Srbi postavili pitanja Pupovcu: Koji čin imate u HV-u i čime ste ga zaslužili?

NAŠA STRANKA na sva ova postavljena pitanja očekuje odgovor od Milorada Pupovca, a također isto očekuju Srbi iz RH i cjelokupna javnost - NAŠA STRANKA, politička stranka Srba u Hrvatskoj, na svoj web stranici prozvala je Milorada Pupovca, potpredsjednika SDSS-a, predsjednika SNV-a i zastupnika u Saboru RH i pozvala ga da odgovori na deset pitanja.

U testu pod naslovom "Milorad Pupovac ima čin pukovnika HV-a, DA ili NE???", čelnika hrvatskih Srba iz Naše stranke pitaju: "U javnosti su se u proteklom vremenskom razdoblju ponovno intezivirali navodi da Milorad Pupovac, potpredsjednik SDSS-a i predsjednik SNV-a, dugi niz godina ima čin pukovnika HV-a te ga NAŠA STRANKA ovim putem javno poziva da Srbima u RH i cjelokupnoj javnosti saopći i objelodani podatak, ima li doista čin pukovnika HV-a?

Kako je Milorad Pupovac uspio steći i na koji način, časnički čin u HV-u, nismo to do sada od njega nikada javno čuli, te ga ovim putem pozivamo da napokon ovu 'javnu tajnu' sam u javnosti objavi i objelodani odnosno istu službeno potvrdi ili eventualno demantira. Postavljamo sljedeća otvorena pitanja Miloradu Pupovcu:

1. Koji točno časnički čin imate u HV-u i otkad?
2. Čime ste ga zaslužili i na koji način?
3. Jeste li ga zaslužili na ratištu ili zbog 'nečeg drugog'?
4. Ako ste ga zaslužili zbog 'nečeg drugog', konkretno zbog čega?
5. Tko Vas je i na čiju inicijativu unaprijedio u časnički čin HV-a?
6. Što će Vam časnički čin u HV-u?
7. Jeste li spomenuti čin kupili, koliko ste ga platili i čime ste ga platili?
8. Ako je poklon ili nagrada, od koga ste ga dobili i zbog čega ste nagrađeni?
9. Jeste li aktivno sudjelovali u pripremama i razradi vojnih akcija HV-a u vremenskom razdoblju 1991.-1995. godine i konkretno kojih?
10. Jeste li imali i koristili privilegije na osnovu tog čina u HV-u i koje?

NAŠA STRANKA na sva ova postavljena pitanja očekuje odgovor od Milorada Pupovca, a također isto očekuju Srbi iz RH i cjelokupna javnost. Iskreno se nadamo da ćemo uskoro dobiti potvrdu ili demanti ovog navoda od strane Milorada Pupovca i da nećemo svi zajedno ostati uskraćeni za ovaj podatak kao što je to sve donedavno bio slučaj sa doskorašnjim i dugogodišnjim potpredsjednikom SDSS-a Mirkom Raškovićem (sadašnjim zamjenikom župana Šibensko-kninske županije) koji nikada nije do današnjeg dana, ni demantirao, a ni potvrdio podatak da je dugi niz godina primao vojnu (braniteljsku) mirovinu MORH-a. Imali smo priliku vidjeti na temelju čega je imenovani istu stekao i kako je sve to izgledalo u njegovom slučaju.

Interesantno je i krajnje zanimljivo da na javni poziv NAŠE STRANKE nije to nikada učinio, niti se udostojio demantirati, njegov predsjednik stranke Vojislav Stanimirović. Sada smo se svi zajedno napokon uvjerili da Mirko Rašković nije imao što demantirati, a nije imao ni hrabrosti da javno prizna, pa je u njegovom slučaju svo vrijeme ipak bila prisutna ona narodna; šutnja je znak odobravanja. Poštovani članovi, simpatizeri i posjetitelji naše web stranice, vjerujemo da ćemo svi uskoro imati priliku zajedno da vidimo kako će istina izgledati u ovom slučaju, kada je Milorad Pupovac u pitanju."

Autor: maxportal/mp
http://direktno.hr/en/2014/medijski_par ... %BEili.htm

Čin je zaslužio jer je zagovarao podjelu BiH.

