To bi bilo sjajno.

Ali, to bi bio veći horror film za ove Zelene nego da Tuđman uskrsne.

Ustvari, za njih, zombie movie. Koga Milanović ugrize taj od nedomoljubnog ljevičara postaje domoljubni ljevičar.

U biti, Milanović prati biografiju Tuđmana.

Najkvalitetniji domoljubi i s najviše rezultata, su sa lijeva došli. Ako se mladog Tuđmana može nazvat ljevičarom.

oduzeti Hrvatskoj bilo kakav nacionalni sadržaj, pretvoriti je u državu bez identiteta, po mogućnosti sa što izmješanijm stanovništvom, bez simbola i obilježja, da ih što manje podsjeća na ono što su izgubili.

I naravno, džabalebariti i dalje.

Čitav svoj forumski opus sumirate u rečenicu, sa Muslimanima se ne može, BiH je državlija i treba raspad, to je umjetna tvorevina.

A istovremeno izvališ da ti je SFRJ ok, da ti nije mrska i da nije loše što bi opstala.

To je bilo smeće od države koja je ekonomski bila trula, qurca nismo proizvodili samo šuplje u prazno sa kreditima ,

Hrvatska je tih 50 godina služila kao krava muzara i komunističko leno koje su drugovi krčmili a Hrvati su morali u svojoj vlastitoj zemlji biti kuš.

Nikakva "normalna" , "demokratska", konfederalna" jugoslavija ne bi mogla ni opstati a kamo li funkcionirati, svaki dan bi na vjestima slušao

o tome kako je neko dušmanin, kako ruši SFRJ, kako pravi blokade, isto što sad slušaš za BiH. Svađali bi se kao psi a ništa se dogovorili ne bi nikad.

Država bi propadala i stagnirala, mladi bi iseljavali gore nego sada.

Ideje da je SFRJ trebala opstati zato što smo u cjelini ko bitniji nego razjedinjeni su teška šuplja. SFRJ je bila važna dok je bila blokovska podjela

i opći rat za politički ustroj svijeta. Da je SFRJ nekim čudom to preživila bili bi toliko nebitni da bi zaboravili na nas. Eto Rumunjska ima stanovnikao kao i SFRJ pa ko ih išta bita? Nebitni su.

Malo je rečeno da sam šokiran što ti je Juga ok... ne mogu tu logiku spojiti s tvojim stavom oko BiH.

Nisam osjetio manjak bilo čega jer nisam bio njihov član.

Reko sam meni osobno. Nisam komentirao Hrvate kao narod.

I dobro, ja sam malo za razvoj teme uzeo poziciju đavoljeg odvjetnika, kao što to obično radim.

Ali generalno nemam posebno negativne emocije prema onoj Jugoslaviji masovne izgradnje u doba Tito Kardelj, Jugoslavija se sastojala od skoro samostalnih republika itd., kasnije se sve raspalo i jasno mi je da se cijelo vrijeme savezna razina koristila za pritisak, unutar i usred Hrvatske se stigmatiziralo hrvatstvo i to nije prihvatljivo, i to se jasno moralo rasturiti. Ono s Miloševićem ni ne smatram Jugoslavijom, to je bio državni udar i pokušaj vraćanja Prve Jugoslavije.

Uvijek sam imao dojam da nam je Jugoslavija smetala, ali onako malo (do Miloševića naravno), i da smo napuhali svoje patnje samo da to što prije rasturimo.

Bitan detalj nisi napisao. Koliko si godina imao 1989.-e ?

Ne mogu reć.

Nekad su Milanovići krali mužar, brončani top i sokola, danas eto došla druga vremena.

I Tuđman je nastojao istaknuti elemente nacionalnog kod hrvatskih komunista.

No, ljevica je to olučila odbaciti zbog toga što je primila nove gazde, globaliste i sorošoide.

Danas naglašavaju samo jugo-komponentu partizanije i komunizma.

