Ma i nije čak, Opara je stvarno rekao da će umrijeti

Svi ćemo umrijeti jednog dana.

Mostov kandidat za gradonačelnika Splita - punih 27 godina, fotograf i apsolvent digitalnog marketinga !



Most u Splitu danas nije ništa drugo nego politička kulisa. Bez baze, bez kadrova, bez ikakvog stvarnog utjecaja, a s ambicijama koje vise u zraku kao prazna parola. Ono što je nekad bio autentičan prosvjed protiv korupcije i stranačkih uhljeba, sada je samo blijeda kopija samih sebe.

Kandidirati balavca od 27 godina, Franka Kelama, za gradonačelnika Splita, najbolji je pokazatelj gdje su Mostu danas granice. Ne zato što su protiv njega svi, nego zato što sami više nemaju nikoga. Kad ostaneš bez ozbiljnih ljudi, kad ti svi koji nešto vrijede okrenu leđa, onda ti preostaje gurnuti "mladog perspektivnog" lika jer nemaš drugo lice za plakat.

Problem je što Split nije poligon za vježbanje. Ovaj grad se davi u problemima – promet, turizam, stanogradnja, demografija – a Most se ponaša kao da je i dalje studentska udruga za moralno dociranje. Njihovi "programi" su zapravo spisak dobrih želja bez ikakvog znanja kako se to provodi. "Besplatni vrtići", "parkovi", "transparentnost" – sve je to lijepo za reći, ali s čim? S kim? Kako? Ti odgovori ne postoje.

Most se već godinama ponaša kao dežurni komentator. Nikad odgovorni za ništa, ali uvijek najglasniji kad treba kritizirati tuđi rad. Kad god su imali priliku nešto konkretno napraviti, pokazali su ili neznanje ili politički autizam.
U konačnici, Most je u Splitu sam sebi zapečatio sudbinu. Vječna oporba, bez ljudi, bez ideja, bez snage. I što je najgore – bez samokritike.
Postali su ono protiv čega su se nekad borili: marginalni politički uhljebi, s razlikom što su uhljebili sami sebe u svoje iluzije.

Željko Kerum nije običan bivši gradonačelnik. On je simbol modela vladanja u kojem se javna funkcija koristi kao produžena ruka privatnog interesa. Tijekom njegova mandata Split je postao poligon za pogodovanja, nepotizam i političku trgovinu kakvu do tada nismo vidjeli u tako otvorenoj i beskrupuloznoj formi.

Kao gradonačelnik, Kerum je Split tretirao kao vlastitu imovinu. Njegovi projekti rijetko su imali dodir s urbanističkim planovima, strukom ili interesima građana. Najveći simbol te politike bila je Zapadna obala – projekt betoniranja šetnice bez suvisle vizije osim one da “bude moje”. Još veći otpor izazvao je pokušaj izgradnje hotela i restorana na Prvoj Vodi, unutar Park-šume Marjan. Taj projekt zaustavili su prosvjedi i medijski pritisak, ali ne zato što je Kerum shvatio pogrešku, već jer nije mogao drugačije.

Kako su Kerumove firme počele tonuti, na scenu stupa Igor Sapunar, njegov nećak, kao ključna figura za "sanaciju štete". Kroz tvrtku Coast d.o.o. preuzima atraktivne nekretnine koje su bile u vlasništvu Kerumovih firmi. Formalno, radilo se o otkupu potraživanja kroz stečajne postupke, ali suštinski to je bio manevar kako bi imovina ostala u obitelji, bez stvarnog financijskog tereta. Poslovni prostori kod HNK, zemljišta na Braču i Zagrebu – sve je “vraćeno” pod obiteljsku kontrolu.



Jedan od najočitijih primjera nastavka te prakse bila je koncesija za plažu Bene. Iako su prethodne Kerumove firme iza sebe ostavile dugove, firma povezana sa Sapunarom dobila je novu 15-godišnju koncesiju. Tvrtka bez zaposlenih, bez prometa, ali s prezimenom koje otvara vrata. Sustav pogodovanja bio je toliko jasan da nije trebao ni skrivene radnje – bilo je dovoljno imati prave veze. Grad je šutio, politika je šutjela.

Slična priča nastavlja se s projektom izgradnje POS stanova na splitskoj Kili. Zemljište povezano s Kerumovim interesima, građevinske dozvole ishođene upitnim kanalima, inspekcija koja zatvara gradilište – ali Sapunar i dalje bez posljedica. Model je ostao isti: kroz privatne firme iznova preuzimati javne projekte za osobni interes, bez odgovornosti.

