A procjene za budućnost su još sumornije.

Naravno za one koji bi osvajali.

Za perspektivu mira su odlične.

Sveučilišta u Mostaru pokazuju da su Hrvati preuzeli inicijativu i dominaciju dok su se nekad davno Bošnjaci nadali i u Mostaru poklopiti Hrvate.

Bošnjački lider Zlatko Lagumdžija otkriva pozadinu Bošnjačkog proljeća.

Bošnjaci sami zapalili svoja područja, a optužuje druge da su to organizirali kako bi ih prisilili "da Hrvatima daju treći entitet".

A zapravo im nedaju ni osnovna prava poput javne televizije na hrvatskom jeziku ili pravo izbora svojih predstavnika.

FAHRUDIN RADONČIĆ:
'Ne smeta im Davutoglu, a smeta Milanović u Mostaru'

Nisam siguran što je korisno turski ministar mogao napraviti u BiH

Strah od vlastitog naroda

Kako gledate na to da su se prosvjedi uglavnom zadržali u većinski bošnjačkim županijama?

– Nesporno je da je bošnjačka populacija prljavim privatizacijama najviše uništena. Nekadašnji veliki industrijski sustavi su srušeni, a posljedica su toga stotine tisuća ukinutih radnih mjesta. Usto u mnogim institucijama vlasti Bošnjaci kao najbrojniji narod imaju i najviše svojih predstavnika.

Hrvatski i srpski političari tvrde da su se prosvjedi umjetno pokušali iz većinski bošnjačkih mjesta proširiti i destabilizirati dijelove BiH gdje uglavnom žive Hrvati i Srbi?

– Što se tiče Bakira Izetbegovića (SDA) i dijela ljudi iz SDP-a, ne postoji sredstvo koje se neće zloupotrijebiti da bi oni ostali na vlasti. Najvažnije je da nemamo međunacionalnih sukoba, da jedan čisto socijalni i antikorupcijski bunt ne bude iskorišten za pogoršavanje međunacionalnih odnosa. Tko to pokušava, avanturist je koji mora biti sankcioniran.

U Sarajevu je kritički komentiran dolazak premijera Milanovića u Mostar, kao i sastanak srpskog dopremijera Vučića s čelnicima stranaka iz RS-a?

– Bio bih sretniji da je premijer Milanović prvo došao u Sarajevo pa onda u zapadni dio Mostara. Međutim, držim da su izjave i Milanovića i Vučića bile dobronamjerne prema BiH i ne vidim razloga za negativnu politizaciju. To što je Milanović došao na prostor BiH u najboljoj namjeri da se politička situacija stabilizira, za mene nije nešto zbog čega treba praviti ovoliku populističku dramu kako to rade pojedinci u Sarajevu koji su u strahu od vlastitog naroda.

Kako gledate na ulogu Turske i dolazak ministra vanjskih poslova Ahmeta Davutoglua u Sarajevo?

– Ako pojedincima smeta što su praktički prvi ljudi Hrvatske i Srbije komentirali događaje u BiH i što je Milanović bio u BiH, a ne smeta im Davutogluov dolazak, onda imamo dvostruka mjerila.

Nisam siguran da on može bilo što korisno napraviti ovdje, osim pomoći svom muslimanskom bratu Izetbegoviću u pokušaju da predstavi ove sukobe kao stvar nesloge bošnjačkih političara. Nije ova situacija posljedica nesloge, nego gladnih trbuha, sustavne korupcije, velike pljačke građana. Turska bi mogla pomoći kad bi, umjesto lažnih obećanja, napokon dovela u BiH neku pravu investiciju.

Svaki drugi na rubu je siromaštva

Kako objašnjavate ono što se zadnjih dana događa u gradovima u BiH?

– Čak 55 posto građana BiH nema mogućnosti raditi, više od 50 posto stanovništva na rubu je siromaštva. Imali smo prljave privatizacije, ljude koji su mjesecima uzaludno prosvjedovali pred vladama. U Srbiji i Hrvatskoj imali ste borbu protiv sustavne korupcije, a u BiH ne i naravno da se upalila socijalna kapisla kada su policajci tukli narod u Tuzli. Dogodio se domino-efekt, što je rezultiralo događanjima u drugim gradovima.

http://www.vecernji.hr/balkan/ne-smeta- ... aru-920813

Zvonimir Hodak

Novine pišu kako se, po uzoru na arapsko proljeće, događa bosansko proljeće. Meni se sve više čini kao da je to bošnjačko proljeće. Bošnjaci u Mostaru nose parole "Ovo je Bosna!" Tko će u svoj toj brzini dopisati još i "Hercegovina!" Zbogom Hercegovino, odoh u Mostar! Iako mediji bunt prikazuju isključivo kao socijalni, začudo nigdje Hrvata i Srba. Njima je valjda dobro! Svi su zaposleni, siti i zadovoljni! Recimo u sarajevskom kantonu ima 11 javnih poduzeća. Samo u jednom rade čak dva Hrvata. Hrvati smatraju da se zbog te dvojice i ne isplati po ovoj zimi izlaziti na ulicu. - Ova mu je dobra

http://www.dnevno.hr/kolumne/zvonimir-h ... vruce.html

Promjena u hrvatskom javnom mnijenju i politici je samo bila pitanje vremena.

Ono što je ipak začuđujuće je jednoglasnost medija i politike. Od desnice do ljevice jedinstvo. Čak i anacionalni tipovi shvaćaju o čemu se radi.

Naspram cijele jevno medijske scene one koji ne vide ili ne žele vidjeti da je ovo Bošnjačko proljeće se može svesti na par imena.

Oni su zapravo iznimka od pravila.

Bošnjačko proljeće je otvorilo oči Hrvatskoj i Hrvatima.

Tekbir je islamski uzvik kojim se slavi ili veliča Allah dž.š. Arapski izvornik je Allahu ekber (الله أكبر) što bi značilo Allah je najveći.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Tekbir

Dž.š. inače znači dželle šanuhu.

A što to znači nemam pojma ali valjda to prosvjednici nezadovoljni gospodarskom i socijalnom situacijom i lopovlukom u društvu koriste po prosvjedima.

