U 78 godini života u ponedjeljak 27. svibnja preminula je Ana Ivoš iz novotravničkog sela Sebešić, žena koja je skoro 31 godinu nosila križ jednog od najorutnijih ratnih zločina kojeg su nad njezinim malodobnim sinom Ivom počinili pripadnici Armije R BiH.

Ana je i sama bila žrtva kao i njezina obitelji. No, ubojstvo njezina sina Ive zločin je koji „ledi krv u žilama“.
Ivo je sa svojom obitelji, majkom Anom, ocem Adolfom te bolesnim djedom ostao u novotravničkom planinskom selu Sebešić i nakon izbijanja sukoba između Armije R BiH i HVO-a. Poput mnogih vodili su se logikom ljudi koji nikom nikakvoga zla ne bi učinili. Jedino što su željeli je ostati na svome. Ivo je s nepunih 18 godina ubijen na kućnom pragu, rafalnom paljbom, s leđa. Oca Adolfa i strica Stjepana zarobili su pripadnici Odreda El Mudžahid, a za majku Anu ubojstvo sina i zarobljavanje supruga bio je tek početak agonije.

Danima je ponižavana, vezana za banderu, silovana. Vrhunac iživljavanja ogledao se u tomu da je zločinci prisilili da sama najprije skupi udove ubijenog sina, iskopa mu grobnicu i pokopa ga u lijesu kojeg se sama napravila. Usprkos strahotmaa koje je proživjela Ana Ivoš nije odustaja od traženja pravde za svojeg okrutno ubijenog malodobnog sina Ivu. Svjedočila je o zločinu, ali krvnike nikad nije stigla ruka pravde. Majka Ana nije dočekala suđenje monstrumima čija okrutnost ostavlja bez riječi. Bit će pokopana u srijedu 29. svibnja na groblju u Sebešiću.

U znak sjećanja na njezinog sina Ivu kao i druge žrtve rata, njegove vršnjake iz ovog mjesta koji su ubijeni dok su s roditeljima pokušali pronaći spas iz ratnog pakla u kojem su se našli, Mladež HDZ BiH iz Novog Travnika, a pridruže im se i kolege iz drugih općina Središnje Bosne, godinama na Mali Uskrs organizira mimohod do spomenika u Sebešiću, podignutog na mjestu na kojem je ubijen malodobni Ivo Ivoš. Ove godine u mimohodu koji je održan po deveti put, zbog bolesti nije sudjelovala njegova majka Ana. Ali mnogima koji su je znali i dalje odzvanjaju njezine riječi zahvalnosti zbog čuvanja sjećanja na ubijenog sina. „Mnogo mi znači da moj Ivo nije zaboravljen, da se bar ovi mladi ljudi sjete njegovog stradanja.

Hvala im od sveg srca, a kazala sam im da nikoga ne mrze, da nikada nikomu ne nanesu bol, a pogotovo, ne daj Bože, bol kakvu sam ja doživjela. Nitko, naime, nije zaslužio smrt kao moj sin, ni patnju i bol kakvu ja zauvijek nosim u sebi“, riječi su ovih dana preminule Ane Ivoš.

Pravdu za svojega sina Ana nije dočekala. Jedina utjeha bila joj je da njezin sin Ivo i način na koji je ubijen nisu zaboravljeni. No, osim klture sjećanja ovaj okrutni zločin i dalje vapi za pravdom, a taj vapaj ne smije utihnuti smrću Ane Ivoš. Treba biti još glasniji sve dok ne bude konkretiziran presudom krvnicima za ovaj, jedan od najokrutnijih ratnih zločina u BiH.

Zato se ne smi imat milosti prema turcima.

Nažalost ovakvi primjeri životinjsmog ponašanja koljača iz tzv. armije bih nikad nemaju mista u mainstream medijima u Hrvatskoj.

Strašno.
Jedino što će mi biti žao za života je to da ne doživim SVO i konačno zatiranje remetilačkog faktora na ovom prostoru.

Lako za medije, nego nijedan ovakav zločin nije kažnjen.

Zar ocekivaš pravdu od muslimanskih sudova?

Očekujem da HDZ radi posao, BiH nije islamska država pa da sudovi budu kadiluk.
Ako smo prepustili sudstvo muslimanima to je opet krivica i nerad naših predstavnika.
Postoji i viši sudovi van BiH, ako znaju muslimani tamo tužakati zbog gluposti trebali bi znati i naši zbog gorih stvari.
Tu je već stvar mentaliteta koji guraju fratri, meni se smuči kada čujem da će pravda biti zadovoljena na onom svijetu.

Nisu džaba fratri bili dragi turcima.

Nema milosti od suda... Drugačije se to naplaćiva

Općenito muslimanima je kršćanska milost znak slabosti, i glupo je bit tolerantan prema netolerntnima.

Inače tko ne zna Sebešić je selo kod Rostova gdje je nedavno Islamska Zajednica najavila rušenje križa postavljenog u privatnom dvorištu.


Bilo kako bilo mislim da ova majka zaslužuje bar zasebnu temu ovdje kad je zaboravljena od svih pa i Hrvata jer da nije nebi njena smrt bila u tišini.

Sebešić je inače svojim položajem ključno selo.

Da ovaj slučaj bi treba vrištati iz svih medija.

Zato nas dave s ahmićima non stop.

Ne bih se složio. Fra Gavran detaljno piše o tome...

Pripisali sve zločine stranim mudžahedinima i nikom ništa.

Ako su baš morali nekog osudit kao onog u Dusini ili ubojicu fratara u Fojnici onda su to bili 'incidenti', nikakva smišljena politika, nego slučajnost eto...

Amerima se to sve vratilo s kamatama kad su im isti ti Blizance roknuli, a ostaloj bagri stranoj koja je to dozvolila su isto fino ljudi pobili isti ili slični i još uvijek ih ubijaju s 'Allahu Ekber', doduše, i tamo to nazivaju 'incidentima'...

Baš to, il su mudžahedini ili neki zavedeni od KOSa.

Uglavnom nismo vjerska skupina da nam vjerski poglavari vode nacionalnu politiku.

Nema milosti s muslimanima, jer oni milsot shvaćaju ko slabost.

Zato kazem. na osmrtnici bi trebalo pisati Ozalosceni: citavi hrvatski narod, nazalost ocito nitko dalje od njenog sela ni nezna za nju

medijski smo uvik najslabije stali, u medijskom ratu smo pregaženi.

Nama svjesnima na znanje s kim imamo posla i da mista milosti nema.

Problem naš je što dosta ima taj naivni, glupi kršćanski pogled.
Nema milosti.
Ni mačka ne smije ostati i tako treba ići.
Pa da vidiš onda jaukanja.