Pupi je mentor u Kumrovackoj političkoj skoli ovog izdajnika i svinje u ljudskom liku bravara špijuna Raskovica.

Pupi je Engleski pitomac iz ergele službe sa Temze. Kao Jovic Zoki Karadjordje Mesic Pusic bata i seka Opacicka Terselicka Lignjoslav. Raspoređeni na obe strane. Teza i antiteza. Naivan puk neshvatljiv igru i maskaradu dok ga nemilice pljačkaju i guraju u dužničko ropstvo. Tako je i u Srbiji i drugim kolonijama NJ.K.V.
Sa elementima u inozemstvu tipa Ministar i sličnih medijsko tajkunskih agenta od uticaja.
Tipa Todoric Tedeski koji su upravitelji kapitala skrivenih banaka i hedz fondova.

Ta politika je perfidno uperena protiv celokupnog Srpskog interesa. U Milogori se zna njen eksponent.

Pretpostavljam da vi Srbi imate efikasan odgovor na sve to.

Srbija RUSKA GUBERNIJA i PROTEKTORAT.
,
Dati 5 baza. Niš sada je polu baza u vidu Ruskog humanitarnog centra Kopaonik Sombor.
Mrkonjic i najzad nije na UNI. Sa ful atomsko neutronsko hidrogenskom potencijalu.

Za odvraćanje. Uz hapšenje pete kolone u Srbiji konfigiskacije svega preko 5 mil evra od Tajkuna i bogataša.

CELOKUPNA KONFISKACIJA zemalja NATO ZLOČINACA KOJI SU UČESTVOVALI U AGRESIJI 99.

KONFISKACIJA TVRTKI BANAKA ORANICA. Za ratnu štetu od 100 milijardi evra.
Uz ODJEB plaćanja dugova i kamata.

Mile Pupovac - Srbin po zanimanju.

Etnobiznismen.

Dok se mudraci klanjaju Isusu, hrvatski politički vrh kleči pred Miloradom P.
Autor: Marko Ljubić, 07. Siječanj 2016.

Slaviti Božić nema nikakve veze s ovim što godinama organizira srpski političar u Hrvatskoj, Milorad P., njegova stranka SDSS, te dio pripadajućih institucija hrvatskih Srba pod zajedničkim nazivom – SNV.

Je li prijam Milorada Pupovca i SNV-a na pravoslavni Badnjak uistinu događaj početka godine, kako ga jednoglasno najavljuju sve nacionalne televizije u Hrvatskoj ili je prvorazredan – nacionalni debakl hrvatskoga samopoštovanja?

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/d ... iloradom-p

Etnobiznismen koji selektivno koristi vlastiti etnos za promicanje hibridnog srbojugoslavenstva, tekovina NOB-a, naslijeđa titoizma, partizanskih zločina i marksističke agende.

Nadam se da će njegovi sunarodnjaci u RH to prepoznati u što skorije vrijeme i okrenuti se izgradnji neke zdravije manjinske nacionalne opcije, koja će raskrstiti s tim glupostima.

Evo što je Pupovac napisao u pismu predsjednici Grabar-Kitarović



30.11.2015., Knin

U Knin su doputovali Vojislav Stanimirovic i Milorad Pupovac kako bi raspravili status i situaciju oko saborskog zastupnika Mirka Raskovica.

AUTOR: Hina

Predsjednik Srpskog narodnog vijeća (SNG) Milorad Pupovac uputio je predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović pismo u kojemu upozorava na jačanje atmosfere netolerancije i poruka mržnje prema političkim, etničkim i drugim manjinama u Hrvatskoj, ocjenjujući kako bi to moglo ugroziti elementarna demokratska dostignuća, političku stabilnost i društvenu sigurnost.


U pismu ističe kako proteklih tjedana sa zabrinutošću prati narastanje atmosfere netolerancije i poruka mržnje prema političkim, etničkim i drugim manjinama u Hrvatskoj, što je, ocjenjuje, postalo posebice uočljivo nakon formiranja i izbora nove Vlade.

"Neki na političke rasprave o Vladi i njezinu programu odgovaraju kampanjom netolerancije i mržnje, a neki poruke pojedinih članova Vlade i Sabora doživljavaju kao poticaj i podršku za tu kampanju", ističe Pupovac u pismu.