Goran Sapunar, brat Igora, također nije ostao izvan tih krugova. Njegova tvrtka Fornix dobila je posao proizvodnje dijelova za BMW, nakon što su iz AD Plastika nestali projektni nacrti. Tvrtka posluje iz prostora u vlasništvu Kerumove obitelji. Transparentnost tog posla nikada nije razjašnjena, ali u Splitu to nije izazvalo pretjerano čuđenje. Već poznat obrazac: ako si "naš", vrata su otvorena.



Ne smije se zaboraviti ni uloga Nevenke Bečić, Kerumove sestre, koju je postavio za predsjednicu Gradskog vijeća. Bez političkog iskustva, bez ikakvih referenci, Bečić je postala simbol nepotizma i predmet javne sprdnje. No, ta instalacija bila je samo logičan nastavak Kerumove politike u kojoj su funkcije služile isključivo za osobnu lojalnost i zaštitu privatnih interesa.

Cijeli Kerumov mandat bio je isprepleten uhljebljivanjem kadrova bez stručnih kompetencija, zapošljavanjem rodbine i prijatelja, te korištenjem gradskih poduzeća kao sustava nagrađivanja podobnih. Split je u tom razdoblju izgubio svaki profesionalni standard upravljanja. Gradska imovina postala je politička moneta za održavanje osobne moći.

Za razliku od drugih političkih struktura koje pogodovanja skrivaju iza procedura, Kerum je to radio otvoreno, bez lažne pristojnosti. Funkcija gradonačelnika bila je samo sredstvo za zaštitu vlastitog poslovnog interesa. Obitelj, prijatelji, poslovni suradnici – to je bio njegov "tim".

Unatoč brojnim aferama, nikada nije dočekao pravomoćnu presudu. No, ostavština njegove politike jasno se vidi u devastiranom gradskom prostoru, u projektima koji su služili nekolicini, dok su građani dobivali mrvice. Njegov model nikada nije ozbiljno demontiran, samo se transformirao u suptilnije oblike.

Željko Kerum i krug oko njega, uključujući obitelj Sapunar, ostaju trajni primjer kako jedan grad može biti talac privatnih ambicija pod krinkom "narodnog čovika".

Tomislav Šuta nije političar s vizijom. Nije stručnjak s iskustvom. On je čovjek od zadatka. Njegova zadaća nije voditi Split, nego štititi HDZ-ovu interesnu mrežu koja ovaj grad tretira kao vlastitu prćiju. Njegov profesionalni put savršeno pokazuje kako ta mreža funkcionira.

Godine 2018. postavljen je za direktora splitskog Vodovoda i kanalizacije (ViK). Nije prošao nikakvo ozbiljno natjecanje za tu poziciju. Njegovo imenovanje nije rezultat stručnosti, nego političkog dogovora. HDZ-ov kadar za HDZ-ovu firmu. Tu počinje i završava cijela priča.

Ubrzo nakon dolaska, ViK postaje alat za uhljebljivanje HDZ-ovih kadrova. Bez javnih natječaja, bez transparentnosti, Šuta zapošljava desetke ljudi, među kojima su članovi obitelji i stranačkih kolega. Ključni trenutak: sve to radi neposredno prije stupanja na snagu Zakona o vodnim uslugama, koji bi takve prakse spriječio. Dakle, svjesno i namjerno koristi zadnje trenutke pravnog vakuuma za jačanje stranačke klijentelističke mreže.

Ali to nije kraj. ViK se godinama guši u problemima s infrastrukturom. Cijevi pucaju, gubici vode su rekordni. Dok građani ostaju bez vode, Šuta otvara nova radna mjesta za stranačke ljude. 400 zaposlenih nije dovoljno. Pokušava uvaliti još troje HDZ-ovaca, usred javnog pritiska i financijskog kaosa.

Vrhunac političkog bezobrazluka bio je višemilijunski natječaj za nabavu vodomjera, kojeg Državna komisija poništava zbog jasnog pogodovanja unaprijed odabranom dobavljaču. Natječajna dokumentacija pisana je tako da isključuje konkurenciju. Ovo nije nespretnost. Ovo je HDZ-ova praksa dovedena do automatizma.

Kad gradska vlast pokuša smijeniti Šutu, jer su ViK-ovi rezultati katastrofalni, on igra ulogu žrtve. Tvrdi da ga žele smijeniti "jer je HDZ-ovac", svjesno ignorirajući činjenicu da je osnovni razlog – nesposobnost i pogodovanje. Nema nijednog ozbiljnog argumenta u svoju obranu. Samo bijeg u stranačku retoriku.



I onda – HDZ ga kandidira za gradonačelnika Splita. Zašto? Jer im treba čovjek koji neće dirati u postojeći model funkcioniranja. Nisu mu ni tražili rezultate. Bitna je lojalnost. Šuta odgovara savršeno: poslušan, bez osobnog političkog autoriteta, bez opasnosti da će ikada biti samostalan.

