaze o snažnoj vezi između ovisnosni roditelja o podršci od strane djece i stopa fertiliteta (“old age security” hipoteza o motivaciji za potomstvo). Spomenimo tu značajna istraživanja koja su proveli Rendal i Bahchieva (1998.) i Ortuno-Ortin i Romeu (2003.).

Prvi koriste podatke o siromašnijih 50% starijih osoba u SAD-u kako bi procijenili tržišnu vrijednosti transfera koje dobivaju od porodice. Njihov zaključak je da su djeca i dalje ekonomska investicija za manje bogatu polovicu društva, unatoč prisutnosti starosnih mirovina i programa socijalne pomoći.

Ortuno-Ortin i Romeu (2003.) dolaze do istih zaključaka koristeći podatke o izdvajanjima za troškove zdravstvene skrbi za roditelje. Zaključci utvrđuju tezu da je stopa fertiliteta viša među siromašnijima jer djecu vide kao "prirodno osiguranje"

Ovo znači da je fenomen brige za stare roditelje od strane djece u SAD-u ostao raširen samo među populacijom nižeg imovinskog statusa, koja još uvijek nije imala pristup državnim penzionim shemama i financijskim tržištima.


Hvala ti Bože za neuplaćivanje doprinosa za penzije od strane hrvatskih poslodavaca u BiH i za posljedično viši natalitet od onoga u Pereciji.

Istrazivanja pokazuju da je u SAD-u fertilitet visi u odnosu na Europu upravo zbog nizih prisilnih izdvajanja za mirovine i zbog opcenito manjeg opsega socijalne drzave.

Daje li ikakve rezultate zagrebacki model? Ovi nasi koje poznajem su i dosad vecinom imali najmanje troje, ali koliko vidim sada je trece djete postalo dio financijskog plana i vjerovatno ce tek rijetki ostati na dvoje.

Za četiri ključne mjere koje se provode u Zagrebu - mjera roditelja odgajatelja, besplatni udžbenici za sve osnovce i srednjoškolce, novčana pomoć pri rođenju djeteta i sufinanciranje produženog boravka u školi - a koje bi se administrativno bez većih teškoća mogle provesti i na državnom nivou, Zagreb će ove godine izdvojiti oko 415 milijuna kuna.

Kad bi se provele u cijeloj državi, Vlada bi, prema našem okvirnom izračunu, uz sadašnje četiri milijarde kuna koje izdvaja za rodiljne i roditeljske naknade, dječji doplatak i pomoć za opremu novorođenog djeteta, morala u prvoj godini izdvojiti dodatne dvije milijarde, a kroz naredne godine taj bi iznos rastao, i to, prema prognozama stručnjaka, značajno. Najizdašnija - ujedno i najkontroverznija - mjera jest mjera roditelja odgajatelja, koju je Grad Zagreb uveo na jesen 2016. godine.

Prema toj mjeri, jedan od roditelja koji skrbi o troje ili više djece, od koje najmlađe još ne ide u školu, te koji žive u Zagrebu najmanje pet godina, mogu steći status roditelja odgajatelja i primati novčanu naknadu do 15. godine najmlađeg djeteta. Ta naknada, kako je nedavno istaknula zamjenica gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević, sada iznosi 3993,29 kuna, a Grad po korisniku košta ukupno 6300 kuna mjesečno. Uvjet za dobivanje ovog statusa je da je roditelj u trenutku podnošenja zahtjeva nezaposlen te da dijete ne pohađa vrtić ili jaslice.

Kad je mjera donošena, u gradskoj administraciji su očekivali da će status zatražiti maksimalno 1500 roditelja - mahom onih nezaposlenih. Međutim, u prvih godinu i pol mjeru je počelo koristiti 3376 roditelja - jedan od roditelja iz gotovo svake druge zagrebačke obitelji koja ima troje djece, od kojih je barem jedno mlađe od sedam godina.

Radi se o puno većem broju no što iznosi broj nezaposlenih roditelja troje djece: roditelji, mahom majke (očevi čine oko 10 posto korisnika) zaposlene u loše plaćenim zanimanjima, poput trgovine, počele su davati otkaze i ispisivati djecu iz vrtića kako bi koristile mjeru: sigurno im je, kažu, bolje biti kod kuće s djecom za plaću od četiri tisuće kuna nego raditi 10 sati dnevno za 3500.

Zagreb će za te naknade izdvojiti ove godine oko 250 milijuna kuna, a narednih će godina taj iznos rasti. Postojeći će korisnici ostati, a novi će pristizati: gradske se vlasti nadaju da će već ove godine ta mjera povećati broj trećerođene djece u Gradu - djece na koje su se obitelji odlučile baš zbog ove mjere.