Time se, upozorava, pred našim očima razara godinama, desetljećima građena tolerancija i priznavanje političkih i identitetskih razlika, što bi moglo ugroziti elementarna demokratska dostignuća, političku stabilnost i društvenu sigurnost u našoj zemlji.

U protekla dva-tri tjedna više je javnih osoba, novinara, glumaca, režisera, vjerskih vođa, političara, aktivista za ljudska prava i nevladinih organizacija doživjelo prijetnje i izljeve govora mržnje, upozorava Pupovac, među kojima novinarka Mirjana Rakić, predsjednica Vijeća za elektroničke medije; glumica Nina Violić i redatelj Oliver Frljić, "dok se mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije i njegova crkva u Zagrebu proglašavaju zločinačkom i spremnom na zločine u svakom trenutku".

Vojislav Stanimirović, predsjednik Samostalne demokratske stranke srpske stranke, i njegova supruga postali su predmetom "gnusnog i lažnog" dovođenja u vezu s ratnim zločinima unatoč opetovanom stavu Državnog odvjetništva o neosnovanosti takvih optužbi, a Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava i Antifašističke lige, doživljava da mu se javno u sredinama u kojima živi (Zagreb i Rogoznica), u susjedstvu ističu poruke-presude kao "izdajniku", te su mu sasječene gume na automobilu, ističe nadalje.

Također, anonimnim su pismom Hrvatsko novinarsko društvo i Srpsko narodno vijeće proglašeni "onima koji ne vole Hrvatsku i zloupotrebljavaju medijske slobode i slobode okupljanja povodom vjerskih blagdana za svoje navodno manifestiranje neprijateljstva prema vlastitoj zemlji".

"To su samo neki od primjera kako jezik najmračnijih područja internetskih portala, najmračnijih pivnica pa i najmračnije strane ne tako davne hrvatske i europske povijesti dobiva pravo javnosti i zauzima javni prostor i stvara atmosferu mržnje, straha i sasvim potencijalnog nasilja", upozorava Pupovac. Na meti tog jezika nisu oni koji su lagali ili još uvijek lažu, niti oni koji su krali ili još uvijek kradu, a niti oni koji su doista ubijali ili poticali na ubijanje, već oni koji su na ovaj ili onaj način svoje djelovanje i dobar dio svog života posvetili borbi protiv svega toga, ocjenjuje.

Sve to ne piše zbog sebe, ističe Pupovac, jer "koliko god strašno bilo, to je daleko od onog što su ratnih godina doživljavali brojni Hrvati i Srbi (uključujući i meni najbliže srodnike), gubeći živote, zdravlje, najbliže, domove i zavičaje".

"Pišem zbog toga da bih pitao – koji je to razlog, državni ili stranački, koji bi mogao opravdavati ponovno proizvođenje neprijateljstva, netolerancije, mržnje i sasvim mogućeg nasilja u našim životnim sredinama i našoj zemlji uopće? Koji je to razlog da se nakon tolikih strahota i historijskog nazadovanja koje su neprijateljstva, netolerancija, mržnja i nasilje donosili Hrvatskoj isti ponovo oslobađaju i počinju gospodariti javnim mnijenjem i umovima pojedinaca i grupa? Pišem zbog toga da bih pitao – koje dobro ovo može donijeti bilo kome pojedinačno i zemlji u cjelini?", stoji u Pupovčevu pismu predsjednici.

Odgovore na ta pitanja moraju dati "oni koji su politički čuvari ustavnosti i zakonitosti", smatra, "posebno zbog toga što oni koji iz svjetonazorskih, stranačkih ili trećih razloga ne pokazuju naznake za zaustavljanje već za daljnje jačanje kampanje netolerancije i mržnje".

"Ničije odsustvo potrebe da se potraži odgovore na ova pitanja i o njima progovori javno neće biti vrednovano iz današnje i sutrašnje perspektive kao naše koji smo prisegli na Ustav i koji imamo obavezu da čuvamo najbolje od onog što smo naslijedili te naše društvo čuvamo od najgoreg koje mu iz istog tog naslijeđa prijeti", zaključio je Pupovac u pismu.

Pismo nije objavljeno u javnosti niti na mrežnim stranicama SNG-a jer "nije mišljeno kao javno", kazao je Pupovac za Hinu, ali je nakon što je ipak dospjelo u neke medije, pristao je njegov sadržaj učiniti javno dostupnim.

