HercegBosna.org

doc

Koliko se radi
Dva austrijska radnika zarade kao prosječna hrvatska tvrtka!
slika

Godišnji prihod  – tvrtka u Hrvatskoj uprihodi 500 tisuća eura, a zaposlenik u Austriji 241.300 €

U Europskoj je uniji nešto više od 134,5 milijuna ljudi zaposleno u nefinancijskom sektoru, od kojih čak 92,5 posto radi u mikrotvrtkama koje imaju manje od deset radnika. Malih i srednjih tvrtki koje imaju od deset do 249 zaposlenih je 7,3 posto, a velikih kompanija s više od 250 radnika samo 0,2 posto. EU je tjedan od 25. do 30. studenoga proglasio tjednom malih i srednjih poduzetnika, koji su srce i duša europskog gospodarstva.

Tim je povodom Eurostat donio detaljan prikaz europskog gospodarstva preko broja poduzeća, zaposlenih i ukupnih prihoda koje oni ostvaruju. U EU je tako 2011. godine bilo 22,1 milijun poduzeća u nefinancijskom sektoru. Od toga je mikrokompanija 20,4 milijuna, malih i srednjih 1,6 milijuna, a velikih kompanija samo je 44.200.
Slovenci dvostruko bolji

Sve kompanije u EU, osim financijskog sektora, ostvarile su 25.453 milijarde eura prihoda (24,453 bilijuna eura). Zanimljivo je pogledati gospodarsku strukturu Hrvatske i usporediti je s ostatkom EU. U Hrvatskoj je u nefinancijskom sektoru 2011. radilo 1,033 milijuna ljudi u 154.000 poduzeća, a ostvarili su ukupan prihod od 77 milijardi eura.

Dakle, prihod po poduzeću u Hrvatskoj u prosjeku je iznosio 500.000 eura, a po zaposleniku 74.540 eura godišnje.

Usporedba sa susjednom Slovenijom pokazuje da hrvatski radnici uprihode točno dvostruko manje od Slovenaca – njihov je prihod po zaposlenom 149.533 eura. Još je dramatičnija usporedba Hrvatske s Njemačkom i Austrijom. Prihod njemačkih poduzeća po zaposlenom gotovo je 216.000 eura, a austrijskih 241.300 eura. Dakle, dva prosječna austrijska ili njemačka radnika godišnje uprihode kao jedno prosječno hrvatsko poduzeće.

Ojačati male i srednje

Zanimljivo je pogledati i veličinu hrvatskih poduzeća. Manje od deset zaposlenih ima 91,7 posto tvrtki, deset do 249 zaposlenih ima osam posto tvrtki, a velikih je kompanija samo 0,3 posto. Male i srednje kompanije u Hrvatskoj ostvaruju najveći prihod i zapošljavaju najviše ljudi. No želimo li jače gospodarstvo, treba povećati broj tih tvrtki jer u Njemačkoj ih je 17,7 posto od ukupnog broja – dvostruko više nego u Hrvatskoj.

http://www.vecernji.hr/gospodarstvo/dva ... tka-905238

doc

Možda bi tema bila zgodna.

Da se ne bavimo samo političkim aspektom nego čistim gospodarskim vijesima.

Bobovac

Može li išta optimističnije? Ja čujem riječ gospodarstvo jedino kada jave da je neka tvrtka propala!

i_jopet · **Pridružen/a:** 12 lis 2009, 17:44 **Postovi:** 8156

Gospodarstvo se u RH drastično srozalo a novih ulaganja nema,
sjebat će Linić ovaj narod u RH. Okrpit će porez preko leđa građana
i ni tada neće bit novca.

Aztec

U RH je PDV previsok. Nisam ekonomist al uvijek mi je bilo logicno u kriznim vremenim smanjivati namete, a ne ih povecavati. S tim samo mozes dodatnu ugusiti ionako malu potraznju.

doc

W. P. Carey, američki investicijski fond za nekretnine, objavio je da je od Agrokora na temelju ‘sale-leaseback’ ugovora preuzeo pet modernih trgovina u maloprodaji u vrijednosti 67 milijuna eura.

http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzi ... ina-910946

Ajde nam Ministre rastumači sale-leaseback.

volvoks

To praktički funkcionira kao kredit, dobiju trenutno veliku količinu gotovine koju zatim vraćaju kroz najam. Na sličan način je holding recimo univčio tramvaje.

Icebreaker · **Pridružen/a:** 08 vel 2012, 00:16 **Postovi:** 532

U Hrvatskoj ne radi niti 1,5 milijuna ljudi. Nezaposlenih je službeno oko 360 tisuća ali po meni je tj broj bliži polovici milijuna. Imamo preko milijun umirovljenika. Jednostavno, sustav je u debeloj banani i pred kolapsom.

lider30

Investicije zaboraviti iz javnih tvrtki u 2014 godini.

Citat:

Linić uzima dobit javnim poduzećima!

Pri tome će, piše Lider, najviše stradati HEP koji ostvaruje većinu neto dobiti svih poduzeća. U lanjskih devet mjeseci zaradio je više od 850 milijuna kuna.

U jedanaest prošlogodišnjih mjeseci državni je proračun, u odnosu na isto razdoblje 2012., ostao kraći za 2,5 milijardi kuna. U odnosu na plan, čak 4,7 milijardi kraći. Očajno stanje traži očajničke poteze, pa će se u (prvom) ovogodišnjem rebalansu proračuna, najavljenom u rekordnom roku - već za veljaču - predložiti kompromitirajuća ideja. Prema informacijama bliskim Ministarstvu financija na jednoj od idućih sjednica Vlade donijet će se odluka da se sva dobit 23 javna poduzeća skrene u proračun, doznaje Lider.

Ministar Slavko Linić ostao je kratkih privatizacijskih rukava, a najizdašniji prihod, PDV, žestoko podbacuje, pa je rupe odlučio popuniti s potencijalnih čak tri milijarde kuna njihove dobiti (prema podacima za prvih devet mjeseci 2013. dobit iznosi oko 1,6 milijardi kuna). Pri tome će, piše list, najviše stradati HEP koji ostvaruje većinu neto dobiti svih poduzeća. U lanjskih devet mjeseci zaradio je više od 850 milijuna kuna (uglavnom na podizanju cijena), ali činjenica je da se njegova godišnja dobit vjerojatno teža od 1,2 milijarde sigurno može pametnije uložiti nego u financiranje tekuće potrošnje i/ili javnog duga.

Mogući je potez tim gori što je baš HEP (uz ponešto HŽ-a i Hrvatskih voda) glavni nositelj obećanih investicijskih radova. No koliko god heretički zvučalo takvo spašavanje proračuna, to ne bi bilo prvi put. Vlada Jadranke Kosor 2011. godine bila je primorana učiniti istu stvar, podsjećaju u Lideru, no tada su poduzeća u većinskom državnom vlasništvu samo 50 posto pripadajuće dobiti morala preusmjeriti u proračun.

lider30

Agencija Standard & Poor's snizila je dugoročni kreditni rejting Hrvatske na inozemnu i domaću valutu s BB+ na BB, uz stabilne izglede, jer bi se recesija mogla nastaviti šestu godinu zaredom. :neznam

Nakon najnovijeg smanjenja rejtinga, Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta ističe da je procedura prekomjernog deficita (EDP) za Hrvatsku zadnja prilika da nešto učini za gospodarstvo, dok Ante Babić smatra da bi bilo pametno pozvati Međunarodni monetarni fond (MMF).

Izvor: http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_4_4_0_2/|Vijesti|Ekonomija|Novost|Ekonomisti-dvoto-_EDP_zadnja_prilika_za_hrvatsko_gospodarstvo_ili_MMF|27355||1

doc

Pad prihoda
Đuro Đaković završio poslovnu godinu s gubitkom od 64,7 milijuna kuna
Nakon gotovo 22 godine stagnacije i zanemarivanja, Grupa "Đuro Đaković" lani je započela i važan dugotrajni proces otvaranja većeg broja izvoznih tržišta

Holding "Đuro Đaković" tijekom 2013. godine ostvario je ukupne prihode u iznosu od 615.486.501,00 kuna, dok su rashodi bili 680.165.844,00 kuna, pa je prema nerevidiranim podacima rezultata poslovanja prošlu poslovnu godinu završio sa 64,7 milijuna kuna gubitka. U Upravi društva su optimistični, jer kako tvrde, uspoređujući prošlu godinu s dvije prijašnje u kojima je program proizvodnje borbenog oklopnog vozila BOV dominantno utjecao na porast prihoda, 2013-u godinu obilježio je značajan porast udjela prihoda ostvarenih kroz druge programe. Stoga ističu kako ukupni prihodi u 2013. godini ipak pokazuju trend rasta, ako se u usporedbi s prijašnjim godinama izuzmu prihodi od BOV-a.

http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzi ... una-918741

KONAČNO ULAGANJA
Končar za HŽ Putnički prijevoz proizvodi 44 nova motorna vlaka
HŽ PP osigurao je zasad samo polovicu novca (816 milijuna kuna) potrebnog za ugovorene vlakove, i to kreditom HBOR-a

Predsjednici uprava HŽ-a Putnički prijevoz i Končara Električna vozila, Dražen Ratković i Ivan Bahun, potpisali su danas ugovor o nabavi 44 motorna vlaka, vrijedan 1,63 milijarde kuna. Končar će za HŽ PP proizvesti 32 elektromotorna vlaka – 16 za gradsko-prigradski promet i 16 za regionalni promet te 12 dizel-električnih vlakova.