Za sve koji žele shvatiti Tuđmana preporučam da pročitate njegove knjige, je malo suhoparan i dosta prožet povijesti ali bez toga ga nećete shvatiti kao

intelektualca kao povijesničara, kao partizana i istinskog antifašista ( a ne ove nakaze danas) kao hrvatskog predsjednika i stupa moderne Hrvatske.


Mnogi Hrvatski komunisti su već 1945.te shvatili da su se borili za nešto što nisu htjeli, represivnu vlast i državu gdje će Hrvati uvijek biti

marginalizirani, potčinjeni s etiketom koljača i suradnika nacista. Generali Šibl, Gošnjak, Bobetko, svi su to vidjeli jako rano, neki doduše tek 60.ih

kada je prevršilo svaku mjeru u obliku Rankovičevog velikosrpskog orgijanja.

Ta stara garda Hrvatskih komunista i partizana je stvorila državu, oni su shvatili da su džaba krečili 40-ih i da treba opet prihvatit se posla.

Prvo što su napravili je da su prihvatili ideju pomirbe Hrvatskog naroda ( koje su btw izmislili Ustaše i to ni više ni manje nego ludi Maks Luburić )

i kada je stigla prilika 90-ih pustili su doma svu tu ekipu koja je UDBA ganjala s šmajserima diljem svijeta. Tuđman je znao da bez njih, beez te polovine Hrvatske nema uspjeha, ako se ne pomirimo međusobno nemamo šanse.

Istovremeno je Franjo znao da ne smije sam previše desničarit zato što će poplašit plašljive komunističke strukture vlasti u RH

koje su pod 40 godina komunizma pokupile svu SFRJ antiHrvatsku propagandu, na žalost ih je trebao, bolje da su s nama protiv Velikosrba nego da su protiv nas, i tu upadaju likovi kao Mesić, Perkovič, Manolić...

I onda na samom kraju imamo one miješance, totalno zabludjele hrvatske komunjare koje su 90-ih ostale u JNA da čuvaju jugoslaviju, i svi ovi koji su živjeli od državnih privilegija. Ti su bili i ostali nepopravljivi ali ih Francek nije dirao dok je bio rat iz razloga što bi proustaška desnica kad bi krenula hajka na komuniste vjerojatno ne bi stala dok ne bi tražili ni njegovu političku glavu na pladnju.

Te zadnje dvije skupine je trebao realno odstraniti i lustrirati tamo 97. ili 98. i sad bi bili ziher, ali nije iz njemu samo znanih razloga, očito je zaista vjerovao u tu pomirbu.

A onda je 2000. ta ista ekipa došla na soroš pogon na vlast i do dana današnjeg ne miruju.

Uglavnom.... Milanović je Tuđmanu sličan po tom suverenističkom stavu, cijeni Hrvatsku antifašističku borbu i Tita kao zaslužnog za neke stvari, a opet preziru jugounitariste, JNA, velikosrbe, Hrvate jugoslavene koji optužuju i blat svoj narod, poštuje i razumije desnicu ali ne dopuštaju i odbijaju pretjeran "ustašluk", a ne daju bome ni jugozoboidim gušta s petokrakama.

Naizgled spektar suprotnosti i nelogičnosti ali ima smisla ako se dublje pogleda...

Razika izvornih hrvatskih komunista (Tuđman, Gošnjak, Krajačić, Šibl, Hebrang, Holjevac...) i djece crvene buržoazije je što su ovi prvi jako dobro znali da je u SFRJ štošta toga fejk i suprotno idealima borbe koju su oni vodili. Oni su imali nacionalni osjećaj, ali su se prilagođavali okolnostima.

Ovi potonji su naprosto uhljebljeni i oni su postali žrtva vlastite propagande, tj. tu propagandu su počeli vjerovati i jednostavno postali organske jugoslavenčine jer su u tom sustavu prosperirali. I zato se nikad nisu mogli "prešaltati" na hrvatsku stranu. Ona im nije imanentna.

Tuđman je mislio da su svi komunisti poput njega, samo da neki nemaju hrabrosti javno istupiti protiv režima, ali da su ispod kože za Hrvatsku i kad dođe sloboda da će se to ispoljiti. Kasnije je i sam shvatio da nije tako i da je dio njih skroz mentalno jugoslaviziran. U toj situaicji HDZ skreće udesno, a ljevica u nas postaje sinonim za antinacionalizam.