Njegova kampanja je parodija. Dronovi mu ispisuju ime po nebu, vatromet, lažna obećanja o stanovima za 300 eura. Nema riječi o vodovodu, nema riječi o dugovima, nema riječi o stvarnim problemima Splita. Sve se svodi na vizualni spektakl bez sadržaja. Jer sadržaj bi otvorio pitanja za koja HDZ nema odgovor.



Poruka HDZ-a ovom kandidaturom je brutalno iskrena: Split nije prioritet. Stranačka mreža jest. ViK, gradske tvrtke, nadzorni odbori – to su pravi interesi koje treba očuvati. Tomislav Šuta je alat za tu svrhu. Nije prijetnja postojećem sustavu. Nije lider. On je jamac da će se sve nastaviti po starom.

Nije slučajno da HDZ za Split nema boljeg kandidata. To nije problem Tomislava Šute kao osobe. To je ogledalo HDZ-a. Kad stranka ostane bez ljudi s imenom, s rezimeom, s autoritetom, gura one koji su spremni klimati glavom. Split u toj računici ne postoji kao grad s potrebama. On postoji kao poligon za uhljebljivanje i pogodovanja.

Šutina kandidatura nije propust. Ona je savršeno logična unutar HDZ-ovog načina funkcioniranja.

Davor Matijević, šef splitskog SDP-a i njihov kandidat za gradonačelnika, dokaz je da se stranka u Splitu raspala do temelja. Čovjek je pod istragom zbog pokušaja prevare starije stranačke kolegice, preko ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nije riječ o nekoj dalekoj, teoretskoj aferi – Matijević je navodno pokušao doći do stanova, zemljišta i čak obiteljske grobnice te žene, iskoristivši osobno povjerenje koje mu je ukazala.

Još gore, kad je priča procurila, pokušao ju je zataškati falsificiranim WhatsApp porukama. Dakle, nije riječ o nesporazumu, nego o svjesnom pokušaju manipulacije javnosti. Namještanje komunikacije kako bi se prikazao u boljem svjetlu, dok ga se sumnjiči za ozbiljno neetično ponašanje. Time je pokazao ne samo manjak političkog integriteta, nego i manjak osnovne ljudske pristojnosti.

U trenutku kad se protiv njega vode izvidi zbog prevare i krivotvorenja, SDP ga ostavlja kao kandidata za gradonačelnika. I to dovoljno govori o stanju stranke. Ako je Matijević njihov najbolji izbor, onda SDP zapravo više ni nema izbor. Toliko su kadrovski i moralno prazni da pristaju na kandidate koji SDP-ovu borbu protiv HDZ-ovog kriminala čine sprdnjom.

Split ima stvarne, konkretne probleme: infrastruktura, javne usluge, demografski pad, loša gradska uprava. A SDP nudi osobu koja rješava osobne interese preko leđa stranačkih kolegica i to pokušava zataškati lažnim porukama. To nije alternativa HDZ-u. To je ista bolest, samo s drugim logom.

Problem nije što je afera isplivala. Problem je što su u SDP-u odlučili to ignorirati. Odluka da ga zadrže kao kandidata nije politička taktika — to je priznanje vlastitog bankrota. Da je bilo tko ozbiljan u toj organizaciji, Matijević bi već bio povučen s liste, jer ovdje nije riječ o podmetanjima konkurencije, nego o vlastitim postupcima.

Ova situacija pokazuje da SDP više nije sposoban razlikovati političku borbu od osnovne pristojnosti. A kad stranka izgubi taj osjećaj, postaje irelevantna. Zato Matijević nije samo osobni problem. On je lice SDP-ove propasti u Splitu.

Ne zato što ga je netko optužio. Nego zato što su sami odlučili da im to ne smeta.

Kako se Kerum ispričao Opari...

Izgleda da se kuhaju nekakvi aranžmani ispod stola, zato mu je odjednom "proradila" savjest.

Predsjednik podružnice Domovinskog pokreta Splitsko-dalmatinske županije.
Prvi po redu DP-ovac na listi za gradsko vijeće HDZ-DP-HDS-HSLS.

Marko Žaja nije nikakav "domoljubni borac" ni "narodni čovjek". On je klasični proizvod splitskog političko-kriminalnog podzemlja. Od Pit Bulla do DP-a, od Kerumove prćije do HDZ-ovih sinekura, Žaja je cijelu karijeru gradio isključivo preko veza, pogodovanja i muljanja.

