HercegBosna.org

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5403

Na što ukazuje progon hrvatskoga generala Mije Jelića?

Autor: Marko Ljubić
Nedjelja, 17. Siječanj 2016.

Je li netko razuman može objasniti zašto bi Mijo Jelić, tada golobradi mladić potekao iz HOS-a, prvo dopustio Bošnjacima slobodno fromiranje vojske u Mostaru, pa onda ratovao s njima opet za grad koji je oslobodio. On, a ne novoformirane postrojbe Armije.

U Hrvatskoj svako dijete zna za zločine protiv Bošnjaka, koje niti jedan Hrvat, katolik, i u biti normalan čovjek nikada neće, niti je pokušao osporiti. A nitko ne zna, ili samo rijetki zainteresirani i gotovo poluilegalno znaju, za seriju logora, strašnih zlodjela na stotine lokacija pod kontrolom Armije BiH protiv hrvatskoga naroda. Od Zenice, preko Travnika, Bugojna, Fojnice, Vareša, Sarajeva, Konjica, Trusine, Jablanice, Grabovice, Križančeva Sela, Uzdola pa sve do Mostara.

Je li netko izvan kruga uskih poluilegalaca u akademskim krugovima u ovoj zemlji uopće zna razvoj ratne situacije u Mostaru?

Ne bi li trebalo znati barem osnovne činjenice kako bi se govorilo o udruženom zločinačkom pothvatu ili zločinima Mije Jelića, autentičnog osloboditelja Mostara i mladića koji je golobrad vodio specijalne postrojbe MUP-a Herceg Bosne u bitkama za današnje prostore Federacije koji su bili okupirani od srpskoga agresora?

Mostar je od srpske okupacije i iz srpskog obruča oslobođen akcijom „Lipanjske zore“ u lipnju 1992. godine. To je bila akcija HVO-a uz pomoć logistike i dragovoljaca HV-a. U postrojbama HVO-a tada su bili i mostarski Muslimani, kasnije Bošnjaci. U toj akciji srpske su snage odbačene iz doline Neretve na današnje granice Republike Srpske, visoko na planini Velež.

Zašto bi HVO ponovno oslobađao slobodni Mostar i od koga?

Od Teritorijalne obrane koja je formirana uz blagoslov Herceg Bosne, uz pomoć HVO-a, smjestila se u Mostaru, formirala vlastite oružane formacije i djelila s HVO-om doslovno cijeli Mostar. Tada nije bilo istočnoga i zapadnoga Mostara.

Niti su tamošnji Hrvati takve vojne formacije držale neprijateljskim.

A trebali su i morali sumnjati u smisao stvaranja alternativnih postrojbi na slobodnom području, daleko od srpske ratne opasnosti koja je uništavala Bosnu i Hercegovinu i činila neviđene pokolje nad desetinama tisuća Bošnjaka.

To je u startu bila velika pogreška tadašnjega rukovodstva Herceg Bosne, pa i Zagreba.

Je li netko razuman može objasniti zašto bi Mijo Jelić, tada golobradi mladić potekao iz HOS-a, prvo dopustio Bošnjacima slobodno fromiranje vojske u Mostaru, pa onda ratovao s njima opet za grad koji je oslobodio. On, a ne novoformirane postrojbe Armije.

Umjesto da su te snage koristili za rat sa stvarnim okupatorima i zločincima na stotine lokacija u BiH, Alija Izetbegović i njegov politički i vojni vrh namjeravali su preuzeti kontrolu nad dolinom Neretve, o čemu ima stotine zapisa sa sjednica Ratnoga predsjedništva BiH.

Objavljeni su. I znakoviti su. Dramatični su.

I daju potpuno drugačiju sliku svega što se tada događalo od slike koja dominira hrvatskom javnošću.

Samo koga to zanima, jel’ tako?

Moralo bi zanimati državni vrh Republike Hrvatske.

Moralo bi, jer je to pitanje opstanka, ne samo Hrvata u BiH, već upravo Republike Hrvatske. Naime, hrvatske državnosti nema bez autentične i potpune državnosti Hrvata u BiH.

Kako je moguće da to ne znaju Hrvati u Istri, Varaždinu, Zagorju, Slavoniji i pogotovo Zagrebu?

Zbog toga što su im godinama histeričnom medijskom kampanjom, a u biti klasičnim specijalnim ratom, posve neprijateljske agenture u zemlji, nametnule „istinu“ da je Hrvatska talac divljaštva i zločinačke politike Hrvata u BiH.

Naravno, što je to zločin, a što nije određivali su Britanci, Dežulović, Tomić, Pusići, Goldstein, te čitav niz navodnih mesija kao što su Banac i kompanija koji su svoje političke frustracije liječili proizvodnjom međunarodne štete navodno Tuđmanu.

A u biti trajne i stravične štete hrvatskome narodu.

Hrvatima je nametnut žestoki sukob po svim regionalnim specifičnostima, ubačena je kost još od priče o izdaji Vukovara, Posavine, zbog toga što se jedino uništavanje onoga što je stvoreno moglo ostvariti izazivanjem razdora na jedinu temeljnicu koja je držala mogućom suverenu državu Hrvatsku. Onu nacionalnu.

Razdor se radio i stimuliranjem sebičnosti, prije svega obrazlaganjem lošega položaja jedne cjeline zlodjelima i nepoštenjem one druge. Tko nije čuo u Zagrebu polupijani glas, jauk ili proklinjanje da su mu za teškoće krivi dotepenci, Hercegovci, Bosanci, tovari, a priča se širi na sve više regionalnih identiteta. Ne znam dopire li do političkoga idiota ili plaćenika, posve je svejedno, Miletića u Istri, da se sve češće Istrijani spominju u tom kontekstu.

Jednoj sirotinji za siromaštvo je kriva ona druga.

Tako je malo potrebno od običnoga užarenoga opuška u vreloj atmosferi zapaliti zastrašujući požar.

Istrijanu koji je samo i isključivo Istrijan, a misli da je takav doboro došao negdje u svijetu, svejedno je što se progoni nekoga u Hercegovini ili Bosni, svejedno mu je zbog nevolja Dalmatinca, Slavonca ili Zagorca. Tako je i onome tko se isključivo osjeća Hercegovcem, Bosancem, Dalmatincem, Slavoncem.

Svima, baš svima mora biti jasno da su prije svega na meti kao – Hrvati. Jer ih to ujedinjuje, jer su zbog toga jedinstva snažni kao i slabi bez njega. To nikako ne isključuje ili poništava njihove različitosti, dapače. Samo ih omogućuje.

Zbog toga je uostalom Miletićev regionalizam opasan, jer mu je polazište da Hrvatska nije – nužna. Sami smo sebi dovoljni, njegov je usklik.

To je prastara matrica unišetnja nacionalnoga indetiteta, tako se stvara lovina lovcima. Tako vukovi i lavovi izoliraju žrtve u stadima koje napadaju. Bivol koji je sebi dovoljan brzo nestane u raljama lavova, iako u jednom trenutku ima šire polje za ispašu pa se izoliran osjeća dobro.

Kome to nije jasno danas?

Pa čak je i životinjama to stečeni egzistencijalni refleks.

Problem je međutim što je za usamljenoga bivola svaka hijena lav, kao što su velesile ovakvoj Hrvatskoj, uništenoj unutranjim razdorima Slovenci, Bošnjaci u BiH, Srbi. Svi su lavovi, a hrvatska vlada im piše pisma i prosvjedne note kad nam otimaju na očigled našu zemlju. Nisu ni laovvi ni velesile, samo znaju što hoće i kako to ostvariti, za razliku od Hrvatske državne politike.

Zbog čega Republika Hrvatska pomaže ili šuti na progon ratnih zapovjednika hrvatskoga naroda u BiH?

Zbog toga što u državnom vrhu Republike Hrvatske dominira Miletićev sindrom, stvoren ili formiran smišljenim djelovanjem agentura tijekom zadnjih dvadeset godina, ali i naslijeđen razornim antihrvatskim djelovanjem velikosrpskoga komunističkoga režima.