Bakarić je bio veći Hrvat od svih u Možemo.

Milanović je poput tuđmana, nastoji vratiti ljevici patriotsko obilježje.


Evo vam jedan primjer o čemu pričam - ovo je partizanska verzija poznate pjesme:


Marjane, Marjane, Marjane, Marjane,
Marjane, Marjane, ča barjak ne viješ,
ča barjak ne viješ, ča barjak ne viješ,
ča barjak ne viješ, milu trobojnicu.

Na kojoj se čita, na kojoj se čita
Na kojoj se čita, ime druga Tita.
A na drugoj strani, a na drugoj strani,
A na drugoj strani, naprid Partizani!

A na vrh barjaka, a na vrh barjaka
A na vrh barjaka, zvizda petokraka!
Tko se pod njim bije, tko se pod njim bije,
tko se pod njim bije, kukavica nije,
a 'ko se ne bije, a 'ko se ne bije,
a 'ko se ne bije, bolje da ga nije.

I još jedno slovo, i još jedno slovo,
I još jedno slovo, ime Staljinovo,
I još jedna bratska, i još jedna bratska
I još jedna bratska, živila Hrvatska!

Živila sloboda, živila sloboda,
živila sloboda, Hrvatskog naroda!.

Primjetite kako završava. Stariji znaju da se zadnje dvije strofe NIKADA nisu izvodile u SFRJ. Ok, jasno je za Staljina nakon 1948., ali što se desilo s ostatkom?
E to vam je i stvar s komunistima i partizanima stare garde i sadašnjim soroš-progresivcima, djecom crvene buržoazije.

Da. Ono što Robi ne zna jest da je članstvo bilo obavezno kako bi se napredovalo u vojsci i došlo do direktorskog mjesta.
Za sve ostalo, ne. Posebno ne nakon 60-ih.
Savez komunista je u HR u poznim godinama Jugoslavije imao jako malo članova, bilo je maltene prestiž ne biti član.
Djed mi se demonstrativno iščlanio nakon gušenja Hrvatskog proljeća, odnosno nakon što je propala reforma samog Saveza.
Nitko ga poslije za to nije pitao.

U mojoj obitelji su neki bili članovi NOB-a od ranih 40-ih, pa ni sva njihova djeca, nećaci itd., to nisu bili. U mojoj obitelji velika većina.
Kažem, pogotovo u HR, mlađa i urbana generacija.
Smatralo se da je Savez ljuštura.
I to pretjerano ideologizirana ljuštura. Došlo je do toga nitko tko je držao do sebe nije htio biti član.
Bilo bi zanimljivo pogledati recimo broj članova MH i Saveza i stručnu spremu istih 70-ih godina.

Da, dotakli smo se te prohrvatske struje u prvoj fazi postojanja Titove Jugoslavije. Tu su bili Tuđman, Manolić, Gošnjak, Rukavina, Bobetko... A iznad svih njih jedan moćni Ivan Stevo Krajačić, vladar iz sjene, koji ih je protežirao i na pozicije gurao.
Ta struja, tj preživjeli pripadnici, su početkom 1990ih zapravo i bili ključni igrači stvaranja samostalne i suverene Hrvatske. Zato neki povjesničari smatraju da je Krajačić zapravo bio stvarni otac Hrvatske moderne države.

Zar baš tako?

