Dossier(1/4): Razotkrivamo ideološko-interesnu mrežu oko povučenog udžbenika povijesti


Nakon što je Narod.hr otvorio priču o skandaloznom sadržaju udžbenika povijesti za četvrti razred gimnazije u izdanju Profil Kletta autorskog tima Hajdarović – Ristić – Torbica, koji je u međuvremenu povučen, u nekoliko nastavaka razotkrivamo detalje o autorima udžbenika, recenzentima i što je najvažnije, razotkrivamo ideološko-interesnu mrežu povezanu ovim slučajem.

Većina aktera oko trojice autora povučenog udžbenika izdavača Profil Klett povezana je već godinama. Što je najvažnije, oni koji kritiziraju povlačenje udžbenika, ali i prof. dr. sc. Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata koji je za naš portal kritički analizirao sporne dijelove udžbenika – nisu neovisni i nepristrani kako se predstavljaju.

Naime, javno su reagirali docentica Snježana Koren i docent Branimir Janković s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, urednik portala Historiografija.hr.

Nakon što im je s našeg portala upućena kritika da se u svojim očitovanjima nisu bavili sadržajem kritika koje je na našem portalu objavio prof. dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, već su se upustili u etiketiranje i opetovano izražavanje skandaliziranosti javnim propitivanjem kvalitete sadržaja udžbenika, oboje docenata, i Koren i Janković, na portalu Historiografija.hr objavilo je svoje analize Nazorove kritike.

U svojoj analizi docentica Koren između ostalog je ponovila podatak koji je u članku na portalu Telegram ranije iznijela Dora Kršul da se Nazor ne može uzimati kao mjerodavan komentator budući da je suautor udžbenika za četvrti razred srednje škole u izdanju konkurentske izdavačke kuće i time je ujedno zainteresirana strana.



Nepristrana stručnjakinja?

Štoviše, docentica Koren u svojem se tekstu posvetila analizi udžbenika kojem je Nazor suautor te je na svega tri stranice našla velik broj podataka koji su navodno sporni i problematični ako se na tekst primjene mjerila koja je Nazor primijenio u svojoj analizi, a koja Koren naziva cjepidlačenjem. Opravdano propitivanje Nazorove moguće pristranosti moglo bi se prihvatiti kao valjani argument, da docentica Snježana Koren nije sve samo ne nepristrana stručnjakinja u pitanjima ocjene ovoga udžbenika.

Docentica Koren jedna je od dviju povjesničarki zaposlenih na Katedri za metodiku nastave povijesti na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, a njezina kolegica s katedre je Dea Marić, asistentica i doktorantica pri doktorskom studiju Moderna i suvremena hrvatska povijest u europskom i svjetskom kontekstu.

S obzirom da su zaposlene na istoj katedri, Marić i Koren nerijetko su zajedno članice povjerenstava za obranu diplomskih radova, zajedno sudjeluju u različitim znanstvenim i stručnim projektima i predstavljanjima knjiga, te su zajedno kaoutorice i jedne publikacije.

Hrvatska udruga nastavnika povijesti

Od 2017. godine Dea Marić je predsjednica Hrvatske udruge nastavnika povijesti (HUNP), a Snježana Koren pak u svom životopisu na stranicama Filozofskog fakulteta navodi da je upravo ona jedna od osnivačica udruge.

Udruga je, kako se navodi na njihovim stranicama osnovana 2003. godine na inicijativu prof. dr. sc. Nevena Budaka danas umirovljenog profesora Filozofskog fakulteta te profesorice povijesti Karoline Ujarković i Svjetlana Vorel.



„Jednom davno… smo živjeli zajedno“

Prema materijalu dostupnom na stanicama HUNP-a Koren je u projektima te udruge sudjelovala i 2014. godine kada je zajedno s kolegom s Filozofskog fakulteta izv. prof. dr. sc. Hrvojem Klasićem sudjelovala u izradi priručnika za nastavnike „Jednom davno… smo živjeli zajedno“ u kojem su sabrane 23 radionice profesora iz država sljednica SFR Jugoslavije, a predavanje na godišnjoj skupštini HUNP-a Koren je održala i 2018. godine.

Zašto bi svi ovi podaci bili relevantni za temu povlačenje udžbenika saznat ćemo ako analiziramo zbivanja na godišnjoj skupštini HUNP-a 2017. godine kada je, kako je već spomenuto, predsjedanje udrugom, preuzela Dea Marić, prema vlastitom iskazu: „nakon par godina smanjenje aktivnosti i vidljivosti udruge“.

Za tajnika udruge na istoj je sjednici izabran Vedran Ristić, profesor povijesti iz osječke III. gimnazije – jedan od autora povučenog udžbenika Zašto je povijest važna? 4, koji je ujedno i jedan od najaktivnijih članova udruge. Toj su skupštini, nakon koje je udruga odlučila izraditi i novu web stranicu te pojačati svoje djelovanje i vidljivost nazočio i jedan od osnivača udruge prof. dr. sc. Neven Budak te izv. prof. dr. sc. Hrvoje Klasić, a zajedničko predavanje održali su Dea Marić i još jedan autor povučenog udžbenika Zašto je povijest važna? 4 – Miljenko Hajdarović.

Na fotografiji nastaloj tom prilikom vidljivo da je na skupštini bio i, pretpostavljate, treći autor udžbenika- Nikica Torbica.



Radna skupina za kurikul povijesti

Indikativno je i da se udruga ponovno obnavlja u jeku javne rasprave o novom kurikulu povijesti na čelu radne skupine za izradu kojega je bila upravo Snježana Koren, a krovni dokument za izradu kojega je izradio upravo Neven Budak. Član radne skupine kojoj je na čelu bila Koren, bio je i Miljenko Hajdarović.

Sva su trojica autora povučenog udžbenika vrlo aktivni članovi HUNP-a te na seminarima i radionicama te udruge nerijetko imaju vlastita izlaganja, a Hajdarović je autor i članka „Dva desetljeća HUNP-a“ koji je ove godine objavljen u časopisu Poučavanje povijesti.