Miletić i „miletići“ su mladunče bivola zadovoljno ispašom, deblja se i ne shvaća da je time samo obilniji ručak lovcima koji im prodaju priče za malu djecu ili im bacaju travu. Svejedno je.

Upravo zbog toga Hrvatskom danas ravnaju institucionalni, medijski i politički bijednici, otpadnici svoga naroda, bjelosvijetski plaćenici, poltroni, i u svemu slika i prilika opisa strukture koju je dramatično proročanski na zagrebačkom aerodromu predstavio hrvatskome narodu – Franjo Tuđman.

To što su Izetbegović i njegovi sateliti tijekom rata za Hrvate govirili da su „bobanovci“, da su „ustaše“, zapravo je posve identično velikosrpskom izjednačavanju Hrvata s fašistima. Potpuno isti rukopis, iste metode, a nažalost i jednako ponašanje Hrvata prema toj nakani i metodologiji.

Priprema za zločin s prebacivanjem odgovornosti na žrtvu.

Hrvatska je danas premrežena centrima za emitiranje Izetbegovićevih poruka, koje je on prihvatio iz srpskoga iskustva, pa i prema svome narodu.

A za to je imao potporu u svijetu i to od naših današnjih saveznika.

Šutjeti danas na progon hrvatskoga generala Jelića, jednako je potpisivanju smrtonosne dijagnoze hrvatskome narodu. To je prvorazredna zadaća predsjednice Republike i nove hrvatske Vlade pred našim saveznicima, ako su nam saveznici. Ako nisu, onda treba reći da ih nemamo, da nemamo iluzija, kao što ih nismo imali ni 1991. godine. I to je prilog riješenju problema.

Tada smo imali državnika na čelu države. Imamo li ih danas, pitanje je na koje vrijeme za odgovor istječe.

chat nick · **Pridružen/a:** 29 ožu 2013, 06:32 **Postovi:** 6304

Saveznici Hrvatske su svi oni koji su protiv Srba.Među mnogobrojnim saveznicima ponekad dolazi do nesporazuma tako da nemoj plakati.

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5403

AFERA VSOA:
Iz ureda Zorana Drče nestao Plan obrane RH, najtajniji dokument Hrvatske

GENERAL Ivan Kinder, načelnik Vojno sigurnosno obavještajne agencije (VSOA) naredio je hitnu istragu zbog nestanka Plana obrane Republike Hrvatske. Plan obrane RH nestao je u Uredu Zorana Drče, pomoćnika ministra obrane Ante Kotromanovića. Plan obrane za svaku zemlju dokument je NULTE kategorije i označen je najvećim stupnjem tajnosti. Plan je usvojen na zatvorenom dijelu sjednice Vlade 5. studenog 2015., tri dana prije parlamentarnih izbora, i dobio je oznaku ‘vrlo tajno’.

Prethodno je Vijeće za obranu predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, na sjednici 22. rujna 2015. podržalo prijedlog Plana obrane Republike Hrvatske. U odluci Vlade stoji da je “na temelju članka 6. Zakona o tajnosti podataka i Pravilnika o tajnosti obrane, Plan označen stupnjem tajnosti “vrlo tajno” te se ne može objaviti. Inače, Hrvatska je do tada jedina zemlja članica NATO saveza koja nije imala Plan obrane. Plan obrane je temeljni dokument iz područja obrane kojeg Republika Hrvatska nije imala od svog osamostaljenja. Uz postojeće dokumente donesene u protekle dvije godine – Strateški pregled obrane RH i Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga, usvajanjem Plana obrane zaokružen je bi se paket od tri temeljna dokumenta iz područja obrane.

Elektronski uređaj na kojem se nalazio Plan obrane RH nestao je u uredu Zorana Drče, pomoćnika ministra obrane Ante Kotromanovića. Zoran Drča je diplomirani politolog, djelatnik Ministarstva obrane od 2003. godine, porijeklom iz Benkovca. U MORH-u je zaposlen iste godine kad je diplomirao na Fakultetu političkih znanosti, a njegov strelovit uspon u karijeri mnogi povezuju utjecajem Milorada Pupovca i zastupljenost nacionalnih manjina u tijelama vlasti RH. Važno je spomenuti da je gotovo stotinjak osoba prezimena Drča nalazi se na popisu pripadnika agresorske vojske i pobunjenih Srba koji su abolirani kao pripadnici neprijateljskih snaga u Domovinskom ratu. Mnoge u MORH-u je čudilo kad je Drča, gotovo žutokljunac skromnih znanja iz područja obrane, imenovan na čelo Uprave za obrambenu politiku MORH-a, najvažnijeg sektora Ministarstva. Drča je bio i načelnik Sektora za međunarodnu obrambenu suradnju i sigurnost MORH-a, a za pomoćnika ministra imenovan je u prosincu 2012. godine.

Protokol o sigurnosti

Plan obrane RH nulti je dokument obrane svake zemlje. Nakon osvajanja po jedan primjerak nalazi se u Uredu predsjednice, jedan u Vladi te Ministarstvu obrane. Druga ministarstva, i ostala tijela vlasti, imaju samo one dijelove koji se odnose na njihovu ulogu predviđenu tim Planom. Uz Plan obrane ide i sigurnosni protokol kome je Plan dostupan i kako s njim postupati.

Plan koji je nestao u uredu Zorana Drče nalazio se na elektronskom uređaju. Kad je od Drče zatraženo da vrati Plan -uređaj i Plan obrane su nestali. Drča nije znao objasniti gdje se nalaze. Slučaj je prijavljen VSOA-i. Bilješku su potpisale četiri osobe, a slučaj preuzeo VSOA-in odjel za protuobavještajnu zaštitu i komunikacijsku sigurnost Kad je VSOA-e pokrenula istragu nastalo je međusobno optuživanje i prebacivanje odgovornosti. Neslužbeno smo saznali da je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović da je nestao Plan obrane RH obaviještena tek tri dana nakon nestanka Plana, tijekom drugog dana boravka u Vukovaru.

Predsjednica je zapovjedila istragu

Do tada je u njenom društvu viđen načelnik Glavnog stožera Drago Lovrić, no dan kasnije, na kolinju koje je upravo Lovrić organizirao u svom rodnom Otoku kraj Vinkovaca, gdje je Predsjednica topila čvarka i radila kobasice, nije se slikao s Predsjednicom. Kad je primila informaciju Predsjednica je zapovjedila hitnu istragu, a to popodne održan je dramatični sastanak čelnika VSOA-e generala Ivana Kindera i ravnatelja POA-e Dragana Lozančića.

Istražuju kako je Plan nestao, tko je sve znao za njegov nestanak, zašto je Predsjednica obaviještena tek tri dana kasnije… Smjene već su pripremljene, načelnik Lovrić i general Kinder, traže žrtvenog jarca za ozbiljne propuste unutar VSOA-e. Da bi situacija bila zanimljivija, za ljude koje vole spekulacije i teorije urote, Plan obrane je nestao na dan kad je u Zagrebu, zbog gostovanja u HRT-ovoj emisiji Otvoreno, boravio Miroslav Lazanski, vojni komentator beogradske Politike i zagovornik vojnog puča protiv hrvatskih vlasti 1991. godine.

Što će reći NATO savez

U tom kontekstu tumači se izjava Miroslava Lazanskog da srpske službe sve znaju. Vučić je čestitao Karamarku na izbornom rezultatu i prije objave rezultata. Nije čestitao Milanoviću, a kako je znao prije izbora? Zato što su srpske obavještajne službe dobro obavile svoj posao”. U vezi nestanka Plana obrane RH bit će zanimljivo vidjeti kako će reagirati čelnici NATO saveza. Plan obrane Hrvatske nije samo unutarnja stvar Hrvatske, nego je, na mikro razini, vrlo važan za sustav obrane NATO saveza. U NATO-u su svjesni da Rusija, preko obavještajnih službi prijateljskih zemalja, nastoji prodrijeti i sigurnosni sustav zemalja NATO-a, a trenutno su im najmekše tkivo Hrvatska i Slovenija.