Poštovani gospodine Pupovac,

S uvažavanjem sam pročitala Vaše pismo, u kojemu ste izrazili zabrinutost zbog narastanja „atmosfere netolerancije i poruka mržnje prema političkim etničkim i drugim manjinama u našoj zemlji“.

U vrijeme svoje službe u državnoj upravi, a posebno u vrijeme dok sam bila ministrica u Vladi Republike Hrvatske, sudjelovala sam u nastojanjima izgradnje hrvatskog društva na temeljima snošljivosti, odnosno tolerancije, čemu ste i Vi davali svoj doprinos. Bila sam tada uključena u zajedničke napore da manjinama u hrvatskom društvu osiguramo i promičemo najviša ustavna jamstva njihovih prava. Izražavam zadovoljstvo što smo time Republiku Hrvatsku učinili primjernom državom u zaštiti manjinskih nacionalnih, vjerskih i drugih prava na europskoj i svjetskoj razini. Uvjerena sam i danas da je to dobar put kako bismo hrvatsko društvo učinili prostorom snošljivosti i suživota kao aktivnog dioništva svih u nastojanju za promicanjem ljudskih prava, općega dobra i, kako navodite, priznavanja „političkih i identitetskih razlika“.

Uvelike sam suglasna s Vama u tvrdnji da je u hrvatskom društvu porasla nesnošljivost. Posebno snažno osjetila sam to odmah nakon povratka u Hrvatsku u rujnu 2014. godine, nakon šestogodišnjeg izbivanja radi diplomatskih dužnosti, koliko god sam tijekom godina rada izvan Hrvatske bila povezana s Domovinom. Ipak, vrativši se u Zagreb, osjetila sam tada ogromno razočaranje i brigu jer je Hrvatska očito otišla unatrag kad je riječ o međusobnom uvažavanju i poštovanju. Bila sam vrlo neugodno iznenađena sveopćim pesimizmom i vrlo niskom razinom političke komunikacije, kao i neprimjerenim i nadasve neodgovornim etiketiranjem.

Imala sam potrebu i tada to javno isticati. Nažalost, takvo ozračje nesnošljivosti drastično sam doživjela upravo u izbornoj noći nakon prvoga kruga predsjedničkih izbora, kada je bivši predsjednik Vlade Republike Hrvatske izrekao rečenicu „ili mi ili oni“.

Moj program bio je, i danas je, zajedništvo, pa je moje zaprepaštenje bilo tim veće što sam od onih koji formalno prisežu na toleranciju doživjela isključivost i poziv na radikalizaciju političkih razlika, sve do poziva na neku vrstu društvene eliminacije. Želimo li, dakle, govoriti o uzrocima koji su potaknuli „narastanje netolerancije i jačanje poruka mržnje“, ne možemo mimoići takve radikalizirajuće poruke i ne upitati se koliko su one ohrabrivale istomišljenike, kao i neistomišljenike, na slične postupke. Samim time, poštovani gospodine Pupovac, u suglasju s Vama da je u Hrvatskoj porasla nesnošljivost, ipak moram jasno kazati da taj proces nije započeo „nakon formiranja i izbora nove Vlade“, nego mnogo prije. Nažalost, u toj retorici se ustrajava, pa predsjednik sada vodeće oporbene stranke u Hrvatskoj ističe drskost i bezobrazluk kao navodno jedini jezik koji “neki” razumiju, i obećava “pokazat ćemo im što je pakao” (“We’ll give them hell!”).

Stoga je neizbježno upitati se nisu li naposljetku i Vaša osobna negativna iskustava bar djelomice posljedica takvog višegodišnjeg, namjernog ili nenamjernog, stvaranja ideoloških i svjetonazorskih napetosti? Dakako, isto tako želim istaknuti neprihvatljivost bilo kojeg zaoštravanja javnoga diskursa od drugih aktera na političkoj sceni. U tome smislu posebice smatram potpuno neprihvatljivim izvikavanje ustaškog pozdrava “Za dom spremni”, koji šteti nacionalnoj koheziji, državljanskom zajedništvu i interesima Republike Hrvatske.