Jesu li autori udžbenika slučajno i članovi HUNP- i obnavlja li se HUNP slučajno u vrijeme javnih prijepora o kurikulu izrađenom pod vodstvom docentice Koren?

Poveznica s Miletić

Na godišnjoj skupštini HUNP-a 2018. osim predsjednice i asistentice Dee Marić, izlagala su dvojica autora udžbenika – Vedran Ristić i Nikica Torbica. Tada aktualna članica stručne radne skupine Martina Glučina osim svoje, izložila je i radionicu Profil Klettove recenzentice povučenog udžbenika Valerije Turk- Presečki. Predavanje je održala i viša savjetnica Agencije za odgoj i obrazovanje Loranda Miletić koju se spominje kao moguću nezakonitu recenzenticu Ministarstva za povučeni udžbenik.

Kako doznaje Narod.hr viša savjetnica za povijest u Agenciji za odgoj i obrazovanje Loranda Miletić bila je recenzentica udžbenika za povijest 2021. u povjerenstvu Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Miletić je u vrijeme održavanja ove skupštine bila u radnoj skupini za izradu pojedinih predmetnih kurikula. Predavanja je održala i šefica stručne radne skupine za izradu kurikula povijesti, osoba koja je prva kritizirala povlačenje udžbenika i osnivačica HUNP-a docentica Snježana Koren, ali i prof. dr. Damir Agičić, profesor na Katedri za svjetsku povijest novog vijeka Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te pokretač portala Historiografija.hr na kojem su svoje kritike objavili Koren i Janković te s kojeg su najavili peticiju za tzv. zaštitu pluralizma unutar historiografije.

Dodajmo tomu i činjenicu da je Agičić, kako je istaknuto u njegovom životopisu na Wikipediji, urednik udžbenika i priručnika u Profilu International od 1996. godine.

Upravo je već na idućoj godišnjoj skupštini 2019. HUNP-a govorio Miljenko Hajdarović, ovaj put kao urednik povijesti Profil Klett-a.

Profil Klett ekipa

No, na događajima u organizaciji HUNP-a nisu česti izlagači samo autori udžbenika i njihova javna braniteljica, članovi stručne radne skupine za izradu kurikula povijesti, predstavnici i autori Profila Klett i Hajdarović koji je sve od navedenog, nego se na njima često može vidjeti i Profil Klettovog recenzenta dr. sc. Sergeja Filipovića s Filozofskog fakulteta u Osijeku. Filipović je primjerice sudjelovao na radionici u sklopu projekta Decisions and Dilemmas 3: making learning about the EU motivating and meaningful kojemu je koordinator Vedran Ristić.

Na fotografiji je vidljivo kako u radionici koju vodi autor Ristić sudjeluje recenzent Filipović zajedno s autorom Torbicom.

Documenta

Da niti jedan recenzent povučenog udžbenika nije nepovezan s Hrvatskom udrugom nastavnika povijesti pokazuje i priručnik za nastavnike i nastavnice povijesti Kako kreativno pristupiti nastavi povijesti autora Gorana Đurđevića u izdanju Documente- Centra za suočavanje s prošlošću, u kojoj je, kako navodi na svojem Linked.In profilu, prije zaposlenja na Filozofskom fakultet u Zagrebu radila Dea Marić.

Recenzent Đurđevićevog priručnika bio je njegov kolega s kojim je osnovao Povijesno društvo Požega Vinko Tadić, a osim njega recenzenti priručnika su bili Miljenko Hajdarović i Nikica Torbica.

Da rezimiramo – sva trojica autora udžbenika članovi su HUNP-a koji su osnovali Snježana Koren i Nenad Budak, a kojega vodi asistentica na Katedri na kojoj je zaposlena Koren.

Svih četvero do sada poznatih recenzenata – troje koje je angažirao Profil Klett i jedna koju je, prema saznanjima portala Narod.hr, nezakonito angažiralo Ministarstvo, bliski su udruzi, bili su izlagači na njezinim seminarima ili su recenzirali izdanja koja dijele na svojim stranicama.

Veći dio aktera višestruko je povezan i s izdavačkom kućom Profil Klett. Osim autora i urednika Miljenka Hajdarovića te autora digitalnih sadržaja Nikice Torbice, recenzenti Profil Klettovog udžbenika za 8. razred Vremeplov 8 su, kako je ranije pisao naš portal, upravo doc. dr. sc. Branimir Janković koji je uz doc. Koren kritizirao povlačenje udžbenika, ali i Vinko Tadić koji je recenzirao i povučeni udžbenik.

Niti jedno od navedenih djela nije protuzakonito, štoviše više je nego pohvalno da profesori povijesti posredstvom udruga sudjeluju u civilnom društvu, da sudjeluje u projektima, stručno se usavršavaju i unaprjeđuju te zajedno pišu, izlažu i na razne načine surađuju.

Svi izneseni podaci javno su dostupni i svatko ih može provjeriti na internetskim stranicama na koje kroz tekst upućujemo.

Ipak, kad sagledamo iznesene podatke, neka se logična pitanja nameću sam po sebi.

Koincidecnija ili…?

Je li koincidencija da su upravo sva trojica autora udžbenika ujedno i članovi, odnosno sudionici aktivnosti Hrvatske udruge nastavnika povijesti, a da je osnivačica te udruge upravo osoba koja ih javno brani prozivajući druge kolege za pristranost?

Nameće se i pitanje kako je moguće da su jedan Profil Klettov i jedna recenzentica Ministarstva sudionici aktivnosti ove udruge, a jedan od Profil Klettovih recenzenata je pak recenzent izdanja koje dijele na svojim stranicama?

Možemo li zato pretpostaviti da su i ocjene recenzenata i analiza docentice Koren bili pristrani? Ako su na jednoj aktivnosti jedne udruge sudjeluju gotovo svi akteri koji se spominju u procesu objave i recenzije udžbenika te javni branitelji validnosti udžbenika, ne možemo li u tom slučaju postavljati pitanja o njihovoj potencijalnoj povezanosti, isprepletenosti i zavisnosti, u najmanju ruku nepristranosti?