KOMENTAR BORISLAVA RISTIĆA
Tragovi paljevine, scenarij zla


Da bi ovaj scenarij dobro tempiranog i kontroliranog državnog udara u Federaciji BiH dobio svoju potpuniju sliku, dan nakon paljenja izlazi proglas Aldina Širanovića i njegove grupe "Udar" i (također anonimne, bjelodano ad hoc osnovane) "Revolt", pod nazivom "Nova Bosna i Hercegovina", u kojem se, osim nekih socijalnih zahtjeva, iznose i konkretni politički ciljevi i zahtjevi ovih bosanskih pučista. Taj polupismeni i ridikulski pamflet prošaran je socijalnom demagogijom (revizija privatizacije, povratk tvornica radnicima, povećanje plaća prosvjetarima), totalnim glupostima (otvaranje aerodroma u Tuzli), do mračnijih tonova u duhu ljevičarske kritike nacionalizma i veličanja bosanskog integralizma (zabrana nacionalnih stranaka, ukidanje kantona, institucionalno ujedinjenje Bosne i Hercegovine, izgradnja bosanskohercegovačkog nacionalnog identiteta)...

Ovaj proglas, ma koliko nespretno i karikaturalno formuliran, veoma podsjeća na tzv. Memorandum SANU iz osamdesetih. Uopće, cjelokupan ovaj scenarij po kome su se odvijali događaji u Bosni zadnjih par dana, pomalo zlokobno podsjeća na scenarij puča, takozvanog "događanja naroda", kojim je Slobodan Milošević krajem osamdesetih došao na vlast u Srbiji. I ta dešavanja su imala jaku socijalnu notu i svoju karizmu novog vođe Milošević je gradio na potpori sindikata i radnika. Poznati su, recimo, prosvjedi radnika "Rakovice", koji su mu dali aklamacijsku potporu. Također, integralni dio njegove populističke politike je bila povika na korumpirane i otuđene političke elite, prije svega u pokrajinama, nakon čega je uslijedila tzv. Jogurt revolucija i smjena pokrajinskih rukovodstava u Vojvodini i na Kosovu. Tu je bio i srpski državni integralizam i kritika "separatističkih tendencija", najprije usmjeren prema pokrajinama, a zatim prema drugim republikama i nacijama.

Znamo u kojem pravcu je otišla Miloševićeva "antibirokratska revolucija", njegova borba protiv nacionalizma i separatizma, njegov socijalni populizam. Nakon objelodanjivanja političkih ciljeva aktualnog "događanja naroda" u Bosni, Hrvati i Srbi u Bosni su se instantno ohladili od bilo kakvog učešća u Fahrinom državnom udaru, jer su u agresivnom antinacionalizmu vođa ovih prosvjeda lako prepoznali bošnjački samo masku bošnjačkog hegemonizma u BiH. Vrijeme je da i Bošnjaci, koji se trenutačno nalaze u talačkoj situaciji - između čekića socijalnih demagoga i pučista, s jedne, i nakovnja stare korumpirane političke elite, s druge strane - izađu iz tog vrzinog kola ludosti, ovim pučistima okrenu leđa, i nađu demokratsko rješenje za probleme u koje su ih uvalili nesposobni političari, nereformirani socijalistički sustav i kolonijalni odnos tzv. međunarodne zajednice. U tome im jako puno mogu pomoći mediji u susjednim državama, ukoliko se uozbilje i prekinu s naivnostima i populističkim dizanjem čitanosti preko nesreće naroda u BiH, dok stvari ne odu predaleko. Jer, nije istina da se povijest ponavlja kao farsa. I tragedije se ponavljaju. Od tog je ponavljanja, na žalost, i sazdana naša povijest.

http://republika.eu/novost/23138/tragov ... enarij-zla

Scene tekbiranja demonstranata koji se sukobljuju s policijom su iz Bihaća. Čini mi se da je riječ o ponedjeljku 10. veljače 2014.
http://www.saff.ba/bih/1024-skandalozno-protestanti-tekbiraju-dok-napadaju-policiju-koja-ih-sprecava-da-pale-i-ruse-po-bihacu



dželle šanuhu => "uzvišen je On [Allah]"

Zahvaljujem.



Istaknuta činjenica da je jedino sjedište stranke koje je zapaljeno sjedište hrvatske stranke u etnički mješanom gradu Mostaru.

Ili kako premijer Milanović kaže jedinom multikulturalnom gradu u BiH.

Sjedišta stranaka nisu gorjela po Tuzli, Zenici, Sarajevu, Bihaću.

Ima li ikoga na Cvjetnom Trgu ? Prošlo je 18:00.

300 ih je bilo, isključivi antife s filozofskog, a dvije osobe su lišene slobode zbog vrijeđanja policajca.

Ništa nije slučajno: Stvarna pozadina prosvjeda u BiH

Autor: Ivana Petrović

Loše socijalno stanje građana BiH bilo je platforma za očito pomno i unaprijed oraganizirane prosvjede. Sve događa u trenutku kad je Velika Britanija ozbiljno Hrvatima počela osporavat status konstitutivnog naroda.

Prosvjedi u BiH posljednjih su se dana pretvorili u mirne prosvjede i plenume građana. Loše socijalno stanje građana BiH bilo je platforma za očito pomno i unaprijed oraganizirane prosvjede koji su počeli u Tuzli, brzo se pretvorivši u vandalizam. Po već mnogo puta viđenom načinu organiziranja ''revolucija i proljeća'', vrlo brzo se vidjelo da postoje tri grupacije onih koji prosvjeduju.

Prva - prosvjednici s isključivo socijalnim motivima, drugu su činile navijačke i supkulturne skupine i treću ''organizatori'', točnije ciljano dovedeni prosvjednici, među kojima su bile skupine pristigle iz Sandžaka. S obzirom na to da su prosvjedi buknuli u kantonima s bošnjačkom većinom, i brzina kojom su se širili prema Mostaru, ubrzo je postalo jasno da je riječ o još jednom pokušaju da se politička razmimoilaženja između bosanskih unitarista i hrvatskih federalista pokušaju prenijeti na izvaninstitucionalno područje, odnosno područje ''upravljane krize''. Tiho samoorganiziranje Hrvata u zapadnom Mostaru, Čapljini, Čitluku, Posušju, itd. u subotu su spriječili Čovićevi HDZ-ovci uz pomoć nekoliko hercegovačkih fratara, prepoznavajući model izazivanja hrvatsko-bošnjačkog sukoba iz vremena rata.

