Slažem se s vama da je Ćopić nesporno dobar dečiji pisac, a ja dodajem iznad svega pesnik za decu. To je po mom ukusu.

Tvrdim, kao što se muzika ne može u celini sagledati kao najsugestivnija umetnost dok se ne čuje makar pet minuta - Mocart, Bah, Šopen, Šuman, Čajkovski, List... (mnogo ih je), ne može se izgovoriti ni jedna jedina kritična reč na račun svih koji su došli kasnije i koj su sada, bez obzira u koju frulu svirali.

Iskoristiću stari vic.

Možda je deci danas zanimljiv Harry Poter&co ali znajte, dokle god je tako, dotle će manje sedeti na 'ladan beton, ali će zato više pušti, piti i drogirati se.

Hm, ajde da je neki drugi pisac, ali Ćopić je sinonim za 3 radnje koje si nabrojala...

Nema to veze jedno s drugim. Ko čita Potera, čitat će i Ćopića. Nažalost, moji klinci ne čitaju gotovo ništa, lakše je Youtube pokrenut...a opet, da li bi knjige ikad i nastale da su ljudi odmah mogli filmove snimat?!

Gde to piše?



Preskaču se i druge važne stvari u odrastanju, pa što ne bi i "ćopići".

Preskače se npr. hor "Kolibri" i odmah se zavoli Ceca. Nije to dobro.

Čopić nije ultimativni pisac čijim propuštanjem propuštamo djetinjstvo ili još gore stremimo gubljenju djetinjstva preskakanjem "Kolibrija" ili "Palčića" i odmah odlasku u ljubav prema Ceci ili Severini...

To vezivati je suptilnop otprilike kao kretnja slona u staklari...

Možda je poželjnije, a recimo i realnije razmotriti stvari, dakako van razgovora o ukusima, na način da si postavimo pitanje kao antitezu "čopićevštini" , da li je to o čemu on piše onaj uzor i ona književna vertikala kojeg bismo ponudili svojoj današnjoj djeci od 11, 12 ili 13 godina...
Sumnjam.
Dakako, tu dolazimo na jedno posve odijeljeno pitanje daleko van književnih kategorija, koje će nas neminovno odvesti u političke vode filinga prema osobi Branka Čopića, političkim preferencijama koje su ga podržavale i koje ga i danas isključivo s te pozicije favoriziraju i uzdižu na pijedestal na kojem je ovaj autor svojevremeno dugo sjedio u političkom okruženju koje ga je tu smještalo sve dok se on nije počeo politički odaljavati...
Već ta kategorija političke podobnosti objašnjava u nekoj mjeri njegov politički angažirani književni opus u kojeg bismo u ime tog prošlog vremena, ovog tragičnog anakrona trebali i danas uzdizati do zvijezda.

Besmisleno.

Svakako, ali nije Ćopić jedini i zato rekoh "ćopići" i isključivo u poeziji što sam gore naglasila, tako da bi bilo blesavo i pitati se da li je korisno deci od 11, 12. ili 13. godina nuditi da čitaju npr. Ćopićevu pesmu "Oglas mačka Toše".

Ne propušta se detinjstvo samo što može traljavo da protiče.

Ma ne piše, pušio jest, kokain je u njegovoj mladosti bio uzrok brojnim dobrim djelima drugih pisaca, to im je bilo normalno, pa sumnjam da i on nije trošio. Boriso se s depresijom a uz depresiju alkos se lako postaje.

No, poanta je da se danas gvori kako nikad gore nije bilo, baš obratno. Mi smo prespori da to pratimo.

Uvijek je bilo ljudi koji su težili intelektualizmu a još više njih ka konzumerizmu a najviše je onih između. Takvi smo većina ovdje. Tako će bit i ubuduće.

Znam da ne piše, kao što ne piše da je Nurejev bio homoseksualac, da je Andrić pred kraj života bio skoro šizofrenik, Dostojevski kockar itd. itd. Deci se nudi štivo, a ne biografija pisca s takvim podacima koja podleže kvalifikovanoj kritici.