Krenuo je kao kickboksački trener, ali je brzo shvatio da se u Splitu više zaradi uz Keruma nego uz vreće za udaranje. Njegov "doprinos" gradu vidio se kada su njegovi zaštitari iz Pit Bulla maltretirali Splićane na Matejuški, privatizirajući javni prostor uz prijetnje, uvrede i fizičke nasrtaje. I to ne samoinicijativno — radili su to po nalogu ekipe koja godinama drži grad za taoca: Karamana, Borozana, Jenkija, Keruma. A Žaja je bio njihov operativac, zaštitar krupnih interesa.

Kad je došao trenutak za naplatu lojalnosti, Kerum ga gura u gradske funkcije, uhljebljuje njegove borce kao komunalne redare, bez obzira na to što isti na natječaje dolaze bez osobne i kemijske. Žajin čovjek, naravno, prolazi "po zakonu". Pa tko će ga zaustaviti? Kerum, HDZ, SDP — svi igraju istu igru. Split je njihov bankomat.

Danas, pod krinkom "Domovinskog pokreta", Žaja glumi suverenistu, a u stvarnosti nije ništa drugo nego pijun HDZ-a. Onaj isti HDZ koji ga je izbacio kad je trgovao mandatima bez dopuštenja, pa ga vratio kad su shvatili da im može poslužiti za prljave poslove.

Njegov domet je "politička trgovina": pokušaj preuzimanja javnih ustanova (Športski objekti), kadroviranje svojih ljudi, rovarenje po stranci zbog osobnih interesa. Sadržaja nikad nije ni imao. Nitko nikad nije čuo što Marko Žaja nudi ovom gradu osim sebe samoga.

Da bude jasno: Žaja je lice svega lošeg u Splitu. Nasilje nad građanima, privatizacija javnog prostora, uhljebljivanje, nepotizam, lažni domoljubni PR i besramna politička trgovina.

HDZ-DP-HDS-HSLS KOALICIJA

Split ide na izbore, ali ovdje se ne bira vizija, nego upravni odbori. HDZ-DP-HDS-HSLS koalicija nije politička opcija s programom. To je interesna platforma za kontrolu gradskih resursa. Nema tu strategije razvoja Splita. Ima samo pitanje: tko će dobiti koje radno mjesto, tko upravlja kojom firmom i tko koga mora uhljebiti.

HDZ-ov kandidat Tomislav Šuta tipičan je izbor vrha stranke. Nema karizmu, ali ima poslušnost. On nije lider, on je figura koja garantira da HDZ-ova interesna mreža u Splitu ostaje netaknuta. Ključna mjesta u gradskim firmama, od Vodovoda, Prometa do Športskih objekata, glavni su interes HDZ-a. Riječ je o milijunima eura i stotinama uhljebljenih kadrova. Njihov program? Nastaviti kao i do sada. Betonirati kadrovsku dominaciju. Split kao grad ih zanima samo kao bankomat.

Domovinski pokret u Splitu nema ni ljudi ni ideja. Marko Žaja je njihov glavni operativac, poznat iz afere s privatiziranjem Matejuške uz pomoć svojih zaštitara iz firme Pit Bull. Žaja je personifikacija interesa — on trgovinom mandata i kadroviranjem osigurava svoje pozicije i položaje bliskih ljudi. DP u ovoj koaliciji nije ravnopravan partner, nego HDZ-ov korisni idiot. Svi njihovi "suverenistički" stavovi padaju u vodu kada stignu pregovori o pozicijama. Za vijećnički mandat ili mjesto u upravnom vijeću DP će pristati na sve.

HDS je u Splitu prisutan samo na listama, bez članstva, bez aktivnosti, bez sadržaja. Njihovo mjesto u koaliciji ima svrhu popunjavanja prostora. Predstavljaju se kao "konzervativna snaga", ali u stvarnosti služe za dodavanje "širine" HDZ-ovoj listi. Njihovo stvarno političko djelovanje ne postoji. Oni su administrativna formalnost.

HSLS je od liberalne stranke odavno postao dodatak HDZ-ovim listama. U Splitu, to znači čekanje na nekoliko mjesta u nadzornim odborima i pokojeg savjetnika. Njihova politička aktivnost svodi se na simbolično postojanje, a prava funkcija je trgovina pozicijama unutar koalicije.

Sva četiri partnera u ovoj koaliciji povezuje jedno: potpuna nezainteresiranost za razvoj Splita. Njihove ambicije završavaju na tome tko će dobiti koji gradski posao, tko će upravljati kojim proračunom, i tko će uhljebiti svoje kadrove. Niti jedan od ovih aktera nema ozbiljan plan za promet, mlade, komunalni nered ili devastaciju obale. Split se doživljava kao plijen, a izbori kao formalnost.