U svome pismu spomenuli ste kao žrtve „prijetnje i izljeva govora mržnje“ više javnih osoba i organizacija. Osuđujem zajedno s Vama takve postupke. Dužna sam, međutim, ustvrditi da među osobama koje ste naveli ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije. To nikako ne navodim kao opravdanje vrijeđanja ili prijetnji tim osobama, što držim nedopustivim. Smatram međutim kako u prosudbi neželjenih pojava, uzimajući posebice u obzir i činjenicu da proteklih godina tijela državne vlasti nijednom nisu reagirale na takva izrugivanja i provokacije, treba biti objektivan.

Kao hrvatska predsjednica dužna sam štititi dostojanstvo svih građana, svih manjina, no vjerujem da ćete se složiti, i dostojanstvo hrvatskog naroda i vrjednote na kojima je stvorena hrvatska država. Utoliko, kada već, premda izvan potrebnog kritičkog konteksta, navodite spomenute osobe kao one koje su – zaključiti je prema Vašem mišljenju – zadužile hrvatsko društvo, a ipak su izvrgnute prijetnjama i uvredama, što, ponavljam, ne opravdavam, bilo bi jednako potrebno navesti bar neke osobe koje su doživjele uvrede, poniženja, pa i represiju samo zato što su kao hrvatski branitelji, pripadnici drukčije političke opcije ili jednostavno kao hrvatski državljani izražavali svoje mišljenje ili uvjerenje. Kako, primjerice, okvalificirati ono što je nedavno doživio član moje uže obitelji usred Rijeke, da prolaznik pljune na nj’ i dobaci mu „ustašo!“? Vjerujem kako ćete se složiti sa mnom kako takav gest nije izraz snošljivosti. Netko je počinitelja tog akta negativno radikalizirao. Skriva li se taj netko možda iza riječi „tolerancija“ i „suživot“? Ali nije to jedini vidik nesnošljivosti. Osobno imam nažalost gotovo svakodnevno iskustvo da me se izjavama i komentarima diskriminira i diskreditira samo stoga što sam žena.

Želim biti vrlo jasna: onako kako treba osuditi postupke koji su upereni protiv ravnopravnosti, sigurnosti i dostojanstva političkih, etničkih i drugih manjina u Hrvatskoj, tako treba osuditi i sve postupke koji vrijeđaju hrvatski narod i bilo koju većinsku zajednicu. Snošljivost pretpostavlja uzajamnost uvažavanja i poštovanja. Stoga se očite provokacije i vrijeđanje nacionalnih osjećaja hrvatskoga naroda i goleme većine hrvatskih državljana koji vole svoju zemlju ne mogu nazivati „performansima“, „novinarskim“ ili „umjetničkim slobodama“ ili „satirom“. U potpunosti podržavam slobodu govora i umjetničke slobode, uključujući i satiru. Isto tako međutim držim da sloboda izražavanja pretpostavlja odgovornost i da nikada ne smijemo prijeći granicu nakon koje javna riječ postaje sredstvom uvrede drugoga. Kada je jedan hrvatski tjednik u vrijeme dok sam još bila ministrica prenio karikature proroka Muhameda objavljene u stranom tisku, rekla sam tada da se ne slažem s njihovim objavljivanjem jer sloboda izražavanja mora znati razlučiti granicu kada prelazi u vrijeđanje drugih. Isto tako gledam i na uvredljiv tekst u „Novostima“, tjedniku koji izdaje Srpsko narodno vijeće, a financiraju ga hrvatski porezni obveznici, u kojemu se izruguje hrvatska himna. Zar je to, kako njegovo izlaženje opravdava glavni urednik lista, doista „satira“? Podsjetit ću još samo na istovrsnu „satiričku“ zluradost u spomenutom tjedniku zbog pada dvaju Migova HRZ-a, a sve bez reakcije izdavača i nadležnih državnih tijela unatoč evidentnom vrijeđanju osjećaja hrvatskoga naroda. Nisu li i to događaji koji itekako stvaraju kontekst “atmosfere netolerancije”, na koju opravdano upozoravate? Koliko mi je poznato, takvi postupci nisu osuđeni ni od jednog pojedinca ili organizacije koje ste u svom pismu naveli kao žrtve „prijetnje i govora mržnje“, kao ni od jedne druge organizacije ili pojedinca koji se samozvano smatraju čuvarima demokracije i tolerancije.