Marko Marković/Foto:morh.hr
http://www.maxportal.hr/afera-vsoa-iz-u ... -hrvatske/

chat nick · **Pridružen/a:** 29 ožu 2013, 06:32 **Postovi:** 6304

Ovo je već ozbiljna stvar zbog koje će da ispadne ozbiljan problem.
Ne verujem da će se ikada otkriti ko je to uradio i za čiji interes.To mogu biti,Srbi,Slovenci a najpre i pre svih SAD jer oni ne veruju nikom i špijuniraju sve.
Stvarno ozbiljan problem.SAD pa Srbi pa Slovenci.

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5403

Predsjednik HND-a g. Saša Leković
HND (Hrvatsko Novinarsko Društvo)

O Hasanbegoviću, Titu i Isusu

U masi izjava protiv novog ministra kulture dr. Hasanbegovića, jedna zaslužuje osobitu pozornost. Tražeći njegovu ostavku, šef HND-a g. Saša Leković, navodeći razlog, reče: "To je čovjek koji nema apsolutno nikakve kompetencije da bude ministar kulture." U ovom sudu g. Lekovića nema ništa sporno, osim jedne "sitnice". Kako je naveo u svom životopisu kada se natjecao za šefa HND-a, Leković tvrdi da od formalne izobrazbe ima samo srednju školu. Ne navodi koju, pa možemo spekulirati da je konobar, kao "neki", ili možda kovinotokar. Sve časna zanimanja, ali ipak nedostatna da bi se iz pozicije "konobara" prosuđivala kompetentnost jednog doktora znanosti, znanstvenog savjetnika, autora mnoštva znanstvenih radova, čovjeka kojem su arhivi, koje kulturolozi nazivaju "institucije pamćenja", dnevni boravak.

Dr. Hasanbegović je prema svim relevantnim obrazovnim parametrima iznadprosječna osoba, Saša Leković, prema istim parametrima, tu se ne može ubrojiti. Zato fascinira lakoća kojom g. Leković prosuđuje kompetencije dr. Hasanbegovića za ministra kulture.

Nekompetentni o kompetentnima

Obrnimo malo stvari. G. Leković sa srednjom školom na čelu je jedne vrlo važne institucije ovoga društva, HND-a, unutar kojeg postoji mnoštvo vrlo respektabilnih novinara. No, isti taj HND, dok sam pratio njihov rad, u svom članstvu imao je više od pedeset posto osoba poput g. Lekovića, samo sa srednjom školom. Je li se u međuvremenu nešto promijenilo, jesu li stekli diplome na nekom od "brzinskih tečajeva" na Fakultetu političkih znanosti, ili ovdje u Osijeku kod dr. Kuzmiča, ne znam.

Nedavno su i neki od njih uhvaćeni s lažnim diplomama i dobili vritnjak, a neki imaju samo osam razreda. Takav tip novinara (da ne generaliziramo) to ne priječi da u medijima prosuđuju rad liječnika, sveučilišnih profesora, da sude o kvaliteti visokog školstva ili prijepora o, \'ajde da i to ne preskočimo, fašizmu i antifašizmu, a da nisu pročitali ni jednu relevantnu povijesnu, sociološku, viktimološku... studiju. Tek onako, "otprilike", nakon par piva u kafiću HND-a.

Novinari obnašaju prevažnu zadaću za svako društvo. Ne kažem da je sve u formalnom obrazovanju, ali Steve Jobs je jedan među rijetkima... No izjava g. Lekovića je surealna, on bi uredovao u kompetencijama o stvarima u kojima nema elementarne kvalifikacije, jer nema jednu banalnu stvar koju oni "nekompetentni" s doktoratima i znanstveno-nastavnim zvanjima imaju, a to je jedan "glupi" papir koji im daje za pravo u određenim područjima donositi relevantne sudove. Takve sudove mnogi od njih donose tek nakon što se dobro oznoje studirajući problem ili fenomen, uvijek strahujući od vlastita neznanja, a nerijetko još više od tuđega...

Materijalna i statusna grabež

U ovom smislu, problem ovog društva nije dr. Hasanbegović, nego g. Leković. Netko nedobronamjeran, za razliku od moje malenkosti, mogao bi na temelju životopisa g. Lekovića dovesti u pitanje sve ljude koje on predstavlja i reći: Tko ne može postati novinar, ili šef HND-a, neka se ne obrazuje, lakše će uspjeti. Ni u kom slučaju ne želim omalovažavati g. Lekovića. Sama činjenica da je izabran za prvu osobu od članova svoje struke i respektabilne institucije kao što je HND svjedoči da je kompetentan i stručan u određenim područjima, te da i kao osoba uživa ugled među članstvom. Ali za prosuđivanje Hasanbegovićevih kompetencija potrebno je, ipak, "malo više".

Kulturnjaci 2016 na Markovom Trgu

Posebna priča je uvaženo društvo okupljeno oko prosvjednika inicijative "Kulturnjaci 2016". Njihov prosvjed i zahtjevi su licemjerni ponajviše zbog gromoglasne šutnje kada su se događale brojne nepravilnosti za mandata ministrice Zlatar-Violić. Njihova ih šutnja delegitimira, ona je, kako veli poslovica, odobravanje svom onom dokazanom klijentelizmu, nepotizmu i dodjeli novca prema ideološkim kriterijima. Tu šutnju vukovarska književnica J. Adamović usporedila je sa šutnjom o "zločinima u incestuoznoj obitelji". Time su raskrinkali i svoj "antifašizam" koji se pokazuje kao floskula ispod koje se krila materijalna i statusna grabež.

Znanost bez tabua

Tako dođosmo da zadnjeg "floskulaškog" argumenta protiv dr. Hasanbegovića, do "antifašizma". Znanost ne poznaje tabue. Njezina je duša propitivanje, sumnja, ona je u svojoj srži "revizionistička". Ako smo mi "zatucani dogmatičari" u teologiji dovodili u pitanje i samo Isusovo božanstvo, kao i njegovu povijesnost, ako smo Bibliju i filološki i na svaki drugi način "raščerečili" i još uvijek "čerečimo", zašto bi povijesna znanost bila "zatucanija" od teologije? U čemu je problem propitivati ili osporavati antifašizam Staljinova ili Titova tipa?

Iz svega proizlazi da antifašisti na titoistički način imaju dogmatskiji odnos prema svojoj antifašističkoj "religiji" i njezinu utemeljitelju Titu, nego teolozi prema kršćanskoj vjeri i njezinu utemeljitelju Isusu. Stoga, upravo obrnuto, za mene bi "nekompetentni" Hasanbegović bio neprihvatljiv za tu funkciju kada bi se u znanosti, kompetencijama i demokratskom, pluralnom društvu ponašao kao – njegovi osporavatelji!

IVICA ŠOLA
http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti ... Isusu.aspx

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5403

Zuroffi, Goldsteini, Pusići i Radmani nisu samo opasnost, već – prilika Hrvatskoj

slika

Citat:

Zlatko Hasanbegović je zadnja, nulta crta obrane elementarnoga dostojanstva hrvatskoga naroda.
Zadnja crta obrane naše suverenosti, slobode, ponosa i konačna razdjelnica na kojoj se mora početi s politikom jasnoga razlučivanja zla od dobra. Na toj crti, jednako kao i 91. godine na bojišnicama, nema mucanja, nema nejasnoća, nema okretanja drugog obraza, niti ima – dokazivanja.

Hrvatski narod ima u neposrednoj prošlosti u relativnom smislu jednako zastrašujuća iskustva. Kao što ih ima većina malih naroda, prije svega onih koji nisu imali nesmetan višestoljetni razvoj vlastite državnosti.

