Nakon raznih mitomanija iz bliže i daljnje prošlosti iz tvog naroda, težko da se meni netko može smijati i kad bi se potrudio smislit neku glupost...

Bartolu Kašiću u ovom smislu ime Hrvat označava stanovnika banovine Hrvatske. S obzirom da je Bartol Kašić bio dovoljno obrazovan da zna kako su se većina pisaca dalmatinskih, dubrovačkih pa i bošnjačkih izjašnjavali Hrvatima i spominjali za svoj jezik hrvatski, valjda ne misliš da je on mislio kako na pr. Dalmatinci nisu Hrvati? Težko da nije znao za Marulića, Zoranića... ili da je Dalmacija bila jezgra prve hrvatske države. Niti jedno područje Hrvatske nema tako neprestalno spominjanje hrvatskog imena od najranije poviesti pak do danas, kano što to ima Dalmacija. Ali Bartol je valjda došao s Marsa, pak nije to uspio skužit...
S obzirom da je među hrvatska poviestna područna imena uvrstio i srbsko ime, bojim se da je Bartol na neizravan način uvrstio Srbe u Hrvate u širem smislu. Ali na vašu sreću Bartolu je prvi cilj bio širenje katoličke vjere, a ne hrvatske narodnosti.
Srbljin poluvirac bi prije mogao značiti nekog grkokatolika, čovjeka koji je iz ,,srbske vjere'' pristao na uniju s Papom. Težko da je tada još bilo bogumila u broju koji bi bio vriedan spomena...

Njegovi unosi su i inače za istoriografiju što je tabloid za novinarstvo. Ubedljivo najhrabriji lažov na forumu.

Pa ovako i jeste jednostavnije na neki način.
Kada npr. kaže ,,Bio sam sa unukom'' to može biti i unuk i unuka, a kada kaže ,,Bio sam sa unuka'' ili ,,Bio sam sa unuku'' onda nema greške

Još samo da netko od vas spomene što sam točno lagao i što bi umjesto toga bila istina...
Kano što lopov najglasnije viče ,,držte lopova'', tako učenici Dobrice Ćosića najglasnije viču ,,držte lažova''...

Ilirski je sinonim za hrvatski još od 16. stoljeća, od vremena Bartola Kašića. Uostalom hrvatski narodni preporod je još u 19. stoljeću nazvan ilirski, najusporedljivije s talijanskim imenom.

https://en.m.wikipedia.org/wiki/Pontifi ... St._Jerome

Ovaj institut postoji od 15. stoljeća, a jasno je teritorijalno odredjen na današnji prostor Hrvatske, BIH i dijela Crne Gore.

Dakle da zaključimo, Srbi postojanje svog jezika temelje na srednjovjekovnim hrvatskim jezikoslovcima, kroničarima i povjesničarima. I to onih koje su srbe smatrali kao jednu granu hrvatskog naroda.
I ne samo to, da apsurd bude veći, mnogi njihovi ''intelektualci'' i dan danas nas napadaju da hrvatski jezik ne postoji, da smo ukrali nešto njima itd. Koja komedija od ljudi.
Klauni obicni. Inače da zaključimo temu. Srbi svoj jezik danas mogu nazivat kako god hoće. Hrvatski, srpski, srpskohrvatski, jugoslavenski, ilirski, crkvenoslavenski.
Neka ga nazivaju kako hoće. Ne tiče nas se nit nas briga.
Samo nama nitko nema pravo mijenjat tisućljetno slavno ime hrvatskog jezika u bilo što drugo.

Nijedan Srbin nije potomak tih hrvatskih velikana, neki Hrvati su njihovi izravni potomci. Njihovo svojatanje je u rangu da mi svojatamo Bošnjacima njihovu islamsku baštinu. Korijeni nam možda i jesu isti, ali najmanje 300 godina oni imaju svoj islamski djir i svaki od njih je direktni potomak nekog islamiziranog, ni ja, ni moji s tim nemamo veze.

Mi svoj jezik baziramo na srednjevekovnim narodnim pesmama koje su se usmeno prenosile, a koje je Vuk Karadžić u 19. veku sakupio i zapisao.

Možda govorno i kulturološki, ali nije točno ideološki.

Isto kao što nije tačno da je lingvstika ideologiija.

Koje je zapisao u prostoru srednjovjekovnog hrvatskog kraljevstva. Vuk je na traženje Kopitara otišao u povijesne zapadnodrinske hrvatske krajeve i zapisao pjesme svoje babe Stane. Taj jezik u kojem ih je Vuk bio zapisao bio je stran tadašnjem srpskom književnom jeziku, a blizak hrvatskom književnom jeziku.

Kakva prica o hrvatskom jeziku kad to ne postoji ni u srednjovjekovnom Dubrovniku.
Vojvoda Danilo je sve objasnio gore.

A Bartol Kasic u svom prevodu Biblije kaze da je pisao na

Ilirskom sto znaci srpskom jeziku.
I kad pricamo o njegovom djelu " Institutionum linguae illyricae libri duo" jasno je da se radi o "Strukturi/Gramatici srpskog jezika u dvije knjige".
Kad Hrvati to uzmu kao "Gramatiku hrvatskog jezika" jasno je svima da su ukrali srpski jezik, a otac hrvatskog jezika Bartol Kasic nije pisao na hrvatskom nego srpskom.
Slozice se i vojvoda Danilo.