Kad se drugima spočitava ideološka obojenost, stvaranje atmosfere linča i pristranost, valja se sjetiti da nitko nije cijepljen od carlschmitovskog rezoniranja i kreiranja podjela po modelu „mi ili oni“ ili kako to naziva Oliver Frljić: „Vaše nasilje i naše nasilje“. Da, u ovom se momentu možemo pozivati na slavne riječi tzv. premijerske kandidatkinje platforme Možemo: „svatko nekoga poznaje“.

Validni i nepristrani predstavnici struke?!

I doista, Hrvatska je zemlja u kojoj je angažiranom pojedincu moguće poznavati velik broj, ako ne i većinu stručnjaka i biti često angažiran na istim projektima. Ali zar ne bi u tom slučaju bilo pravednije prilikom davanja vlastite ocjene, priznati vlastitu povezanost s autorima, recenzentima, ali i izdavačkom kućom koja izdaje povučeni udžbenik, pa tek onda ex cathedra nastupati kao jedini, validni i nepristrani predstavnici struke, naspram navodno politički motiviranim progonima?

Na svu sreću, mišljenje struke za razliku od vremena 1996. godine na koju se poziva Snježana Koren, više se ne kroje samo u kabinetima jedne institucije u Hrvatskoj.

Dossier (2/4): Kako je nekompetentni Torbica postao autor udžbenika o povijesti 20. stoljeća?


Nakon što je Narod.hr otvorio priču o skandaloznom sadržaju udžbenika povijesti za četvrti razred gimnazije u izdanju Profil Kletta autorskog tima Hajdarović – Ristić – Torbica, koji je u međuvremenu povučen, u nekoliko nastavaka razotkrivamo detalje o autorima udžbenika, recenzentima i što je najvažnije: razotkrivamo ideološko-interesnu mrežu povezanu s ovim slučajem. Ovaj put se bavimo vezom između recentnog kritičara povlačenja udžbenika i autora. Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) i jednog od autora udžbenika Nikice Torbice.

Inicijativa mladih za ljudska prava i izbjegavanje nazivanja Domovinskog rata njegovim imenom

U prvom smo nastavku “DOSSIER: Razotkrivamo ideološko-interesnu mrežu oko povučenog udžbenika povijesti” pokazali isprepletenost mreže apologeta, autora i recenzenata povučenoga udžbenika koje osim izdavačke kuće Profil Klett povezuje i Hrvatska udruga nastavnika povijesti. A u drugom se dijelu bavimo vezom između recentnog kritičara povlačenja udžbenika – Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) i jednog od autora udžbenika Nikice Torbice.

Prije nekoliko dana u javnu raspravu o povučenom udžbeniku „Zašto je povijest važna“ autorskog tima Hajdarović- Ristić- Torbica uključila se i Inicijativa mladih za ljudska prava. O kvaliteti i objektivnosti komentara ove regionalne inicijative za pomirenje svjedoči prije svega njihovo odbijanje da Domovinski rat nazovu njegovim imenom.

Nasuprot tomu autori ovog pamfleta inzistiraju na navodno vrijednosno neutralnoj terminologiji. Pa tako govore o ratovima devedesetih, ratnim devedesetima ili samo devedesetima. Bili bi ti izrazi vrijednosno neutralni da se kao takvi ne koriste u Srbiji. Ali ne u cilju tzv. suočavanja s prošlošću, već u cilju eufemiziranja jedinog mogućeg objedinjujućeg naziva za ratove koji su se tijekom posljednjeg desetljeća 20. stoljeća vodili na prostoru Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Kosova- velikosrpska agresija.

Ideološko sljepilo YIHR-a i upletenost SDP-a

Ideološko sljepilo inicijative još se zornije oslikalo u skandaliziranju činjenicom da „prema rezultatima njihova istraživanja“ većina mladih na pitanja o Domovinskom ratu odgovara u skladu s Deklaracijom o Domovinskom ratu donesenom u listopadu 2000. godine. Čiju interpretaciju Domovinskog rata inicijativa naziva nepotpunom, jednodimenzionalnom, isključujućom i monoetničkom.

Nadamo se da će inicijativa na ovo podsjetiti SDP-ovu potpredsjednicu Hrvatskog sabora Sabinu Glasovac. Ona je ministru znanosti i obrazovanja uputila dopis u kojem se traži objava stručnog mišljenja na temelju kojega je sporni udžbenik povučen s popisa odobrenih u nastavnom procesu. Budući da je Deklaracija o Domovinskom ratu izglasana upravo u vrijeme SDP-ove koalicijske vlade.

Zbog izglasavanja takve Deklaracije, prema inicijativi zasigurno bi trebali biti osuđeni i nikada ne bi smjeli biti rehabilitirani tadašnji predsjednik Vlade i SDP-a Ivica Račan i predsjednik Sabora i HSS-a Zlatko Tomčić. Zatim saborska zastupnica i predsjednica HNS-a Vesna Pusić i svi ostali zastupnici koji su navedenu Deklaraciju izglasali.

Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) VRO Oluju promatra kao ”udruženi zločinački pothvat” i relativizira Domovinski rat.

Nikica Torbica i njegova suradnja s YIHR-om

Slično kao ni drugi borci za „denacionalizaciju“ poučavanja povijesti, i autori pamfleta Inicijative mladih za ljudska prava „zaboravili su“ naglasiti da ta inicijativa obilno surađuje s jednim od autora udžbenika – Nikicom Torbicom.

U srpnju 2021. Torbica je u sklopu projekta „Različiti putevi – zajedničke vrijednosti“ kojega Inicijativa provodi, održao predavanje na temu „Antiratne i mirovne inicijative u Hrvatskoj tijekom 1990-ih“. Iste je godine Torbica zajedno s kolegicom Brankom Vierdom iz Inicijative mladih za ljudska prava u osječkom Kulturnom centru priredio izložbu pod naslovom „Mirovni aktivizam devedesetih i danas“.