S obzirom na to da se rat protiv Hrvatske, iako je adresiran, na koga bi drugoga nego na „fašiste“, ovaj put u hrvatskoj Vladi, prenio i na međunarodni teren putem medija u europskim zemlja, kao Le Mond u Francuskoj, jasno je da je Zlatko Hasanbegović time prerastao samoga sebe. Uključeno je i teško topništvo kakvim se u javnoj percepciji predstavlja Efraim Zuroff i njegova nevladina udruga Centar „Simon Wiesenthal“ u Jeruzalemu. Zbog toga se valja na samome uvodu u tekst prisjetiti ponašanja židovske države u sličnoj situaciji.

I, svakako, prisjetiti se da je veleposlanik Republike Hrvatske u Parizu Ivo Goldstein, povjesničar pred kojim je Zlatko Hasanbegović doktorirao, do sada ostao nijem na vrlo ružne kvalifikacije aktualne hrvatske Vlade, ministra Hasanbegovića, pri čemu su korištene i riječi Trvtka Jakovine da je „problematično imati anti-antifašista na mjestu ministra kulture“. Le Mond je jako utjecajan list, a hrvatsku Vladu su ocjenili – ultranacionalističkom.

A sve su započele navladine udruge i famozno civilno društvo.

Kakvo, vidi se po međunarodnoj prirodi udara na Hrvatsku.

Pogledajmo kako se u sličnim situacijama ponaša Izrael.

Izraelska ministrica kulture, čiji je resor, kao i u Hrvatskoj bio nadležan za čitav niz društvenih i civilnih ustanova i udruga, prekinula je državne potpore organizacijama za koje je Izrael, dakle ona i njene stručne službe, ustvrdila da rade protiv opstojnosti, suvereniteta i u konačnici same države Izrael.

I te organizacije su se zalagale za – ljudska prava

S druge strane, izraelski parlament Knesset na prijedlog izraelske Vlade nazad nekoliko godina naložio je posebno formiranome povjerenstvu da istraži tokove novca prema udrugama koje su na ulicama izraelskih gradova i u izraelskoj javnosti žestoko prosvjedovale na svaku obrambenu i inu akciju Izraela prema Palestincima i sudjelovale u sigurnosnim nasrtajima na Izrael

S obzirom da se radilo o nekolicini udruga pod firmom civilnoga društva, koje su se stalno pojavljivale kao nositelji tih prosvjeda i javnih kampanja protiv Vlade, povjerenstvo je vrlo brzo ustanovilo da su financirane iz rigidnih arapskih dinastija i država, smrtnih neprijatelja ideje izraelske državnosti i Izraela. Prste u svemu su imali i notorni – Britanci.

Izrael je ocijenio da je nasrtaj na državu, nasrtaj na Židove.

Na narod.

Je li smio drugačije ocijeniti?

Naravno da ne.

Istoga trenutka zabranjene su takve udruge.

Zašto to u Hrvatskoj nije moguće?

Zbog toga što u Izraelu, ali i među svim Židovima svijeta postoji potpuna suglasnost oko nužnosti, postojanja, ciljeva i nacionalnih interesa države Izrael.

Razlog nužnosti postojanja snažne i beskompromisne države na povjesnome teritoriju, bio je – Holokaust.

Nikada više, nacionalna je svetinja svakoga Židova.

Hrvatski narod ima u neposrednoj prošlosti u relativnom smislu jednako zastrašujuća iskustva. Kao što ih ima većina malih naroda, prije svega onih koji nisu imali nesmetan višestoljetni razvoj vlastite državnosti.

Hrvatska se danas suočava s izravnim udarima na temelje državnosti hrvatskoga naroda, s beskrupuloznim krivotvorinama, lažima i podvalama o prošlosti hrvatskoga naroda. Pa i s činjenicama da se posve dokumentirane i iskustvene istine i događaji, kao što je Domovinski rat, nasilno krivotvore, što u navodnim nevladinim inicijativama, što u medijima pod kontrolom neokomunističkih strukura, što u službdenoj politici navodne ljevice sa satelitima od regionalno-autonomaških inicijativa do klasičnih velikosrpskih tendencija u SDSS-u i srpskim institucijama u Hrvatskoj.

Usporedimo to s mogućim legalnim djelovanjem nacističkoga pokreta u Izraelu.

Pretjerujem?

Nimalo. Ono što su nacisti bili Židovima, komunistički i velikosrpski program je Hrvatima.

Pri tome postoje ozbiljne indicije da su ljudi na najvišim državnim funkcijama, na javnoj Televiziji, bili suradnici KOS-a, nositelja svih planova agresije Srbije na Hrvatsku.

Kao netko pod sumnjom da je bio esesovac ili pripadnik Hezbollaha na izraelskoj televiziji.

Moguće?

Lijeva politika, nevladine udruge pod idiotskim nazivom antifašističke, ne dopuštaju provjeru i djelovanje države na rasvjetljavanju tih indicija, iako ponašanje tih ljudi svakodnevno potvrđuje opravdanost sumnji.

Mnogi će reći, lako je bilo Izraelu donositi zakone i politički postupati tako oštro i jasno, kad iza njega stoje Židovi diljem svijeta s golemim realnim utjecajem u većini najvažnijih svijetskih država.

Isti će reći da Hrvatska jednostavno nema takvu, ni moć, ni mogućnosti.

Nema vjerojatno moć kao Izrael, ali ima dovoljnu. I mogućnosti ima.

Ima i milijune Hrvata diljem svijeta s vrlo snažnim utjecajem na politike najvažnijih svjetskih sila.

Republika Hrvatska danas je članica NATO saveza, članica je EU i ništa se u tim institucijama i savezima ne može odnositi na Hrvatsku, a da Hrvatska ne može izravno i snažno utjecati na to.

Pitanje je samo, zna li i hoće li.

Jasno je da politički predvodnici prosvjeda protiv nove Vlade i njenoga „fašizma“ nisu htjeli utjecati na afirmaciju nacionalnog interesa. Tko može zamisliti Vesnu Pusić, Mesića, Josipovića ili Milanovića da promoviraju istinu i načela o hrvatskom narodu, mora, ili liječniku zbog indicija ozbiljnog psihičkog poremećaja, ili jednostavno – puše u isti rog.

Je li oni imaju pravo vidjeti Hrvatsku na svoj način?

Na način kako to pokazuju – nemaju.

Ne.

Radi se o tome što Hrvatska kako je „oni vide“ i „nacionalni interesi“ kako ih u Saboru definira Nenad Stazić jednostavno nisu interesi – hrvatskog naroda.

Ne može interes hrvatskog naroda biti politika da je bilo opravdano poubijati stotinjak tisuća Hrvata, pohapsiti nekoliko stotina tisuća, rastjerati isto toliko, oduzeti hrvatskome narodu slobodu, zavesti totalitarni režim Beograda koristeći šačicu izdajnika, odreći se trajno svoga državljanstva i nastojati brutalno iskorijeniti sve elemente nacionalne prepoznatljivosti od kulture, tradicije do – katoličanstva.

A svi oni izvorište upravo u tome imaju i to afirmiraju svakodnevno, skriveno ili otvoreno

Da su to interesi hrvatskoga naroda, bez ikakve dvojbe Hrvate bi svatko mogao proglasiti potpuno ludim narodom.

I točka.

Republika Hrvatska je nakon dugo vremena pred slutnjom, da ne kažem prvim naznakama da se u državnome vrhu događa svijest i politika koja bi mogla sličiti na ponašanje izraelske ministrice Miri Regov, ili, u svježijoj inačici, naših susjeda u Mađarskoj.

Zbog toga je pozvan ni više ni manje nego poznati Židov – Efraim Zuroff.

Vrijeme je da Hrvatska pokaže da nema respekt prema takvim tipovima, bez obzira što je to djelomično rizično. Naime, netko tko koristi u svijetu simboliku stradanja milijuna Židova ima pretpostavljeni moralni kredit, pa je to uz sve ostalo pozicija koja se mora respektirati.