Ova ekipa ne planira otvoreno uništavati grad. Njihova snaga je u inerciji. Svjesni su da ljudi više ne očekuju velike projekte. Dovoljno je održavati postojeću mrežu, pobrinuti se da "njihovi ljudi" sjede gdje treba, a građani će ionako šutjeti dok se betoniraju zadnji kvadrati prostora. Gradonačelnik je u ovom aranžmanu irelevantan. Prava moć je u upravnim vijećima, nadzornim odborima i firmama u vlasništvu grada.

HDZ-DP-HDS-HSLS ne nude Splitu ništa novo jer im Split kao grad nije prioritet. Njihov interes su funkcije, sinekure i kontrola nad gradskim resursima. Građani su tek biračko tijelo koje valja jednom u četiri godine uvjeriti u laž o "stabilnosti". U praksi, to je nastavak stare politike — ona u kojoj se grad tretira kao plijen, a vlast kao sredstvo osobnog probitka.

Ipak je boji od svih koje si nabrojao.

Most u Splitu je imao dva velika raspada, pa je logično da ima problema sa kadrovima.

Most u Splitu je gotov. Mrtvi. Kad ti dite od 27 godina bude jedini za plakat, znaš da si bez ičega. Nema ekipe, nema znanja, nema muda. Prazne priče za svoje uši.

Splitu triba radit, a oni bi laprdali. Nisu više ni oporba, samo sjena sami sebi.

Most je danas stranka koja živi na staroj slavi. Počeli su kao iskreni bunt protiv uhljeba i korupcije, ali nisu nikad prerasli fazu “vikat protiv sistema”. Imali su šansu izgradit ozbiljnu alternativu, ali za to treba više od galame – treba znanje, kadrovi i rad. Toga nisu imali.

Kad su ostali bez svojih jačih ljudi, Most se počeo držat za bilo koga tko će im popunit liste i dat privid snage. Zato sad surađuju s lokalnim marginalcima, zato kandidiraju klince bez iskustva. Nije to više ideološki čisto ni strateški pametno, nego čista borba za preživljavanje.

Danas su svedeni na to da održavaju bazu rigidnijih birača, ali bez realne snage za širenje. Postali su ono protiv čega su krenuli: politička forma bez sadržaja.

Centar kao stranka je politički start-up koji je uspješno iskoristio val nezadovoljstva HDZ-om i SDP-om, ali se nikad nije uspio izgraditi kao ozbiljna politička organizacija s kadrovima sposobnim voditi grad ili državu, pa im se cijeli projekt sveo na Puljkove i par ljudi bez ozbiljnog političkog utjecaja.

Puljak ga je zamislio kao projekt za “nove ljude” i “novu politiku”. Realnost? Osim njega i Bojana Ivoševića, nitko ozbiljan nije htio raditi s njima. Nisu izgradili stranku, nisu stvorili ljude. Kadrovski su šuplji. Funkcioniraju kao udruga entuzijasta, a ne kao ozbiljna politička organizacija.

Ivica Puljak vodi Centar kao privatnu firmu. Sve odluke idu kroz njega. Nema stranačke demokracije, nema unutarnje rasprave, nema drugačijeg mišljenja. Tko se ne slaže, leti. Znači, nije problem što je "progresivan" ili "lijevo orijentiran" — problem je što ne podnosi drukčije mišljenje i ne zna kako funkcionira vođenje sustava.

Marijana Puljak je godinama bila stvarni vođa Pametnog, ali nikad nije imala podršku šire baze. Njen stil je bio akademski, sterilni aktivizam, bez političkog instinkta. Nije bila paravan — bila je pokretač, ali bez rezultata. Kad je Centar formiran, logično je bilo da Ivica, koji ima bolji nastup i autoritet, preuzme kormilo. Marijana je ostala dio priče, ali više kao simbol kontinuiteta, bez stvarnog političkog utjecaja.

Bojan Ivošević je slučaj za udžbenik. Dok je bio aktivist, radio je dobar posao na komunalnim temama. Ali, kad je došao na vlast, pokazao je svoje lice. Bahatost, svađe, vrijeđanja, prijetnje — sve to nije više bilo “antiuhljebnički bunt”, nego čisto neodgojeno ponašanje.

Afera s njegovim ocem je konkretan primjer političke prevare. Ivoševićev otac je korisnik gradskog stana. Pravilnik Grada Splita se izmijenio tako da omogućuje osobama poput njegovog oca — koje su već u gradskim stanovima — da tamo ostanu praktički trajno. Ivošević je izravno lobirao da se to riješi "sustavno", no praktično je omogućio da njegov otac ostane zaštićen, unatoč svim pričama o “transparentnosti” i “pravdi”. Znači, javno proziva druge za uhljebljivanje i pogodovanja, dok je iza scene sređivao upravo to za svoju obitelj. Čisti sukob interesa, čisto licemjerje.