Sve ovo događa se u trenutku kad je Velika Britanija ozbiljno Hrvatima počela osporavati status konstitutivnog naroda. Ta zemlja ima duboke veze s formiranjem postrojbi uvezenih islamskih ratnika. Njihov dolazak označio je i početak ratnog hrvatsko-bošnjačkog sukoba 1993. Njihova ideologija, do rata potpuno strana lokalnom stanovništvu, ostala je umrežena u BiH. Osporavaju je mnogi bošnjački intelektualci, ali bez većeg uspjeha. Ona je ukorijenjena u politici. Analizirajući izjave bošnjačkih političkih prvaka (od kojih svi nisu bošnjaci po narodnosti) prije, i za vrijeme prosvjeda postaje jasno da prijedlogom o ukidanju županija Federaciju žele pretvoriti u bošnjački ekskluzivitet.

Američki ''foreign policy'' u posljednjoj analizi, za sva događanja u BiH okrivljuje Daytonski sporazum, što je nonsens. Točno je da Sporazum nije dobio demokratski legitimitet svih triju naroda, ali u kontekstu vremena u kojem je potpisan, bio je nužnost. Sve poslije što se događalo zapravo je i najveći ''grijeh'' politike SAD-a koji je bio ključan za takvo zaustavljanje rata, ali ne i za stvaranje stabilnog mira. Svojom vanjskom politikom ''take money and run'' sferu svojih interesa su ubrzo nakon Daytona preselile na Bliski istok. Omogućivši i podupirući turski come back na Balkan. Malo pomalo Turska je počela upravljati procesima u BiH.

Hrvatska koja se trebala nametnuti kao lider, prije svega zbog svog naroda koji tamo živi, te sigurnosnih i geopolitičkih interesa - tu je šansu propustila vodeći godinama vanjsku politiku samo jednog cilja - a to je bio ulazak u EU. SAD je tiho podupro turski angažman na prostoru, koji je toj zemlji povijesno bitan. Uloga Turske Americi je bila važna i zbog njezinih interesa u novom ''postproljećarskom'' poretku arapskog svijeta, ali i zbog izrazito proturuskih stavova premijera Erdogana. Stoga ne čudi što je Dodik odmah otišao na konzultacije u Beograd, Milanović stigao u Mostar, a Davatoglu u Sarajevo. Turski ministar vanjskih poslova Ahmed Davatoglu, autor je ''Strateške dubine'' koja je jedan od najčitanijih vanjskopolitičkih manifesta u zapadnim diplomacijama (iako nije prevedena na engleski). Davatoglu, inače i šef odjela za međunarodne odnose sveučilišta Bijkent, u tom je strateškom dokumentu predstavio principe neoosmanske ideologije kao glavne smjernice turske vanjske politike. Predavajući 1990-1995 na Islamskom sveučilištu u Kuala Lumpuru sprijateljio se i s bivšim reisu-l-ulemom Mustafom Cerićem. Dolaskom u Sarajevo, ipak je podržao sve i svačije napore da se situacija u BiH sredi i pozvao i Hrvatsku da u tome Turskoj bude partner - na zasadama suradnje predsjednika Tuđmana i Demirella.

Partnerstvo s Turskom u tom diplomatskom pothvatu u svakom slučaju je poželjno, u jednom dijelu i s pozicija hrvatskih interesa, ali BiH ipak mora postati ''vrijeme Europe'', točnije EU koja je taj prostor svih ovih godina potpuno politički zapustila. Novi, europski koncept, koji je tek u začetku i na pomolu, vidljiv je u rezoluciji Europskog parlamenta o BiH koja jasno i nedvosmisleno negira bosanski unitarizam, suprotstavljajući se centralizaciji vlasti u Sarajevu, i zalažući se za koncept federalizma i konstitutivnosti naroda. Premijer Milanović to je snažno potvrdio svojim odlaskom u Mostar. Zastupnik u EP Andrej Pleković (HDZ-EPP), prije dva dana u Europskom parlamentu je imao istup u kojem je kazao da se stvarni uzroci nereda u BiH trebaju dubinski analizirati, a ne ih promatrati kao ''socijalnu frakturu na BiH način''. Održanje cjelovitosti BiH je kontinuirani prioritet hrvatske politike od 1991. Model prerastanja BiH iz međunarodnog protektorata u državu triju konstitutivnih naroda, neće bit ni kratak ni lagan. Zadatak hrvatske politike je da svim diplomatskim sredstvima i svojim političkim kapacitetom za to stvori zdravu, demokratsku pretpostavku.

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/nist ... 23442.html

KOMENTAR JUTARNJEG Je li Bosna i Hercegovina sada spremna za treći, hrvatski entitet?

Ukidanje kantona i entiteta - može biti isključivo u nacionalnom interesu Bošnjaka koji predstavljaju relativnu većinu u državi i kontroliraju glavni grad Sarajevo

U prvim danima nasilnih prosvjeda u Tuzli, Zenici, Sarajevu, Bihaću i Mostaru hrvatski su internetski portali krajnje lijevog usmjerenja naprosto vrvjeli člancima podrške socijalnom buntu u Bosni i Hercegovini. Stvarao se dojam da je poruka koju svjetski poznati reggae-ska-punk bend iz Zenice Dubioza kolektiv zadnjih šest godina sa svojih albuma šalje domaćoj i stranoj javnosti napokon dospio do građana BiH i da je u susjednoj državi na djelu stvaranje nekog sasvim novog postnacionalnog bosanskog identiteta koji će ujediniti pripadnike sva tri konstitutivna naroda i okrenuti ih protiv njihovih stvarnih neprijatelja - političke elite stasale na Daytonskom ugovoru. No, kao što je sastav Dubioze kolektiv dominantno bošnjački, tako su se i prošlotjedni prosvjedi odvijali isključivo u dominantni bošnjačkim gradovima i kantonima (u podijeljenom Mostaru u njima su sudjelovali gotovo isključivo Bošnjaci iz istočnog dijela grada), dok su srpski entitet i hrvatski krajevi Federacije BiH uglavnom ostajali nijemi promatrači zbivanja.