Međutim, svakome na zemlji se može i mora smijeti postaviti pitanje?

Pa i Zuroffu, pogotovo što ima dosta razloga upravo njega dokumentirano prozvati zbog vrlo jakih indicija da diljem svijeta zloupotrebljava žrtve svoga naroda, i kolektivno sjećanje čovječanstva za vrlo neodgovorno i prljavo političko ponašanje.

Kad je Zuroff u pitanju, previše je mučnih usporednica na slično ponašanje Milorada Pupovca.

To je čovjek koga nikako ne mogu od obične ljudske, javne i konačno međunarodne odgovornosti oprati niti zaštititi milijuni nesretnih Židova stradalih u Holokaustu, zbog čitavoga niza vrlo upitnih postupaka, izjava i ocjena, pa i o stvarima koje se izravno tiču kolektivnog sjećanja hrvatskoga, ali i bošnjačkog naroda.

Istodobno, židovske žrtve su dio kolektivnoga sjećanja svih naroda svijeta, ali to su i hrvatske i bošnjačke žrtve, inače sjećanje na žrtve – nema smisla.

Ako Zuroff misli drugačije, treba mu jasno staviti na znanje da time izravno vrijeđa i omalovažava nikoga drugoga nego žrtve i bolno sjećanje svoga naroda.

A evo primjera za to.

Nikada tijekom surove, zločinačke i u mnogim elementima prema mišljenju ICJ-a genocidne agresije na hrvatski narod devedesetih nije ni jednom riječju osudio tu agresiju i zločince.

Nikada.

A bilo bi nužno, jer je progonom nacističkih zločinaca stekao međunarodni ugled, i on i njegov Centar.

A srpska agresija bila je prvorazredan međunarodni događaj, na koji se svatko tko drži do sebe morao očitovati. Pogotovo netko s visokim senzibilitetom za genocid.

Zato jeste zajedno sa svojim potrčkom Slavkom Goldsteinom, kad treba Židovom, kad treba Hrvatom, kad treba liberalom, kad treba komunistom, kad nestane komunizma, onda antifašistom, u jesen 1991. godine, u jeku zastrašujućega razaranja hrvatskih gradova i ubijanja tisuća ljudi, nakon Labradorove diverzije na Židovsku općinu u Zagrebu, bez ikakvih saznanja žestoko nasrnuo na Tuđmana i hrvatsku državu.

Te večeri, dok je Zagreb bio pod uzbunama, a Hrvatska gorjela, Slavko Goldstein je oštro prigovorio hrvatskome narodu da je jako razočaran što se na ulicama i trgovima nije skupilo pola milijuna ljudi da osude fašistički i ustaški nasrtaj na Židove.

Tako je rekao u tv kamere.

A Zuroff je „zabrinuto“ zajedno s Beogradom i agenturama u gotovo svim europskim gradovima i medijima, ukazivao na „ultranacionalističku i ustašofilanu“ vlast predsjednika Tuđmana, otvoreno zagovarajući razumijevanje i potporu svijeta za – obranu srpske nejači!?

Je li nekome treba objašnjavati razmjere ovoga, da se poslužim izrazom Vesne Pusić „monumentalnog bezobrazluka“?

Naravno, kad se ustanovilo da su terorističku akciju izveli Kosovi agenti u Hrvatskoj, Goldstein kao i Zuroff su – šutjeli.

Zuroff u Beogradu mrtav hladan negira genocid u Srebrenici, bez obzira što je i to neopozivi, izrijekom iskazani, stav i presuda najvišega suda današnjice, ICJ-a.

Polazište?

Kao i „naših“ nakaznih antifašista.

Mi smo sud.

Mi smo moral.

Mi smo civilizacijski imperativ.

Jesu kome jesu.

Ali, Hrvatskoj nikako ne bi smjeli biti, jer, previše su bili.

Zbog toga je Zlatko Hasanbegović zadnja, nulta crta obrane elementarnoga dostojanstva hrvatskoga naroda.

Zadnja crta obrane naše suverenosti, slobode, ponosa i konačna razdjelnica na kojoj se mora početi s politikom jasnoga razlučivanja zla od dobra. Na toj crti, jednako kao i 91. godine na bojišnicama, nema mucanja, nema nejasnoća, nema okretanja drugog obraza, niti ima – dokazivanja.

Precizno je Milanović rekao – mi ili oni.

Ako hrvatska Vlada ne izvuče pouke iz svega, onda nije Vlada.

Ako ne postavi pitanje što njen državni zastupnik u Parizu radi i zašto mirno gleda klevete protiv svoga naroda i Vlade i ne otkaže mu istoga trenutka akreditaciju, ne zna vladati.

Zbog toga je ova kampanja protiv, samo naizgled Hasanbegovića, a u biti protiv nacionalne političke paradigme koju on trenutno simbolički predstavlja vrlo, vrlo poučna, pa ako hoćete i dobra prilika za Hrvatsku.

Nema sumnje da velika većina naroda to razumije. Ako je bilo ikakvih iluzija, samo ih budale ili tipovi pod opijatima, bilo ideološkim, bilo organskim – imaju.

Nadati je se da Karamarko, Petrov, Orešković i Grabar Kitarović nisu pod istim opijatima.

Autor: Marko Ljubić

Vjerujem, nemamo dvojbe oko toga, tko je saveznik, a tko je "saveznik".

Amidza

Republika Turska i BiH.

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5403

Krajem ’80-ih u Srbiji svjedočili smo sličnoj hajci protiv fašizacije Hrvatske
Veljača 11, 2016

slika

Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor za direktno.hr komentirao je najnovija događanja oko ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

“Kao što je već navedeno u priopćenju dijela povjesničara i ostalih znanstvenika, ovo je dosad nezabilježen slučaj javnog napada na jednog ministra vlade Republike Hrvatske. Zabrinjava način na koji su pojedine izjave ministra kulture dr. sc. Zlatka Hasanbegovića, napose ona u emisiji ‘Otvoreno’ u svibnju 2015., iskorištene za njegovu političku, stručnu i moralnu diskvalifikaciju. Izvlačenje iz konteksta riječi ‘antifašizam je floskula’, potvrdilo je da napadi na ministra kulture nisu motivirani potrebom rasprave o njegovim stručnim kvalifikacijama, nego ideološkim i svjetonazorskim razlozima. Gotovo jednako kao što se svojedobno tijekom suđenja pred MKSJ u Haagu prema istom obrascu ‘etiketiranja’ generale Gotovinu i Markača nastojalo prikazati zločincima, tako se i sada, potpuno zanemarujući okolnost i smisao njegove izjave, ministra kulture optužuje da je ‘fašist’. Naravno, ondašnji ‘tužitelji’ i ‘suci’ hrvatskim generalima, danas prosvjeduju protiv ministra kulture.

Glede objavljene fotografije, mogu primijetiti da je riječ o kapi s hrvatskim grbom, koja je bila dio odore HOS-a, regularne postrojbe OS RH u Domovinskom ratu, čiji su se pripadnici borili hrabro i časno, ne počinivši niti jedan ratni zločin. ‘Sporni’ tekst nisam pročitao, no s obzirom na političku dimenziju cijeloga slučaja dobro je što je ministar javno objasnio svoje stavove. Koliko ga poznajem, siguran sam da kolega Hasanbegović nedvosmisleno osuđuje sve totalitarizme, a činjenica da je ustaške zločine nazvao ‘najvećim moralnim potonućem u povijesti hrvatskoga naroda’, pokazuje da njegova pozicija ministra kulture nije upitna”, rekao je Nazor.

Pitali smo ga kako objašnjava dvostruka mjerila, npr. listu Novosti je prošlo kršenje Ustava u slučaju ruganja himni i teksta ‘Lijepa naša haubico’.