Prvi od navedenih projekata Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska provela je u partnerstvu s Centrom za građansko obrazovanje iz Crne Gora, Udruženjem za modernu istoriju iz Bosne i Hercegovine. Uz financijsku potporu njemačke zaklade Forum Ziviler Freidendienst, zakladom njemačke stranke Zeleni – Heinrich Böll te Europske unije kroz program Europa za građane.

U sklopu tog projekta Torbica je za hrvatsku dionicu uredio i nastavne materijale o antiratnim i mirovnim inicijativama 1990-ih. Izložbu autora Torbice i Vierde financijski je omogućila National Endowment for Democracy – američka nevladina organizacija koja se bavi unaprijeđivanjem demokracije.

Čuvanje leđa aktivističkim drugovima

Očigledno je dakle da namjera reakcije Inicijative mladih bila zaštiti ugled svog aktivističkog druga. A time i vjerodostojnosti vlastitih projekata u očima financijera.

Vjerovali ili ne, aktivistički ideološki pamfleti, priručnici, izložbe i radionice koji beziznimno govore o „ratovima devedesetih“ gotovo su jedina referenca temeljem koje se Torbica može smatrati „kompetentnim“ za razdoblje i teme o kojima je pisao udžbenik.

Osim navedenoga imao je samo još jedan ekskurs u teme 20. stoljeća. U Tragovima- Časopisu za srpske i hrvatske teme 2020. prikazao je biografiju Pukovnik s violinom: Svijet Miodraga Bjelića (1920. — 2017.). Nju je napisao Vinko Tadić, Profil Klettov recenzent povučenog udžbenika “Zašto je povijest važna? 4”.

Čitatelju se zasigurno nameće pitanje kako to da analizirajući profesionalna ostvarenja koja su bazirana na proučavanje antiratnih pokreta ne pronalazimo ništa o najvećem hrvatskom antiratnom pokretu iz vremena Domovinskog rata koji se najprije zvao Zbor narodne garde, a zatim Oružane snage Republike Hrvatske.

Zašto je povijest važna?

U emisiji Koktel Osječke televizije, urednika i voditelja Saše Drinića povodom izdavanja udžbenika “Zašto je povijest važna? 4” Torbica je izjavio:

„Mi smatramo i neka suvremena metodika poučavanja povijesti sve više ipak odlazi od onog tradicionalnog shvaćanja gdje je povijest, da kažem ovako malo kolokvijalno, štrebanje nekakvih imena, godina, događaja i to većinom ratnih, muškaraca i jedne te tradicionalne vizije povijesti.“

Sada je, nadam se, jasnije zašto se u udžbeniku o „ratovima devedesetih“ piše na način da se ne spomene Dan pobjede 5. kolovoza 1995. – taj se dan može svesti pod ratni događaj i u njemu su najviše sudjelovali muškarci. Nije dovoljno relevantan i plod je previše tradicionalnog pogleda na povijest.

Torbica je u spomenutom intervjuu objašnjavajući kako se u udžbeniku korišteni izvori izjavio:

„Pokušali (smo) na podjednak broj stranica uključiti što više izvora iz kojih učenici uče istraživanjem, uspoređivanjem, analizom itd., u kojem u kontekstu toga učenici sami dolaze do nekakvih informacija i spoznaja o povijesti i zašto je ona uopće bitna.“

Hajdarović nije jedini sporni autor

Šlampav rad s primarnim izvorima

S kojim govorom Franje Tuđmana se uspoređuje parcijalno izdvojen djelić govora u kojem se spominje karakter Nezavisne Države Hrvatske? Kako učenici uče analizom u cilju formiranja kritičkog mišljenja kada im se postave sugestivna pitanja temeljem parcijalno izdvojenog dijela izvora? O kakvom bi istraživanju trebalo biti riječ ako se učenicima u četvrtom razredu gimnazije podastre dokument Eugena Jakovčića iz Documente odbačen kao faktografski netočan od strane Haaškog suda?

Čini se da niti Torbica, niti suautor udžbenika Vedran Ristić nisu pozorno pratili na edukaciji o korištenju arhiva Haaškog suda koji se 2020. održao u organizaciji Europske udruge nastavnika povijesti, Hrvatske udruge nastavnika povijesti i Programa za informiranje Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove.

A zašto je povijest uopće bitna? Zato da bi svaki pojedinac koji stekne osnovna znanja o povijesnim procesima mogao prozreti ovako očite manipulacije povijesnim činjenicama u ideološke svrhe.

Minuli rad Nikice Torbice

No, tko je zapravo Nikica Torbica i čime se osim antiratnim pokretima tijekom „ratova devedesetih“ bavi?

Kako sam tvrdi u intervjuu objavljenom na stranicama Info centra za mlade Osijek, Torbica se odradivši stručno osposobljavanje pod mentorstvom „kolege i prijatelja te ponajboljeg nastavnika povijesti u Slavoniji i šire“ Vedrana Ristića, suautora povučenog udžbenika, zaposlio u Tehničkoj školi „Nikola Tesla“ u Vukovaru.

Nakon odrađene zamjene u toj školi, Torbica je odlučio pronaći zaposlenje u civilnom društvu. Najprije u Volonterskom centru Osijek gdje je bio koordinator inicijative GOOD (Građanski odgoj i obrazovanje). Nakon toga u organizaciji za društveni razvoj DKolektiv koju financiraju Iceland Lieshtenstein Norway Active citizens fund, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne poltike, Nacionala zaklada za razvoj civilnog društva, Ured za udruge Vlade RH i Europska komisija.

Torbica je jedan od pokretača Mladforme

Torbica je jedan od pokretača Mladforme – neformalne incijative mladih za vršnjačku hrabrost koja potiče građansku hrabrost i aktivizam. Objašnjavajući program Mladforme, Torbica navodi:

„Želimo stvoriti prostor za mlade koji se kreću unutar ovih vrijednosti i žele doprinijeti izgradnji tolerantnog društva. Društva koje promiče solidarnost i empatiju, različitost i uključivost, društva u kojem se ljudi ne osuđuju prema nacionalnosti, vjeroisposvjesti, rodu, seksualnosti…”

“Društva koje promiče održivi razvoj i očuvanje okoliša u kojem svi živimo, koje promiče demokratične procese. Te društvo koje zna važnost kvalitetnog (građanskog) odgoja i obrazovanja mladih u formalnom i neformalnom okruženju kao jednog od osnovnih alata za takvu društvenu promjenu.“

Borba za pomirenje u „regiji“ i ekološki aktivizam. Zatim borba „protiv diskriminacije“ i za „demokratizaciju“.

