Daj Tulkas,brate ne zezaj.Dovoljno sam nervozan sto ovi nasi nikako da se odvoje bar na pristojnih 10 razlike.Jebo Arkana

Lako vam je sad protiv Ceha kad su ih nasi izmorili

Cestitam Inkognito...

idu valjda na blitvu...

Koji put do finala
Finska-Češka-nikad slabija Litva

JASMIN REPEŠA ZA «SB» O «EP» : «Srbi izgledaju ozbiljno, Španjolci su superiskusni, a Francuzi su najteži protivnik bilo kome; Finska je napravila uvjerljivo najveće pomake u košarci posljednjih godina»

Prije samo dvije godine košarkaška reprezentacija Hrvatske je na Evropskom prvenstvu u Sloveniji, na čelu sa selektorom JASMINOM REPEŠOM, bila četvrta, a sada su sa EP-a, iz Francuske, ispraćeni kući nakon osmine finala; rođeni Čapljinac je aktuelni trener kluba «Emporio Armani Olimpia Milano», «Euroligaša», i za «Slobodnu Bosnu» govori o prvih jedanaest dana ovogodišnjeg «EUROBASKETA»

Još smo se na početku Evropskog prvenstva u košarci, koje je sada u završnici, u Francuskoj, sa nekadašnjim izbornikom košarkaške reprezentacije Hrvatske i aktuelnim trenerom kluba Emporio Armani Olimpia Milano Jasminom Repešom dogovorili da u ovom broju našeg lista upravo on bude gost-komentator. S tim da smo do našeg razgovora željeli da odgledamo što više utakmica, pa su nam limit bila dva prva četvrtfinalna dvoboja, koja su odigrana u utorak: Španija - Grčka i Francuska - Latvija. No, o tim utakmicama ćemo kasnije. Prvo ćemo o Hrvatskoj, koja je u nedjelju ispala u osmini finala, nakon što ju je Češka, može se slobodno reći, ponizila. «Ma, šta ću ja tu komentirati? Ima trener nek' komentira», bile su prve Repešine riječi, kada smo mu spomenuli reprezentaciju koja je prije samo dvije godine, na EP-u u Sloveniji zauzela četvrto mjesto, ali je i na Svjetskom prvenstvu u Španiji prošle godine igrala veoma dobro. Oba puta izbornik je bio Repeša.

NAJAVLJIVALO SE, OČEKIVALO SE...

Ali, uporni smo, šta im se sada desilo? «Vjerujte mi da imam malo informacija, s obzirom na moju objektivnu zauzetost. Sigurno je jedno razočarenje, jer očekivalo se više, najavljivalo se više. Međutim, mislim da će izbornik Velimir Perasović dati jednu podrobnu analizu, šta se desilo i kako se desilo. A, prve prave informacije očekujem od reprezentativca Krune Simona, koji igra kod mene, a u Milano dolazi danas. Pa ću malo porazgovarati s njim», odgovara na naše pitanje hrvatski stručnjak. Da nije bilo Krune Simona, možda Hrvatska ne bi ni otputovala u Francusku, na završnicu Turnira: «Taj prvi dio, u Zagrebu, on je igrao vrlo dobro. Međutim... Ova ekipa se malo razlikuje od one koju sam ja vodio na EP-u i SP-u. U Sloveniji su, recimo, bili braća Delaš, a nije bilo Marija Hezonje. On je bio član ekipe u Španjolskoj. Ni Mire Bilana nije bilo na SP-u, a na ovom EP-u na popisu nije bilo mjesta za Damira Markotu. Dakle, ekipa je skoro ista.» Govorilo se i pisalo u hrvatskim medijima prije ovog prvenstva, a i kompletna javnost je očekivala, da će Hrvatska popraviti rezultat sa Eurobasketa 1995. u Grčkoj, kada su bili bronzani. Jer, parafraziramo, ekipa za ovaj EP imala je pobjednički mentalitet, prvenstveno zato što je izbornik Perasović rođeni pobjednik. Ni u jednom od dva mandata na klupi hrvatske reprezentacije za Repešu nisu govorili da je rođeni pobjednik. Vjerovatno je zato novinar Slobodne Bosne prvi novinar u regionu kojem se Repeša javio na telefon od početka EP-a. «Zna se da sam ja ratovao s jednim dijelom novinara, koji su radili linč sve vrijeme. Ali, ja se ne bih vraćao na te stvari. Nek' im Bog sudi i pomaže, i nek' su živi i zdravi. A da hrvatskoj reprezentaciji želim svo dobro ovoga svijeta, tu nikad nije bilo nikakve dileme», veli Repeša. Uglavnom, možda je i bolje da su Hrvati izgubili od Čeha, jer da su pobijedili išli bi u četvrtfinalu na Srbiju i vjerovatno se proveli kao Marin Čilić protiv Novaka Đokovića na US Openu dva dana ranije.