“Upravo ovaj slučaj potvrđuje da u Hrvatskoj vladaju ‘dvostruka mjerila’, posebice u medijima. Možda je ovo prilika za podsjetiti da je u Hrvatskoj već ranije uvedena jedna ‘velikodušna’ politika praštanja puno većih ‘nestašluka’ miljenika pojedinih ideoloških krugova, od ovih koji se pripisuju kolegi Hasanbegoviću. Nekima to nije smetalo da obavljaju dužnost predsjednika države, da budu saborski zastupnici ili uglednici u medijima. Stoga su licemjerni svi koji su prešućivali takve slučajeve ili su ih opravdavali terminom ‘kontekst vremena’, a sada taj termin zanemaruju i napadaju ministra kulture”, nastavio je Nazor.

Postavlja se pitanje što stoji iz ove hajke?

“Količina bijesa i mržnje prema ministru kulture upućuje na zaključak da su dolaskom novoga ministra neki očigledno ostali bez zagarantiranih prihoda, a da je ovako glasna zabrinutost zbog ‘fašizacije’ Hrvatske samo paravan, kojim se, uz svesrdnu pomoć javne televizije, građani pokušavaju mobilizirati na ‘pravu’ stranu. Otprilike sličnoj hajci protiv ‘fašizacije’ i ‘ustašoizacije’ Hrvatske svjedočili smo krajem 1980-ih na događanjima naroda u Srbiji… Neki pak kažu da je to bijes zbog gubitka vlasti, ali i pokušaj da se rasprave skrenu s poraznoga podatka da se javni dug Hrvatske s 49 % BDP-a, koliko je iznosio 2012., u 2015. popeo na 89,2%, o čemu u svojoj kolumni piše Inoslav Bešker, zaključujući da to ‘graniči sa zlodjelom’, poručio je Ante Nazor.

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5403

ISTINA O FILMU "15 minuta - Masakr u Dvoru" na Uni

DANCI, VI STE OBIČNI LAŽOVI: ‘Sramite se, bio sam izravan sudionik akcije u Dvoru na Uni… Ovako je bilo!’
Autor: T. Budak
Ponedjeljak, 07. Ožujak 2016

"A ti spašeni iz kolone ako imaju imalo savjesti i duše, ako ovo pročitaju neka kažu, neka se sjete onih ljudi maskiranih lica koji su ih spašavali i riskirali svoje živote da bi bili spašeni i sklonjeni u sigurnost zgrada", kaže Ivo Vranić.

Zapovijednik izviđačko – diverzantskog voda Ivo Vranić – Buva iz Sunje donosi pravu istinu olujnoj pobjedi koja je za sobom ostavila jedan od najmučnijih ratnih zločina – likvidaciju invalida:

Obraćam vam se ovim pismom, a u svezi sramotnog i lažnog filma koji je snimljen o masakru civila u Dvoru na Uni. Obraćam vam se u ime svojih izviđača-diverzanata Sunja i opisujem što se dogodilo kao direktan sudionik 7.08.1995.-8.08.1995 događanja u Dvoru na Uni. U nekoliko navrata napisano je da sam sa svojim izviđačima i ostalim pripadnicima HV 6.8.1995 oslobodio Hrvatsku Kostajnicu.

Ujutro 7.8.1995 dobio sam zapovijed da sa svojim izviđačima krenem uzvodno prema Dvoru na Uni koji u to vrijeme još nije bio oslobođen.

Krećući se kroz sela Volinja,Kozibrod,Unčani ne nailazimo na nikakav otpor domaćih četnika i tzv. “Krajiških boraca”.

Dolaskom do sela pred samim Dvorom (Struga i Zamlaća) nailazimo na jači otpor koji uspješno rješavamo,ulazimo u sami centar Dvora iz tih sela gdje se otvara paljba iz strojnica snajpera i trocjevca koji se nalazio na povišenom dijelu desno od kružnog toka napominjem da smo u sami Dvor ušli tom sporednom cestom (jer postoji i zaobilaznica).

Iskačemo iz vozila tzv. 110-etka i s jednim dijelom 3.satnije izvidničko diverzantskog voda iz Zagreba prihvaćamo borbu sa neprijateljem.

Jedan dio mog voda kreće lijevo prema selu Matijevići na samu granicu sa BiH, ja sa drugim dijelom svog voda krećem desno uz kolonu koja je stajala od pravca sela Žirovac prema Dvoru.

U jednom trenutku opazio sam svog izviđača gdje pod jakom paljbom izvlači sprske civile iz traktorske prikolice pokušavajući ih odvesti u zaklon zgrade,u tom trenu nasuprot kolone sa desne strane čuje se rafaljna paljba po tim civilima i po mom izviđaču Ivicu Lapuhu koji je tom prilikom pogođen u prsa.Civili su uspijeli dotrčati u zgradu u zaklon.

Bio sam udaljen nekoliko koraka od svog izviđača i pokušavam ga izvući,vučem ga po asfaltu nazad prema kružnom toku.

U ležećem položaju prilikom izvlačenja svog izviđača puca mi lijeva strana trbušne stijenke,vidjevši kako izvlačim ranjenoga u pomoć mi pristiže Marijan Jakić (moj izviđač).

Vidio sam da su rane smrtonosne, previjamo ga, nažalost umire mi na rukama,a imao je samo 34 godine… Moram naglasiti da je tada i Marijan Jakić dobio prostrijelnu ranu kroz vrat od snajpera sa desne strane kolone, srećom nije bila smrtonosna.

slika

HRT, Saša Kosanović

Zajedno se vraćamo prema Žirovcu uz kolonu gdje primjećujemo negdje oko 100-tinjak ljudi srpskih civila koji bježe od Žirovca prema nama, a čuju se i tenkovi. Čuje se lomljavina tenkova koji gaze svoju kolonu, znači već toga dana 7.8.1995 ratni zločinac Mile Novaković gazi po svojim civilima.

Tih 100-tinjak ljudi srpskih civila, žena, djece i staraca smještamo u jednu zgradu na sigurno te ostavljam jednog pripadnika 17.d.p Sunja da ih štiti i čuva.

Želio bi Vam naglasiti da sam već tada shvatio da se ne borimo sa običnim domaćim četnicima jer svako njihovo djelovanje i razmještaj bio je dobro pripremljen. Pucanjem po nama, a u tom okršaju vidio sam da su ti njihovi poginuli bili uredni, obrijani i ošišani.

Opisujem Vam svoj pravac djelovanja prema Dvoru i u Dvoru.

Taj okršaj trajao je do kasnih popodnevnih sati… U svemu tome jedan moj izviđač je poginuo Ivica Lapuh, Marijan Jakić (ranjen) pripadnici 17.d.p.Zlatko Janković teško ranjen u prsa, Luka Mišić ranjen.

Taj sramotan film koji je snimljen od strane Danaca i najvećeg zločinca sa interpolove tjeralice Mile Novakovića i najvećeg lažova Save Štrpca, a i domaćih izdajnika koji su novcima hrvatskih poreznih obveznika financirani (250000 kuna ) na čelu sa Hrvojom Hribarom koji je to platio i bacio ljagu na nas HV koja nije učinila taj zločin.

slika

Ravnatelj Hrvoje Hribar, HAVC

Želim tim zločincima i izdajnicima da se svako jutro bude i liježu sa slikom u očima mog poginulog izviđača Ivice Lapuha koji je žrtvovao svoj život da bi spasio srpske civile iz kolone, a bio je tako mlad.

A ti spašeni iz kolone ako imaju imalo savjesti i duše, ako ovo pročitaju neka kažu, neka se sjete onih ljudi maskiranih lica koji su ih spašavali i riskirali svoje živote da bi bili spašeni i sklonjeni u sigurnost zgrada.

Ti civili koji su plakali i proklinjali svoje što pucaju po njima, neka kažu istinu tko je masakrirao te bolesne invalidne osobe u toj školi.