Možda i nije. Kad čovjek možda bolje razmisli bilo je slično kao danas ako si član stranke na vlasti. Pa te onda prime za uhljeba u neki ured. Dakako za šefovsku poziciju je trebalo biti drug član. Samo članstvo u Partiji nije bilo jamstvo za uspjeh u karijeri isto kao što ni danas to nije pa imamo masu članova stranaka koji su bez posla. :)
Manje su partijci čekali na birou i dobijali su atraktivnije firme i lokacije. Ako je bilo deficitarno zanimanje (npr liječnik) onda se moglo nači posla i bez članstva, ali uglavnom u nekoj zabiti. Glede suficitarnih zanimanja tu ni članstvo nije pomagalo. Isto kao i danas jbg...
Lakše su se dobijali stanovi, stipendije, ljetovanje preko firme... pa onda poznanstva i veze, drugovi su se pomagali međusobno kao i masoni. Povoljniji krediti, bolje ocjene za maloga u školi, svinjska polutka preko reda. :)

Možda nije otac, ali kum svakako

Jezivo je zapravo koliko ljudi iz te i takve ljušture danas dominiraju strukturama. Ili oni osobno ili njihi direktni potomci.

Već smo dočekali NEXT GENERATION kao iz star treka, odojčad komunističke gojenčadi, zlatne djece komunizma, koja danas imaju svoju zlatnu djecu HDZ-a (uglavnom) i SDP-a ( nešto manje).

Na vlasti nam je ili direktni nasljednik partije ili stranka u koju je pola starih partijaša pretrčalo i mi se čudimo kao pura dreku.

Obesmisliti Hrvatsku kao državu i naciju na tek nešto više od skupine platiša poreza koji žive na određenom teritoriju. U svemu drugome nadomjestiti hrvatski narativ jugoslavenskim/ljevičarskim gdje ljudi na "našim prostorima" žive bez zločestih hrvatskih nacionalista i njihovih štetočinskih ideja Hrvatske.

Ipak po pričama sam čuo da se dosta uvjerenih jugosa i regionalaca vraća ne razočaranim iz Srbije i Beograda već gotovo sa slomljenim srcem.

Odu u Srbiju na mjesec dana i kad počnu gledat srpske tv kanale i čitat njihove sulude medije i reality emisije i reality politiku šokiraju se i duboko razočaraju.

Tako da trava im je uvijek zelenija dok ne kroče na nju.

Frend je išao sa yugo možemašima na neki skup u Beogradu. Kaže da su skužili da su prešli hrvatsku granicu po guzicama. Odjednom je počela neravnija autocesta ili točnije autoput. Pa su svi u kombiju komentirali šta je ovo. On se samo cerio sebi u brk.

Ne znam jel to još uvijek tako jer ne putujem za Beograd...

Ne znam. Stevo je navodno uporno tvrdio da Hrvatska nema sredstava da isuši područje Jasenovca da se tamo postavi spomenik, a Gošnjak uletio da će to armija onda da isuši.

I tu su se igrale igrice.

Biti protiv toga da tvoj narod ima nacionalnu državu je baš teška patologija.

Ja se slažem s većinom stvari koje su rečene ovdje.
Ali, ima još jedna stvar. Mnogi ljudi su nostalgični jer prošlost što je dalja, čini se boljom.
A ljudi su razočarani, posebno gospodarskim razvojem.
Kada bi se to riješilo, nestalo bi nostalgije kod mnogih. Naravno, ostalo bi pet posto onih kojima ni tada ne bi bilo dobro, ali to je minorno.
Dakle, kada se govori o ovome treba uzeti u obzir i objektivne mane sadašnjeg vremena.

Ispravak netočnog navoda.
Hrvatski komunisti su prvi put od 11. stoljeća obnovili hrvatsku državnost:

Član 1.
Socijalistička Republika Hrvatska je DRŽAVA utemeljena na suverenosti naroda i na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi te socijalistička samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti.

Socijalistička Republika Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda, država srpskog naroda u Hrvatskoj i država drugih naroda i narodnosti koje u njoj žive.

E sad što je ta država djelila konstitutivnost sa Srbima koji žive u njoj treba zahvaliti jednoj drugoj 'državi',
koja je navijestila rat Americi, Engleskoj i Rusiji,
koja je pobila u Jasenovcu 80 000 ljudi, i još toliko van Jasenovca, koja je slijedila Hitlera i poslije njegove smrti!!

O čemu ti pričaš?

!!!

Kako sam ga zbombao argumentima, ne zna čovjek sad ni kako se zove!!

Dobro je mili. Jesi. Bravo!