http://republika.eu/novost/12549/ljevic ... nih-idiotaObjavljeno: 05.05.2013.
KOMENTAR BORISLAVA RISTIĆA
Ljevičarska kultura jest kultura korisnih idiotaU današnjem potpuno dezorijentiranom i sluđenom hrvatskom društvu, u kojem ne znamo ni odakle dolazimo – osim iz kakvoga pretpotopnoga raja na Zemlji – ni kamo idemo – osim „u Europu“ – sasvim je normalno da se lude i nevjerojatne stvari, kao vjerni odraz ove izvorne civilizacijske zbrke, svakodnevno odvijaju pred našim očima. A današnji je dan, izgleda, bio nekako rezerviran za takve neobičnosti i bizarnosti.
Htio sam, u stvari, pisati o proslavi 33 godine od smrti J. B. Tita i o tome kako je u Kumrovcu održana komemoracija kojoj su, pored grupice fanatičnih sljedbenika komunističkoga diktatora, nazočili i pod njegovu bistu položili cvijeće i predstavnici vladajuće koalicije. Ali, ne ću o tome. "Neka mrtvi pokapaju svoje mrtve", kaže Evanđelje. Htio bih pisati o jednoj načelnijoj temi – naime, o uzrocima žilavosti ljevičarske kulturne hegemonije danas, o ukorijenjenosti komunističkih ideja i ideala u nas. Možda ste primijetili da je dominantna kulturna paradigma u Hrvatskoj – unatoč tomu što je komunizam kao alternativa kapitalističkom društvenom sustavu tako sjajno i tragično propao, ima tomu dva desetljeća – još uvijek ljevičarska? I to nema mnogo veze s time što je danas na vlasti SDP. Nije drukčije bilo ni pod HDZ-om. Usuprot. Mediji, film, glazba, književnost, filozofija – sve su kulturne institucije ovoga društva mahom ljevičarske.
No, nije to tako samo u Hrvatskoj. Od Hollywooda do modnih pista i filozofskih katedri, na svim meridijanima, naći ćete istu situaciju – svuda ćete nailaziti na ljude koji su jako kritični prema tržištu i kapitalizmu, dok će se vrlo pohvalno izražavati o socijalizmu. Dapače, što su više na društvenoj ljestvici, što su se bolje snašli u sustavu, to će njihova uvjerenja biti radikalnija.
Tako se ne treba čuditi ako burzovni mešetar i milijunaš George Soros napiše knjigu u kojoj kritizira kapitalizam i hvali socijalnu državu, gdje traži veći upliv države u ekonomiju. Ili kada Bill Gates ili Warren Buffet traže veće poreze. Ili, kada Madonna ili Keith Moss obuku majice s likom Che Guevare. Ili kada skoro cijeli Hollywood glasa za Obamu. Ili kada Noam Chomsky kritizira američki imperijalizam i podržava sve moguće bjelosvjetske diktatore, od Chavesa i Lukašenka, do Miloševića ili Saddama, a od svjetske publike bude slavljen kao progresivac i intelektualni lučonoša progresivnoga i mislećega čovječanstva. Ili kada svjetski filozofski „superstar“ Slavoj Žižek nazove Kubu i Sjevernu Koreju jedinim "slobodnim teritorijima" (slobodnim od mrskoga kapitalizma i američke dominacije, naravno), a Ameriku "Imperijem Zla".Zašto je tomu tako? Kako je moguće da u svijetu u kojem je kapitalizam odnio potpunu prevagu nad socijalizmom i postao globalan, čitav svijet, prvenstveno zapadne kulture, dominantno antikapitalistički i nagnut ulijevo? Kako objasniti taj paradoks? Bilo je nekoliko pokušaja objašnjavanja toga "subverzivnoga" karaktera, odnosno antikapitalističkoga mentaliteta zapadne kulture i njenih djelatnika. Od E. Burkea i J. Schumpetera, von Misesa i von Hayeka, pa do R. Nozicka, filozofi su na to različito pokušali odgovoriti. No, svi su se slagali da je riječ o neobičnoj pojavnosti. Kako, naime, uopće opstaje kapitalizam, ako je čitava kulturna scena ljevičarska, ako su kreatori javnoga mnijenja antikapitalistički nastrojeni radikali?