Razlog tomu je neizbježna politička konotacija narodnog ustanka koji je doista primarno socijalnog karaktera, ali koji dugoročno neminovno poprima i nacionalnu dimenziju. Naime, prosvjednici su (sasvim ispravno) kao glavnog krivca kronične ekonomske depresije i društvene apatije u BiH detektirali i razotkrili glomazni administrativni aparat koji, uz to što je prožet etničkim nepotizmom i korupcijom, guta ogromne količine vremena i novca čak i onda kad funkcionira prema pravilnicima i zakonima. On je takav jer mu je glavni zadatak (ili smisao postojanja) zadovoljiti apetite za političkim predstavništvom sva tri demosa u BiH, a ne funkcionirati kao racionalno upravno tijelo. Samim tim, pozivi prosvjednika za “ukidanje(m) kantona i entiteta, s ciljem smanjenja javne potrošnje”, kako stoji u manifestu grupa građana Udar i Revolt, ne mogu imati pozitivnog odjeka u Republici Srpskoj ni u većinski hrvatskim županijama Federacije. Upravo suprotno, takvi naglasci Srbe i Hrvate mogu samo približiti njihovim političkim elitama i dodatno produbiti nacionalni jaz između “običnih ljudi” u BiH.

Naime, ukidanje kantona i entiteta - koliko god bilo korisno u smislu racionalizacije državne uprave - može biti isključivo u nacionalnom interesu Bošnjaka koji predstavljaju relativnu većinu u državi i kontroliraju glavni grad Sarajevo. Zbog toga poruke i slogani koji proteklih dana dopiru iz prosvjedničkih megafona i s nasprejanih fasada - “Dolje nacionalizam!” ili “Jedinstvena Bosna!” - nipošto nisu lišeni nacionalnog sadržaja, ili čak antinacionalistički, kako naivno vjeruju ili žele vjerovati predstavnici marksističke ljevice u Hrvatskoj i “regiji”, nego su izraz onoga što se u političkoj znanosti naziva građanskim nacionalizmom. Taj oblik nacionalizma pretendira da bude nadetnički, odnosno da predstavlja ukupnost građana neke države ostavljajući etničke, religiozne i sve ostale partikularizme u privatnoj sferi. U stvarnosti, kako potvrđuju društveni znanstvenici svjetskoga glasa Anthony D. Smith i Dominique Schnapper (inače i sama francuska građanska nacionalistkinja), svaka, pa i najgrađanskija nacija u sebi sadrži etničku jezgru koja zadaje ton čitavome društvu. Potpuno je izvjesno da bi etnička jezgra građanske bosanskohercegovačke nacije bili Bošnjaci-Muslimani, što je za Srbe i Hrvate, dakako, apsolutno neprihvatljivo.

S druge strane, u političkom i medijskom mainstreamu postalo je najnormalnije, pa čak i politički korektno, denuncirati zahtjeve za uspostavu trećeg, hrvatskog entiteta u BiH kao izraz etničkog hrvatskog nacionalizma i šovinizma. No, i to je pogrešno. Sagledano iz politološke perspektive, zahtjev za treći entitet ne može se svrstati u domenu etničkog nacionalizma jer etnički nacionalisti traže izravnu aneksiju hrvatskih krajeva BiH Republici Hrvatskoj (minimalističko rješenje) ili pak pripajanje čitavog prostora do Drine po uzoru na NDH (maksimalističko rješenje). Za razliku od toga, treći entitet, kao politički program i projekt, spada u domenu pluralnog nacionalizma koji je postsuverenistički i koji smatra da poddržavne nacionalne grupe (u slučaju BiH to su Bošnjaci, Srbi i Hrvati) imaju pravo, ako to žele, na svoje samoupravne teritorijalne jedinice unutar šireg državnog ustroja kako bi se politički, ekonomski i kulturno održale kao zasebni kolektivi. Sasvim je jasno da takvo državno uređenje ne može biti primijenjeno svuda i u svakome trenutku, ali je BiH danas i više nego zrela upravo za takvo rješenje. Uostalom, uspostavom trećeg entiteta podjela na kantone postala bi suvišna i oni bi se u tom slučaju doista mogli ukinuti. U tom bi scenariju BiH umjesto sadašnjih 14 imala samo pet vlada (tri entitetske, jednu u distriktu Brčko i jednu federalnu na razini države) - čime bi u velikoj mjeri bili ispunjeni i neki od osnovnih zahtjeva prosvjednika.

Već je duže vremena svim trezvenim promatračima situacije u BiH savršeno jasno, a nakon posljednjih nasilnih prosvjeda postalo je i opipljivo, da je daytonski status quo štetan, pa i razoran za nama susjednu državu. Dubinske reforme njezina ustavnog uređenja pod hitno su potrebne ako se želi izbjeći ukrajinski scenarij (koji u sebi također objedinjuje socijalnu i nacionalnu komponentu). Pritom je evidentno da su unitaristička rješenja kakva u svom manifestu “Nova Bosna i Hercegovina” zastupaju grupe prosvjednika potpuno neprihvatljiva za Srbe i Hrvate i da se promjene moraju tražiti u smjeru istinske federacije ne samo konstitutivnih naroda, nego i njihovih konstitutivnih teritorijalnih jedinica.

zabranjeni.url

Bošnjačko-bosanski strah od samoće - rezime propalih antidejtonskih politika
Ukidali RS pa propala Federacija - buđenje iz Alijinog i građanskog matriksa.



Piše Ensar Zgodić

Bošnjačke i bosansko-građanske elite utuvile su svojim biračima i javnosti jedan kompleks, kojeg je neko njima utuvio prethodno - strah od življenja samih sa sobom, u ne daj Bože vlastitoj nacionalnoj državi ili opet, ne daj Bože vlastitom entitetu.

I najviši dužnosnici u Bošnjaka, često su znali govoriti kako Zapad nikada ne bi dozvolio stvaranje muslimanske države u Evropi, dok je bosansko-građanska politička utopija takvu ideju, u bilo kojem obliku, posmatrala kao krajnju tačku podjele BiH i znala nerijetko optuživati bošnjačku elitu da se bori za neku 'fildžan državu' u kome će Bošnjaci biti u izolaciji, u rezervatu u kojem cvjeta radikalizam, ostavljeni od svih, okruženi srpskim i hrvatskim teritorijima.

Zapravo taj kompleks i strah da ne ostanu sami sa sobom, najveći je tabu propalih antidejtonskih politika bošnjačkih stranaka i intelektualaca, kao i sa druge strane papagajskih ponavljača bosansko-građanske utopije.

Ni preliminirani rezultati popisa nisu osujetili medije, političare, aktiviste, u dijelu Federacije sa bošnjačkom većinom da i dalje šire mimikriju o multietničkom Sarajevu ili Tuzli, Bugojnu ili Zenici.

