Ukoliko nemaju Hrvati predstavnika ne vidim zašto bi oni imali. Politika Pupovca mi je prihvatljiva tj odbacivanje Beograda, to je korak prema pretvaranju Hrvata od istih, pogotovo jer u ruralnim krajevima glasaju za iste.

"Gospodarski i ne stojimo loše. Posla ima, sve više ljudi znam koji rade i dva posla"

Haha...

Shvaćaš li ti da je taj potez pera u Hr nemoguć i da su podržavatelji političkog srpstva i slabitelji političkog hrvatstva nerikosnovena vlast, koji i ovdj na forumu glorificiraju i koja rastura na izborima.

Hrvati sve ovo omogućuju i podržavaju.

Ako se ovakvi trendovi nastave, domovinski rat i sve žrtve su bile uzaludne. Trebalo je dati Srbima Krajinu i ne mješati se u BIH. Ionako ćemo i jedno i drugo ovako izgubiti.

D je netko 1996. rekao da će SDSS biti vlast, muje sami birat vladu FBIH, Praljak se ubit u sudnici, a Gotovina godinama skrivat od hrvatskih vlasti, rekli bi mu isto što i ti sada meni.

Možda sam pretenciozan, ali ja sam sposoban analizirat vrijeme iza nas i pretkazat što slijedi ako se nastave trendovi koji nas prate.

Oni su polagani i zato ih većina nije u stanju ekstrapolirati u budućnost ili misle da će se ti trendovi lako prekinuti.

Ali 20 godina iza nas pokazuje da su ti trendovi spori, ali NEUMOLJIVI. Hrvati im se ne odupiru i oni komadić po komadić guraju svoje, a naše pozicije u dnosu na one koje smo imali nakon rata su SVE LOŠIJE. Imamo sada i ministra obrane koji daje izjavu "šta nas briga za srpsko oružje, mi smo u NATO".

Hrvati su kao muž kojem žena svaki dan malo po malo presoli ručak. Guštamo se kako nam je fino, a zapravo nas truju, srce i žile su sve bolesnije i rizik od smrti sve veći.

Ipak i sam moram priznati da nisam bio pesimističan u ovoj mjeri donedavno, jer sam vjerovao da jedan zanačaj dio Hrvata koji diše i vjeruje domoljubno, neće to dopustiti. Međutim pokazalo se da ništa od toga, da je za takve dovoljno da je HDZ na vlasti i nek sve drugo ide dođavola. Nisam vjerovao da se Sanader i njegove izdaje može ponoviti u još gorem izdanju i biti nagrađen od hrvatskih birača.

Sada sam prilično uvjeren da nas uspješno kuhaju kao žabu, one koji uspozoravaju na problem se ismijava i gura na marginu, a rulja svemu plješće i prihvaća novo stanje kao normalno, jer se kuhalo polako i neprimjetno.

Stoga ne mislim da će za 30-40 godina ovo što sam napisao biti neutemeljeno. Trendovi su kako rekoh spori, ali neumoljivi, a otpor nikakav.

Što ti je tu točno smiješno? Ja radim godinama 2 posla. Kad mi se previše natovari onda smanjim aktivnost na forumu. Bitno je da ga ima i da je dobro plaćen. Možeš si priuštit na taj način solidan život, i ne kukat kao divizija npr.

Hoćeš na skijanje u Italiju, odeš, hoćeš na more odeš, hoćeš vidjeti Pariz odeš. Hoćeš fotke?

Dobro Dudu, ti si ipak prosječan. Ima ljudi koji su ispod prosjeka.

Smješno je što radiš dva posla...da je situacija dobra, dovoljan ti bi bio jedan poso za sve to što si naveo...

Nikad Hrvatska nije bila u boljoj poziciji u odnosu na druge AU i YU države. I Hrvati kao narod. Dalmacija je bila najsiromašnija pokrajina AU. Budimpešta je za Zagreb bila ono što je New York za Zagreb danas. Danas smo puno bliži nekom idealnom Europljaninu nego ikad. Pogotovo što kvalitet života Nijemaca npr. pada zbog velike imigracije.

Nisu nama ni Srbi ni Bošnje problem, ne treba ih se bojati. Trebamo se bojati samih sebe. Ovog silnog kukanja koje potiče iseljavanje iako se u RH živi više nego dobro ali nema otkud se ne plače, s lijeva ili s desna. Ne trebamo bit kao Srbija pa se stavljat s Amerikom i Rusijom u isti rang bez pokrića ali nismo baš ni mačji kašalj. Bar ne za ex YU. Ne treba ni grist više nego se može progutat.