Mislim da odgovor leži u interesnom savezu klase političara, krupnih kapitalista i intelektualaca te njihovoj zavjeri protiv interesa naroda. Političarima i krupnim kapitalistima odgovaraju socijalističke politike – političarima zato što socijalizam političkoj eliti obećava moć i utjecaj, a krupnim kapitalistima zato što ih socijalističke politike lišavaju straha od konkurencije i ne moraju se brinuti za ugrozu svoje pozicije na tržištu. Svima njima odgovara da se obuzdaju kapitalizam i konkurencija, a da se poveća utjecaj države u ekonomiji. Otuda taj interesni savez politike i krupnoga kapitala potrebuje – kao neku vrstu korisnih idiota – razne progresivce, kulturne kritičare, buntovne glazbenike, ljevičarske profesore, radikalne aktiviste i tako dalje, kako bi među ljudima širili antikapitalističko raspoloženje. Iz toga će razloga uvijek krupni kapitalisti iz vlastitih fondova financirati razne ljevičarske ljudskopravaške udruge i građanske inicijative, a političari će njihove aktivnosti protiv "neoiliberalnog kapitalizma" izdašno poduprijeti novcima poreznih obveznika. Novce nikada ne će dobiti protržišne grupe, libertarijanci, "neoliberali" i slični, koji bi promovirali kapitalizam i slobodno tržište – oni će uvijek biti na margini – nego uvijek i samo ljevičari, koji će zahtijevati da država obuzda "divlji kapitalizam" i da regulira "neobuzdano tržište", maskirajući to visokoparnim humanističkim idealima i ideologijskim floskulama iz naftalina. A eto zašto.
Vratimo se opet u Hrvatsku. Upravo je otvoren ovogodišnji Subversive Festival u Zagrebu, šesti po redu. Kao što su javili preko svog Twitter računa: „Na današnji dan umro je drug Tito. Na današnji dan, 33 godine kasnije, otvaramo 6. Subversive Festival!" Kad pođete od same stranice Festivala, pa preko organizacije i broja gostiju (preko 300!) iz svih dijelova svijeta, prvo što shvatite jest da se tako što ne može organizirati bez mnogo novca. Na dnu stranice portala stoji impresivan popis državnih institucija koje su dale potporu tomu projektu, privatnih sponzora i medijskih pokrovitelja. Od Ivice Mudrinića i ekipe Hrvatske udruge poslodavaca, preko nacionalnih i višenacionalnih kompanija, do Milana Bandića i Andreje Zlatar, svi su potegnuli, što svoje, što tuđe (tj. naše) novce, kako bi sponzorirali veliku ljevičarsku konferenciju u Zagrebu, na kojoj će oni reciklirati komunistički totalitarni ideologijski otpad i prodavati nam to kao subverzivnu filozofiju utopijske budućnosti bez kapitalizma i sličnih burgija.
Ako biste, pak, Srećka Horvata, pitali da objasni taj paradoks da se jedan po nazivu subverzivbni ljevičarski festival financira korporacijskim i državnim novcima, i što tu, onda, ima subverzivno, ako znamo da svi igraju kako svira onaj koji plaća, on bi se vjerojatno samo nasmijao i cinično odgovorio da bi on rado od kapitalista uzeo konopac o koji bi ih potom objesio.
No, od vješanja, naravno, nema ništa. Jedini koji su tu obješeni o konopce, i to one iz lutkarskog kazališta, naši su ljevičari i subverzivci. Deal je ovakav: "Dečki, evo vam lova, pa vi lijepo obmanjujte javnost i lajte protiv "neoliberalnoga kapitalizma", uvjerite sve u to da je slobodno tržište najgore zlo na svijetu i fašizam našega doba (imat ćete punu medijsku pokrivenost za to, naravno), kako bismo mi i dalje mogli ovjekovječiti taj rasklimatani i nereformirani, korumpirani socijalistički sustav, koji tako odgovara našim ekonomsko-političkim interesima." "Ok, šefe. I ja sam socijalist. Evo ruka." Svi sretni, i financijeri i subverzivci. Stara je interesna koalicija klase intelektualaca, krupnih kapitalista i političara protiv naroda ponovo potvrđena i očuvana.
Isplativo je biti korisni idiot. Isplativo je i financirati ih. U toj transakciji subverzija posuđuje ime očuvanju statusa quo.
