Od teme imam velika očekivanja s obzirom na veliki broj inteligentnih ljudi na forumu, pa možda zavrijedi i premještanje na politiku.

Prvo definicije iz naslova:

UX/UI: https://www.netokracija.com/ux-ui-dizajner-hyperactive-99123

Arhitektura izbora: https://en.wikipedia.org/wiki/Choice_architecture

Pojednostavljeno, posao UX/UI dizajnera u aplikacijama i na stranicama je da posjetitelja što lakše sprovede do željenog cilja (može biti kupnja ili nešto drugo), kroz maksimalno umanjivanje gnjavaže kako bi se stiglo do tog cilja.

Kada web stranice i aplikacije počnete analizirati s tim mindsetom, to sve više i više primjećujete u stvarnom životu npr dok ste na redu za čekanje u državnoj agenciji, pred blagajnom (https://en.wikipedia.org/wiki/Queueing_theory) i mnogo toga.

Uvijek sam mislio da bi mnoge probleme u svakodnevnom životu mogli riješiti kad bi na njih bacili UX/UI eksperte iz web područja.

Evo, neću ja prvi, podijelite s nama, što ste uočili u pravom životu a što može biti poboljšano uz relativno mali trud ili trošak (kroz bolju organizaciju, signalizaciju, kroz bolji izbor "default" opcije itd).

Teško za objasniti. Masa sitnih i većih stvari. Na mom radnom mjestu sam od kad sam ga preuzeo uradio hrpu stvari i poboljšanja da uštedim vrijeme. Ali razočarat ću neke više poslovne ljude. Nisam to uradio radi gazde i firme već što sam lijen. Sad imam puno ušteđenog vremena za čitanje na Internetu, cigare, kave, i pretvaram se da radim.

Kad sam počeo tu nisam imao 5 minuta vremena viška, i stalno se sa nečim kasnilo. Stres ukratko. Pogledaš sve oko sebe i probaš stvari vizualizirati u sekundama i minutama. I isplatilo mi se, sad uživam.

Jedan konkretan savjet iz osobnog iskustva. Kad odlučite nešto promjeniti na radnom mjestu ne pitajte poslovođu i šefa za dozvolu. Odradite to i stavite ih pred svršen čin. Nekad i ne primjete, kad i jesu budu zadovoljni urađenim. Kad ih pitate izmotavaju se kako je teško i komplicirano, jer su i oni lijeni.
Ne pitajte ni kolege. Da su imali volju za to uradili bi sami prije nego ste im predložili.

Sad kad pogledam realno bez hvaljenja uradio sam fascinantan posao. Nije išlo brzo, par godina je uzelo. Od potpunog nedostatka vremena, konstantnog stresa i lošeg efektiviteta. Do stabilnog i konstatnog efektiviteta i 5-6 sati čitanja knjiga na Internetu. (Toliko je Screen On svaki dan, iako se treba nešto i raditi pa je efektivnog čitanja oko 4-4.5 sati).

Možda bih bio lijen upuštati se u takvu avanturu da nisam vidio da kolegica stalno uzima bolovanje zbog stresa. (Izbacili su je sa posla) Pa rekoh, ne, tako neću završiti, nema šanse.

Najmoćnije i možda najopasnije oružje u arhitekturi izbora je "default" opcija, koja koristi ljudsku inerciju/lijenost protiv njih samih, pogotovo kad se kombinira sa visokim troškom promjene (financijski, trud, ili stid).

- Zemlje gdje je donacija organa defaultna opcija i gdje moraš tražiti da ti promijene status da nisi donator
- "Srednja" opcija je uvijek najskuplja (gdje god idete, imate jeftinu, srednju i skupu opciju - naštimano je tako da većina uzme srednju opciju, koja je po kombinaciji cijene i onoga što dobivaš najgora)

Koliko zakonodavstvo to dopušta, ova opcija je najefektivnija u promjeni ponašanja individua prema nečemu što je dobro za cijeli kolektiv.

Ubrzanje redova (queueing theory):

Dokazano najbrža opcija je jedan red (kao na check-in na aerodromima), a ne samostalni izbor odlaska na blagajnu/šalter. Trgovine ovo nisu implementirale jer jedan ogromni red psihološki odbija ljude od ulaska (iako brže ide), kao i moguća opstrukcija pristupa proizvodima.