Da li je na hrvatskom pravilno "zalievati" ili "zalijevati" , "cviece" ili "cvijece" ?

Nisam siguran da nešto nematerijalno kao što je jezik, može da se ukrade u bukvalnom smislu reči. Da su nam zaista ukrali jezik bili bi smo nemi, zar ne? Oni jednostavno srpski jezik koji koriste nazivaju drugačije od nas. To je (za njih) identitetsko pitanje prvog reda, koje će u nedogled (sve su prilike) ostati kost u grlu srpsko-hrvatskih odnosa.

Ne znam da li bi došlo do ozbiljnijeg zahlađenja odnosa između Nemačke i Austrije ako bi potonja država jezik kojim se u njoj govori uskladila sa svojim nazivom, ne menjajući u suštini ništa u vokabularu i gramatici. To je problematično, a moje "simpatije" naginju Berlinu.

ovisi koji standard gledaš

Moderni Hrvatski kaže zalijevati i cvijeće

Nikola Tesla bi rekao da je pravilnije napisati zalievati...

Bartol Kašić čak i razlikuje hrvatski i srbski jezik, a što se vidi kod grupiranja prijevoda Biblije, gdje svoj prijevod stavlja u jednu skupinu i naziva ga slavonicis, dalmaticis seu illyricis, a drugu skupinu naziva serblianis seu ruthenicis.

Bartol Kašić je u svom djelu Pjesni duhovne uvrsto pjesmu, posvetu svoga prijatelja, kotorskog vlastelina Mara Dragovića, koja je sadržavala stihove:
Naši Dalmatini, i vas Rod Hrvacki
Držat će u cini pjevanja glas rajski

Neki zločesti Bartolov prijatelj i to iz Boke Kotorske, nije znao da je Dalmacija zapravo srbska, i to ne samo Dalmacija već i Boku Kotorsku stavlja u hrvatsku Dalmaciju...

Lingua serviana se odnosi samo na ćirilične spise, a ne na jezik kako bi se izravnim prievodom moglo zaključiti.
U cieloj dubrovačkoj pismohrani pronađen je jedan jedini spis pisan latinicom a da uz njega stoji ,,lingua serviana'' i to stoji samo zato što je isti spis prepisan od starijeg ćiriiličnog spisa.

Ima hrpa drugih primjera gdje su se miešali pojmovi jezik i pismo u to vrieme:
Na pr.
knjižica ,,Tabla za dicu...'' odtisnuta je 1561. na glagoljici i na ćirilici. U njemačkom podnaslovu glagoljičnoga izdanja piše da je na hrvatskom jeziku (,,in der Crobatischen Sprach''), a u ćiriličnom izdanju - koje se jezično ne razlikuje od onoga glagoljičnoga - piše opet da je ,,in der Syruischen Sprach'' (usp. Damjanović 2007).

Bartol Kašić u slovničkom djelu ,,Institutiones linguae Illyricae''među pridjevima kojima se označava nacionalnost:
"Slovinski=Illyricus"
a u njegovom rječniku stoji "Harvacchi=Sclavono, Harvatski=Sclavone, Harvat=Croato".

Znači, tu poprilično izravno povezuje hrvatsko ime i sa slovinskim i ilirskim imenom.

A spominjanje srbskog jezika/narječja skupa s dalmatinskim, banovinskim hrvatskim, dubrovačkim i bosanskim, samo vodi na zaključak da je za njega srbski bio dio šireg hrvatskog jezika. A njegovo češće spominjanje je očito bilo samo zbog toga da lakše izvrši katoličku propagandu među Srbima. U njegovo vrieme na pr. Dalmatinci na sve strane koriste za svoj jezik hrvatsko ime...

Inače, malo sam pretraživao ovaj izraz ,,Lingua Ilyrica sive Serviana'' po inetrenetu, ter na hrvatskim stranicama nema ni slova o tome, dok na srbskim jako šturo piše o tome. Nešto malo više sam našao na forumu Krstarici, ali opet bez nekog pojašnjenja točnog:



Uglavnom, odmah iza izraza ,,Lingua Ilyrica sive Serviana'' ide ,,V. Misal Hruachi sive liturgia eâdem linguâ''

Epistolae & Evangelia per annum lingua Illyrica sive Serviana. V. Misal Hruachi sive liturgia eâdem linguâ 4°. edita. Extat in Bibliotheca Bodleiana.

Pesme o Nemanjićima, drugim srpskim velikašima, Kosovskom boju, Kraljević Marku itd., na hrvatskom? Nije tebi lako....

Kompletan spisak p(j)esama:

https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D ... 0%BA%D0%B5

Snimi života ti pesmu pod rednim brojem 56, 58, 60, ako ima iole poštenog Hrvata na ovom forumu, ne sumnjam da će doživeti transfer blama pregledajući sadržaj zbirke.

Snimio sam i više od te tri. Skoro pola pesama Zbirke Matice hrvatske se bavi našom istorijom.

E, to ti je to. Klasično prisvajanje kulturne baštine drugog naroda. Zanimljivo da za 800 godina vazalstva ni jednu pesmu nisu preveli i maznuli Mađarima, pik je i konstanta da se drpiše samo srpsko.