U tom lažnom i sramotnom filmu posebnu pažnju treba posvetiti riječima tog Danca: “Vidjeli smo vojsku koja se kretala pješice pored kampa, prema školi” još je jedan dokaz da to zlodjelo nije uradila HV, a stavlja joj se na teret u tom filmu.

Već naprijed sam opisao da smo u Dvor ušli sa vozilima HV isto tako i pojačanje koje nam je stizalo obilaznicom kretalo se vojnim vozilima, tako da sve što je rečeno u tom filmu od strane Danaca i tog zločinca sa Interpolove tjeralice Mile Novakovića nije istina, a poruka onima koji su dali novac za snimanje tog filma od hrvatske sirotinje:

Niste vrijedni da živite u mojoj državi,za koju je prolivena naša krv, a još manje da dajte naš novac onima kojima ništa nije sveto, Štrpcima i drugim velikosrpskim lažovima.

Oni koji su gazili svoj narod tenkovima, onima koji su pobili svoje invalidne civile da im nisu na teret, jer otišli su u svoju otadžbinu, a zajedno sa njima trebali ste i vi kojekakvi Hribari, Kosanovići i drugi upaliti traktor i poći s njima i nikada se ne vratiti.

Taj novac 250 000 kuna trebao je biti usmjeren ljudima koji neumorno i o svom trošku istražuju i pišu istinu o Domovinskom ratu, koji pišu o malim ljudima ratnicima, seljacima i radnicima koji su stvarali ovu Hrvatsku.

Tim ljudima ovim putem izjavljujem svoje iskreno divljenje.

“Samo Bog je veći, a Hrvatski narod preči!”

Zapovijednik izvid-div voda Ivo Vranić, Buva Sunja

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5403

ISTINA O FILMU "15 minuta - Masakr u Dvoru"!

Zanimljivo, film je Dansko - Hrvatska koprodukcija, a prevod na čirilici (za regijon tržište?) Pa da, Premijera je bila u Beogradu!

KiM · **Pridružen/a:** 10 lip 2015, 23:16 **Postovi:** 6025

MIR previše si uzNEmiren. Tlak ti skočio.

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5403

ISTINA O FILMU "15 minuta - Masakr u Dvoru" na Uni

slika

Laž je plasirana i ovo zaslužuje ispriku i odštetu Danske vlade i svih onih koji
u bili zaduženi u stvaranju ovog filma!

http://kamenjar.com/nazor-laz-plasirana ... ske-vlade/

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5403

U MOSTARU JE BRUTALNO NAPADNUT DUJE ŠANTIĆ, SIN UBIJENOG GENERALA HVO-a VLADE ŠANTIĆA!
Datum objave: 13.03.2016

No, to večeras nije vijest na TV-ekranima, kod nas se priča o "provali" u stan Olivera Frljića i "pokušaju napada" na novinarku N1 koja je išla snimati četnike... Sramota!

http://kamenjar.com/?p=108172

Vladimir RUS · **Pridružen/a:** 30 svi 2009, 22:01 **Postovi:** 19705

Saveznici RH su Njemačka, Mađarska, Srbija i Italija. Dakle sa svima s kime ste ratovali (sa ili protiv). Ni kod nas Srba nije ništa drugačije. Najviše sarađujemo i zarađujemo sa i od onih sa kime smo ratovali. Bili smo 5 vjekova u uniji sa Turskom (koja je preteča EU :zubati

), a danas njima izvozimo meso, a uvozimo od njih jeftine konditorske proizvode. Isto je i sa Švabama, ratovali smo sa njima i to u oba svjetska rata, a danas najveće tržište za srpsku robu jesu Austrija i Njemačka.

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5403

Vladimire, Donald Trump dobio rivala! John Kasich pobjedio u [Ohio] Ohaju!
Saveznika na sve strane, a princezi Kamili i princu Charliju, svidio se fish paprikaš i Graševina!
:smijeh

KiM · **Pridružen/a:** 10 lip 2015, 23:16 **Postovi:** 6025

Carls sprovodi memorandum 2. Oce da se ujedinimo. Želiš li i ti treću sreću.

protein · **Pridružen/a:** 20 sij 2011, 20:26 **Postovi:** 1431

MIR je napisao/la:

Vladimire, Donald Trump dobio rivala! John Kasich pobjedio u [Ohio] Ohaju!
Saveznika na sve strane, a princezi Kamili i princu Charliju, svidio se fish paprikaš i Graševina!
:smijeh

Kad imate saveznika na sve strane, kako to da niste izlobirali makar virtualnu izbornu jedinicu za Hrvate u BiH?

Evo kako:
a) zato sto Hrvate u BiH ne smatrate svojim saveznicima
b) niste nikakvi saveznici ni SAD-u ni drugim clanicama NATO-a, niti clanicama EU, nego samo njihovi bijedni i poslusni konjusari
c) oboje

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5403

protein je napisao/la:

MIR je napisao/la:

Vladimire, Donald Trump dobio rivala! John Kasich pobjedio u [Ohio] Ohaju!
Saveznika na sve strane, a princezi Kamili i princu Charliju, svidio se fish paprikaš i Graševina!
:smijeh

Kad imate saveznika na sve strane, kako to da niste izlobirali makar virtualnu izbornu jedinicu za Hrvate u BiH?

Evo kako:
a) zato sto Hrvate u BiH ne smatrate svojim saveznicima
b) niste nikakvi saveznici ni SAD-u ni drugim clanicama NATO-a, niti clanicama EU, nego samo njihovi bijedni i poslusni konjusari
c) oboje

Protein, strpljen spašen!
Polako al' sigurno!
:smijeh

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5403

Papa Ivan Pavao II. u Zadru!
Uz lijepu pjesmu i neuništivu Hrvatsku omladinu!

Na današnji dan umro je naš Sveti Ivan Pavao II.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

MIR · **Pridružen/a:** 08 sij 2010, 18:56 **Postovi:** 5403

U Hrvatskoj postoji skupina za obranu Frljića za koga je Deklaracija o Domovinskom ratu sramotna!

Za takvu bi vam izjavu u Izraelu odmah oduzeli državljanstvo. Ti pseudoljevičari, kriptokomunisti skaču na noge ako netko nešto kaže protiv Frljića, kaže Hodak - Gosti u Markovom trgu bili su Zvonimir Hodak, odvjetnik i Nenad Piskač, novinar na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća. Ova pljačka u centrali MUP-a je nešto što je na razini Monty Pythona. To je odlično odrađeno ili iznutra ili izvana. Ljudi su zadivljeni. To je pravi spektakl, smatra Hodak.

Ova pljačka je nastavak stanje opće sigurnosti u državi, afera koja se nadovezuje na aferu s MIG-ovima. Hrvatska je kontinuirano izložena duhovnoj i intelektualnoj agresiji, kroz medije, nevladine udruge i pojedine stranke ili lobije. Ministar Hasanbegović je dao izjavu kako je Domovinski rat temelj suvremene države. Taj stav i spremnost da povuče neke poteze je razlog napada na njega, komentirao je Piskač.

Sramotna deklaracija

Govorimo o skupini ljudi koji rukama i nogama brane Olivera Frljića koji je u beogradskoj Politici rekao da u Hrvatskoj postoji sramotna Deklaracija o Domovinskom ratu, da ne zna kako u tu Deklaraciju staviti agresiju na BiH ili zločine u Oluji. Za takvu bi vam izjavu u Izraelu odmah oduzeli državljanstvo. Ti pseudoljevičari, kriptokomunisti skaču na noge ako netko nešto kaže protiv Frljića. Hrvati imaju mentalni sklop poltrona, 'ne bi se štel mešati', 'seoska sloga i vjera u Boga', a kad je Carla Del Ponte bila u Beogradu novine su pisale 'dolazi nam ni deda ni baba'. Kod nas je cijeli Zagreb bio zatvoren kad je došla u posjetu. Morali bi učiti od Srba, nažalost, objasnio je Hodak.