Predsjednik uprave Končara Darinko Bago istaknuo je pak da će vrijednost ugovora biti veća od dvije milijarde kuna kad se uračuna i PDV. Kazao je da će u sljedeće tri godine na proizvodnji vlakova za HŽ PP raditi 3000 ljudi i da je vrlo malo tvrtki u Europi i svijetu koje mogu razviti i proizvesti proizvod kao što je vlak, a Končar se ubraja u taj uski krug kompanija.

A Končar je izabran za nabavu vlakova na natječajima u prosincu 2012. i siječnju 2013. godine, no ugovor dosad nije bio potpisan jer HŽ PP nije mogao osigurati financijska sredstva za tu nabavu odnosno nije mogao dobiti kredit ni od jedne banke za to. Na kraju mu je ipak Hrvatska banka za obnovu i razvitak odobrila kredit za nabavu novih vlakova, ali samo polovicu potrebnog iznosa – 816,2 milijuna kuna. Nakon toga odmah se krenulo u potpisivanje ugovora s Končarom, a kredit za ostalu polovicu potrebnog iznosa u HŽ PP-u planiraju ugovoriti uskoro.

http://www.vecernji.hr/gospodarstvo/hz- ... -kn-918182

USPJEŠAN POSAO
U riječkoj luci ukrcane još dvije Gredeljeve lokomotive za Afriku
Svih 30 lokomotiva isporučeno je u ugovorenim rokovima, u manje od godinu dana

Na brod Waldijk privezan uz Orlandov gat u riječkoj luci u ponedjeljak su ukrcani transformatori, oprema i posljednje dvije od trideset dizelskih lokomotiva koje je Tvornica željezničkih vozila Gredelj proizvela u suradnji s američkom kompanijom National Railway Equipment Company (NREC) za Državne željeznice Maroka.

http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzi ... iku-917493

Novi kandidat
Tvrtka Luke Rajića u Imunološki zavod želi uložiti 30 milijuna eura
Nekretninama bi se pokrile obveze, a proizvodnja nastavila u Popovači

PharmaS Luke Rajića i Nexus fond za gospodarsku suradnju (FGS) predložili su preuzimanje Imunološkog zavoda za dva područja, krvnu plazmu i virusna cjepiva. Dozvola za plazmu izgubljena je prošle godine, dok ona za virusna cjepiva traje do kraja sljedeće godine.

– Planiramo investirati 30 milijuna eura i zaposliti do kraja 2015. godine 150 do 180 ljudi, dakle zadržati najveći broj sadašnjih radnika Imunološkog – kaže Jerko Jakšić, predsjednik uprave PharmaSa.

Virusnu proizvodnju nastavili bismo u postojećim prostorima, a istodobno za tu proizvodnju gradili novi pogon u Popovači gdje bismo je onda i preselili. A unutar pogona u Popovači, koji je ostao prazan, uselili bismo proizvodnju plazme – kaže Jakšić.

Plazma je strateški važan proizvod i to nije floskula. Preporuka je i Svjetske zdravstvene organizacije da se koristi krv iz populacije kako bi se spriječile moguće epidemije, virusi... – kažu potencijalni ulagači.

http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzi ... ura-918497

Greenfield investicija
Lukoil sa 48 crpki drži 7 posto tržišta u RH
Projekt se ostvarivao dulje od godinu dana jer smo imali dosta problema s rješavanjem papirologije, rekao je Nikolaj Ivčikov

http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzi ... -rh-918039

doc

Kompromisno rješenje
Sudbina HŽ Carga: Opstaje, ali ne baš kako Hajdaš želi
Ministar Siniša Hajdaš Dončić dao je uvjete pod kojima će država spasiti HŽ cargo od stečaja

Nakon što su propali pregovori hrvatske Vlade s rumunjskom Grampet grupom o prodaji HŽ Carga, resorni ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić dao je u ponedjeljak ultimatum upravi te posrnule državne tvrtke da se u roku od 14 dana dogovori sa sindikatima o otpuštanju 1100 radnika, zatim da mora privoljeti sindikate da pristanu na smanjenje plaća od 20 posto svima kao i na ukidanje prava iz kolektivnog ugovora, a za one koji budu proglašeni viškom otpremnine neće biti tako izdašne kao do sada. Ministar je zaprijetio da će bez grižnje savjesti poslati HŽ Cargo u stečaj ako sindikati ne pristanu na njegove uvjete.

Ako pristanu, država će tu tvrtku pripomoći s još 230 milijuna kuna. Sindikati su odmah reagirali i nisu skloni pristati na ministrove uvjete, pogotovo ne na smanjenje plaća od 20 posto.Očekivati je da će ipak HŽ Cargo opstati iako neće biti sve po ministrovu, ali ni sindikati neće biti baš na kraju zadovoljni.

http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzi ... eli-918620

Jedan prijatelj radi u HŽ cargu. Kaže da ih otpuštaju 1100, a ukupno ih ima 1300-1400 radnika.

I 1700 parazita u kancelarijama i direktorčića.

A jedini su dio HŽ-a koji nešto uprihođuje.

Ali kriminal, krađa, kaže da džepovi nemaju dna. No ništa se ne poduzima...

doc

Manje dioničarima
T-HT-u dobit pala 15 posto, dividenda po dionici 9 kuna
slika

Veliki je to zaokret u poslovanju naše "najnarodskije" kompanije koja ima dvjestotinjak tisuća malih dioničara i prvi potez novog šefa kompanije.

Na ovaj potez vodstvo se odlučilo, vjerojatno potaknuto i dalje klizećim rezultatima. Neto dobit T-HT-a iznosi 1,44 milijarde kuna, što predstavlja pad od 15 posto u odnosu na 2012. godinu. Pad prihoda je iznosio 6,8 posto odnosno 7,04 milijarde kuna i usporen je spram lani, zahvaljujući većim prihodima od negovornih usluga za 2,9 posto, kao i značajnim rastom prihoda u segmentu ICT-a od 25,5 posto. Rast prihoda bilježi se i u segmentu usluga mobilnog širokopojasnog prijenosa i TV usluga, stoji u rezultatima.

Prošlu je godinu T-HT završio s više od 1,2 milijuna korisnika u fiksnoj mreži; 2,3 milijuna korisnika u mobilnoj mreži; 628.414 širokopojasnih maloprodajnih pristupnih linija te je pružao televizijske usluge za 390.775 korisnika. T-HT je i u 2013. godini zadržao snažnu EBITDA maržu od 42, 6%, što je u odnosu na godinu ranije manje 2,1 postotnih poena. EBITDA prije izvanrednih stavki iznosi 43,5 posto, što je manje u odnosu na 2012. godinu 3,1 postotnih poena.

Ipak, HT je i lani ulagao, a kapitalna ulaganja tijekom 2013. godine iznosila su 1,43 milijarde kuna. Kako bi promijenio trend pada poslovnih rezultata i osigurao dugoročnu vrijednost za dioničare T-HT namjerava intenzivirati ulaganja u razvoj kompanije – ulaganjem u razvoj infrastrukture i regionalnim širenjem poslovanja kompanije. Zato T-HT predlaže da se 736.961.436 kuna ostvarene neto dobiti isplati dioničarima kroz dividendu, a za reinvestiranje je tako predloženo 694 milijuna kuna, za što će se povećati temeljni kapital kompanije.

Davor Tomašković, predsjednik Uprave, u prvoj službenoj izjavi od stupanja na šefovsko mjesto HT-a izjavio je: "Danas objavljeni rezultati poslovanja za 2013. godinu potvrđuju da je T-HT vodeći na hrvatskom telekomunikacijskom tržištu u svim segmentima poslovanja. Gospodarska kriza i značajne regulatorne promjene snažno su utjecali na rezultat u 2013. godini.

Kako bi promijenili trend pada poslovnih rezultata i osigurali dugoročnu vrijednost za dioničare, planiramo pokrenuti značajnija ulaganja u razvoj kompanije. Intenzivirat ćemo ulaganja u razvoj infrastrukture i podizanje kvalitete usluga T-HT-a te realizaciju potencijalnih prilika za regionalno širenje poslovanja. Kako bi snažnije iskoračili u regiju, uz razmatranje potencijalnih prilika za akvizicije, razmatramo i mogućnosti za iskorak i u ponudi naših usluga i proizvoda na tržištu jugoistočne Europe.

Za daljnje jačanje naše liderske pozicije i ostvarivanje dobrih rezultata T-HT pokreće i dodatnu internu transformaciju kako bi organizacija postala još fleksibilnija i naprednija, te u potpunosti posvećena korisnicima te stalnom unapređenju ponude. Želimo promijeniti trend i osigurati dugoročnu perspektivu za kompaniju, naše dioničare i zaposlenike – a za to je potreban značajan iskorak i zaokret."

http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzi ... una-921088

doc

Tomašković preuzima HT, Mudrinić u Bonn
slika

Nakon 15 godina na čelu uprave HT-a, Ivica Mudrinić odlazi na funkciju u matični DT, a na njegovo mjesto stiže Tomašković iz TDR-a

Ivica Mudrinić odlazi u Deutsche Telekom, na mjesto predsjednika uprave HT-a imenovan je Davor Tomašković, službeno je priopćeno s jučerašnje sjednice Nadzornog odbora kompanije. Naime, na jučerašnjoj sjednici Ivica Mudrinić dao je ostavku na mjesto predsjednika uprave HT-a kako bi prihvatio poziciju višeg potpredsjednika u Deutsche Telekomu zaduženog za stratešku potporu članu uprave DT Europe i tehnologije i upravi DT-a u Bonnu. Nadzorni odbor na njegovo je mjesto imenovao Davora Tomaškovića, koji će dužnosti predsjednika uprave HT-a preuzeti 1. siječnja 2014. s mandatom od četiri godine.