Te aktivnost u sijasetu udruga, inicijativa, projekata, programa i radionica. Uvijek obilno financiranih bilo novcem iz državnog proračuna, bilo novcem velikih zaklada i fondacija.

Sve vam ovo zvuči poznato?

Opstruiranje Hoda za život i stranka Možemo

Niste u krivu. Torbičina neformalna inicijativa Mladforma u svojih se nekoliko godina postojanja može „pohvaliti“ dvama većim projektima. I to Piknikom solidarnosti organiziranim kako bi se (neuspješno) pokušao opstruirati Hod za život u Osijeku 2022. Te Noćnim maršem po osječkim ulicama organiziranim povodom Dana žena osmog ožujka 2023. On je prošetao istom rutom kao i osječki Hod za život, samo – u suprotnom smjeru.

Na tzv. Pikniku solidarnosti transparent je držao gradski vijećnik Platforme Možemo Boris Kiš. Dok je to isto na Noćnom maršu učinila gradska vijećnica Platforme Možemo Hermina Goricke Lukić. Na Mladforminu prosvjedu povodom Hoda za život bila je i Katarina Kruhonja, gradska vijećnica i bivša gradonačelnička kandidatkinja Platforme Možemo.

Vrijednosni okvir

Naravno, građanski, pa i politički aktivizam nije nedozovoljen. No nedozovljeno je ideološki set vrijednosti neskriveno impostirati u udžbenik i zatim ga predstavljati kao neoborivu znanstvenu dogmu nepodložnu kritici.

Budući da je Torbica povučeni udžbenik opisao riječima: „Malo se u drugi plan stavlja taj narativ, a u prvi plan izvori što je nužno za 21. stoljeće.“ Važno je na ovom se mjestu podsjetiti što je u zaključku svojega komentara poručila Inicijativa mladih za ljudska prava citirajući preporuke Vijeća Europe za svrsishodno učenje povijesti u 21. stoljeću:

„Nastavnici povijesti, istraživači i drugi akteri moraju osvijestiti svoj spoznajni horizont, odnosno vrijednosni sustav koji zastupaju; zbog toga kritika drugačijih mišljenja ne treba počivati na predstavljanju vlastite pozicije kao nepristrane i neutralne, a tuđe kao ideologizirane.“

Stoga bi bilo dobro da svi sudionici javne rasprave osvijeste spoznajne horizonte dionika koji su imali upliva na oblikovanje povučenog udžbenika, ali i spoznajne horizonte apologeta udžbenika. Redakcija portala Narod.hr nema problem kao vrijednosni okvir u pitanjima Domovinskog rata prihvatiti saborsku Deklaraciju o Domovinskom ratu.

A koji je vaš okvir?

Dossier (3/4): Kako je Hrvatska udruga nastavnika povijesti povezana s manipulacijama u povučenom udžbeniku?


Nakon što je Narod.hr otvorio priču o skandaloznom sadržaju udžbenika povijesti za četvrti razred gimnazije u izdanju Profil Kletta autorskog tima Hajdarović – Ristić – Torbica, koji je u međuvremenu povučen, u nekoliko nastavaka razotkrivamo detalje. Pišemo o autorima udžbenika, recenzentima i što je najvažnije, razotkrivamo ideološko-interesnu mrežu povezanu ovim slučajem. Današnji nastavak Dossiera odgovara na pitanje čime se Hrvatska udruga nastavnika (HUNP) povijesti bavi. Odgovaramo i kako je povezana s manipulacijama u povučenom udžbeniku.

U jučerašnjem prilogu prikazali smo profesionalnu i interesnu „kompetentnost“ te ideološku motivaciju Inicijative mladih za ljudska prava i njihovog bliskog suradnika, autora povučenog udžbenika Nikice Torbice. U prvom nastavku pokazali smo isprepletenost mreže apologeta, autora i recenzenata povučenoga udžbenika koje osim izdavačke kuće Profil Klett povezuje i Hrvatska udruga nastavnika povijesti.

Većina aktera oko trojice autora povučenog udžbenika izdavača Profil Klett povezana je već godinama. Oni koji kritiziraju povlačenje udžbenika, nisu neovisni i nepristrani kako se predstavljaju.

Što je HUNP i tko su mu čelni ljudi?

HUNP je, kako je istaknuto u prethodnom članku, osnovan 2003. godine na inicijativu Nevena Budaka, Snježane Koren i nekolicine nastavnika povijesti. Nakon nekoliko godina smanjene aktivnosti udruga je obnovljena 2017. kada je za predsjednicu izabrana Dea Marić, asistentica na Katedri za metodiku nastave povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Za tajnika je izabran Vedran Ristić, osječki gimnazijski profesor i jedan od autora povučenog udžbenika Zašto je povijest važna? 4.

Udruga je od svog osnutka provela niz projekata i surađivala s nizom europskih i regionalnih udruženja nastavnika povijesti i drugim udrugama civilnog društva. U statutu HUNP-a navedeni su ciljevi:

-poticanje razvoja nastave povijesti,

-organiziranje strukovno-obrazovnih predavanja za nastavnike povijesti,

-razmjena informacija s područja podučavanja povijesti,

-poticanje stručnog usavršavanja,

-povezivanje sa sličnim međunarodnim udruženjima nastavnika povijesti,

-te jačanje uloge nastavnika povijesti u stvaranju školskog programa za predmet povijesti i srodnih predmeta.

Dossier: otkrivamo vezu između kritičara povlačenja udžbenika – Inicijative mladih za ljudska prava i autora udžbenika Nikice Torbice.