Centar je od ideje građanskog otpora postao poslovni model za Puljkove i uski krug lojalista. Nemaju stranačku infrastrukturu, nemaju ljude koji znaju upravljati gradom, nemaju kadrovsku širinu. Sve im visi na PR-u, društvenim mrežama i stavljanju vlastitih fotki po medijima.

Kao start-up koji nije našao tržište, sada se krpaju — od Splita, do par vijeća po Dalmaciji, ali bez šanse za ozbiljniji iskorak.

Realno: Split im je maksimum. Nemaju resurse ni ljude da naprave išta više. Bez Ivice Puljka, Centar ne postoji.

Šta ti je rigidniji birač?

Rigidniji birač je onaj koji je tvrdokorno vezan za jednu opciju, stranku ili svjetonazor, bez obzira na promjene okolnosti, kvalitete kandidata ili realne učinke politike koju ta opcija provodi. To su ljudi koji glasaju "za svoje" bez kritičkog propitivanja, često iz emotivnih, identitetskih ili ideoloških razloga, a ne na temelju stvarnih rezultata ili konkretnih rješenja.

Kod Mosta, rigidniji birači su oni koji su ih zavoljeli kao "antiupravnu" opciju, buntovnike protiv HDZ-a i SDP-a, i ostali im vjerni čak i kad je Most izgubio ozbiljne ljude, kadrove i političku težinu.

Pa i to bi moglo biti dovoljno za vijeće.

Moje procjene za sastav gradskog vijeća:

A.

Centar (Puljak): 10 mandata

HDZ + DP: 9 mandata

SDP + Možemo: 5-6 mandata

HGS (Kerum): 3 mandata

Most: 2 mandata

Nezavisna lista (Jonjić ili Split je naš): 0-1 mandat



B.

Centar (Puljak): 10 mandata

HDZ + DP: 9 mandata

SDP + Možemo: 5-6 mandata

HGS (Kerum): 2-3 mandata

Most: 2 mandata

Nezavisna lista (Jonjić ili Split je naš): 2 mandata

Neće ovo biti herojska priča. Niti tragedija. Ovo će biti pravi politički boksački meč na duge runde.
Ivica Puljak ostaje gradonačelnik Splita. Da, narod mu je dao još jedan mandat. Ali Gradsko vijeće? Ono mu neće dati mir. HDZ, HGS, Most, nezavisni — svi su spremni za borbu, ali nitko dovoljno jak da ga sruši.

I to je Splitova nova realnost.

Proračun neće proći.
Kalkulacije, trgovine, udarci ispod pojasa — sve ćemo gledati. I onda novi izbori za Vijeće.
Rezultat? Gotovo isti.
Kao da gledate snimku prošle utakmice. Nitko nema brojke za prevlast, svi imaju ego.

Puljak će voditi grad s vezanim rukama, ali uzdignute glave. Ne zato što je heroj, nego zato što ne zna drugačije. On će gurati svoju priču — "borim se protiv sistema" — iako je zapravo ušao u fazu gdje održava konflikt jer mu to postaje identitet.

Vijećnici? Njima će svaki pokušaj blokade donositi sitne političke bodove, ali i rizik. Jer Split gleda. A narod se brzo umori od onih koji samo ruše, bez da nude bolje.

U ovoj igri Puljak neće briljirati, ali će preživljavati. Neće biti voljen, ali će biti "manje loš". A to je često dovoljno. Jer Split je naučen na ratove karaktera.

No, pazite: ovo nije stabilnost. Ovo je kontrolirani kaos.
Puljak će voditi grad kao tehnički direktor tvornice u štrajku — sve će raditi, ali ništa novo neće krenuti.

I taj začarani krug može potrajati cijeli mandat.
Ne jer je to dobro. Nego jer su svi previše slabi, tvrdoglavi ili opterećeni vlastitim računima da naprave ozbiljan zaokret.

Split će i dalje imati gradonačelnika koji "vlada bez vlasti" i Vijeće koje "vlada bez ideje".

I to je najprecizniji opis političkog trilera koji nas čeka.

Puljak neće biti pobjednik. Ali neće biti ni poražen.
On će biti ono što sustav dozvoljava: gradonačelnik u pat-poziciji.

A Split?
Split će dobiti politiku kakvu je, realno, i sam stvorio.

Je li ovome Žaji iznad išta u rodu Miljenko Žaja Krojf?

Ulazak u drugi krug više nije upitan, borba će biti tijesna.
Ako želite da HDZ vodi Split udesno, morate ga natjerati da ima s kim.

