Meni su bili fora, prije 20-ak godina. Sad su već bili ofucani i propali.

I ti ces nekad biti ofucan i propao. Sto biras, tabletu ili jastuk.

Lapot.

DOBIVAJU SVOJE ULICE
Suborci ratne heroje iz Dubrave i trajno vraćaju kući

Imena poginulih suboraca 145. brigade Hrvatske vojske nosit će 11 ulica. Cilj je udruge veterana da takav spomen dobije svaki od 41 poginulog pripadnika brigade

Josip Bahman, Dubravko Jurković “Sirovina”, Berislav Bilanović “Buba”, Zdravko Horvatić “Dugi”, Tihomir Klobučar, Tomislav Švab, Robert Tupek, Stanislav Pongrac, Mladen Bošnjak, Davorin Jeić “Lovac” i Željko Jukić.

Imena su to hrvatskih branitelja koji su od 1991. krenuli iz svojih kuća u rovove po Hrvatskoj, braniti napadnutu domovinu kao pripadnici 145. brigade HV-a.

Retkovec, Trnava, Čulinec

I nisu se vratili, ostavili su život ili na bojištu ili u bolnici. No, njihovi suborci, članovi Udruge veterana 145. brigade Dubrava, pobrinuli su se da dečki opet budu prisutni u kvartu. Na njihovu inicijativu, a uz podršku gradske četvrti, dosad neimenovane ulice Donje Dubrave, između VII. Retkovca, Vrinice, Južne ulice te ulica Trnava IV. i Čulinec I. bit će nazvane po ovim junacima Domovinskog rata. Službeno je to odlučeno i na ovotjednoj sjednici Gradske skupštine.

– Projekt smo, u suradnji s mjesnim odborima, pokrenuli prije nekoliko mjeseci, a kako bi svaki od 41 poginulog branitelja iz brigade imao svoju ulicu, kao spomen. Želimo odati počast palim borcima – zadovoljan je predsjednik Udruge veterana 145. brigade HV-a, ing. Vinko Muller, pričuvni satnik HV-a.

Na svoje branitelje i njihov značaj ponosni su stanovnici Dubrave. Jedan od njih pozdravlja inicijativu s obzirom na to da je i sam nekad bio u Hrvatskoj vojsci.

– Svako bi naselje to trebalo napraviti. Pohvala Gradu i Udruzi veterana 145. brigade, branitelji su to zaslužili – kaže Mladen Lacković.

No, mnogo stanara zabrinuto je zbog dokumentacije koju će morati promijeniti kad se nazivi ulica promijene.

– S obzirom na to da ulice koje će dobiti imena branitelja dosad nisu imale naziv, stanari neće imati problema s promjenom dokumenata – kaže potpredsjednik Udruge Željko Radovanović. Napominje da se u suradnji s gradskim četvrtima Gornja i Donja Dubrava te Odborom za imenovanje naselja, ulica i trgova vodilo računa da stanovnicima ne stvaraju dodatni trošak.

Suglasnost obitelji

Da im poginuli suborci dobiju trajni spomen na uličnim pločama, osim njihove želje, bio je važan još jedan kriterij.

– Morali smo dobiti suglasnost obitelji poginulih i tada smo mogli početi skupljati ostale potrebne dokumente – kaže Radovanović.
Kroz 145. brigadu prošlo je 6300 ljudi, a ovo je samo jedan od projekata kojim se prisjećaju suboraca.

– U udruzi vodimo računa o zapošljavanju branitelja, provodimo edukacije za djecu i ravnatelje škola. Članovi udruge – odvjetnici, ekonomisti, inženjeri – održavaju kongrese i predavanja iz svoje branše – rekao je Muller, a imenovanje 41 ulice imenima branitelja – dodaje – najveći je takav projekt u Hrvatskoj.

Ovi branitelji dobit će ulice u Dubravi

Zasad ih je 11

Josip Bahman - poginuo je u 44. godini na bojišnici u selu Slana 28. 10. 1991.

Berislav Bilanović - poginuo u 29. godini na crti bojišnice kod Slavonskog Broda 5. 8. 1992.

Mladen Bošnjak - poginuo u Dvoru na Uni 7. 8. 1995. u 37. godini.

Zdravko Horvatić - umro je 30. 5. 1992. u 29. godini u bolnici u Zagrebu, pet dana nakon ranjavanja u Nebojanu.

Davorin Jeić - umro na prvoj crti bojišnice na Osojniku u 48. godini 19. 6. 1992.

Željko Jukić - umro je 15. 1. 1992. u bolnici u Zagrebu u 26. godini, 14 dana nakon ranjavanja u Brkiševini.

Dubravko Jurković - umro je u Lučkom 9. 12. 1992. od posljedica stresa u ratu u 23. godini.