Agresija nastupa s pozicija velikosrpskog četništva, orjunaškog jugoslavenstva i antikršćanskog anarhoidnog liberalizma. To su glavne pozicije. Njihov je cilj stvoriti uvjete kako bi u nekim budućim okolnostima ponovo sklepali nekakvu Jugoslaviju. Uz rušenje kršćanskog mentaliteta, objasnio je Piskač.

Tako je u cijeloj Europi. Pogledajte što je rekla Marijana Petir i kakve su bile reakcije. Njihovi su gospodari u Beogradu. Svi oni kada dođu u Beograd odmah pucaju po hrvatskoj stvarnosti. U ovom trenutku je to Hasanbegović. Oni kad dođu u Beograd već se preporučaju nekoj budućoj ekipi koja bi mogla biti na vlasti, kaže Hodak. Prikazan je dio intervjua mitropolita Mihajla, prvog čovjeka Crrnogorske pravoslavne crkve koji je komentirao oslobađanje Šešelja, presudu Karadžiću te da su Karadžića napravile SPC i SANU.

U Hrvatskoj se ideja velike Srbije gura na margine. Poražene snage iz 1995. godine do danas djeluju i pokušavaju uhvatiti neku kopču prema Beogradu. Europa se danas suočava s islamskom državom kao i prostor bivše Jugoslavije s velikosrpskom agresijom. I ako Haški sud danas oslobađa čovjeka koji je huškao na zločine, onda je to jasna poruka onim koji su spremni na teroristička djela, kaže Piskač.

Dobro je Pupovac rekao o Haškom sudu da je to kao dućan koji je propao pa sada rasprodaje pravdu. U obrazloženju presude sud je rekao da nije dokazana krivnja. Međutim u dva predmete Haški je sud konstatirao da je Šešelj bio član zločinačkog pothvata. To su presedani, ali sad se nađe sudac Francuz koji kaže da to nije dokazano. I to pokazuje da to nije pravni nego politički sud. Malo ćemo vama pa onda malo vama dosuditi. Doduše to bi moglo biti dobro za hrvatsku šestorku iz BiH koji čekaju drugostupanjsku presudu. Ipak sve u svemu Haški je sud jedna sprdačina, smatra Hodak.

slika

Hrvatske sluge

Agresija uspijeva zahvaljujući hrvatskim slugama unutar državnih i stranačkih struktura koji je omogućuju, a dijelom i provode. Pupovčev Bilten mržnje i pozivanja na nasilje 'Govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2015' je klasična udbaška potjernica. Sve što ne odgovara tom Srpskom narodnom vijeću našlo se u tom biltenu. Mislim da bi pravna država tu praksu trebala prekinuti. Kao što je praksa postala da se na pravoslavni Božić hrvatski političari idu pokloniti Miloradu Pupovcu, a ne Isusu Kristu, rekao je Piskač.

Sastavljanje i objavljivanje popisa nepoćudnih Hrvata je utuživo s pozicije privatne pravne tužbe, objasnio je Hodak i zaključio da je još uvijek bolje da je Milorad Pupovac izdao taj bilten, a ne domovinu.

Neuspjeh ideje Tuđmanove pomirbe to najbolje oslikava. Gdje su danas djeca partizana i ustaša? Ovi prvi drže sve pozicije, sve važne poluge u državi i mogu slobodno ispovijedati svoju ideologiju , a ovi drugi su na rubu zakona, zabrane, kažnjavanja, siromaštva, potpuno marginalizirani i bačeni u situaciju očaja. Očito pomirba u Hrvatskoj nije moguća i to ne zato što to ne žele obje strane, nego zato što to ne želi jedna strana, strana djece partizana.

Pokušao sam s Tuđmanom razgovarati o lustraciji, ali on mi je rekao da ne razumijem politiku. Objasnio mi je: 'da vi znate s kim sam ja sve stvarao ovu državu. To je čudo, ali nisam ih smio dirati jer bi onda imali građanski rat u Zagrebu'. Ipak mislim da je nakon Oluje trebao nekakvu lustraciju napraviti. Nažalost nedugo potom su on, Šušak i Mate Boban umrli od iste bolesti i to je vrlo čudno, te okolnosti su neobjašnjive. To je jedna tajanstvena priča o iznenadnom obolijevanju s puno sumnjivih elemenata, kaže Hodak.

Kako provesti u djelo Tuđmanova ideju pomirbe ako strane u pomirbi nemaju jednaki zakonski tretman, jer kako pomiriti legalno i ilegalno? Sukladno Rezolucijama Vijeća Europe sve totalitarizme treba zabraniti, ali to se ne događa. Zato je pravo pitanje kako izvesti pomirbu kada jedna strana tu pomirbu ne želi. Mislim da bi strankama u Hrvatskoj uoči izbora trebalo postaviti takvo pitanje, kaže Piskač.

Problem u ljevičarima

Problem je u hrvatskim ljevičarima. Srbi su pametniji. Oni su 41. otišli u četnike, a 45. su se vratili iz partizana. A mi smo 45. pobili cijelu jednu hrvatsku generaciju. Danas ta lijeva falanga pazi na svakog klinca koji na Thompsonovom koncertu digne ruku i vikne Za dom Spremni. Na drugoj strani haška presuda Šešelju je legalizirala četništvo kao antifašistički pokret.

slika

Primjerice, bivši član CK Hrvatske Vili Matula danas arbitrira u glavnim kulturnim temama. Članovi nekadašnjeg CK SK Hrvatske danas podučavaju Hrvatsku što je dobro, a što loše. Presuda Šešelju četnicima u Srbiji daje dominantnu poziciju. Dok se u Hrvatskoj i dalje hvataju ustaše. Nama nedostaje državnik. Jedini državnik u modernoj Hrvatskoj bio je Tuđman. Možda će događaji u Srbiji potaknuti takve procese pojavljivanja vođe. Nažalost nije dobro kada se vođa stvara iz nevolje kao što je to bilo prije 27 godina. Dok se ne pojavi takva osoba u Hrvatskoj se neće ništa promijeniti, zaključio je Hodak.

Autor: direktno.hr/mj

3466

Šešeljizacija Srbije pokrenuti će Hrvatsku i razgovor s Njegovim
Blaženstvom Arhiepiskopom Cetinjskim i Mitropolitom Crnogorskim Mihailom

slika

Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski Mihailo

Blitz · **Pridružen/a:** 03 stu 2014, 21:01 **Postovi:** 1588

Novi saveznici Hrvatske su postali srpski desničari koji se protive ulasku Srbije u EU. Ne mogu da vam prenesem oduševljenje što HR postavlja balvane na put SR ka EU.
Posle Tutinog dolaska u HB iz Haške tamnice, ovo je drugi dogadjaj koji je pokrenuo gomilu prohrvatskih komentara.

PCM

Gluposti to nisu nikakvi prohrvatski komentari niti sentiment.

puntar2.0 · **Pridružen/a:** 20 pro 2011, 19:02 **Postovi:** 8531

Bilo kako bilo, Blitz je najveci hrvatofil medj' Srbima na forumu. Bez zajebancije.

Tuta · **Pridružen/a:** 10 lis 2013, 21:41 **Postovi:** 9853

puntar2.0 je napisao/la:

Bilo kako bilo, Blitz je najveci hrvatofil medj' Srbima na forumu. Bez zajebancije.

A kto je najveći serbofil meždu Horvatima?

Kaftanzoglio · **Pridružen/a:** 19 kol 2015, 11:38 **Postovi:** 3890

Ovi ex-yu prostori su kao dječja igraonica gdje se pusti djecu da se malo igraju i potuku, onda dođu roditelji (velike sile) pa ih našamaraju, pošalju da pojedu čokolino i na spavanje. Tako je bilo 1995. u Daytonu, tako će biti i sada sa ovom blokadom.

Ali fascinanto je da neka od te djece misle da su velika sila.

HercegBosna.org

Tko su "saveznici" Rep. Hrvatske?

Online