Glavna tema – ‘zajednička’ jugoslavenska povijest, financirao ih i Soros

U tablici donosimo popis projekata i suradničkih organizacija s kojima ih je HUNP- provodio do 2017., a o kojima su izvijestili na svojim stranicama.

Povijesnu čitanku Centra za demokraciju i pomirenje Jugoistočne Europe financijski su poduprli The United States Department of State, the United States Agency for International Development (USAID), Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke te Pakt o stabilnosti Jugoistične Europe.

Projekt „Jednom davno…Živjeli smo zajedno“ pokrenula je i financirala zaklada Otvoreno društvo i Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Iz priloženih podataka jasno se može vidjeti da su svi projekti koje je udruga provodila do 2017. godine bili koncentrirani na poučavanje o 20. stoljeću. Svi su izuzev jednoga tematizirali „zajedničku“ jugoslavensku povijest. Gotovo svi su nastali u suradnji s istovjetnim regionalnim udrugama. Dio projekata za koje su nam podaci javno dostupni bio je financiran iz sredstava zaklada koje se često pojavljuju kao izdašni financijeri udruga civilnog društva. Među njima je i zaklada kontroverznog Georgea Sorosa.

HUNP i jedan od autora povučenog udžbenika

Jedan od autora povučenog udžbenika Miljenko Hajdarović u članku povodom 20. obljetnice početka djelovanja HUNP-a prenosi riječi jedne od osnivačica i prve predsjednice udruge: „Karolina Ujaković napominje da je inicijativa za osnutak udruge došla od Euroclija, europske organizacije koja okuplja nastavnike povijesti. (…) Ujaković podsjeća da su se nastavnici okupili oko projekta Obični ljudi u neobičnoj zemlji čije je financiranje od strane Euroclija omogućilo funkcioniranje udruga prvih godina.“

Aktualna predsjednica Marić u Hajdarevićevom članku se pohvalila kako je za njezina mandata udruga počela projekte organizirati i samostalno.

Noviji projekti: Problemi poučavanja o recentnoj i ‘kontroverznoj’ povijesti

U tablici su prikazani projekti koje je udruga provodila od 2017., a koji su opisani na njihovim mrežnim stranicama.

Projekti iz druge faze djelovanja udruge također su bili utemeljeni gotovo isključivo koncentrirani na probleme poučavanja o recentnoj i „kontroverznoj“ povijesti. Također su bili provođeni uz potporu i suorganizacijsku podršku europskih i regionalnih udruženja, ali i europskih institucija te organizacija civilnog društva iz Hrvatske.

Kada bismo pojedinačno promotrili svaki projekt i pojedinačne teme koje su unutar njih pokrenute, kao i niz suradničkih udruga specijaliziranih za takozvano „suočavanje s prošlošću“ ne možemo ne postaviti jedno pitanje. Po čemu se točno misija djelovanja HUNP-a razlikuje od udruga specijaliziranih upravo za tu svrhu? Njihova ideološka istovjetnost, ali i istovjetnost ciljeva vidljiva je „prostim okom“.

Skrivanje ideološke pozadine

No, udruge poput Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i Inicijative mladih za ljudska prava za razliku od HUNP-a utoliko su poštenije jer svoju ideološku pozadinu ne skrivaju. Usporedimo li pak teme projekata izložene u tablicama s ciljevima HUNP-a potrebno je dobro razmisliti koje je ciljeve definirane vlastitim statutom udruga ostvarila u 20 godina postojanja. Primjerice, može li se govoriti o poticanju razvoja nastave povijesti kada udruga gotovo isključivo bavi izazovima poučavanje recentne prošlosti, a gotovo pa zanemaruje tolike izazove poučavanja svih ostalih povijesnih razdobalja, tema i ako baš hoćemo kontroverza kojima obiluju i sva druga razdoblja?

Euroclio i uklapanje ideoloških matrica u nastavni proces

Od ovih statutarnih ciljeva svakako je ostvaren cilj povezivanja s međunarodnim udruženjima nastavnika povijesti. EuroClio – europsko udruženja nastavnika povijesti dalo je inicijativu za osnivanjem i financiralo većinu projekata udruge, no za razliku od HUNP-a, EuroClio je znatno pošteniji u definiranju svojih polazišnih osnova, a to su :

-Multiperspektivnost i transnacionalna povijest

-Protuteža dominantnim i ekskluzivističkim narativima

-Dekonstrukcija povijesnih mitova i stereotipa

-Odgovoran pristup riješavanju osjetljivih i kontroverznih tema

-Rad u prekograničnim i uključivim okruženjima

-Otvoren pristup informacijama i izvorima

-Kritičko i neovisno mišljenje

Udruga majka HUNP-a nedvojbeno je i programski motivirana impostiranju ideoloških matrica u nastavni proces, baš kao i HUNP koji to čini perfidno, ali beziznimno.

Skrivanje iza vrijednosno neutralnog naziva

Bilo bi korisno da se i HUNP i njegovi članovi više ne skrivaju iza vrijednosno neutralnog naziva, već da iskažu svoju pravu svrhu postojanja. To je ideološko- interesno umrežavanje s istomišljenicima u regiji i inozemstvu u cilju utjecaja na društvene promjene posredstvom nastave povijesti.

No, najveći problem povučenog udžbenika povijesti nije čak niti težnja za ostvarenjem potonje rečenice. Ako uzmemo da su navedeni ciljevi EuroClia bili motivacija Hajdarovića, Ristića i Torbice na tragu čega je potonji govorio u intervjuu prenesenom u prethodnom nastavku Dossiera, možemo uočiti da se autori niti tih okvira nisu uspjeli pridržavati.

Koncentrirajući se povijest prikazati transnacionalno, autori su događaje prikazali upravo jednodimenzionalno i antinacionalno. Želeći se pošto poto oduprijeti „dominantnom“ narativu, zapali u negatorsku perpektivu oponiranja radi oponiranja najzornije oslikanu u lažnoj tvrdnji da bl. Alojzije Stepinac nije rehabilitiran.