Tihomir Klobučar - poginuo je 7. 8. 1995. u 23. godini u Dvoru na Uni.

Stanislav Pongrac - poginuo je 21. 6. 1992. u 42. godini na prvoj crti bojišnice na južnom bojištu.

Tomislav Švab - poginuo je na posavskom bojištu 26. 3. 1993. dan uoči 42. rođendana.

Robert Tupek - poginuo je u eksploziji automobila u Zagrebu u 28. godini 21. 8. 1992

http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/ratni ... ci-1009311

stigao cirkus.
ne može se proći gradom od štandova. doduše, nema onog groznog šatora s cajkama na Trgu, to je dobra vijest.
i klizalište na Zrinjevcu je dobro napravljeno.

Kad se sjetim onih rasprava Zagreb vs. Beograd



http://www.zagreb.info/aktualno/hrvatsk ... -zna/36175

Gospić velegrad

To se odnosi na sav teritorij koji ulazi u okvire administrativne jedinice "grada", a ne samo na dio u kontinuitetu urbane gradnje.

Npr. Grad Senj proteže se južno skoro do Karlobaga.

Ma znam da je samo administrativna granica, al svejedno je smiješno.

Beograd je tako na papiru 3200 km2, duplo veći od Londona Znam sve o tome, diplomirala sam na toj temi

Zanimljiv profil u FT-u:

PS: Sa direktnom aviolinijom Doha - Zagreb, put iz Azije i Australije do Zagreba je skraćen za 4-5 sati. Šteta što bojkotiram Arape (Emirates, Etihad i Qatar) pa idemo po starom, preko Londona. London - Dubrovnik je i dalje puno privlačnija ruta.

upravo u Zagrebu



https://web.facebook.com/imanduric/vide ... =2&theater

Zagreb gori za advent, dupkom puno gdje god se maknes, radni dan neradni dan potpuno nebitno. Masa stranaca takodjer

Jucer sam u Gajevoj sreo i neke Arape u Gajevoj kod hotela Dubrovnik, ali istakli su velike krizeve, mozda su maroniti iz Libanona.

http://magazin.hrt.hr/365481/150-roenda ... ackog-kipa

150. rođendan najpoznatijeg zagrebačkog kipa


16. 12. 2016. prije 1 dan
Dana 16. prosinca 1866. na središnjem zagrebačkom trgu svečano je postavljen spomenik banu Josipu Jelačiću, bečkog kipara Antuna Dominika Fernkorna. Tadašnje novine 'Pozor' pišu da narod spomenik podiže hrvatskom banu kakav je bio 1848.

Spomenik je izgrađen za 107.000 forinti, što je tada bilo 100 plaća visokog državnog činovnika. U bivšoj SFRJ bio je razrezan i uklonjen. U listopadu 1990. vraća se obnovljen na novu poziciju, okrenut prema jugu.

Hrvatska pošta je u povodu toga izdala prigodnu marku, a Hrvatski povijesni muzej izložbom 'Pod repom na Jelačić placu' obilježava 150. rođendan najpoznatijeg zagrebačkog kipa.

http://poskok.info/wp/16-prosinca-1866- ... -jelacicu/



Kip je postavljan samo sedam godina nakon banove smrti. Prvotno je bio usmjeren prema sjeveru, dakle prema Mađarskoj, čiju je revoluciju ban ugušio 1848. ulaskom u Peštu.

Uklonila ga je noću 1947. komunistička revolucionarna vlast želeći ugušiti hrvatske nacionalne osjećaje, a vraćen je 1990. i to okrenut mačem u smjeru odakle se „valjala nova opasnost“ za Hrvate – Velika Srbija.

Na današnji dan 16. prosinca 1866. svečano je otkriven na glavnom zagrebačkom trgu spomenik banu Josipu Jelačiću.
Kip je djelo Antona Dominika Fernkorna, poznatog bečkog kipara koji je izradio i kip sv. Jurja koji ubija zmaja (danas smješten pokraj zgrade HNK), te kip Blažene Djevice Marije iznad fontane pred katedralom.

Svečanost otkrivanja spomenika banu Jelačiću zabilježena je na fotografiji Franje Pommera, koja se može smatrati prvom reportažnom fotografijom u hrvatskoj povijesti.

Još za života središnji trg glavnog grada Hrvatske Zagreba preimenovan je iz Harmice banovim imenom, a postavljenje spomenika kao simbola hrvatskog inata i borbe za slobodu nije bilo blagonaklono gledano iz tadašnjih centara Beča i Pešte.

Hrvatski je domoljubni narod tih burnih godina uspio dobrovoljnim prilozima skupiti sredstva da se spomenik dovrši, te on i danas stoji kao simbol borbe Hrvata protiv tuđinaca.