Kada se i slučajni prolaznik sa platom od 25 hiljada eura mjesečno, inače na mjestu visokog predstavnika, ovih dana oglasio sa konstatacijom da uglavnom protestuju Bošnjaci, nemali broj uvrijeđenih dušebrižnika i multietničara na društvenim mrežama, a u stvari onih koji baš kao i njihove bošnjačke i bosansko-građanske političke i intelektualne elite, nipošto ne žele da prihvate realnost svojih sredina, podigao je svoj glas, pišući s uzvičnikom i pitajući se šta to ovaj Valentin Inzko priča.

Bošnjački i bosansko-građanski mediji i portali dali su pubilicitet benignoj jednodnevnoj protestnoj šetnji u Banjaluci kao da je zaista produvao vjetar koji donosi zaista 'bosansko proljeće', kako ga je nazvao nekadašnji šezdesetosmaš i sarajevski profesor Zdravko Grebo, još jedan pametan čovjek i intelektualac koji se pravi da ne zna gdje i u kakvoj sredini živi, sa velikim stažom u obmanjivanju javnosti.

Obmanjivači javnosti, oni koji vrijeđaju zdrav razum i činjenice jednostavno i dalje neće da kažu ono što svi vide - buna je izbila u gotovo monoetničkim bošnjačkim krajevima.

Bošnjačke mase i one sklone bosansko-građanskim utopijama prosto više ne mogu da žive u beskonačnoj privremenosti kakvu im je namijenila elita SDA. Oni su čitavu dejtonsku strukturu prihvatili kao privremenu, odnoseći se, isto tako, privremeno, bahato i usputno prema, na primjer funkcionisanju institucija Federacije, kantonalnim institucijama, koje su trebale da uspješno rješavaju životne probleme građana.

U pomoć im je uvijek pristizala čitava bulumenta bosansko-građanskih utopista, aktivista NVO-a, raznih tink-tenkova koje plaćaju stranci, falange ponavljača mantri o 'luđačkoj košulji', o nefunkcionalnoj državi, skupoj administraciji i slično, čime se žarilo nezadovoljstvo prema Dejtonu kao razlogu svih nedaća.

Sa druge strane bošnjačke radikalne nade u nastajanju, i to iz svih političkih orijentacija, podržavale su sa druge strane dvodecenijski javni linč Dejtonskog sporazuma, pričama o genocidu, etničkom čišćenju, zločinima i nepravednom rješenju.

To nepravedno rješenje su pokušali da pretvore u univerzalno obrazloženje što ne funkcioniše ni Federacija BiH, što su kantoni skupi, što je mala plata, što ovo i što ono. Dakle, dok se ne sruši dejtonski okvir, tj. dok se ne ukine Republika Srpska - ništa ne može funkcionisati, što je bezočna podvala bošnjačkih elita i njihovih na izgled protivnika iz bosansko-građanske utopije, inače saboraca u cijepanju 'luđačke košulje'.

Dok su oni tako ukidali Republiku Srpsku, propala im je Federacija. Većinski predstavnici Hrvata su jasno kazali da žele svoj komad teritorije. Neko to zove treći entitet.

U suštini, formalno postoji već Republika Srpska , kao praktično srpski entitet, dok na teritorijama gdje pobjeđuje HDZ BiH u neformalnom obliku živi drugi entitet sa većinskim Hrvatima.

Pravi treći entitet su one teritorije koje nisu ni Republika Srpska ni neformalna 'Herceg-Bosna'. Na tim teriotorijama žive Bošnjaci i bosansko-građanski sanjari, koji sanjaju ukidanje kantona i entiteta, koji sanjaju da će bosansko proljeće ujediniti sve etničke grupe u svenarodni bosanskohercegovačku bunt protiv 'nacionalističkih kleptomana' ili već kako ih je moderno zvati u raznim hipstersko-aktivističkim krugovima.

Samo, taj neformalni treći entitet ima jedan problem samoporicanja, samonepriznavanja i samozgražavanja.

Javnost u tim krajevima žacne se kada neko dovede u pitanje multietničnost tih krajeva. Hvala Bogu, evo stižu polako i konačni rezultati popisa, ali je pitanje da li će ove gole činjenice otvoriti oči aktivistima i protestantima koji eto, ne žele da priznaju da podršku za svoje zahtjeve zapravo moraju da traže iz gotovo monoetničkih bošnjačkih sredina.

Stoga valjda i ističu aktiviste koji, ako može ikako, nose imena i prezimena, što ne podsjećaju na pobošnjačene verzije orijentalnih imena. Mladi Arsenijević govori u ime Plenuma građana Tuzle, a sindikalci i aktivisti traže da premijer Tuzlanskog kantona bude Svetlana Cenić.

Ne želim da me neko pogrešno shvati. Damir Arsenijević je pametan i lijep momak, vjerujem sposoban, zna lijepo da govori engleski na Al Džeziri, a Cenićka je veliki stručnjak. Po srijedi je zapravo nešto drugo.

Bošnjačke elite su očito prenijele u narod pomenuti kompleks i strah da žive sami sa sobom, pa vole da se kriju iza multietničke oblande kako bi poržavali mimikriju multietničke BiH, za koju se bore i kojoj streme.

Usađen im je strah od spoljne stigmatizacije, kao muslimanskog faktora u Evropi, jer eto ne žive više u multietničkim sredinama, pa se plaše da ih neko ne optuži za neke muslimanske fundamentaliste. Šta će reći Evropa? Šta će reći Amerika - mota se po glavama izbezumljenih bošnjačko-bosanskih masa.

Ako bi Bošnjaci i njihovi bosansko-građanski drugari u dvodecenijskom obmanjivanju svojih birača, kojim slučajem priznali da su protesti početak bošnjačkog, a ne bosanskog proljeća, uništili bi svoj najvrijedniji kapital kojim drže ljude u kakvoj-takvoj lojalnosti. A to je bajka da sanjamo ružni dejtonski, poratni san, iz kojeg eto, samo što se nismo probudili.

Međutim, Bošnjaci se polako, ali sigurno bude iz višedecenijskog Alijinog matriksa kojeg je veliki zeleni vođa uspješno kreirao sa svojim socijaldemokratskim ikebanama s obzirom da je zaigrala mečka i pod prozorima njihovih korumpiranih nasljednika.

Takva nepravedna država u kojoj određeni broj povlaštenih familija ima sve, a drugi ništa, i treba da propadne.