U Grupi C u zagrebačkoj Areni, pored Hrvatske igrali su još i Slovenija, Grčka, Makedonija, Gruzija i Holandija. «Boga mi je ovo Europsko prvenstvo jako. I generalno se vidi da je europska košarka sve ujednačenija. Dolaze zemlje koje mi malo potcjenjujemo, ali koje imaju tradiciju. Mislim da se na ovome prvenstvu vidjelo da i Gruzija, i Finska još ranije, i Češka, Latvija, Nizozemska, prave korake od sedam milja. A, mi još uvijek živimo u oblacima, u snovima, u balkanskoj prepotenciji, u potcjenjivanju drugih... Ali, šta ćete, to je tako. A u Grupi C najviše je pokazala Grčka. Mada je Hrvatska imala veliku priliku da dobije utakmicu protiv njih. Da je Bojan Bogdanović bio zdrav, do kraja bi to bilo čupavo. Što se tiče Slovenaca, oni su pokazali ono što su i najavljivali. Osjetno hendikepirani, izuzetno borbeni, objektivno uvijek u svojim limitima. Reprezentacije Makedonije, Gruzije i Nizozemske dale su sve od sebe i borile se do kraja», objašnjava naš sagovornik.

Mirko Novosel, najveći košarkaški autoritet u regiji, prošle sedmice je izjavio da je sa reprezentacijom Jugoslavije 1973., prije Evropskog prvenstva u Španiji na kojem je osvojeno prvo od tri uzastopna zlata, imao 135 dana priprema! Naravno, ne «u komadu». Koliko ste Vi, naprimjer, imali ukupno dana priprema prije Eurobasketa 2013. i Mundobasketa 2014. godine? «Onoliko koliko se danas može imati, a to je četrdeset i pet dana. S tim da igračima koji nastupaju u NBA klubovima nije dozvoljeno da treniraju više od mjesec dana. A, ako nešto nije dozvoljeno, onda nije dozvoljeno», kaže Repeša. Nije dozvoljeno da igrači iz NBA treniraju sa reprezentacijom prije 1. augusta, što je poprilično nejasna «naredba».