Doduše, ovo je samo jedna verzija. Po drugoj, spomenik je postavljen po nalogu Beča, njemu kao spasitelju Monarhije. Onodobna zagrebačka javnost, navodno, time nije bila oduševljena nakon razdoblja germanizacije i Bachova apsolutizma neposredno prije ovoga, a nakon revolucije koju je Jelačić vodio.
Bez obzira koja je verzija točna, to ne umanjuje Banovu veličinu, ali kazuje dosta o povijesti i njezinim turbulencijama.

Inače, obitelj koja je restaurirala spomenik 1990. pobijedila je na natječaju jer je ponudila da to napravi - besplatno.

Mislim da bi se središnji zagrebački trg trebao zvati po Franceku, a ne po austrijskom konjušaru Jelačiću. Tuđman je najveći, ostali su marginalci.

Jelačić nikad nije bio ničiji konjušar. Pročitaj memoare njegova suborca i prijatelja Josepha Neustaedtera.
http://www.gkc-petrinja.hr/biblosam/pre ... jige=13033
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=43572

Uostalom, o njemu još i danas pišu romane o njemu, poput Hitreca.
Trobojnica je danas trobojnica i izgleda kako izgleda jer ju je on popularizirao.

Čovjek je bio domoljub koji je spojio razdoblje drevnih banova s razdobljem rane modernosti.
Po ocjeni povjesničara jedan od tri velika hrvatska bana u 19. stoljeću.
Da bi se Tuđmana cijenilo, treba se cijeniti i njegove prethodnike. Nacionalna povijest je kao povijest umjetnosti - mozaik, ne izbor između jednog ili dvojice slikara.
Ne treba biti nezahvalan.

P.S. Ovime samo dokazuješ da nisi Zagrepčanin.
Što ne znači da Tuđmanu ne treba ljepši trg.

Jelačić je nakon što su Mašari podvalili u tekst Hrvatske-Ugarske nagodbe dio o Rijeci kao Corpus Separatum držao Rijeku 3 godine okupirane od hrvatske vojske.

Ništa mu nije mogao ni Beč ni Pešta. Tek kad mu se zdravlje pogoršalo, on se povukao onda su Mađari smjeli ući u Rijeku.

Ni prsmrditi Beogradskom. Nalikuje niskom, koji je rezervni. Nista narocito.

Kakvi kompleksi

tvoji kompleksi su golemi, mislim da Niš od 1990. do danas nije vidio ukupno investicija kao zagrebački aerodrom. BG aerodrom je komunistička skalamerija za novi zagrebački.

U istoj minuti 2 soma se upecala na durdubak. Lep aerodrom.

Kvotao sam slike da pokazem ZGarrieli da su me "samo" sa pdf politika suspendirali. Niti me ovo interesira, niti me kompleksira.
Referirao sam se na njen sovinisticki post kontra mene na temi "skarice".

Ne mo se mlogo palite....

Bil ti kime jednu zagrebačku frajlicu?

Kak da ne. Frajlice preferirm, vise no leba da jedem.

I Međimurje, tada isto pod Mađarima.

Ovo je točno što si rekao, Jelačić zaista jest držao Mađare na distanci oko pitanja Rijeke, no kronologija ti malo ne štima.
Naime, Nagodba ili Nagodbe se događaju u vrijeme, odnosno nakon Jelačićeve smrti, pa tako i tzv. Riječka krpica.
One su izravna posljedica restauracije nakon Revolucije.

Nevezano uz to, ja u Jelačićevoj odanosti kralju vidim mješavinu plemićke vojne etike, vojne etike Vojne krajine i još mnogo čega u toj odanosti dinastiji.
Ne treba zanemariti da se u svijesti tadašnjeg plemstva Hrvatska svojevoljno pridružila Monarhiji, i nije bila okupirana.
Ne mislim da je u tom stavu on bio usamljen u svom vremenu, naprotiv.
Mislim da je taj stav (odanosti vladarima kod našeg plemstva) definitivno ustoličen nakon ubojstva Zrinskih, jer pravog otpora nakon toga nije moglo ni biti.
Nakon toga, generacije, prije svega plemića, odgajane su na ovim vrijednostima. To je na neki način ušlo u kodeks ponašanja.
Tako ja vidim vrijeme u kojem Jelačić djeluje.
I to je možda ono konjušarstvo koje Lider spominje.
No to nikako ne znači da se Jelačić ne suprostavlja germanizaciji i svemu što je došlo jednom kad je Revolucija prošla.

Ali vidim i hrabrost i domoljublje u njemu. Trebaš biti malo lud pa objaviti rat Mađarima u to doba.
Zapravo, sve u svemu, prilično tragično prolazi na kraju.