Predsjednik NO-a Mark Klein kazao je kako činjenica da I. Mudrinić sada dolazi u središnjicu DT-a najbolje pokazuje koliko cijenimo njegove uspjehe, rad i znanje od kojeg će ubuduće izravnu korist imati i HT i DT grupa. Ivica Mudrinić uz zahvale kolegama i zaposlenicima izrazio je i ponovnu dobrodošlicu Davoru Tomaškoviću, koji je već radio u HT-u, a donedavno bio je čelnik TDR-a. – Pred nama je mnoštvo izazova jer industrija prolazi kroz značajne promjene koje u najkraćem roku zahtijevaju što efikasniju prilagodbu poslovanja – izjava je D. Tomaškovića.

http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzi ... vic-907649

limpus · **Pridružen/a:** 07 ožu 2012, 07:39 **Postovi:** 1695

Po samom HTu se priča da je Mudrinić napenaljen jer nije htio davati otkaze. To mi pije vodu jer je svega prije 5 mjeseci bio ponovno izabran za predsjednika uprave, a rekoše mi ljudi koji rade u HTu da u 4. i 5. mjesecu kreće rezanje poveće.

Ateist · **Pridružen/a:** 22 vel 2012, 15:06 **Postovi:** 2843

http://www.index.hr/black/clanak/njemac ... 30180.aspx

KORČULA je, piše njemački magazin HORZU, najljepši otok na svijetu.

Magazini i časopisi poput Conde Nast Travellera, Travel & Leisurea i National Geographica poslužili su ovom njemačkom magazinu kao temelj za proglašenje našeg otoka najljepšim na svijetu, a to dolazi kao izuzetna pohvala kad se uzme u obzir da su konkurentne bile lokacije poput Bore Bore, Havaja, Maldiva, Sejšela i sličnih.

Pohvaljene su povijesne građevine iz 15. i 16. stoljeća na Korčuli, a spomenut je i Marco Polo kao jedna od izuzetno bitnih povijesnih ličnosti koja dolazi s tog malog hrvatskog otoka.

doc

Porazni rezultati
Dubinska analiza Hrvatske: Evo što je zaključila Europska komisija!
slika

U dubinskoj analizi hrvatskog gospodarstva tim europskog povjerenika Ollieja Rehna otkrio je u Hrvatskoj ove makroekonomske neusklađenosti: izvozni su rezultati u opadanju, tvrtke su prezadužene, javni se dug ubrzano povećava, a sve se to događa u kontekstu niskog gospodarskog rasta i "slabog kapaciteta za prilagodbu".

Osim prekomjernog deficita, zbog kojeg se nalazi pod nadzorom Europske komisije, Hrvatska ima i prekomjerne makroekonomske neuravnoteženosti koje također zahtijevaju poseban nadzor i djelotvorne mjere hrvatske Vlade, objavila je danas Europska komisija.

U dubinskoj analizi hrvatskog gospodarstva tim europskog povjerenika Ollieja Rehna otkrio je u Hrvatskoj ove makroekonomske neusklađenosti: izvozni su rezultati u opadanju, tvrtke su prezadužene, javni se dug ubrzano povećava, a sve se to događa u kontekstu niskog gospodarskog rasta i "slabog kapaciteta za prilagodbu". Drugim riječima, Komisija procjenjuje da Hrvatska ima preslab kapacitet da se reformira i promijeni neusklađenosti koje je vuku prema dolje. Kao rezultat dubinske analize, EK u svome dokumentu o Hrvatskoj spominje i kako "prema sadašnjim trendovima, u izostanku dodatnih mjera, Hrvatska riskira da znatno promaši zadane ciljeve (za smanjenje prekomjernog deficita) u 2014. godini".

Zbog loših rezultata ove dubinske analize, Hrvatskoj prijeti ulazak u još jedan nadzorni mehanizam Bruxellesa, tzv. proceduru prekomjernih neusklađenosti, no Komisija je danas objavila da će konačnu odluku o ulasku ili neulasku Hrvatske u tu proceduru donijeti u lipnju, nakon što još jednom analizira nacionalni program reformi, kao i nacionalni program stabilnosti.

Razduživanje nefinancijskih društava još je u početnoj fazi, zaključuje Bruxelles u današnjim rezultatima dubinske analize Hrvatske.

– Trgovačka društva u vlasništvu države, koja u nekim sektorima još imaju vodeću ulogu i koja su često nerestrukturirana, općenito su visokozadužena i niskoprofitabilna – piše u dokumentu Europske komisije.

Još jedna makroekonomska neusklađenost tiče se tržišta rada. "Hrvatska ima najnižu aktivnost (broj radno aktivnih, op.a.) i stopu zaposlenosti u EU, što je dijelom povezano i sa sustavom beneficija. Bolje funkcioniranje tržišta rada bit će ključno za podršku gospodarskom rastu. Prema standardnim pokazateljima, poslovno okruženje u Hrvatskoj znatno je niže rangirano od prosjeka za srednjoeuropske i istočnoeuropske zemlje. Ti čimbenici zajedno znače niži potencijal rasta", zaključuju ekonomski stručnjaci Europske komisije.

http://www.vecernji.hr/gospodarstvo/dub ... ija-924969

i_jopet · **Pridružen/a:** 12 lis 2009, 17:44 **Postovi:** 8156

Od kada je RH ušla u EU sve veći je broj nezaposlenih, sve veći je javni dug,
sve niži je BDP, sve manje tvrtki je hrvatsko vlasništvo, poskupili skoro svi proizvodi.

Pitam se jeli bilo nužno ulazit u EU nespreman i doći na tržište liberalnog kapitalizma.

doc

Nije od ulaska u EU nego je tako godinama.

panteri · **Pridružen/a:** 15 sij 2014, 23:38 **Postovi:** 1165

i_jopet je napisao/la:

Od kada je RH ušla u EU sve veći je broj nezaposlenih, sve veći je javni dug,
sve niži je BDP, sve manje tvrtki je hrvatsko vlasništvo, poskupili skoro svi proizvodi.

Pitam se jeli bilo nužno ulazit u EU nespreman i doći na tržište liberalnog kapitalizma.

Hocete vi letjeti u EU,ugledajte se na Bosnu..

volvoks

i_jopet je napisao/la:

Od kada je RH ušla u EU sve veći je broj nezaposlenih, sve veći je javni dug,
sve niži je BDP, sve manje tvrtki je hrvatsko vlasništvo, poskupili skoro svi proizvodi.

Pitam se jeli bilo nužno ulazit u EU nespreman i doći na tržište liberalnog kapitalizma.

A prije ulaska u EU je sve bilo divno i krasno? Makar, treba se priznati da je ulazak u EU izrazito nepovoljno djelovao na hrvatske poljoprivrednike, uvoz stranih proizvoda, ponajviše preko Lidla, ali i "naših" lanaca je eksplodirao.

Vladimir RUS · **Pridružen/a:** 30 svi 2009, 22:01 **Postovi:** 19705

BiH je u još većoj dubiozi. Samo na osnovu loše odrađene privatizacije 10 bivših državnih firmi napravljena je šteta od najmanje 3 milijarde KM.

Citat:

ACCOUNT, analiza privatizacije
VELIKO ISTRAŽIVANJE: 10 najvećih privatizacijskih pljački u Bosni i Hercegovini

ACCOUNT analizira kako je državni kapital samo u deset bosanskohercegovačkih kompanija, naočigled vlasti i sumnjivim tokovima, završavao u rukama kvazibiznismena ili je zbog nemara države jednostavno propao

Piše: Nermina Šunj
Lošom privatizacijom ili neopravdanim odgađanjem prodaje, samo u Biraču, Naftnom sektoru Republike Srpske, Hidrogradnji, zeničkoj Željezari, Krivaji, Polihemu, Aluminiju, Sokolu, Bosnaplodu i Kladušnici, već smo izgubili ili rizikujemo namanje 3 milijarde KM vrijednog državnog kapitala. Upitno je više od 7.000 radnih mjesta!

Govorimo o preduzećima koja zbog djelatnosti i tržišnih okolnosti imaju ili su imala najviše šansi da održe proizvodnju i radna mjesta.

Procjene vrijednosti preduzeća išle su naruku kupcima u zamjenu za obećane investicije, pokretanje proizvodnje, zapošljavanje.

U Sindikatu BiH nemaju precizan podatak o broju radnika koji su od početka privatizacije do danas ostali bez posla. Ali se zna da je samo u prošloj godini, zbog zatvaranja preduzeća, 43.000 ljudi više na evidencijama nezaposlenih!

U Sindikatu Republike Srpske kažu da je loša privatizacija ugasila više od 60.000 radnih mjesta.