ITALIJANSKA EUFORIJA I DIRKOVE SUZE

A mi lagano idemo do, kako bi pametan svijet rekao, «grupe smrti», stacionirane u Berlinu. Gost-komentator na HTV-u, Jurica Golemac, je već nakon trećeg kola izjavio da je Italija individualno možda i najjača reprezentacija na Eurobasketu. Znači, Marco Belinelli, Danilo Gallinari, Andrea Bargnani, pa onda dvojica Repešinih iz Armanija, Alessandro Gentile i Andrea Cinciarini... «Dvanaest najboljih nije najbolja momčad. Treba napraviti kemiju u momčadi, što je najbitnije. Talijani su, evidentno, profunkcionirali tek kad je došlo do nekih ozljeda i posložili su se na način da svak' jasno zna svoje mjesto. Puni su samopouzdanja i ja im od srca čestitam. Pratim ih ovdje u Italiji i mogu vam reći da se radi o euforiji. Emitira se cjelodnevni program koji je posvećen Eurobasketu i fini je ugođaj živjeti u jednoj košarkaškoj atmosferi! Ono što je bilo poznato prije ovog natjecanja jeste da oni imaju stravično puno talenta i jako puno šutera. Malo je ekipa koje imaju tako kvalitetne šutere kao što su Belinelli, Gallinari, Gentile, Pietro Aradori, pa i Luigi Datome i Bargnani koji je petica. Međutim, malo su smetali jedni drugima, jer su se svi oslanjali na šut i nije bilo drugih segmenata igre. Onoga momenta kad se ozlijedio Datome, kad je ušao jedan dio radnih igrača koji skače i koji tuče i kad su se šuteri malo uozbiljili, postali su izuzetno kvalitetna momčad i igraju sa lakoćom. Bili su na granici ispadanja, međutim kad su dobili Nijemce u, što bi rekla braća Srbi, penal završnici, dobili su i samopouzdanje. A 'moj' Cinciarini servisira tim», ističe bivši hrvatski izbornik.

Dakle, Italijani dobiše Nijemce, pa i oni odoše kući, a i oprosti se od nacionalnog dresa veliki Dirk Nowitzki: «On je meni uvijek bio neviđeno drag kao igrač. Nikada neću zaboraviti kvalifikacije u Ateni za odlazak na Olimpijadu u Peking 2008. godine. Dirk je tada imao trideset godina. Vodio sam hrvatsku reprezentaciju i kvalificirali smo se na OI, što mi je sigurno jedan od najvećih trenutaka u trenerskoj karijeri. Pobijedili smo Njemačku, a oni su već sutra dobili Portoriko i takođe se plasirali na OI. Bio sam na toj utakmici, kada je Dirk nakon utakmice plakao sat vremena od sreće što će prvi puta sudjelovati na Olimpijskim igrama, iako je već bio zaradio nenormalno puno novca. Tada je pokazao svoju sportsku veličinu, a ja sam rekao da bi taj snimak sreće u suzama Dirka Nowitzkog trebalo prikazivati svaki dan u emisiji Dobro jutro, Hrvatska. Da se vidi šta je jedan pravi sportaš.» Srbija je dominirala dosadašnjim dijelom takmičenja... «Po meni, bila im je bitna ona pobjeda protiv Nijemaca, isto tako u egalu. Istina je da Srbija od prvoga dana igra kvalitetno, isto kao što je istina i da Srbija igra jednu od najkvalitetnijih obrana. Momčad je perfektno posložena, pogotovo u toj tranzicijskoj igri, ili igri na otvorenom terenu, poslovi su dobro podijeljeni, postižu najviše laganih poena. Jednostavno, izgledaju dobro i ozbiljno», tvrdi Repeša.

Španija je već na startu izgubila od Srbije i nisu se baš proslavili u tom prvom krugu. Realova četvorka: Rudy Fernandez, Sergio Rodriguez, Felipe Reyes i Sergio Llull nije na nivou na ovom EP-u, za razliku od prošle sezone u matičnoj ligi. Kada su svi bili u formi, osim možda Rodrigueza. Ali, centar Pau Gasol je do utakmice četvrtfinala protiv Grčke imao osamdesetpostotnu realizaciju šuta za tri poena, dok i Nikola Mirotić pruža odlične partije: «Ma, Španjolci su superiskusni. To je generacija koja je puno toga osvojila i u juniorskoj i u seniorskoj konkurenciji, i sada su pri kraju. Dođu u situaciju da jedva dobiju Turke i prođu u drugi krug. A u egalu dobiju i Grke, što je isključivo produkt njihovog iskustva. Istina, imaju i kvalitetu. Ova četvorka iz Reala je, pak, imala dugu i tešku sezonu, potrošili su se. Nije im lako.» Trener im je Italijan Sergio Scariolo, s kojim su Španci već bili prvaci Evrope i koji je trenirao i sadašnji Repešin klub. Možda je šteta što je Turska u osmini finala igrala protiv jednog od tri favorita za osvajanje Prvenstva, Francuske. «Jeste, imali su dobru ekipu. I igrali su dobro. Ali, eto, naletjeli su na Francuze u osmini finala, na najtežeg protivnika», kaže Jasmin Repeša.