Gospodarski i ne stojimo loše. Posla ima, sve više ljudi znam koji rade i dva posla.

Najviše fali djece rekao bih. Pametnom imigracijom se mogu krpati rupe ali tu se trebamo napregnuti a ne silovat mrtvog konja, što radimo kad stalno se bavimo nepostojećom srpskom opasnošću.

Bivši živozidaš odselio u Irsku, zarađuje više nego u Saboru: ‘Kad se sjetim Hrvatske i onog teatra apsurda...‘

kol 12, 2020

Donedavni saborski zastupnik otkrio je zašto je ‘nestao‘ iz javnosti u proteklom razdoblju.

Bivši saborski zastupnik Živog zida Branimir Bunjac (48) sreću je potražio u Irskoj. Na tom, po površini trećem najvećem europskom otoku, živi već, kako kaže, šest mjeseci. Nakon što je našao stalni posao te mu usput uleti još koji honorarni, odlučio je u videu koji je objavio na Facebooku usporediti irske i hrvatske životne (ne)prilike.

- Šesti mjesec zaredom već sam u Irskoj. Životna situacija me natjerala da se malo premjestim. Sad sam se već prilično naviknuo, upoznao sam dosta ovu zemlju. Imam problema s klimom, ali to je možda najvažniji problem za nekoga tko je doselio iz Hrvatske. Ali, evo, već je sedam dana predivno vrijeme, možda čak i ljepše nego u Hrvatskoj tako da Irska po tom pitanju zna iznenaditi.

Ono što je isto tako definitivno dobro ovdje je da ima posla koliko god hoćete. Čak i u vremenima Covida kada je podijeljeno puno otkaza i jako puno firmi nije radilo. Mogli ste doslovce birati posao koji želite raditi. Ja sam u jednom trenutku na stolu imao sedam ponuda za posao između kojih sam trebao izabrati. I dan danas svaki tjedan dobivam dvije, tri ponude za posao. Ali, trenutno me ne zanimaju neke velike promjene. Izabrao sam jedan posao na kojem sam stalno zaposlen. Imam sva moguća prava, uključujući mirovinsko i godišnji odmor. Radim još nekakva dva dodatna posla da malo i dodatno zaradim i da budem s ljudima i učim jezik - priča bivši političar Branimir Bunjac koji paralelno s radnim aktivnostima detaljno upoznaje grad, okolicu, županiju.

Radni ambijent mu je "neusporediv s onim u Hrvatskoj jer ima posla na svakom ćošku".

- Nije problem dati otkaz u bilo kojoj sekundi i već sutra početi raditi nešto novo. Plaće su visoke. Minimalac je 1700 eura. Tko se malo potrudi, brzo dođe na 2500, 3000 eura. Plaća je na vrijeme. Ne, plaća ne da je na vrijeme, nego ako je u četvrtak, vi možete već 15 minuta nakon ponoći plaću početi trošiti. Dakle u minutu kad je najavljena, a ne ono kad se prvo proknjiži na Fini ili u nekom knjigovodstvu - priča još Bunjac osvrnuvši se potom na nove radne kolege i na poslodavce.

Kaže da su svi redom, bez obzira o kome se radi, nevjerojatno ljubazni.

- Ljubazni su toliko kao da su članovi obitelji. Uvijek vedri i nasmiješeni. Što god da krivo napravite, oni vas neće vrijeđati ni napadati, a najmanje će vas tjerati s posla i davati vam otkaz, opomene, sankcije. To je za mene kulturološki šok jer ja na to nisam navikao da mi se daje tolika pažnja. Ponašaju se prema meni kao da sam ja njihov prijatelj iz djetinjstva. A zapravo sam njihov obični radnik. Usudio bih se reći da sam na dnu ljestvice jer tek sam došao, stranac sam i moj engleski nije savršen. Ali nema niti najmanje diskriminacije prema nikome, pa ni prema nekom tko ima 65 godina i došao je iz neke čudne zemlje poput Pakistana i Afganistana. Svakog se prihvati ravnopravno i pokazuju svi jako puno dobrodošlice u bilo koje doba dana - otkriva dalje Bunjac o svojim prvim irskim dojmovima.

Nije dugo trebalo da se mislima vrati u Hrvatsku i prisjeti se posljednjih godina svoga života u Lijepoj našoj.