KAD SE VLAST UMILJAVA TAJKUNIMA

Birač Zvornik: Tvornicu glinice je 2001. godine za 10 miliona KM kupila Ukio investiciona grupa. Obvezali su se investirati 50 miliona i zadržati sve radnike. Međutim, novca više nema a gubici su davno premašili 730 miliona KM. U aprilu je u Biraču proglašen stečaj. Upitna su radna mjesta za oko 1.000 ljudi!

Naftna industrija RS: Akcije preduzeća Rafinerija nafte AD Bosanski Brod, Petrol AD Banja Luka i Rafinerija ulja Modriča, prodate su 2007. godine ruskom Njeftgazinkoru za 220 miliona KM. Vlasti RS-a hvale se ovim poslom, mada je riječ o jednoj o najnetransparentnijih privatizacija u BiH. Ugovorom je kupac predvidio i otpuštanje radnika.

Hidrogradnja Sarajevo: Od 2002. godine federalna Agencija za privatizaciju tri puta bezuspješno pokušava prodati 67 posto državnog kapitala Hidrogradnje. Riječ je o 70 miliona KM nominirane vrijednosti. Bezuspješan je i posljednji pokušaj prodaje neposrednom poogodbom, u decembru 2012., odnosno u martu ove godine. U Hidrogradnji je u veoma teškoj i neizvjesnoj poziciji 811 radnik.

Krivaja Zavidovići: Stečaj je proglašen u julu 2011. godine jer su gubici premašili vrijednost kapitala (procjenjena vrijednost 2005-te 317,8 miliona KM). Zbog milionskih potraživanja povjerilaca, Krivaji prijeti i likvidacija. Godine 2005-te je neposrednom pogodbom Krivaju kupio Ferimpex iz Zavidovića za 5 miliona KM. Nikada, međutim, nisu ispoštovali obveze iz ugovora. Otpušteno je oko 160 radnika, a posao je upitan i za preostalih oko hiljadu ljudi.

Željezara Zenica: Neprivatizirani dio zeničke Željezare koji 1998. godine nije zanimao kuvajtskog investitora, vlasnika kompanije koja će danas prerasti u Arcelor Mittal, grca u dugovima. Riječ je o više od 23 miliona KM. Kapital Željezare od 1999. do 2005., umanjen je za 515 miliona KM. Od 700 radnika navodno je 300 prekobrojnih.

Polihem Tuzla: Poljska firma Organic Trade je 2004. godine za 10,7 miliona KM kupila nekadašnjeg lidera hemijske industrije u BiH. Obećali su otvaranje radnih mjesta i 70 miliona KM investicija. Međutim, Polihem je u stečaju, oko 614 nekadašnjih radnika "na ulici", imovina fabrike prodaje se kao "staro željezo".

Aluminij Mostar: Agencija za privatizaciju FBiH planira ponovo ponuditi na prodaju 88 posto kapitala Aluminija. Vjeruje se kako bi mogla biti postignuta cijena i viša od 460 miliona KM koliko je svojevremeno ponudio konzorcij Glenkor, Feal Široki Brijeg i Dalekovodi Hrvatska. Struktura vlasništva utemeljena na poslijeratnom "nacionalnom konceptu" podjele, u Aluminiju je bez posla ostavila 900 Srba i Bošnjaka.

Soko Mostar: Od uzdanice vojne industrije bivše Jugoslavije ostali su samo "tragovi", a umjesto nekadašnjih 6.000 radnika, njih oko 400 bori se za prava iz radnog odnosa.Nikad nije formalno dokazano kakva je uloga konsultanskih agencija koje su 1999. godine posredovale u prodaji dijelova Sokola, odnosno, imaju li veze sa Draganom Čovićem, koji će do početka privatizacije biti direktor Sokola.

Kladušnica Velika Kladuša: Iako je 61 posto ugostiteljsko-turističkog preduzeća sa nekretninama na atraktivnim lokacijama, 90-tih godina "Markovićevom privatizacijom" pripalo radnicima i penzionerima (20,4 miliona tadašnjih jugoslovenskih dinara), Agencija za privatizaciju USK 1998. godine prodaje kompletnu imovinu Kladušnice, a većina dionica dospijeva u ruke ljudi bliskih tadašnjoj upravi preduzeća!

Bosnaplod Brčko: Dugovanja nekadašnje perspektivne brčanske fabrike za preradu voća su 20 miliona KM i premašila su vrijednost preduzeća. Bosnaplod je 2003. godine kupio Nedžad Lević za 56.000 KM, a preduzeće je dobio "jeftino" jer je obećao investicije i brigu za 80 radnika. U martu je u Bosnaplodu pokrenut stečajni postupak.

"PAO JE" BIRAČ, SLIJEDI LI ISTI SCENARIJ U NAFTNIM KOMPANIJAMA U REPUBLICI SRPSKOJ

Birač je posebnim Vladinim programom privatiziran 2001. godine. Za 10 miliona KM Tvornicu je kupila Ukio investiciona grupa, rusko-litvanskog vlasnika Vladimira Romanova. Obvezali su se investirati 50 miliona KM, zadržati radnike.

Nakon stečaja pokrenutog u aprilu ove godine, imovina Birača umanjenja za 730 miliona KM gubitaka, ponovo je u vlasništvu Vlade RS-a. Oko 300 radnika je već bez posla, a neizvjesna je sudbina skoro 1.000 ljudi u Tvornici i povezanim preduzećima.

Događanja u nekadašnjem najvećem proizvodno-izvoznom preduzeću u Jugoslaviji, idu u prilog dugogodišnjim tvrdnjama ekonomske ekspertice Svetlane Cenić da je kupoprodajni ugovor s Litvancima neviđena privatizacijska pljačka.

Šteta je, međutim, već učinjena.

Ovakav se ishod vjerovatno mogao preduhitriti da su vlasti u RS-u ozbiljnije shvatile nalaze revizorske kuće Diloit od prije tri godine, kada su gubici narasli na 730 miliona KM, i za 110 miliona KM premašili vrijednost imovine Birača.

Zbog svojih tvrdnji o Biraču, saznanjima o rusko-litvanskom kupcu, mogućoj sprezi vlasti RS-a s novim vlasnicima imovine čija se vrijednost procjenjivala na više od milijardu KM, Svetlana Cenić je svojevremeno bila izložena neviđenim pritiscima i prijetnjama.

Profesorica Cenić kaže da se Romanov i kada je došao u Republiku Srpsku da joj prijeti jer priča o kriminalu, dovezao privatnim avionom o trošku domaćina.

A upozoravala je na štetan ugovor koji kupcu skoro pa poklanja državnu imovinu i štiti ga od svih mogućih okolnosti, a sav eventualni rizik snosi budžet Republike Srpske.

- Za ovu situaciju se znalo, pa i pored toga je vlast nastavila da pomaže Birač. Stečaj su proglasili kad je vlasniku blokirana imovina vani, a banka u Litvaniji izgubila dozvolu za rad zbog pranja para. Ovako će ga osloboditi obaveza a dug pada na Republiku Srpsku, kaže Cenić.

Profesorica Cenić tvrdi da je iz Birača do sada "izneseno" oko 800 miliona američkih dolara!

Nikoga svojevremeno nije brinulo što se konsultant u pripremi privatizacije pojavljuje kasnije kao potencijalni kupac, a i pored toga što dvije preostale ponude nisu bile validne, tender nije poništen i Litvanci su proglašeni pobjednicima.

Nakon prodaje Birača, jednako netransparentan privatizacijski posao bila je i prodaja najvažnijih naftnih kompanija u Republici Srpskoj.

Vlasti manjeg bh entiteta hvalile su se navodnom uspješnom prodajom naftnog sektora, ali ih je Transparency international (TI) opovrgao rezultatima analize kupoprodajnog ugovora, u kojem je njihov tim stručnjaka našao čak 44 sporne tačke.

Ruskom Njeftgazinkoru su za 220 miliona KM prodate akcije tri preduzeća naftne industrije Republike Srpske.

- Ugovor o prodaji akcija preduzeća „Rafinerija nafte“ AD Bosanski Brod, Petrol AD Banja Luka i Rafinerija ulja Modriča AD Modriča, zaključen je 02.02.2007.g., a Zakon o uslovima prodaje akcija preduzeća iz oblasti naftne industrije RS donešen je 28.02.2007.g., a stupio na snagu 08.03.2007.g., što ukazuje da je zakon prilagođen već zaključenoj prodaji, kaže izvršni direktor u TI BiH Srđan Blagovčanin.

Iz Transparencyja su svojevremeno upozorili na to da pravni status kupca nije jasan, niti su uz Ugovor priloženi dokumenti iz kojih se vidi struktura kapitala kupca. Dioničarsko društvo Zarubežnjeft (koje je u 100% vlasništvu Ruske Federacije) danas je vlasnik 50 posto kapitala Njeftkazinkora, dok se za preostalo vlasništvo i dalje ne zna ko su stvarni vlasnici.

Jedna od klauzula Ugovora predviđa mogućnost da, ukoliko se ova privatizacija proglasi pravno spornom ili poništi, prodavac kupcu namiri gubitke?!

Ugovor kupcu daje i pravo da otpušta radnike. U naftnom sektoru RS-a radi preko 2.000 ljudi.