POMACI GORE I I POMACI DOLJE

Grupa u kojoj su bili bivši SSSR-ovci: Latvija, Litvanija, Estonija i Ukrajina, uz Belgiju i Češku, bila je nekako na margini, u glavnom letonskom gradu Rigi. A onda smo se u osmini finala uvjerili u vrhunski potencijal češke reprezentacije, na čelu sa trojkom: Satoransky - Schilb - Vesely: «Slušajte, Češka je već u Sloveniji pravila probleme, pa i nama. Znači, mi smo u njih u Celju 2013. dobili posljednju utakmicu u prvom krugu i otišli u Ljubljanu, na nastavak natjecanja. Da smo izgubili, oni bi otišli u Ljubljanu. Prema tome, Česi nisu nešto novo, nego ljudi zaboravljaju. S njima smo se mučili. Znali smo da im moramo uzeti kontranapad i oduzeti atletiku koju imaju, jer oni trče kao sumanuti. Stalno smo bili u egalu i pobijedili smo samo zahvaljujući dužoj klupi koju smo imali. Ako im se dopusti da igraju kako oni mogu da igraju, brzo, po meni svako može imati velikih problema sa njima.»

I onda, na kraju, naša grupa, sa Francuskom, Finskom, Izraelom, Rusijom i Poljskom. Kao i za Tursku, možda je i za Finsku šteta što je u osmini finala igrala sa jednim od tri favorita ovog prvenstva, reprezentacijom Srbije. «Finska je napravila uvjerljivo najveće pomake u košarci u zadnjih osam godina, kako se vratio trener Henrik Dettmann. A, napravili su velike pomake zato što imaju vrhunsku organizaciju. Poznam situaciju u njihov savezu, jer je u cijeli projekat uključen Hanno Mottola, koji je igrao kod mene u Fortitudu, u Bologni, dvije godine. A njegov otac je jedan od velikih dioničara u Nokiji. Iza njih je logistika na najvećem mogućem svejtskom nivou. Oni su prošle godine kupili Wild Card za Svjetsko prvenstvo, što dovoljno govori koliko ozbiljno misle. Ako se vratite na prošlu godinu, oni su u Kopru dobili i Rusiju, i Grčku, i Tursku. Onda su u Ljubljani pobijedili Sloveniju. Mada smo ih mi na EP-u u Sloveniji dobili sa dvadeset i pet poena razlike. No, da su ozbiljni govori ne samo njihova organizacija i prvi tim, koji napreduje iz godine u godinu, već i rezultati njihovih mlađih selekcija, koji su ove godine imali uspjehe slične bosanskim. Finci su u evropskoj košarci napravili najveće pomake gore kao što je Rusija napravila najveće pomake dolje. Zato što njihov savez nije organiziran kako treba», govori trener koji je nekada igrao za prvi tim Borca iz Čapljine.

A kakve su bile igre Francuza i Poljaka, interesuje nas njegovo mišljenje: «Poljska je igrala fantastično! Puno bolje nego što je igrala u Sloveniji. I oni su izgledali ozbiljno, na čelu sa trenerom Mikeom Taylorom. Što se tiče Francuza, oni spadaju u velike timove. Koji su sazreli, koji imaju ekstra kvalitetu i koje se znaju čuvati. Nema kod njih euforije. Igraju pred 27.000 ljudi, međutim ti ne vidiš da je iko u euforiji. Ali, nemojte zaboraviti, ta generacija je gubila deset godina da bi počela pobjeđivati.» Nismo se bavili prognozama dva preostala četvrtifinala, kao ni hipotetikom tipa šta bi bilo kad bi moglo biti do kraja. Jer, biće šta bude!

Mislim da Srbi neće ovo propustiti...