Oni koji su se borili za takvu držvu, nisu nikakvi heroji - nego ušančeni vojnici jedne obmane koji su od svojih privilegija zaboravili desetine hiljada svojih prevarenih ratnih drugova, koji danas nemaju ništa.

Nemali broj univerzitetskih profesora, analitičara i drugih zagovarača bosansko-građanske utopije, iznijeli su kvalifikacije da se eto, nacionalno pitanje i nacionalna tematika i pripadnost, pokazali irelevantnim na protestima sa socijalnom pozadinom, što je, usudiću se reći, neshvatljivi kardinalni promašaj svih ozbiljnih intelektualaca koji su se usudili da izreknu takvu kvalifikaciju.

Ništa u BiH nije bez etno-nacionalnog predznaka i sljedstveno njemu, političkim konotacijama. Etno-nacionalni predznak čuči i tamo gdje se najmanje nadamo, krije se i, ako ga isprovociramo i zanemarimio, mučki će nam s leđa zabiti nož u naše nadnacionalne, klasne teorije.

Bošnjacima i njihovim saveznicima- bosansko-građanskim utopistima bilo bi bolje da se ne prave idioti.

Bosanskim građanskim utopistima, ako nemaju šta suvislije da poruče bošnjačkim radničkim i sirotinjskim masama, osim šuplje priče o tome da nacionalno pitanje nema ništa s protestima, bilo bi bolje da se sklone, i prepuste konačno Bošnjacima da odluče šta hoće i šta mogu da postignu u realnim istorijskim i političkim okolnostima, odnosno da se probude iz dvostrukog matriksa, jednog Alijinog, drugog građanskog.

Ko brani Bošnjacima da objedine pojedine kantone i smanje njihov broj, na primjer? Kada su u javnost dospjele ideje onog famoznog tima eksperata, koje je finansirala Ambasada SAD-a u BiH, da daju preporuke za ustavnu prekompoziciju Federacije, te kada je izašao prijedlog da se Bosansko-podrinjski kanton pripoji Kantonu Sarajevo, brže-bolje je Skupština BPK donijela deklraciju u kojoj je odbacila tu ideju, dok su čelnici BPK argumentovali svoje odbijanje time što, premda je siromašan, BPK nije u tolikim dubiozama kao KS, dodajući da je BPK jedini bošnjački odbranjeni prostor na Drini i da oni taj kanton zaslužuju.

Zašto bošnjački i bosansko-građanski političari nisu izašli nikada u susret žiteljima Olova, koji putuju 120 km u Zenicu da se liječe, a prolaze kroz Sarajevo, udaljeno pedesetak kilometara? Zašto ih nisu pripojili Kantonu Sarajevo? Zato što i Olovljani ispunjavaju neke sulude balanse u Federaciji, kao očito propalom američkom eksperimentu zbog čega moraju da trpe i da ućute odmah, da se na primjer Hrvati ne bi dosjetili da prekrajaju granice.

Da li bi Tuzlaci prihvatili da im ukinu kanton, da se prebace neke ingerencije u Sarajevo, pa da onda onda svako malo moraju da putuju? Čisto sumnjam i ne vjerujem nikome ko kaže da bi to želio jer, ili laže, ili ne zna uopšte o čemu govori.

Ako ne mogu da se dogovore sami sa sobom, kako onda očekivati da će bošnjačke i bosansko-građanske elite uspjeti da nađu kompromis sa Srbima i Hrvatima po pitanju budućnosti BiH?

S tim u vezi nikakve mimikrije i sakrivanje bošnjačkih masa iza 'multietničkih' imena neće doprinijeti ničemu dobrom. Štaviše, produžiće se unedogled jedan drugi san, koji će baš kao i buđenje iz Alijinog matriksa biti burno i ko zna kako će proći.

Prviportal.ba

Hajdučija u BiH u svjetlu geopolitičkog okruženja
Najnoviji neredi u većinskim bošnjačkim područjima proizveli su sliku o BiH kao zemlji hajdučije u kojoj su opravdano nezadovoljni prosvjednici bez ikakvog opravdanja oštetili ili uništili 18 reprezentativnih objekata.

Piše: Pejo Gašparević, Dnevnik.ba

Grijeh bi bio uputiti i mrvicu zamjerki javnom ispoljavanju nezadovoljstva, to jest prosvjedovanju zbog propadanja velikih tvrtki, gubljenja radnih mjesta i siromaštva. Bijeda i neimaština, koja zahvaća sve veći broj stanovnika BiH, u tolikoj su mjeri očigledni da zvone na uzbunu. Pobuna protiv političkih elita, koje se ne hvataju u koštac sa gospodarskim potonućem Bosne i Hercegovine, ima svoje neporecivo opravdanje. No, nemoguće je pronaći opravdanje za pretvaranje prosvjeda u rušilačke pohode koje su u suprotnosti sa civiliziranim izražavanjem nezadovoljtsva.

Prizori uličnih pohoda i paljenja zgrada u Tuzli, Zenici, Sarajevu, Mostaru...., koje su televizijski snimci prenijeli diljem kugle zemaljske, podsjećaju na srednjovjekovna drumska razbojništva. To su prizori također vizualno neodoljivo slični onima iz Arapskog proljeća koje već tri godine najprije u Tunisu, a zatim Egiptu, Libiji, Jemenu i Siriji.... stvara kaotično stanje u borbama, načelno rečeno, između onih koji bi željeli namentuti politički islam kao društveni poredak i onih koji u islamskom svijetu nastoje posijati sjeme kakvog takvog sekularizma i demokracije.

Bosna i Hercegovina je europska zemlja a to znači da bi trebala slijediti europske a ne arapske političke standarde. Ugledanjem na arapske političke standarde potiču se sumnje u geoplitička stremljenja eventualnih pozadinskih kreatora najnovijeg nasilja u BiH.

Ravnatelj Uprave policije MUP-a Federacije BiH Dragan Lukač je izjavio kako je ze nerede koji su izbili u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Bihaću i Mostaru "teško vjerovati da se takvo što moglo zbiti spontano jer se vidjela usklađenost". Ministar vanjski poslova BiH i predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, pak, pozvao je na pravosudnu istragu kako bi se utvrdilo "tko je plaćao" i "poticao nasilje" za vrijeme prosvjeda.