ČEKA LI ZAVIDOVIĆKU KRIVAJU LIKVIDACIJA, A SARAJEVSKU HIDROGRADNJU PRODAJA "ISPOD CIJENE"?

Za Hidrogradnju, preduzeće koje je nekad gradilo najvažnije projekte od Sarajeva do Iraka, bilo bi šansi za opstanak samo ako aktuelna situacija nije u nas već viđen scenarij "pojeftinjenja" preduzeća.

Zbog prvobitnih neuspjeha prodaje, odnosno odgađanja ovog procesa, procjenjuje se da je tržišna vrijednost dionica Hidrogradnje "pala" za oko 100 miliona KM.

Prema zvaničnim podacima APF-a, u Hidrogadnji danas radi 811 radnika. Većina ih je tužila firmu a potražuju oko 20 miliona KM.

Prvi pokušaj tenderske prodaje 67 posto državnog kapitala Hidrogradnje iz 2002. godine, vrijednog 47 miliona KM, proglašen je neuspješnim. Javnim upisom dionica 33 posto Hidrogradnje (oko 20 miliona KM) u rukama je privatnih vlasnika, mada će taj dio vlasništva naredne godine postati predmetom sudskog spora vlasnika i Vlade FBiH.

Ponovni pokušaj prodaje neposrednom pogodbom krajem 2006-te poništen je na Vladin prijedlog, navodno jer je od 14,7 miliona KM očekivanih investicija najbolji ponuđač nudio samo 9 miliona KM.

Neuspješan je i posljednji pokušaj APF-a iz decembra 2012. odnosno marta ove godine.

Prema zvaničnim podacima Agencije za privatizaciju FBiH, nominirana vrijednost državnog kapitala Hidrogradnje 31. decembra 2012. godine iznosila je 66,1 milion KM.

Zbog nagomilanih dugova koji su dostigli 16 miliona KM, preduzeće je potencijalnim kupcima sve manje atraktivno.

I preduzeće se svakodnevno obezvrijeđuje, „neobjašnjivim nestancima kamiona betona“ ali i situacijama poput one zbog koje je Ismet Hožbo svojevremeno zamalo ostao bez posla. Odnedavno je u penziji, a svojevremeno je zamalo dobio otkaz jer je račune za režije bivšeg direktora Semina Mašića, a koji su stizali na naplatu računovodstvu preduzeća, istaknuo na oglasnu ploču na ulazu u Direkciju!

- To je bio šok, jer sam progovorio o tome šta Mašić radi. A prvo što je uradio kada je naslijedio direktorsku funkciju od rahmetli Mehmeda Drine je slanje oko 300 radnika na čekanje. A šta je s brojnim drugim lopovlucima, prodajom kamenoloma u Ilijašu...

Nadležne institucije menadžmentima Hidrogradnje „nisu baš ni odmagale“ u njihovom poslovanju, o čemu svjedoči još jedna priča.

Kada je aktuelni direktor Džemaludin Peljto tužio radnike za prošlogodišnji štrajk Općinskom sudu u Sarajevu, već sutra u podne je stigla presuda da je štrajk nelegalan, i to kako tvrdi Hožbo, od sudinice koja je u to vrijeme bila na godišnjem odmoru?!

Jedna od zasigurno najmučnijih privatizacijskih priča u BiH je Krivaja iz Zavidovića.

Krivajin kapital je prema podacima APF-a od 31. decembra 2012. godine iznosio 0 KM! Zato jer su gubici premašili ukupnu vrijednost preduzeća.

Nepisano pravilo u BiH da stečaj znači stepenicu do propasti, našlo je svoju potvrdu u Krivaji. Stečajni upravnik u Krivaji, i da želi, ne može baš mnogo da učini kad povjerioci potražuju preko 110 miliona KM?

U julu 2011. godine pokrenut je stečaj, i mada se niko ne usuđuje naglas prognozirati, ne bi bilo ni čudo da Krivaja ode u likvidaciju!

Vladimir RUS · **Pridružen/a:** 30 svi 2009, 22:01 **Postovi:** 19705

Nastavak članka.

Citat:

Nekada je ova fabrika hranila Zavidoviće, platu je u Krivaji zarađivalo skoro 4.000 radnika.

U "maloj privatizaciji" prodato je devet posebnih cjelina preduzeća, naplaćeno 6 miliona KM te preuzeto 536 radnika.
Federalna Agencija za privatizaciju 2005. godine proglasila je neuspješnim pokušaj tenderske prodaje preostalog dijela Krivaje. Iste godine Krivajina vrijednost procjenjena je na 317,8 miliona KM.te godine neposrednom pogodbom Krivaju za 5 miliona KM kupuje Ferimpex iz Zavidovića, vlasnika braće Mujanović.
Međutim, kupci nikada nisu ispoštovali obveze iz ugovora. Nikada nisu uspjeli ni registrirati novu firmu, dok je Vlada FBiH u Krivaju uložila više od 14,5 miliona maraka.

Otpušteno je 160 radnika, a zbog stečaja i veoma teške finansijske situacije, neizvjesna je sudbina radnih mjesta za oko oko 1.000 uposlenika.

STRANCIMA JE POKLONJENA IMOVINA ZENIČKE ŽELJEZARE, A TUZLANSKI POLIHEM "ČEREČE" PREPRODAVCI STAROG ŽELJEZA

Zenica danas ima Arcelor Mittal, najvećeg proizvođača čelika u svijetu. Kompanija je u vlasništvu najbogatijih ljudi svijeta. Međutim, neprivatizirani dio Željezare Zenica, koji nije zanimao kuvajtskog investitora, grca u dugovima. Riječ je o 23 miliona KM.

Kapital Željezare od 1999. do 2005. godine umanjen je za 515 miliona KM, zbog isknjižavanja udjela u korist BH Stell Željezare Zenica, te gubitaka iz redovnog poslovanja (oko 360 miliona KM).

U Željezari danas radi oko 700 radnika, a navodno ih je 300 prekobrojnih.

Septembra 1998. godine nastaje zajedničko preduzeće BH Steel d.o.o. Zenica, udruživanjem tadašnje Željezare i Kuvajtske investicione agencije (KIA).

Od 2004. godine u preduzeće ulazi LNM Mittal grupa i obvezuju se pokrenuti proizvodnju, investirati 135 miliona američkih dolara, zaposliti 4.150 radnika.

Autorica istraživanja "Oblici korupcije u BiH u procesu tranzicije vlasništva", Selma Džihanović-Gratz, 2010. godine je u svojoj knjizi proučila stavku po stavku ugovora, odnosno svaku fazu privatizacije zeničke Željezare.

Upozorila je na to da je način na koji je vlasništvo nad imovinom Željezare preneseno u korist novog vlasnika netransparentan, upozorila i na neispunjavanje ugovora u dijelu koji se odnosi na investicije, obim proizvodnje, zaštitu okoliša, novo zapošljavanje, poštivanje radnog zakonodavstva.

Jer, najprije je imovinom Željezare Bosna i Hercegovina isplatila dug Kuvajtu. Potom je KIA svoj dio prodala LNM Mittal grupi za 120 miliona KM. Vlada Federacije je bez ikakvog logičkog i ekonomskog opravdanja, Kuvajćanima prethodno svoj preostali udjel u vlasništvu prodala za 1 dolar!

Nakon spajanja kompanija Mittal i Arcelor, zenička kompanija je postala članica Arcelor Mittal grupe (u 2006. godini).

- Unatoč evidentnoj pljački države kroz krajnje netransparentan, nezakonit i nejasan postupak privatizacije, Vlada FBiH ne poduzima nikakve mjere u cilju ispunjenja ugovornih obaveza, zaštite zakona BiH i zaštite imovine FBiH. Opet su u pitanju privatni interesi političkih moćnika, kojima savršeno odgovara ovakvo stanje, zaključuje Džihanović- Gratz u istraživanju.

Malo je pozitivnih prognoza i za tuzlanski Polihem. Nekadašnji tržišni lider u domaćoj hemijskoj industriji je u stečaju, kapije preduzeća zaključane, a stečajni upravitelj je od 614 radnika angažirao samo njih 62-je.
Mnogi su skloni vjerovati da je za propast Polihema kriva federalna vlast, jer se još prije 11 godina nije pokušalo naći rješenje za dugovanja Elektroprivredi BiH.

Nova nada za Polihem ukazala se krajem 2004. godine kada je poljska kompanija "Organic Trade" pokazala interes za Polihem. Platili su 10,7 miliona KM i obvezali se investirati 70 miliona KM. Obvezali su se uposliti i nove radnike.

Međutim, ubrzo počinju prva otpuštanja pa i gašenje proizvodnje uz obrazloženje da su uzroci nepovoljni trendovi na svjetskom tržištu.

Kompletni dijelovi fabrike bukvalno su isječeni i prodati kao "staro željezo". Bh firma- kćerka poljske Organike, BH Organika, navodno se kreditno zaduživala a kao garancija za kredite bila je imovina Polihema.

Kata Iveljić, predsjednica Sindikata hemije i nemetala BiH, iako radnici Polihema začudo nisu u sindikatu, kaže da je prije privatizacije trebalo razmišljati o zaštiti i ovih radnika, jer "crkavica" koju otpušteni radnici primaju od zavoda za zapošljavanje, pa i to pravo ostvaruju samo od 6 do 24 mjeseca nakon otkaza, nije dovoljna.