Od takvog zločina prema povijesti, a u konačnici i prema vlastitoj ideološkoj potki teško se rehabilitirati.

Podrži Narod.hr svojom donacijom

O Nelipcu i Nelipićima se ništa ne uči u hrvatskim udžbenicima - riječ je o nebitnom sinjskom knezu kojeg će tek ovlaš spomenuti. Uzmi udžbenike pa provjeri.

Radi se o jedinom knezu koji nije priznao ugarsku krunu i godinama je još ratovao, zajedno s udovicom i potomstvom, sve to naravno uz tajnu pomoć Šubića.

Karta Hrvatske prije Pacte Convente i karta Hrvatske poslije Pacte Convente nije ista. Neke banovine nisu priznale Ugarsku krunu, o tome nema spomena u hrvatskim udžbenicima, iako postoje dvije struje na visokoj razini povijesne znanosti u RH. Jedna otvoreno tvrdi da je banovina, kasnije kraljevina Bosna, nastala od nepokorenih hrvatskih banovina koje odbijaju mađarsku krunu. Pomalo pripremaju kralja iz loze Šubića, te nakon proglasa kraljevine idu u plan oslobađanja plemenitaških hrvatskih krajeva (Nin, Zadar, Knin, Otoci).

Ispravi me ako griješim, no sve se slaže s onim što je kasnije bilo.

Hrvatsko-ugarsko carstvo ne postoji na razini svjetske povijesti. Taj pojam postoji samo u glavama zagrebačke škole kriptopovijesti. U ugarskim i mađarskim svjetskim udžbenicima uči se o Ugarskoj koja se širi do Jadrana. Točka. Kao što se o Hrvatskoj 19. stoljeća uči kao o Ugarskoj, Turskoj i Austrijskoj Hrvatskoj, s točno određenim regijama i granicama koji dio kome pripada. U RH udžbenicima, taj dio je ovlaš pojašnjen. Uči se djecu da je postojala neka navodna državnost.

Urota Zrinski Frankopan je također krivotvorena. Predstavlja se kao otpor hrvatskih nacionalista i idealista apsolutističkoj monarhiji, a izbjegava se priznati da se radi o dvojici feudalaca koji su ostali bez povlastica prikupljanja poreza od hrvatskog kmeta. Pokušali su pregovarati s Osmanlijama da postanu begovi, no nakon što ih je car provalio i kaznio onako kako bi kaznio i Austrijanca da je to učinio, od toga se stvara nacionalni mit. S druge strane slavnom plemenu Gundulića, jedan je branio Beč do dolaska Poljaka, dok je drugi mudro vodio Dubrovčane u bitki kod Lepanta. Gotovo da nema riječi o tome.

I bezbroj je primjera kriptiranja povijesti. Recimo, nastanak Dubrovnika se i dalje predstavlja kao djelo vanzemaljaca, izbjegavajući pojasniti kako je nastao, koji narod ga je stvorio, te iz kojih mjesta. Zašto se stidimo Hercegovine? Također, mogli su pojasniti da je Pelješac kupljen od Hercegovine i da su orebićki moreplovci ojačali Dubrovačku Republiku - dakle, Hercegovci su igrali ključnu ulogu do tada.

Ovo nije udžbenik integralne Hrvatske. Oni koji misle da pad Osmanskog Carstva 1878. ne znači ništa za Zagreb i Split, i da to nije najveća tektonska promjena za Hrvate, čini Don Ivana Musića najvećim Hrvatom kraja 19. i početka 20. stoljeća, ako ne i najvećim u našoj povijesti - ne znam što im reći.

Sam Luka Imbrišimović, koji je tjerao Osmanlije daleko prije srpskih ustanaka, s narodom protjeranim iz bosanske krajine, ili stare Hrvatske, ovlaš je spomenut. On je epohalan lik i jako važan. No, austrijski naručitelji udžbenika kao da su istrenirali Zagreb da ne uči malene Perece o vojskovođama, da nemamo svoje ustanike kao idole, nego kojekakve muzeologe, pisce, i da nam je stalno pred očima bečka sablja koja dvojicu sjecikesa ubija, samo zato jer su "voljeli Hrvatsku" - how yes no.

Bilo bi zanimljivo usporediti na kojem mjestu su u austrijskim i UK udžbenicima postavljeni njihovi vođe otpora, a na kojem mjestu Petri Hektorovići i pisci.

Mi smo nacija koja je čak i vlastitu povijest u školama popunila kmetstvom, feudalcima i katolibanijom. Koliko malih Hrvata uopće zna da je Janko Drašković ubio Matiju Gubeca? Tko od nas zna razlog zbog kojeg rušitelj Osmanskog Carstva odbija austrijska odlikovanja i napušta Hercegovinu? Zašto je ime Žane Merkus zabranjeno u RH povijesnim udžbenicima? Zašto? Dajte mi jedan razlog osim što je bila protestantkinja. Odnos franjevačke redodržave i njeno zalaganje za opstanak Osmanlija, te štetno djelovanje na smanjenju broja katolika i doprinos širenju Islama - ima li toga u našim jebeno moćnim RH udžbenicima ili je to dio ugovora s njima da se o tome ne piše? Zašto djeca ne smiju znati da su ih u Bosnu doveli Nemanjići i da nakon njihovog dolaska oni, osim inkvizicije, protjeruju sve ostale redove iz Bosne?

Odnos prema Vatikanu je također zapanjujući. Gotovo da ne smije biti kritike na Vatikan. A sam papa protestira kod Ladislava nakon okupacije Hrvatske znate kojim riječima? "Oteli ste naš feud!"