Teško se ne složiti sa Lagumdžijom da bi pravosuđe trebalo ustanoviti "tko je plaćao" i "poticao nasilje". Utvrđivanje tih činjenica, bez političkih pritisaka, bilo bi od goleme važnosti za jačanje autoriteta pravosuđa. No, ostala je znakovita i gotovo nezapažena jedna druga nedavna Lagumdžijina izjava. On je rekao:"Ako netko misli na mala vrata ovdje snijeti jaje koje će se izleći u troglavu aždaju, neka to zaboravi. Nismo zaniteresirani za (takvu) perspektivu u EU i NATO". Lagumdžija je to kazao za vrijeme rasprava o prijedlogu Rezolucije EU Parlamenta, koja je u međuvremenu i usvojena, a kojom se izražava protivljenje podjeli Bosne i Hercegovine ali istodobno se zagovara njena federalizacija i protivi centrističkoj tendenciji uređenja Bosne i Hercegovine kakva je prepoznata u sarajevsko-bošnjačkim elitama. Čini se kako je europsko STOP centrističkom, odnosno unitarističkom uređenju BiH, uznemirilo šefa SDP-a te je on zaprijetio čak i odustajanjem Bosne i Hercegovine od integracija u EU i NATO.

Lagumdžijina poruka zvuči ucjenjivački, jer ona na političkoj ravni znači da ako BiH neće biti ustrojena onako kako on i njegovi istomišljenici žele onda "nismo zainteresirani za perspektivu u EU i NATO". To su ozbiljne riječi koje zrcale geopolitičkim implikacijama. Lagumdžija se nije izjasnio u kojim bi to integracijama vidio BiH mimo EU-a i NATO-a. Ovakvom izjavom Lagumdžija je dao poticaja razmatranju (ne)skrivenih geoplitičkih ambicija prema BiH kojima osim EU i NATO-a, svoje krojenje Balkana očituju tursko-islamske i rusko-srpske pretenzije. Kolikogod Lagumdžija bio poznat po retoričkim izletavanjima, ova njegova najava eventualnog odustajanja BiH od euroatlanskih integracija ipak se ne može olako zaobići pošto je izgovorena kroz usta aktualnog ministra vanjskih poslova BiH.

Ovakve izjave, kao što je Lagumdžijina, zapravo, funkcioniraju i kao opomena Europskoj uniji i NATO-paktu da bi BiH mogla postati hrana geoplitičkim raljama koje nemaju euroatlanski predznak, ukoliko se iz Bruxellesa budu pasivno promatrala zbivanja na Balkanu. Ima se razloga očekivati robusniju diplomatsko-političku ofenzivu EU-a i NATO-a usmjerenu prema Bosni i Hercegovini. Uprotivnom, najnovije nasilje možda neće biti posljednje niti najmanje zlo koje zahvatilo BiH.

No, vratimo se rezoluciji EU Parlamenta kojom se izražava protivljenje centrističko, odnosno unitarnom uređenju BiH a zagovara njena federalizacija. Autorica rezolucije njemačka zastupnica u EU Parlamentu Doris Pack je objašnjavajući usvajanje tog dokumenta rekla: "Hrvati u BiH kažu i mislim da im to nitko ne može proturiječiti da Komšić nije izabran većinom glasova Hrvata. Radi se o Lagumdžijinoj stranci (SDP-u koja je predložila Komšića za člana Predsjedništva BiH), koja tvrdi da ima sve narode, ali oni su iskoristili Komšića kako bi to mjesto uzeli konstitivnom narodu Hrvatima. To je jako problematično".

Doris Pack se, također, nije ustručavala otvoreno osporiti i uspostavu platformaške vlasti Federacije BiH. "To je provedeno na način da Hrvati ne mogu biti zadovoljni. Nije uzeta u obzir većina hrvatskih birača", istaknula je ona. Ovime Doris Pack nije rekla ništa novoga, ali njezina izjava, kojom se dijagnosticira srž problema u BiH, važna je pošto se njome potvrđuje internacionalizacija slučaja neravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH.

Čini se kako upravo internacionalizacija problema u vezi s gaženje prava Hrvata u BiH žulja Lagumdžiju, jer su on i njegov SDP, u kooperaciji sa SDA-om dali golemog udjela u instaliranju Komšića za člana Predsjedništva BiH i nametanju platformaške vlasti, ne mareći za glasačku volju Hrvata. Ta i takva opasno nepoštena rabota, što potvrđuje i rezolucija EU Parlamenta i Doris Pack, odjeknula i u europskim metropolama kao bumerang njezinim sarajevsko-bošnjačkim autorima.

Na poseban način golica pokušaj razjarenih prosvjednika da unište zgradu Predsjedništva BiH u središtu Sarajeva. Ta je zgrada, koju je u prepoznatljivom zapadnom stilu projektirao arhitekt Josip Vancaš, niknula 1886. godine za vrijeme Austrouharske uprave u BiH. Nije li, eventualno, vrag odnio šalu pa je Gospodnje 2014. godine, na stotu obljetnicu sarajevskog atentata na austrougarskog prijetolonaljednika Franju Ferdinanda, meta uništenja bila velebna zgrada prozapadne arhitekture koja je podignuta za vrijeme Austrugarskog carstva. Jesmo li to na djelu vidjeli simptome fizičkog uklanjanja tragova zapadne civilizacije u BiH? Nedaj Bože!

http://www.dnevnik.ba/kolumna/nemo%C5%A ... %C5%BEenja

MINISTAR OBRAZOVANJA RH
Jovanović sa rektoricom Ostojić obišao ruševnu zgradu Kluba sveučilišnih djelatnika u Mostaru

Ministar obrazovanja, znanosti i sporta Republike Hrvatske, doc. dr. sc. Željko Jovanović posjetio je danas Sveučilište u Mostaru.

Ministra Jovanovića dočekala je rektorica Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Ljerka Ostojić, koja je zajedno s ministrom obišla ruševnu zgradu Kluba sveučilišnih djelatnika i čitaonicu u ulici Nikole Šubića Zrinjskog..

Svoj posjet ministar je nastavio obilaskom kampusa Sveučilišta u Mostaru, nakon čega je planirana posjeta Istraživačkom centru Filozofskog fakulteta ovoga sveučilišta.

http://www.stolac.co/vijesti/bih/6546-m ... -citaonicu

Strateški interes
Mostarsko Sveučilište zahvalilo hrvatskom ministru Jovanoviću


Hrvatski ministar obrazovanja, znanosti i sporta Željko Jovanović, prilikom svog današnjeg posjeta Sveučilištu u Mostaru, obećao je daljnju potporu hrvatske Vlade toj visokoškolskoj ustanovi.