- Šta će taj radnik nakon 24 mjeseca? Taj radnik je socijalni slučaj. Nije se trebalo ići u privatizaciju dok se ne donese Zakon o socijalnom zbrinjavanju radnika koji su ostali bez posla u procesu privatizacije, stečaja, likvidacije...

Danas nema preciznih pokazatelja o tome koliko zapravo vrijedi Polihem.

"NACIONALNA MATEMATIKA" U ALUMINIJU I UNIŠTAVANJE SOKOLA

Polemike o mostarskom Aluminiju već deceniju i po samo su posljedica krivo postavljenih teza kojima više niko ne želi da se bavi. A zasigurno postoji dovoljno sumnji u zakonitost poslijeratne registracije imovine Aluminija..

Revizija vlasništva koju je inicirao tadašnji direktor Aluminija Mijo Brajković tokom priprema za privatizaciju, poslužit će kasnije kao temelj pregovora o prodaji aluminijskog kombinata.

Vrijednost Aluminija, a procijenjivana je svojevremeno na 1,4 milijarde tadašnjih DM, po ko zna kakvim metodama je svedena na 310 miliona DM.

Kako je Tvornica lakih metala (TLM) iz Šibenika 1997. godine kreditirala Aluminij sa 8,8 miliona DM, Brajković je kasnije TLM-u dodijelio 12 posto vlasničkog udjela.

Kompanija je također procijenila da za neisplaćene plate u ratnom periodu duguje radnicima preko 97 miliona DM. Rukovodstvo je dug preračunalo u dionički ulog od 65 posto. Međutim, vlasnici dionica postaju samo hrvatski upolenici ali ne i 900 Srba i Bošnjaka.

Vlasnička struktura Aluminija bit će kasnije predmetom brojnih pregovora federalnih vlasti s rukovodstvom Aluminija, postat će to goruće "političko pitanje", a od 2002. do 2005. arbitrira i OHR. Bez posebnih rezultata.
Dogovor s Vladom FBiH o vlasničkoj strukturi postignut je 2006. godine i još oko dogovora ima spora. Vladi je pripalo samo 44 posto udjela u vlasništvu.

Aluminij prema ovogodišnjem planu APF-a ponovo ide u privatizaciju, mada vlasnička struktura dakle još uvijek nije definirana i rezultat je zapravo političkog dogovora a ne stvarnih procjena vrijednosti.

Mostar je danas mogao da bude sjedište i uzdanice nekadašnje jugoslovenske vojne industrije. Međutim, od Sokola, koji je osim sjedišta u Mostaru površine od 450.00 metara kvadratnih, imao i pogone u Grudama, Ljubuškom, Nevesinju i Čitluku, danas su ostale samo ruine.

Nekada je u Sokolu radilo 6.000 radnika, ali u rascjepkanim malim firmama nastalim u objektima Sokola, radi njih oko 400 i uglavnom vode bitku za svoja prava iz Zakona o radu.

Nikada nije formalno dokazana eventualna odgovornost Dragana Čovića za sudbinu Sokola, a posebno u vrijeme kada je bio na čelu kompanije, odnosno kada je agencija Euroconsultig posredovala u prodaji objekata preduzeća.

Čović je do 1998. godine bio direktor Sokola, a potom je do 2001. godine bio ministar finansija u Vladi FBiH, odnosno član UO Sokola.

Do 2003. godine, u maloj privatizaciji, devetnaest ljudi kupilo je 33 posto Sokola, uz obvezu zapošljavanja novih 138 radnika i ulaganja oko 1,5 miliona KM. Međutim, sve je ostalo "mrtvo slovo na papiru".

Nekadašnji direktor Sokola Roko Markovina prisjeća se Čovićevog dolaska u Soko početkom rata, te kako su tada od njega očekivali da se pridruži nekolicini entuzijasta koji su se svakodnevono okupljali u Sokolu kako bi sačuvali preduzeće.
- Dan-dva nakon što smo se počeli okupljati u „Sokolu” došao je u vojničkoj uniformi, dovezao se u zelenkastom „Renault-5” Dragan Čović, koji je do početka rata bio jedan od najpovjerljivijih ljudi odbjeglog direktora Novice Đurice. Imao je potvrdu HVO-a, potpisanu od pokojnog Mate Bobana, da se imenuje za direktora ZI „Soko”, sa svim ovlaštenjima, kaže Markovina.

Upravljanje preduzećem potpuno preuzima „ekipa ljudi“ bliskih Čoviću, odnosno političkim centrima koji su Čovića i imenovali na čelnu funkciju u Sokolu.

Markovina će kasnije ostati i bez stana u Mostaru, jer u njegov dom useljava porodica s ovlaštenjem kojeg je potpisao također Čović.

- U svakom od sudskih procesa koji su se vodili protiv nekih mostarskih političara, pogotovo protiv onih koji su upropastili „Soko“ i „rasprodali“ njegovu imovinu, među kojom su i naše dionice u njoj, bilo je dovoljno ne samo indicija već i čvrstih dokaza da se krivci rigorozno kazne. To se može učiniti i danas ako se hoće. Dovoljno je samo pošteno i ustrajno ispitati porijeklo njihove imovine…i koliko je plaćeno poreza državi za tu imovinu.

Nekadašnji stručnjak u Sokolu, Roko Markovina s porodicom živi u Splitu gdje i predaje na tamošnjem Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje.

Posljednje optužene za kriminalnu privatizaciju mostarskog Sokola Valeriju Čuljak, te Branka Kolobarića iz Ureda za raviziju institucija FBiH i Milu Gadžić, nekadašnju direktoricu Agencije za privatizaciju HNK, Ustavni sud Federacije BiH je početkom prošle godine pravomoćno oslobodio svih optužbi. Teretilo ih se za privredni kriminal i nezakonitu privatizaciju dijela Sokola.

Četvrti optuženi u ovom slučaju, Josip Gojak, bio je nedostupan pravosudnim organima jer je pobjegao u Hrvatsku.

BOSNAPLOD JE PLANSKI UNIŠTAVAN A KLADUŠNICA OTETA PRAVIM VLASNICIMA

Jedan od najilustrativnijih primjera kako su pojedinci na krajnje sumnjiv način prisvajali movinu radnika-dioničara, zasigurno je preduzeće Kladušnica iz Velike Kladuše.

Većinski kapital ovog ugostiteljsko-turističkog preduzeća, privatizacijom iz 1990. godine, a prema dokumentaciji koju posjeduje Udruženje za zaštitu dioničara koje se obratilo i Sudu za ljudska prava u Strazburu, 61 posto ( 20,4 miliona tadašnjih jugoslovenskih dinara) je vlasništvo radnika i penzionera Kladušnice.

Pa ipak, vlasti Unsko-sanskog kantona prodaju Kladušnicu 1998. godine kao da je preduzeće u stopostotnom vlasništvu države. I to javnim upisom dionica, mada je prethodno Agencija za privatizaciju USK platila eleborat koji kaže da je tender ili aukcija jedini način prodaje. Milione KM vrijedne nekretnine na atraktivnim lokacijama završile su u rukama novih vlasnika, i to za certifikate. Bivšim radnicima, stvarnim vlasnicima Kladušnice, nove su „gazde“ dobro poznati ljudi.

- U Općinskom sudu Velika Kladuša radi sutkinja Jasmina Miljković, sestra jednog od najvećih „novih kupaca“ ovog preduzeća i bliža rođakinja drugog po veličini „novog kupca“. Sutkinja Miljković je također jedan od „novih dioničara“ u preduzeću „Kladušnica“ zavedena u listi novih dioničara pod rednim brojem 18, pod imenom Jasmina (Zaim) Babić. Suprug od sutkinje Jasmine Miljković, Nurija Miljković je bio predsjednik Upravnog odbora preduzeća „Kladušnica“ u toku postupka privatizacije, kaže predsjednik Udruženja za zaštitu dioničara Kladušnice, Sead Šabanagić.

Šabanagić predvodi 97 bivših radnika pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, od septembra 2012. godine kada ima je tužba potvrđena.

Radnicima brčanskog Bosnaploda imovina nije oteta ali im je oteto pravo na rad i primanja koja su zaradili, ali novca jednostavno nema. Perspektivni prerađivač voća je u finansijskoj dubiozi skoro 20 miliona KM, koliko preduzeće i vrijedi!

Bosnaplod je 2003. godine kupio Nedžad Lević za 56.000 KM, i za tako malo novca dobio je milionski vrijedno preduzeće jer je obećao investirati u proizvodnju i zadržati 80 radnika. Međutim, veoma brzo je počelo počinje gomilanje dugova, a u martu ove godine u preduzeću je pokrenut stečajni postupak.

Da novca nema radnici su saznali u krugu fabrike dok su štrajkovali. Bivši direktor i većinski vlasnik Bosnaploda Nedžad Lević, u novembru prošle godine samo im je saopćio: "para nema i predložit ću stečaj".
Potom se pokušao odvesti u svom skupocjenom mercedesu ali mu ogorčeni radnici to nisu dozvolili.

Stečajnog upravnika Stojana Jovića zapala je obaveza da u ovoj regionalno poznatoj fabrici pokuša spasiti što je moguće. A Jović kaže da je Bosnaplod jedan od rijetkih primjera preduzeća zdravih u tehničko-tehnološkom i infrastrukturnom smislu.