- Kad se sjetim Hrvatske i onog teatra apsurda, hladnoće i zlobe koja vreba na svakom koraku, koža mi se naježi. Mislim si, nemoj se nikada vratiti. Ono je pakao. Ali nisam došao ovdje da vječno ostanem. Otišao sam da bih se vratio. Planiram se vratiti u Hrvatsku jer imam tamo nekih nedovršenih poslova. Mislim da je to ipak moja sredina, moj narod i moja domovina. Ovdje ću ostati vjerujem neke dvije godine, a po potrebi i duže. U Irskoj se hrvatski čuje na svakom koraku. Nema firme u kojoj nema Hrvata, pa i tu gdje radim ja. I nije nužno znati engleski da biste ovdje egzistirali - zaključio je Bunjac davši tako do znanja zašto je nestao iz javnog života proteklih pola godine, piše Jutarnji list.

Dnevnik.ba

Branimir Bunjac (Mostar, BiH, 6. ožujka 1972.) hrvatski je povjesničar i političar, zastupnik 9. saziva Hrvatskog Sabora.

Branimir je rođen u Mostaru 1972. godine. Dragovoljac je Domovinskog rata i član HOS-a 1992. godine u Gospiću.

Studij povijesti završava 2000. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Lažu i seru, jer moraju sami sebi opravdati preseljenje u to sranje od države.
I ovdje u Austriji možeš poslove mijenjati svaki dan. Ali kakve poslove, hoteli i ugostiteljstvo. Kad nekom to spomeneš vidiš mu promjenu na licu kao da je upravo od suca čuo presudu smrtne kazne. Od tog sranja svi bježe kao od kuge.

Obratite pozornost kako skoro svi od njih izbjegavaju navesti bilo kakav detalj kakva je to vrsta posla kojeg rade, pa u ovom slučaju i x3.
8 sati montiranja i pakovanja nekih gluposti, brz tempo, 8 sati ponavljajućeg posla da završiš u ludnici. Poslije toga malo na građevinu malterisati i fasade praviti. Ako imaš sreće Irska će te pomaziti i nakon 6 godina možda budeš parkete instalirao.

Moš si mislit što s filozofijom može tući plaću u Irskoj. Fakat me iznenadilo da je Ero i k tome bojovnik.

Prosječna neto plaća za lipanj 6.774 kune, u jednoj djelatnosti premašila 13.000


Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnostima vodeni prijevoz i zdravstvena zaštita (182), a najmanji broj plaćenih sati bio je u djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (157).

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u Hrvatskoj za lipanj je iznosila 6.774 kune, što je na mjesečnoj razini realno više za 1,7 posto, a na godišnjoj za 3,1 posto, objavio je u četvrtak Državni zavod za statistiku (DZS).

Prosječna je mjesečna neto plaća za lipanj nominalno porasla u odnosu na plaću za svibanj za 1,8 posto, a u odnosu na lipanj prošle godine za 2,9 posto.

Najviša prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama za lipanj isplaćena je u djelatnosti vađenja sirove nafte i prirodnog plina, u iznosu od 13.684 kune, a najniža u proizvodnji odjeće, u iznosu od 4.401 kune.


Po podacima DZS-a, medijalna neto plaća za lipanj iznosila je 5.751 kunu, što znači da je polovina zaposlenih imala manju, a polovina veću plaću od tog iznosa.

Prosječna bruto plaća za lipanj 9.247 kuna

Prosječna mjesečna bruto plaća za šesti mjesec iznosila je 9.247 kuna, što je nominalno za 2 posto više nego za svibanj, a realno za 1,9 posto.

Na godišnjoj razini, prema lipnju 2019. godine, prosječna je bruto plaća bila nominalno viša za 2,5 posto, a realno za 2,7 posto.

U lipnju ove godine prosječno su bila 174 plaćena sata, što je za 4,2 posto više nego u svibnju ove godine.

Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnostima vodeni prijevoz i zdravstvena zaštita (182), a najmanji broj plaćenih sati bio je u djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (157).

Podaci DZS-a pokazuju i da je prosječna mjesečna neto plaća po satu isplaćena za lipanj iznosila 37,74 kuna, a bruto 51,62 kunu.

Prosječna neto satnica za lipanj je u odnosu na svibanj niža za 2,5 posto, a u odnosu na lipanj prošle godine niža je za 5,1 posto.

Bruto satnica je na mjesečnoj razini manja za 2,3 posto, a na godišnjoj za 5,4 posto.

Po podacima DZS-a, prosječni neoporezivi primici iskazani po broju primatelja u lipnju ove godine iznosio je 597 kuna, a prosječan neoporezivi primitak iskazan po broju svih zaposlenih koji su primili redovitu plaću iznosio je 7 kuna.