Skoro 100 godina odnosi će biti zategnuti između Mađarske i Vatikana zbog otimačine papinskog feuda. Ladislav će, bojeći se ustanka u plemenitaškoj Hrvatskoj (Zadar, Nin, Knin, Šibenik, Sinj), povući administraciju zemlje na sjever, te će tamo postaviti nelegalnog biskupa i nelegalnu, nepriznatu biskupiju. Biskup Duh iz XI. stoljeća nije priznat od Pape, a priznaje ga tzv. antipapa. Međutim, vidim kad silazim niz Opatovinu da na onim stubama posve normalno stoji da su to stube biskupa Duha. Dakle, Perecima ne smeta, sve je retroaktivno priznato. Moram priznati da je Ladislavova ideja da se umjesto ratovanja s plemenitašima na jugu, osnuje novo središte na sjeveru (Zagreb), jako mudra. No, Zagreb je od tada do danas isturena ugarsko-austrijska crvotočina koja služi samo stranim silama. Za one koji misle da brijem, neka pogledaju malo o tome kako su se purgeri odnosili u vrijeme Hrvatskog preporoda prema onima koji bi na ulici pričali hrvatskim jezikom, i zašto, jer Marija Jurić Zagorka bila prezrena jer je pisala hrvatskim.

evo jedno pitanje koje će zbuniti svakog srednjoškolca kao što je zbunjivalo i mene

ako je hrvatsko plemstvo punim srcem prihvatilo Kolomana, zašto Koloman onda ubija Petra Snačića?
I kako to da je on posljednji hrvatski kralj ako je loza Trpimirovića izumrla pa smo morali prihvatiti Ugare?
to su dvije suprostavljene tvrdnje

drugo - kako to da je Petar Snačić posljednji hrvatski kralj a Tomašević u Jajcu biva ubijen par stoljeća poslije?

Što je to nego poštivanje avnojevske logike u pisanju srednjovjekovne hrvatske povijesti?

Zašto se recimo u školama u Hrvatskoj ne uči o direktnoj rodbinskoj vezi Nelipić Hrvoje Vukčić Hrvatinić?
Zašto djeca ne znaju tko je bila Barbara Celjska i koje su njene veze rodbinske s Tvrtkom I Koromanićem?

Zašto se vojska koja napada Hrvoja Hrvatinića pod žezlom Žigmundovim u bitci kod Dobora naziva ugarskohrvatkom a hrvatski plemići koje Žigmund tada zarobi i da im posjeći glave u Pešti nazivaju "bosanskom vojskom"?

Tko su ti povjesničari koji to pišu i zašto ih narod.hr ne proziva o integralci?

ili recimo prvi svjetski rat, napad Austrije na Srbiju, u kojem sudjeluju i Hrvati i Srbi Prečani u napadu na Srbiju, zašto se u udžbenicima koristi termin hrvatsko austrijska vojska a ne hrvatsko srpsko austrijska ili hrvatsko srpska vojska? Postoje cijeli zapisi očaja, srpskih novinara koji ne mogu vjerovati kako Srbi prečani zdušno ginu za Austriju a eto u hr udžbenicima samo je važno naglasiti da je Ivo zdušno ginuo uz Jozefa a da Svetozar tu i nije bitan iako je poslan da ubije brata.

Tomašević nije pravi hrvatski kralj, kao što ništa s Bosnom nije pravo srpsko- ali djelomice jest.
Sima Ćirković u vrlo dobroj knjizi "Srbi među europskim narodima", prevedenoj i na hrvatski i engleski, ne govori nigdje o Bosni kao nekoj srpskoj državi nego ju usput spominje. To je struka modernoga tipa.

Srbovanje drugih povjesnika u udžbenicima drugo je pitanje, i Hrvati trebaju realno prikazati stvari, ne kao romantičarska blesava zastranjenja iz 19. st., nego na moderni način kako dolikuje, npr, u pregledima Srećka Džaje i dr.

Ov isu prigovori upravo karikaturalni.

Konačno, učenici to sve smatraju sprdnjom i nitko normalan to i ne pamti.

Ov isu prigovori upravo karikaturalni.

Konačno, učenici to sve smatraju sprdnjom i nitko normalan to i ne pamti.

Jedna otvoreno tvrdi da je banovina, kasnije kraljevina Bosna, nastala od nepokorenih hrvatskih banovina koje odbijaju mađarsku krunu.

Marko Mesić, Luka Imbrišimović, Kraljica Katarina, Ivan Musić, Hrvoje Vukčić Hrvatinić, Matija Gubec, knezovi koji su prethodili Domagoju, povijest Paganije, prkos Paganije, povijest nastanka Dubrovnika, svi oni imaju jednu zajedničku potku - ustanak. Ustanak, i vojni otpor.

Zato su iz hrvatskih udžbenika ispušteni..

evo jedno pitanje koje će zbuniti svakog srednjoškolca kao što je zbunjivalo i mene

Zašto Tomašević, koji umire kao katolik nije pravi hrvatski kralj? dok se Žigmunda koji je ubijao Hrvate na HRT TV Kalendaru navodi kao hrvatskog kralja? -u ime koje logike oduzimaš TOmaševiću hrvatstvo?

Je li po tebi Hrvoje Vukčić Hrvatinić dovoljno pravi hrvatski velikaš ili trebam pitati Željku Markić da mi ga odobri?

Vidiš na ovim rečenicama vi u Pereciji gubite teritorij. I gubit ćete ga još više. Šteta je što su vam komunisit vratili Istru a Kvaternik Međimurje. Doista ne zaslužujete.

gulašu nebuloza, polusitina i mitova, ovu bi izdvojio.

ovo je naime, glupost.

Bosna je odmah po Zvonimirovoj smrti i unutarnjem rastrojstvu Hvratske došla pod Duklju, a Ugarska ju je pripojila vrlo brzo nakon Pacta Convente, za Bele 2.

Ove gadarije o "Pereciji" su znak da netko treba dobti šibom po riti. Da nije Hrvata iz RH, Hrvata u BH ne bi nibilo, i to je svakom jasno.

Da RH išta gubi, to je znak mentalne poremećenosti. Tu se nema ni o čem pričati.

Ostalo su blesavoće koje u povijesnom diskursu mogu biti normalno obrađene, i tako bi i trebalo biti. Logici da je Tomašević postao Hrvat samo zato što se formalno pokatoličio ne treba komentara. Povijest stare i dr. Bosne treba biti obrađen na valjani način, a ne s ovakvim djetinjarijama.