Jedan od najupornijih i najkonkretnijih skandala koji su obilježili mandat Ivice Puljka vezan je uz upravljanje gradskim kadrovskim stanovima, posebno slučaj Nikole Ivoševića, oca Bojana Ivoševića, zamjenika gradonačelnika. Nikola Ivošević, umirovljeni glumac splitskog HNK, već godinama koristi gradski kadrovski stan, dodijeljen mu temeljem statusa kulturnog djelatnika. Problem je nastao kada je gradska uprava, za mandata Puljka, izmijenila pravilnik kojim se korisnicima kadrovskih stanova omogućilo da i nakon odlaska u mirovinu ostanu u tim stanovima. S obzirom na to da se ova izmjena dogodila upravo dok je Bojan Ivošević obnašao funkciju dogradonačelnika, pojavile su se sumnje u pogodovanje i sukob interesa.

Pročelnica Upravnog odjela za gradsku imovinu, Maja Đerek, tada je otvoreno istupila u javnost tvrdeći da se pravilnik kroji kako bi se pogodovalo pojedincima, uključujući i Nikolu Ivoševića. Đerek je bila vrlo jasna u svojim tvrdnjama: optužila je Bojana Ivoševića za trgovinu utjecajem i sukob interesa, navodeći da je on osobno sudjelovao u kreiranju pravilnika. Istovremeno je predlagala ukidanje kategorije kadrovskih stanova i njihovu prenamjenu za socijalno ugrožene obitelji.

Ova inicijativa naišla je na snažan otpor Puljkove administracije. Ivica Puljak branio je Ivoševića, tvrdeći da izmjene pravilnika nisu bile u njegovoj nadležnosti i da nema ničeg spornog u korištenju stana jer je isti dodijeljen davno prije njegovog mandata. Unatoč tome, kontekst situacije - gdje otac dogradonačelnika zadržava gradski stan zahvaljujući pravilniku kojeg mijenja gradska uprava u kojoj sin ima utjecajnu funkciju - bio je dovoljan da u javnosti stvori percepciju pogodovanja.

Kada je Maja Đerek nastavila ukazivati na sumnjive odluke i nepravilnosti, uključujući i druge slučajeve upravljanja gradskom imovinom, vrlo brzo je suspendirana s funkcije. Puljak je tu odluku pravdao prekoračenjem ovlasti, ali Đerek je tvrdila da je to posljedica njenog inzistiranja na transparentnosti i razotkrivanju interesa unutar gradske vlasti. Nakon suspenzije, Đerek je podnijela kaznene prijave protiv Puljka i Ivoševića zbog nepravilnosti vezanih uz upravljanje imovinom.

Cijeli slučaj dodatno je poljuljao percepciju Puljkove vlasti kao "čiste" i "neovisne". Iako formalno nema pravomoćnih presuda, politička šteta je već bila načinjena: Puljkova upornost u obrani Ivoševića i ignoriranje jasnog sukoba interesa, zajedno sa sankcioniranjem osobe koja je ukazivala na nepravilnosti, ozbiljno su narušili njegov imidž borca protiv klijentelizma.

Puljak i ideologija:

- Uklanjanje spomenika IX. bojne HOS-a

- Prijedlog premještanja spomenika papi Ivanu Pavlu II.

- Uklanjanje štandarca s Pjace

Tijekom mandata Ivice Puljka i Bojana Ivoševića, splitska gradska vlast donijela je niz odluka koje su izazvale jake reakcije javnosti, posebno vezano uz odnos prema simbolima Domovinskog rata, vjerskim obilježjima i javnom prostoru. Tri slučaja su posebno relevantna: uklanjanje spomen-ploče IX. bojne HOS-a, prijedlog premještanja spomenika papi Ivanu Pavlu II. i uklanjanje štandarca s Pjace.

Uklanjanje spomenika IX. bojne HOS-a dogodilo se nakon što je Ivošević, tadašnji zamjenik gradonačelnika, javno izjavio da je on osobno "naredio" njegovo uklanjanje. Premda je postupanje imalo zakonsko uporište jer je spomenik nelegalno izmijenjen, način na koji je Ivošević to prezentirao stvorio je dojam ideološke provokacije, a ne administrativne mjere. Posebno u veteranskim i konzervativnim krugovima, ovakav nastup percipiran je kao neprijateljski čin prema simbolima Domovinskog rata.

Drugi slučaj odnosi se na prijedlog premještanja spomenika papi Ivanu Pavlu II. s Trga Franje Tuđmana na Žnjan, među kupače. Puljkova izjava, doživljena je kao omalovažavanje vjerskog i kulturnog značaja spomenika. Takav nastup dodatno je pojačao percepciju da gradska vlast ignorira senzibilitet većeg dijela građana Splita, koji očekuju neutralno i dostojanstveno upravljanje javnim simbolima.