U svojem pismu napisali ste da se nedavno u Zagrebu u „najgoroj totalitarnoj (fašističkoj) maniri“ ubacivalo letke neprimjerena sadržaja u poštanske sandučiće. Smatram to sasvim neprihvatljivim, ali dužna sam upitati zar je „totalitarna manira“ samo fašistička? Zašto stalno izbjegavamo osuditi komunizam, iako je on ne manje od fašizma nastao i održavao se raznim oblicima zločina i kršenja ljudskih prava, i to desetljećima? Slijedom toga, jednako se postupa kada je riječ o kvalificiranju zločina tijekom i nakon drugoga svjetskoga rata. Ako se, naime, nedjela jedne ratne strane opravdano nazivaju fašističkim zločinima, jer oni to jesu, i ne mogu se ničim opravdati, dok se međutim ratni i poratni zločini druge strane opravdavaju osvetom ili floskulom da „svatko tko je ubijen bez suđenja nije nevin, samo mu nije sudskim procesom dokazana krivnja“, kako smo nedavno mogli čuti od jedne saborske zastupnice, onda je to vrlo zabrinjavajuće i štetno za društveni mir i narodno zajedništvo. Kada se dakle govori o stvaranju atmosfere „mržnje, straha i potencijalnog nasilja“, onda valja imati na umu da izjave poput spomenute ne samo obezvrjeđuju načelo presumpcije nevinosti nego vrijeđaju desetke tisuća hrvatskih, i ne samo hrvatskih obitelji, čiji su članovi mučeni i ubijeni nakon završetka drugog svjetskoga rata. To je okolnost koja tim zločinima daje dodatnu težinu. Moji nona i nono, koji su bili pripadnici partizanskog pokreta, znali su me, srećom, poučiti da razlikujem domoljubni antifašizam, koji jest naša povijesna vrjednota, od mržnje, nasilja i osvete. Treba li podsjetiti na to da za te zločine nitko nije osuđen unatoč brojnim spoznajama o njihovim naredbodavcima i počiniteljima? Nažalost, upravo se to razdoblje hrvatske prošlosti, kako sam pokazala, često zlorabi za jednostrana etiketiranja. Podsjetit ću samo koliko je u proizvodnji ozračja ideološke isključivosti iskorištavana „svastika“ na Poljudu, a da počinitelji, i samim time ni motivi, nisu utvrđeni. Najlakše je lijepiti etikete i diskreditirati i diskvalificirati ljude, ali to nije prihvatljivo i tome ću se usprotiviti.

Kako sam spomenula, moja politička platforma, na kojoj sam dobila izbore, jest zajedništvo, a ne razdor. Želim da svi Republiku Hrvatsku osjećaju kao svoju domovinu i svoju državu, da u njoj mogu ostvariti svoje životne težnje u ozračju građanske ravnopravnosti, snošljivosti i mira. Međutim, isto tako očekujem da tom ozračju svi hrvatski državljani daju dužan prinos, pri čemu posebice smatram odgovornim ljude koji po naravi svoje javne službe imaju veće mogućnosti utjecati na stvaranje javnoga ozračja. Suglasna sam stoga s Vama da posebnu odgovornost u tome imaju i „politički čuvari ustavnosti i zakonitosti“. Očekujem od svih, a posebice od apostrofiranih, da primjenjuju jednaka mjerila u svojim javnim istupima. Očekujem od svih, a posebice od apostrofiranih, da se usprotive provokacijama i iritacijama svih vrsta, jednako onima koje vrijeđaju bilo koju manjinu, kao i bilo koju većinu. Snošljivost i izgradnja suživota stvar je uzajamnog uvažavanja, a ne beskrajnog jednostranog „popuštanja radi mira u kući“ i voluntarističkog ideološkog arbitriranja.

Želim da hrvatsko društvo na temelju istinske snošljivosti, uvažavanja i otvorenosti istini prevlada razdiobe koje ga opterećuju.

Vjerujem stoga da bi otvoren dijalog u političkim i znanstvenim forumima o tim pitanjima i prijeporima pridonio, ako ne jedinstvenim odgovorima, a ono svakako umanjivanju napetosti i širenju demokratske kulture i uvažavanju različitosti. Osobno, rado ću sudjelovati na tematskom okruglom stolu koji bi organizirao Klub zastupnika nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, a koji bi uključio sve koji su zainteresirani za unaprjeđenje ozračja dijaloga, uvažavanja i suživota u duhu državljanskog zajedništva u našoj Domovini. Nadam se da u takvu nastojanju imam Vašu potporu.