- Uz relativno mala ulaganja moguće je krenuti u proizvodnju, kaže Jović.

Značajan potencijal koji ranije iz ko zna kojih razloga nije dovoljno korišten, kaže Jović, nasadi su višnje i jabuke na 110 hektara zemljišta. Stečajni upravnik vjeruje da bi izdavanje pod zakup dijelova preduzeća bio jedan od načina da se poslovanje nastavi.

- Ono što je urušilo Bosnaplod u finansijskom smislu je prezaduženost. Preduzeće ima 13 miliona dugoročnih i još 2 miliona kratkoročnih dugovanja, kaže Jović.

Jović kaže da potencijale imaju, međutim, valja prvo sanirati štetu koja je već učinjena.

STAV STRUČNJAKA

Prof. Anto Domazet: u Federaciji izgubljene 4 milijarde KM vrijednosti!

U Federaciji Bosne i Hercegovine je od 1999. do 2011. godine prodato 1.079 firmi, dok su djelimično privatizirane 94 firme. Ukupno 9,027 milijardi KM, najvećim je dijelom naplaćeno u certifikatima, 8,4 milijarde, dok je gotovinom plaćeno oko 542 miliona KM.

Istovremeno je zbog nepoštivanja ugovornih obaveza kupaca, raskinuto 80 kupoprodajnih ugovora!

U Republici Srpskoj je do sada privatizirano 716 preduzeća, a njihovom se prodajom zaradilo 1,725 milijardi KM.

Međutim, prema podacima Sindikata RS-a, 67 posto privatiziranih preduzeća više ne radi!

Ured za privatizaciju Vlade Brčko distrikta skoro je okončao proces privatizacije. Zbog sudskog spora je od 27 planiranih, neprivatizirano još samo jedno preduzeće.

Pema procjenama stručnjaka Ekonomskog instituta u Sarajevu, profesora Ante Domazeta, samo je u Federaciji zbog loše privatizacije izgubljeno oko 4 milijarde KM državnog kapitala!

Domazet prioritetima smatra stvaranje kvalitetnijeg pravnog okvira za privatizaciju, jačanje institucija te kontrolu njihovog rada. Potrebno je razmisliti, smatra Domazet, i o novim modelima: prodaji dionica radnicima ili samo ozbiljnim, dobro provjerenim investitorima.

- Korupcija u privatizaciji, dovela je do gubitaka u državnoj svojini koji su alocirani kao korist za kupce ili gubici kroz tržišnu konkurenciju. Do okončanja postupka privatizacije treba unaprijediti regulativu i metode prodaje državnog kapitala posebno u dijelu koji se odnosi na stečajeve. U uvjetima nastavka ekonomske krize, s padom interesa za investiranje, treba tražiti nove načine privatizacije kompanija. Potrebno je okončati reviziju privatizacije kako bi se jasno diferencirale zakonite od nezakonitih privatizacija i poduzele mjere za zaštitu integriteta državne svojine i osigurao dignitet cjelokupnog procesa privatizacije, smatra profesor Domazet.

Iako su i dosadašnji rezultati privatizacije katastrofalni nema još političke volje za reviziju. Mada, ekonomistica Svetlana Cenić kaže da je skeptična u pogledu rezultata tog procesa. Nije bilo spektakularnih rezultata Komisije za reviziju privatizacije u Republici Srpskoj.

U Federaciji je usvojen Zakon ali se rješavanje ključnih pitanja predviđa podzakonskim aktima, odnosno čeka se formiranje Agencije nadležne za reviziju.

Zakonsko rješenje koje bi spriječilo zastarijevanje kriminalnih privatizacija na nivou Federacije, u parlamentarnoj je proceduri.

Profesorica Svetlana Cenić smatra da napokon treba analizirati i ko su ljudi koji trenutno rukovode našim vrijednostima.

VOJSKA SOCIJALNIH SLUČAJEVA

Ismet Bajramović: Prodaja preduzeća za certifikate bila je čista prevara po zakonu!

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, Ismet Bajramović, kaže da se privatizacija u praksi uglavnom odvijala pogrešno i na štetu i države i radnika.

- Najgori način privatizacije, ako gledamo na koristi koju je trebala donijeti državi je javni upis dionica. Certifikati su na ulici kupovani po 4 posto od njihove nominalne vrijednosti, a prilikom kupovine državnog kapitala u procesu privatizacije metodom javnog upisa imali su 100- postotnu vrijednost. Može se reći da je to čista prevara, a sve po zakonu, kaže Bajramović.

Bez ikakve analize stvarne vrijednosti kapitala koji će se nakon rata naći "na bubnju", građanima je po osnovu raznih potraživanja podijeljeno 16 milijardi KM u certifikatima. Potom su ih "ulični kupci" otkupljivali po lihvarskoj cijeni, da bi kasnije certifikati bili plasirani kroz privatizacione fondove za kupovinu državne imovine!

Bajramović kaže da se u Federaciji BiH hitno mora napraviti "inventura privatizacije". Glavne krivce za loše rezultate vidi u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti iz vremena donošenja zakona i početka privatizacije.

- Poznato je koja je polítička opcija bila aktuelna u tim vremenima. Predlagani su i bolji zakoni i metode privatizacije od one koja je tad prihvaćena. Prije svega, morala se cijeniti prošlost nastanka kapitala u BiH, jer su radnici svojim odricanjima od ličnog dohotka finansirali sredstva za rad, vraćali podignute kredite za razvoj firmi, što je po “Markoviću” i bio osnov za upis dionica. Ali tadašnja politika se uplašila ponovnog “samoupravljanja”, a bila je potpomognuta i raznim međunarodnim lobijima i njihovim interesima. Nažalost, i pored dobrih modela privatizacije koje smo trebali slijediti, kao što je npr. bio slovenački, tadašnje politike su se opredijelile za najgoru moguću varijantu, za ruski scenarij. Sindikat BiH je u ratu ostao bez materijalnih sredstava, ali da smo ta sredstva imali, tužili bismo državu za otimačinu radničke imovine, kazao je Bajramović.

MOGLO JE BOLJE: DESET PRIČA S POZITIVNIM ISHODOM

DOKAZALI DA JE MOGLO BOLJE: ACCOUNT izdvaja deset primjera privatizacije koji se mogu nazvati uspješnim, proizvodnja je nastavljena, sačuvana su radna mjesta.

Tvornica cementa Kakanj vodeći je domaći proizvođač cementa. Od 2000. godine kao pilot program velike privatizacije za 55 miliona KM većinski dioničar Cementare postaje međunarodna HeidelbergCement grupacija, tržišni lider u proizvodnji građevinskih materijala u svijetu. U povezanim preduzećima zapošljavaju oko 52.000 radnika. Obvezali su se do 2010. godine uložiti 95,95 miliona KM ali su u Cementaru i povezane djelatnosti uložili do sada više od 170 miliona!

U preduzeću MANN+HUMMEL.BA iz Tešnja zaposleno je 488 ljudi. Preduzeće nastaje 2005. godine, privatizacijom tešanjskog "Unico Filter". Proizvode filtere i komponente za automobilsku industriju. Njemački MANN+HUMMEL vodeći je proizvođač filtera u svijetu a u tešanjsku fabriku uložili su do sada 24 miliona KM.

Bimal Brčko jedini je proizvođač jestivog ulja u Bosni i Hercegovini. Austrijski proizvodno-distributivni holding STUDEN & CO Holding i VFI Industry, 2002. godine osnivaju firmu Seed Olil Holdings u Beču i iste godine privatiziraju brčanski Bimal. Seed Olil Holdings preuzima 97 posto dionica Bimala, a do sada su u razvoj poslovanja uložili preko 60 miliona KM. Preduzeće zapošljava 214 radnika.

Građevinsko preduzeće Put je članica hrvatske Nexe Grupe, poslovnog sistema 30-tak firmi u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Nekadašnja kompanija Našicecement, koja će prerasti u Nexe grupu, 2002. godine na Sarajevskoj berzi kupuje 49,95 posto dionica GP Put za 3,45 miliona KM. Danas GP Put zapošljava 870 radnika, a rade na brojnim projektima u BiH i svijetu.

Rudnik krečnjaka Vijenac u Lukavcu jedan je od uspješnijih primjera privatizacije. Za 8 miliona KM 2010. godine su rudnik kupili Fabrika cementa Lukavac i fabrika iz koncerna Sisecam. Investirano je oko 14 miliona KM u proizvodnju a oko 220 radnika ostalo je na svojim radnim mjestima.

Prema zvaničnim izvještajima Agencije za privatizaciju FBiH, uspješno je privatizirana i Tvornica dalekovodnih stubova d.d. Sarajevo 2006. godine. Tvornicu je za 0,5 miliona KM kupila Ortačka grupa ( 40 članova su radnici i menadžment preduzeća). Nominalna vrijednost 67 posto državnog kapitala iznosila je 7,1 milion KM, ali je kupac dobio preduzeće jer je obećao 1,5 miliona KM investicija, zadržavanje 259 radnika. Sve obaveze izvršili su do 2009. godine.