Treći slučaj vezan je uz uklanjanje štandarca s Pjace. Nakon sudske odluke kojom je naloženo uklanjanje dodatnog natpisa o oslobođenju Splita 1944. godine, gradska vlast odlučila je ukloniti cijeli spomenik. Iako je pravni temelj postojao, način na koji je uklanjanje provedeno izazvao je negodovanje. Radovi su izvođeni bez prethodne javne rasprave, improvizirano, uz optužbe o lošoj organizaciji i nepoštivanju kulturno-povijesnog značaja lokacije.

U sva tri slučaja, politički problem nije bila legalnost odluka, već njihov način provedbe i loša procjena društvenog konteksta. Umjesto neutralnog administrativnog pristupa, gradska vlast se pozicionirala kao arbitar nad simbolima s jakim emotivnim nabojem. Time su stvorili sliku vlasti koja svjetonazorski presuđuje, umjesto da funkcionalno upravlja gradom.

Kumulativni efekt ovih odluka jest daljnja polarizacija javnosti i erozija potpore među umjerenim biračima, koji su očekivali da će Puljkova vlast biti pragmatična i orijentirana na svakodnevne probleme, a ne ideološke prijepore.

Pitao sam ChatGPT, da mi kaže što je Puljak realno napravio za Split i kako ga ocijenjuje.

As se hvali projektima koje su prošle vlasti započele.

Moj glas ide što više može desno u prvom krugu, a poslije HDZ u drugom i neka nam je Bog na pomoći.

Analitička kritika rada Ivica Puljka (2021.-2025.)

1. Ulazni kontekst

Grad Split suočen je s dugogodišnjim strukturnim problemima: zastarjeli GUP (2005.), prometna zagušenost, bespravna gradnja, neriješeni imovinsko-pravni odnosi.

Gradske tvrtke i uprava godinama su bile opterećene klijentelizmom i neučinkovitošću.

Očekivanja javnosti bila su fokusirana na rješavanje prometa, stanovanja, kapitalnih projekata i podizanje komunalne kvalitete života.


2. Postavljeni ciljevi Ivica Puljka

Reforma komunalnog reda i čistoće.

Rješavanje prometne infrastrukture (garaže, rasterećenje prometa).

Strategija razvoja grada do 2030.

Transparentno upravljanje i depolitizacija kadrova.

Veće ulaganje u zelene površine i javne sadržaje.


3. Mjerljivi rezultati (output i outcome)

Infrastruktura:

Završene dvije garaže (Krstarica, Križine) – projekti preuzeti iz prethodnih mandata.

Nadvožnjak u Brzetima – također prethodno planiran.

Dovršetak škole Kamen-Šine – izgradnja započeta ranije.


Komunalni red:

Povećan broj komunalnih redara i inspekcija.

Pojačana kontrola glomaznog otpada, ali bez sustavnog rješenja za divlja odlagališta.


Urbanizam i GUP:

Nisu donesene izmjene GUP-a.

Veliki projekti (Istočna obala, Dračevac) nisu pokrenuti u fazi izvedbe.


Stanovanje:

Nema realiziranih POS projekata.


Upravljanje:

Povećana transparentnost financija (objave ugovora, troškova).

Smjene i imenovanja u gradskim tvrtkama izazvale kontroverze, bez jasnog povećanja učinkovitosti.


Zelene površine:

Ograničeni zahvati na revitalizaciji Marjana.

Nema značajnog povećanja novih javnih zelenih površina.



4. Analiza odstupanja (gap analysis)

Strategijska realizacija ciljeva nije dosegla razinu očekivanja: kapitalni projekti nisu pokrenuti.

Fokusiranost na transparentnost i simbolične mjere (komunalni red, komunikacijski sukobi) nije kompenzirala izostanak infrastrukturnih rješenja.

Nedostatak političke većine korišten kao opravdanje, ali izostala je izrada alternativnih modela za provedbu (javno-privatna partnerstva, EU fondovi, tehnička rješenja).


5. Ključni uzroci ograničenog učinka

Neiskustvo u upravljanju velikim urbanim sustavima.

Slaba operativna kapacitiranost gradske uprave i tvrtki.

Konfliktan stil komunikacije koji je smanjio mogućnost postizanja političkih dogovora.

Nedostatak strategijske provedbene dinamike (projekti su ostali na razini dokumenata).


6. Zaključak

Ivica Puljak u mandatu 2021.-2025. nije uspio ostvariti iskorak u razvoju Grada Splita u pogledu kapitalnih infrastrukturnih projekata, urbanističkog uređenja i rješavanja temeljnih funkcionalnih problema grada. Realizirani su pojedini naslijeđeni projekti male i srednje veličine, dok vlastite strateške inicijative nisu prošle fazu planiranja. Upravljanje je obilježeno povećanom transparentnošću, ali bez operativnih rezultata u ključnim područjima.