Naime, Grad Zagreb najbogatija je hrvatska županija, ima najmanji udio nezaposlenih žena i najviše prosječne plaće: u siromašnijim, prije svega slavonskim županijama te, osobito, u ruralnim krajevima, mjesečna naknada od 4000 kuna zagarantirana sljedećih 15 godina i vezana uz rast prosječne plaće u državi bitno je primamljivija nego u Zagrebu. Stoga stručnjaci vjeruju da bi, u kratkom roku, povećala broj trećerođene djece.

- Ta je mjera kombinacija demografske i socijalne mjere. Kakve će rezultate polučiti u Zagrebu, teško je reći, moramo pričekati još koju godinu za ozbiljnije analize. No čini mi se da je primjerenija za neke druge dijelove Hrvatske koji imaju iznimno loše demografske trendove, a manje za Zagreb - kaže dr. Čipin.

Međutim, ističe dr. Ivana Dobrotić s Katedre za socijalnu politiku pri Studijskom centru socijalnog rada zagrebačkog Pravnog fakulteta, mjera definitivno ima i negativne strane koje također treba sagledati.

- Ovakva mjera, prema mojim saznanjima, ne postoji nigdje u Europi. Državna naknada za skrb o djeci postoji u nekim sjevernoeuropskim zemljama, ali samo za djecu do druge ili treće godine života, kao mogućnost roditeljskog izbora da u to vrijeme, kad su benefiti predškolskog odgoja i obrazovanja najmanji, brinu o djeci u obiteljskom okruženju. Naknade za takvu skrb su neusporedivo niže nego u Zagrebu - ističe. U Finskoj, primjerice, ta naknada iznosi nešto manje od 340 eura mjesečno, a u Njemačkoj je iznosila 150 eura: prije nekoliko godina mjera je u Njemačkoj ukinuta odlukom Ustavnog suda jer se kosi s postavljenim ciljevima o uključivanju djece u predškolski odgoj i obrazovanje.

- Znatniji porast fertiliteta je najlakše ostvariti ako poraste broj prvorođenih i drugorođenih, što se u Zagrebu i dogodilo u razdoblju između 2006. i 2010.. Grad bi u budućnosti trebao provesti dubinske analize te kreirati mjere koje bi mogle djelovati na povećanje broja istih, jer bez prvog i drugog djeteta, neće biti ni onih trećeg i višeg reda rađanja - kaže dr. Čipin.

Na razini države, zagrebački bi model, pojednostavljeno, vjerojatno bio učinkovitiji nego u samom Zagrebu, a sigurno bi pridonio sačuvanju sadašnjeg broja novorođenih i spriječio daljnji pad. Uvođenjem mjere roditelja odgajatelja vrlo vjerojatno bi u narednim godinama, nakon što se pokaže da je mjera stabilna i da se ne radi o predizbornom ili kakvom drugom triku, broj trećerođene djece i djece višeg reda rođenja u Hrvatskoj značajno porastao - vjerojatno bi se ukupni broj rođene djece mogao povećati, predviđaju stručnjaci, za dvije do tri tisuće i vratiti se na 40.000 novorođene djece godišnje, što nikako nije zanemarivo.

Ali bi, gledajući isključivo s pronatalitetnog aspekta, ističe dr. Čipin, pri uvođenju te mjere trebalo postaviti određene uvjete jer je inače - ekstremno skupo. Naime, sve bi ove mjere nesumnjivo značajno digle standard i uvjete života sadašnjih, postojećih obitelji, što će pozitivno djelovati na smanjenje iseljavanja, no, s pozicije broja novorođene djece, rezultirale bi povećanjem od oko 3000 djece na godišnjoj razini. Budući da bi za to država dala nešto više od dvije milijarde kuna na godišnjoj razini, ispada da bi za svako novorođeno dijete izdvojila oko 700.000 kuna u prvoj godini.

- Stoga mi se čini da bi jedna od mogućih alternativa mogla biti mogućnost stjecanja statusa roditelja odgajatelja samo za roditelje koji bi nakon uvođenja mjere dobili treće, četvrto ili svako sljedeće dijete. Time bi se troškovi višestruko smanjili, jer postojeće obitelji ne bi mogle steći to pravo. Pronatalitetni efekt u tom bi smislu bio veći - kaže dr. Čipin.

Djeca jesu budućnost.
Ljudi bez djece...
Ne oblikuju budućnost, jbg.

Ali klince ne radiš za državu, radiš ih za sebe.
Ja trenutno imam dvoje