Iako se Krivaja uglavnom spominje u negativnom kontekstu, međutim, tehničko-tehnološka cjelina "Metalna industrija", prema pokazateljima APF-a a nakon kontrole izvršenja kupoprodajnih ugovora u Federaciji, uspješno je prodata.
Kupac je Ortačka grupa Seting i Sliško iz Žepča, te Matrix iz Zavidovića. Za 950.000 KM su 2007. godine kupili preduzeće, obećali zapošljavanje 71 radnika i 900.000 KM investicija. Prema izvještaju APF-a sve obaveze je kupac izvršio do 2009. godine.

Do pocetka rata u BiH, Natron je bio najveci proizvođač natron papira i ambalaže na Balkanu te među vodećim proizvođačima u Evropi. Turska kompanija Kastamonu Entegre članica Hayat grupe, 2005. godine kupila je 70 posto vlasničkog udjela u fabrici Natron u Maglaju, a do sada su u proizvodnju investirali više od 200 miliona KM. Zaposleno je 900 radnika.

Agencija za privatizaciju u FBiH je dionice u vrijednosti 2, 7 miliona KM, što odgovara 67 posto vrijednosti kapitala „HEPOK“ Mostar“, prodala 2008. godine partnerskoj grupi Amko komerc iz Sarajeva i srbijanskoj firmi Vino župa iz Aleksandrovca. Kupci su se obvezali investirati 25 miliona KM.

Prijedorsko preduzeće MIRA vodeći je proizvođač konditorskih proizvoda u Bosni i Hercegovini, iako samo 18% svojih proizvoda plasiraju na domaće tržište.
Od 2001. godine posluju kao akcionarsko društvo, a 2003. godine Kraš d.d. Zagreb postaje većinski vlasnik, s učešćem od 75,67 posto kapitala.

ACCOUNT ANKETA: Korupcija u procesu privatizacije ima presudan uticaj

Šta o rezultatima privatizacijskog procesa, legislativi, te preporukama za efikasniju privatizaciju u BiH kažu: u Agenciji za privatizaciju FBiH (APF), Investiciono razvojnoj banci(IRB) RS (IRB od 2007. godine preuzima nadležnost od Direkcije za privatizaciju RS), u Uredu za privatizaciju Vlade Brčko distrikta, kantonalnim agencijama za privatizaciju, te menadžeri 35 privatiziranih i 35 neprivatiziranih preduzeća.

U istraživanju je sudjelovalo 141 preduzeća/agencija, a odgovori u dijelu ispitivanja koji se tiču preporuka za poboljšanje procesa, odnosno markiranja nedostataka, kao generalni problem ističu nedovoljnu kontrolu kupoprodajnih ugovora, nepripremljenost ukupnog konteksta za prodaju preduzeća, te nedovoljne mehanizme zaštite radnika.

- Anketirani u 75 posto slučajeva smatraju da korupcija u procesu privatizacije ima preovlađujući uticaj.

- Na prostoru Federacije samo su u četiri slučaja nadležne agencije dale negativnu ocjenu dosadašnjem procesu privatizacije. U Repulici Srpskoj proces smatraju uspješnim, dok je negativna ocjena stigla iz Ureda Brčko distrikta.

- Ispitanici iz neprivatiziranih preduzeća u 75 posto odgovora smatraju da privatizacija ne bi poboljšala poslovanje njihovog preduzeća.

- U privatiziranim preduzećima su kao neke od ključnih smetnji poslovanju nakon privatizacije naveli: korupciju u državnim organima, nezainteresiranost akcionara za sudbinu preduzeća, način upisa vlasništva nad nekretninama, složen birokratski aparat, nerad političara, složenu političku situacija u zemlji, visoke poreze.
U Brčkom menadžmenti nijednog preduzeća nisu željeli sudjelovati u ispitivanju.

- Ukupno 79,3 posto odgovora iz privatiziranih preduzeća kaže da je sadašnja legislativa koja se tiče procesa privatizacije loša.

- Kao uzroke za loše rezultate privatizacije identificirali su odgovornost agencija, loše napisane kupoprodajne ugovore, nedostatak kontrole poštivanja kupoprodajnih ugovora, neodgovorne pojedince.

- Prema podacima prikupljenim u ovom istraživanju niti jedno tijelo za provedbu privatizacije ne posjeduju podatke o broju preregistriranih ili ugašenih privatiziranih preduzeća.

- Ključne preporuke koje su anketirane nadležne agencije dale za poboljšanje procesa privatizacije odnose se izmjene zakona o preduzećima, izmjene pravilnika o kontroli izvršenja kupoprodajnih ugovora.

- Ispitanici u privatiziranim i neprivatiziranim preduzećima uglavnom smatraju kako treba tražiti čvršće garancije kupca za investicije i zapošljavanje.

(ACCOUNT)

Izvor: http://zurnal.ba/novost/17036/veliko-istrazivanje-10-najvecih-privatizacijskih-pljacki-u-bosni-i-hercegovini-

doc

Izmiče vlastima
Siva ekonomija: Stvarni BDP veći je 43 milijarde kn od prikazanog
slika

Sve članice Europske unije od iduće će godine u svoj bruto nacionalni proizvod morati uvrstiti i prihode od prostitucije i prodaje droga! Proizlazi to iz direktive Europskog parlamenta i Vijeća Europe koja će članice EU početi obvezivati od jeseni sljedeće godine.

Hrvatski bruto domaći proizvod puno je veći u stvarnosti nego što ga prikazuju službene statistike Državnog zavoda za statistiku, i bez uračunanog prihoda od nelegalne trgovine cigaretama, alkoholom, drogom i prostitucije.

U potpunoj magli

Hrvatski BDP je 2012. službeno iznosio 43,9 milijardi eura, odnosno oko 329 milijardi kuna, ali stvarna veličina hrvatske ekonomije iznosi 49,6 milijardi eura, odnosno 372 milijarde eura. Stvarni hrvatski BDP veći je 43 milijarde kuna od službeno prikazanog.

Naime, u hrvatskom BDP-u uračunan je i udio sive ekonomije od 15 posto. No, istraživanja pokazuju da je taj udio dvostruko veći. Austrijski ekonomist Friedrich Schneider sa sveučilišta Johannes Kepler u Linzu izračunao je da udio sive ekonomije u Hrvatskoj iznosi 30 posto, po čemu su od Hrvatske gore samo Rumunjska i Bugarska.

Ako se isključi 15 posto sive ekonomije, legalno ostvareni bruto društveni proizvod u Hrvatskoj iznosi 38,17 milijardi eura. To je osnovica na koju sada treba uračunati 30 posto sive ekonomije, a ona iznosi 11,45 milijardi eura. Dakle, stvarni hrvatski BDP iznosi 49,6 milijardi eura.

Najveći prostor za sivu ekonomiju je u graditeljstvu, trgovini, uslugama i ribarstvu. Kad je riječ o bivšim komunističkim zemljama, Schneider kaže da je siva ekonomija važan socijalni amortizer jer poboljšava životni standard običnog čovjeka. Ljudi ne rade na crno da bi novac stavljali na stranu, već da bi preživjeli. U manje razvijenim i bivšim komunističkim državama udio sive ekonomije iznosi oko visokih 30 posto, a u razvijenijim ekonomijama poput Austrije ili Švicarske oko osam posto BDP-a. No, kriza je i kod njih, procjenjuje taj autor, zadnje dvije godine donijela povećanje udjela sive zone za približno jedan posto.

– Potpuno smo u magli što se tiče BDP-a i to što projiciramo je potpuno upitno. Uopće je pitanje kako voditi ekonomsku politiku ako ne znamo kolika je razina i smjer promjene realnog BDP-a. Nažalost, vraćamo se u sferu "osjećaja", kao u devedesetima, prije uvođenja metodologije obračuna kvartalnog BDP-a, kada je postojala samo procjena godišnjeg BDP-a – komentirao je na svom blogu ekonomist Ante Babić, koji je radio na metodologiji izračuna BDP-a.

Osnovica za analize

A BDP je glavni pokazatelj i osnovica za sve analize o ekonomskom stanju u nekoj zemlji. Kroz BDP se gleda razina javnog duga, deficita proračuna... i po tome EU sudi o stabilnosti neke ekonomije. Primjerice, iskazani hrvatski BDP po stanovniku od 10.300 eura ne odgovara stvarnom stanju. Kada se doda siva ekonomija, naš BDP po stanovniku je 11.600 eura.

http://www.vecernji.hr/kompanije-i-trzi ... nog-593118

Vrlo važna tema o kojoj se dovoljno ne raspravlja.

Da je stanje u RH onakvo kakvo kaže službena statistika već bi letjele glave.

Ali ljudi se snalaze.

A to nije evidentirano.

To je po meni i veliki kočničar odlučnih reformi i promjena. Nije nam toliko dobro da bi bili zadovoljni, niti nam je toliko loše da bi nas se prisililo na radikalne promjene.

Tu smo negdje zapeli u limbu.

doc

BDP 2012. godine službeni

329 milijarde kuna
43,9 milijarde eura
59,8 milijarde dolara

BDP 2012. godine sveobuhvatni

372 milijarde kuna
49,6 milijarde eura
67,3 milijarde dolara

BDP 2012. godine službeni po stanovniku

76 781 kuna
10 300 eura
13 960 dolara

BDP 2012. godine sveobuhvatni

86 816 kuna
11 600 eura
15 780 dolara

Nominalno. Trebalo bi i paritetu kupovne moći staviti.

HercegBosna.org

Gospodarstvo: opća tema

Online