"Nastavit ćemo ulagati u Sveučilište kako bismo omogućili da ono bude još bolje i kvalitetnije te da i na taj način omogućimo razvoj cijelog ovog kraja. Cilj nam je omogući studentima da po završetku studija ostanu u Mostaru i da tu nađu posao", kazao je Jovanović u izjavi za novinare.

Rektorica Sveučilišta u Mostaru Ljerka Ostojić zahvalila je ministru Jovanoviću na dosadašnjoj pomoći koju je Hrvatska pružila Sveučilištu, te najavila njezin nastavak te razvitak partnerskih odnosa.

"Danas smo razgovarali o nastavku partnerskih odnosa. Jako je bitno naglasiti da se tu radi o partnerskim odnosima, što podrazumijeva interakciju studenata, zajedničke projekte, osuvremenjivanje nastave i slično", kazala je rektorica Ostojić.

Dodala je kako završetak izgradnje prve faze Kampusa mostarskog Sveučilišta ne bi bio moguć bez pomoći Republike Hrvatske, koja je za tu namjenu do sada investirala oko 50 milijuna maraka.

"Ova vlada nastavila je prepoznavati strateški interes Sveučilišta. Taj interes je i u tome što je ovo sveučilište jedino u BiH na kojem se nastava izvodi na hrvatskom jeziku", kazala je rektorica Ostojić.

http://www.bljesak.info/rubrika/sci-tec ... vicu/76862

Jovanović u Mostaru: Važnost Sveučilišta za Hrvate ogromna

Bez Sveučilišta u Mostaru dio Hrvata koji ovdje živi zasigurno ne bi ostao, kazao je hrvatski ministar obrazovanja i sporta Željko Jovanović u posjetu Mostaru

S obećanjem kako će Vlada RH i dalje pomagati razvoj Sveučilišta u Mostaru, ovo Sveučilište posjetio je hrvatski ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović.

- Naša je želja da Ministarstvo podupire i daljnji razvoj Sveučilišta u Mostaru, koje ima 16 tisuća studenata, od čega 15 posto dolazi iz Hrvatske. Dvije stotine hrvatskih profesora sudjeluje u realizaciji nastave. Ta suradnja je dobar primjer kako Hrvatska može doprinijeti ovom društvu. Trebaju nam istraživačka sveučilišta, a ovo je dobar primjer. Kroz istraživanja se stječu znanja i kompetencije. Mi imamo izuzetnu suradnju s ovim Sveučilištem, smatramo kako je ono potrebno i za Mostar i za BiH. Sveučilište ne stvara samo inženjere, agronome, profesore... Ono služi i da stvara bolje ljude. Ako Sveučilište stvara bolje ljude, onda će i Mostar i BiH biti bolje društvo i bolja država - kazao je Jovanović, a njegov posjet u vrijeme nereda u Bosni i Hercegovini svakako ima i političku pozadinu jer se Hrvatska želi nametnuti kao lider regije i preuzeti aktivnu ulogu u rješavanja sukoba u BiH.

'Prosperitet i razvoj omogućuje jedino obrazovanje'

Nakon Milanovića, Sarajevo su posjetili turski, zatim i ruski ministar vanjskih poslova, a Jovanović je stigao u Mostar.

- Važnost Sveučilišta je ogromna. Bez Sveučilišta u Mostaru dio Hrvata koji ovdje živi zasigurno ne bi ostao. Osim zadržavanja ljudi na ovom Sveučilištu sigurno doprinosi i razvoju Mostara i cijele BiH. Prosperitet i razvoj jedino omogućuje obrazovanje i znanost. Budućnost ovog kraja ovisi o sveučilištu. Zemlje koje su ulagale u znanost danas imaju veći BDP, ali bi i županije iz BiH morale više ulagati - kazao je Jovanović.

- Zahvaljujem ministru Jovanoviću i pomoćnicima što su došli u Mostar i prepoznali njegovu stratešku važnost. Do sada je bila ogromna pomoć u izgradnju kampusa, ta pomoć je sada u sufinanciranju profesora iz Hrvatske, koji ovdje rade, te u sufinanciranju školovanja naših kadrova na poslijediplomskim studijima u Hrvatskoj. Nadamo se i budućoj suradnji, kazala je rektorica Sveučilišta u Mostaru prof. dr. Mostaru Ljerka Ostojić.

'U nekim aspektima Sveučilište u Mostaru je bolje od onog u Hrvatskoj'

Dekan Filozofskog fakulteta prof. dr. Zoran Tomić proveo ga je kroz fakultet čija je gradnja financirana sredstvima hrvatske Vlade. Obišao je i istraživački centar ovog fakulteta.

Jovanović se pohvalio kako je njegovo ministarstvo jedno od najuspješnijih kada je u pitanju izvlačenje novca iz europskih fondova, a u tome vidi i priliku za Sveučilište u Mostaru, za koje je ustvrdio da je u nekim aspektima i bolje nego sveučilišta u Hrvatskoj, a trebaju biti integrirana. Ministar je obišao i ruševnu zgradu Kluba sveučilišnih djelatnika i čitaonicu.

http://www.24sata.hr/svijet/jovanovic-u ... mna-353671

Kukurikavci državnički u odnosu na BiH.

Dubioza kolektiv odgovara na fašizam u Jutarnjem listu

Koji izaprani mozgovi, iako mislim da ovi i mnogi drugi iskreno vjeruju u multikulti priču, samo što ne shvaćaju da to odgovara jedino najbrojnijem narodu u državama poput BiH...

Mi Hrvati u BiH dođemo nekako kao jedini iskreni multi-etničari. Svjesni smo da ime i prezime apsolutno nikakve veze nema sa tjeranjem bošnjačkih nacionalnih interesa.

Dubiozaši žive u takvom okruženju gdje doista nisu bitna krvna zrnca. U Sarajevu je malo već teže, tamo ako hoćeš radit s državom lakše je ako ne nužno bit Bošnjak, osim ako si Lijan. Trokut je praktički bošnjačka država, zelena Perecija. U njihovoj priči je sve O.K. osim što se referenciraju na prostor cijele BiH u kojoj je bitno ko je što.