S poštovanjem, Kolinda Grabar-Kitarović

TLDR.
Nona i nono?
Jel ovome mjesto ovde?

Procitaj, oprala ga je ki pelenu. Bas onako muski.

I nemoj biti ljubomoran, ta nisan ti ja kriv da moja predsjednica ima vise muda nego komplet srbijanska vlada.

Inace, Metak moj, kako ti to zamisljas.

Srbi-slave cetnike ponajvise, a malo i partizane onako ko fol, ipak su oni kokali cetnike.

Hrvati-moraju slaviti pokolj na Bleiburgu, Jugoslaviju i Pupovca kao najmocnijeg sjora u drzavi.

Dobar si, dobar.

A daj, dokle ta gastarbajterska paranoja, pa otkad sam ja takav? Ne zovu mene džaba Badža Poštenjačina...

Podrška Miloradu Pupovcu.

Je li tko primijetio sličnost terminologije Bošnjaka i Pereca? Etnobiznismen...

Tuta nam je ipak oživio nakon obećanog virtualnog samoubojstava!

A Pupija možeš povest doma, ionako neće više biti 'ustaških' kuna iz državnog proračuna ili jednostavnije:
nema više sisanja državne sise!
Pljuvat po Hrvatskoj i Hrvatima može nastaviti, samo o svom trošku!

počinjem vjerovati da je Tuta zapravo Chuck Norris. toliko se puta virtualno samoubio a i dalje veselo trola po forumu.


nego, pročitah vasceli Predsjedničin odgovor Miletu etnobiznismenu. ouch! mislim da će Miki bit na aparatima malo dulje vrijeme.

Ha-ha-ha!

Tuta ima smisla za humor, ali ipak ovaj prostakluk se nebi trebao tolerirati na ovom Portalu!

Dabome. Nisam Zagorac.

Milorad Pupi i Tuta uskoro gube svoju moralnu i medijsku podporu!

Oba su pala!

Ja se nisam ni ustajo.

VUČIĆ GASI TESLU:
Pupovac od srpskog premijera tražio 15 milijuna eura za spas Tesla banke



Banka “Tesla” osnovana je 2011. godine s namjerom da se povoljnim kreditima i logističkom podrškom omogući održiv povratak srpskih izbjeglica u Hrvatsku. Inicijativu je pokrenulo Srpsko narodno vijeće, a “Tesla” je nastala dokapitalizacijom jedne hrvatske štedionice. Vlada pokrajine Vojvodine je, preko republičkog Fonda za razvoj, uložila 1,5 milijun eura, a Vlada Srbije 1,7 milijuna eura. Dioničari banke kasnije su postale i neke hrvatske tvrtke i pojedinci. Početni kapital od oko 4,5 milijuna eura nije bio dovoljan za uspješan rad, tako da je “Tesla” od starta poslovala s velikim gubicima.

Poslije prve dokapitalizacije, koja je bila privremeno rješenje, Republika Srbija je imala 29,12, a AP Vojvodina 25,96 posto udjela u kapitalu banke.
Odgovornost za loše poslovanje, pored rukovodstva, trebalo je da snose i članovi Nadzornog odbora. Pored Milorada Pupovca, predsjednika SNV, u NO nalazili su se Zoran Pavlović, koji je podnio ostavku, i Biljana Jovanović, koja je bila uhićena tijekom istrage srpske Tužiteljstva za organizirani kriminal pod sumnjom da je, kao predsjednica izvršnog i kreditnog odbora Razvojne banke Vojvodine, sudjelovala u nezakonitom odobravanju 28 kredita i 16 bankarskih garancija poduzećima Dušana Borovice. Pošto krediti nisu vraćeni, pokrajinskom budžetu je nanesena šteta od oko 27 milijuna eura.

https://www.google.ca/url?sa=t&rct=j&q= ... 3tlg0WVqyw

strpati ga u zatvor zbog lopovluka i oduzeti sve... ugasiti banku jer je to bio samo zajeb od kojeg je doticni pokupio maslac...