Kakav crni Amfilohije?! , ovde govori da neko nekog posrbljava ako se krsti u SPC.
Ne ubacuje nešto što nema veze i nemoj da mi se obraćaš onako.

Reci da lažem sve što navodim u postovima , ali to i dokaži dokazima , a ako ne dokažeš onda ćuti i smrdi.

Fore i pošalice zadrži za sebe i svoje drugare tipa Pesimus koji ne čita knjige a daje sudove o njima , e to ti je merilo i tebe i njega.

Većina Iraca danas ne zna Irski, a Škoti izvan Škotskog Visočja(dakle, većina njih) su uvijek govorili engleski. Škotski jezik je lijep mit koji se prodaje u turističke svrhe.

Joe, zbog kojih razloga bi narodi kao što su Hrvati, Crnogorci i Bošnjaci danas trebali bit Srbi, na stranu povijesni i religijski, nego sadašnji?

Što bi to Srbima donijelo a što Hrvatima, Bošnjacima i Crnogorcima?

Vrtimo se u krug, evo recimo da dokažeš to što uporno pokušavaš, što misliš da će od sutra svi bit Srbi, da će Ameri koristit ih za uloge negativaca, ili da će radit za 200 €, ili da će se divit najvećim kriminalcima i pričat kako je nekad Srbija bila ovo ili ono, mogu ovako unedogled... Danas ni Srbinu pravom nije baš ugodno bit Srbinom.

P.S. Uhvati se neke ozbiljne literature, sam sebe diskreditiraš napajanjem na diletantskim i kvaziznanstvenim izvorima.

Junuze , ne znam o čemu govoriš , kakvi Srbi i ko treba šta da postane ili ne?!
Mani me molim te.

Ljudi, humor ne ubija!

Samo onaj tko govori irski je Irac, samo onaj tko govori francuski je Francuz, samo onaj koji govori engleski je Englez. Jezik određuje pripadnost narodu. Svaki narod ima samo svoj jezik ili makrojezik koji se po njemu zove i po kojem se identificira.

Kinezi imaju nekoliko jezika koji su međusobno nerazumljivi. Osim toga, ne postoji "kineski" jezik. Francuskim kao maternjim govore ljudi koji nemaju ništa drugo zajedničko. Jezik se uči i gubi.

Slažem se. Ja nisam Britanac, a odlično poznajem jezik.

Postoji kineski makrojezik. Svaki Hrvat mora imati izgrađenu svijest pripadnosti hrvatskom narodu u prvih 15 godina života i govoriti hrvatskim kao prvim jezikom. Svaki Francuz mora imati izgrađenu svijest pripadnosti francuskom narodu u prvih 15 godina života i govoriti francuskim kao prvim jezikom. Itd.

August Šenoa, Ljudevit Gaj, Bogoslav Šulek. Nisu Hrvati onda?

A što ćemo s ljudima koji imaju više od jednog maternjeg jezika?

Ateist a takav...

ne znam jeli taj Subota iz jagodine, ali po prezimenu moze vrlo lako bit nas ercegovac

Onda se gleda koju su svijest pripadnosti narodu izgradili.

Potpuno je besmisleno tražiti podrijetlo naroda. Narodi su u 19. stoljeću izmišljene umjetne kategorije (u razvidnom obliku). Pripadati nekom narodu znači imati izgrađenu svijest pripadnosti tom narodu u prvih 15 godina života te govoriti jezikom tog naroda kao prvim. Preci nisu bitni. Ti možeš pripadati jednom narodu, otac drugom, majka trećem, a pradjed desetom! Moj se daleki predak iz pećine sigurno nije osjećao Hrvatom, no to ne umanjuje da sam ja danas Hrvat. Pripadnost narodu ne dobiva se po rođenju. Da ti je otac Hrvat, a majka Irkinja, a da te uče da si Englez i nauče te engleskom kao prvom jeziku, ti bi bio Englez. Šenoa je Hrvat, majka mu je Slovakinja, otac Nijemac. Narod bez jezika ne može postojati. Esadeovci nisu narod, jer ne postoji esadeovski jezik. Jugoslaveni nisu narod, jer ne postoji jugoslavenski. Samo Irci koji govore irski su Irci. Ovi koji govore engleski nisu. Mogu biti ili Englezi ili uopće nemati pripadnost narodu. Što znači da neki jezik postoji? Zašto hrvatski postoji? Iz jednostavnog razloga jer ispunjava sve uvjete da postoji. Ima govornike koji ga tako nazivaju, ima poseban rječnik, pravopis, pravogovor i naglasak te slovnicu. Jedan narod-jedan jezik. Narod bez jezika ili s više jezika ili s jezikom koji s nekim dijeli ne može postojati. Brazilci nisu narod, jer brazilski ne postoji.

Što je nacija? To nikako nije isto što i narod. Esadeovci su npr. nacija (svi državljani SAD), a nisu narod jer ne postoji esadeovski. Brazilci su nacija. Australijanci su nacija. Srbin iz Hrvatske je po pripadnosti narodu Srbin, ali njegova nacija je hrvatska, jer je državljanin Hrvatske. Srbijanci su nacija, Srbi su narod. Mađar iz Srbije je Srbijanac, ali nije Srbin. Da uzmem srbijansko državljanstvo, postao bi Srbijanac, ali Srbin ne mogu postati, jer sam Hrvat.

Tako da znate. Brazilci, Esadeovci, Australijanci, Kanađani itd. To nisu narodi, već samo nacije. Ja pripadam hrvatskom narodu i hrvatskoj naciji. Prvi mi je jezik hrvatski.

Tako na popisima stanovništva ne bi trebalo svakome dopuštati lupnuti što mu padne na pamet (npr. da je Jugoslaven ili da govori srpskohrvatski).

Nema to veze s identitetom. Barem jezika.
U kajkavskom je normalni refleks jata ekavski, ali imaš i kajkavce ikavce, imaš i miješani jat gdje su moguće tri, četiri varijante jata.
U čakavštini imaš, također, ekavski, ikavski i miješani ekavsko-ikavski refleks.
Ovisno o govoru.
Treba zapamtiti da je refleks jata tek jedna od osobina nekog govora (iako važna) i da je treba uspoređivati s ostalim osobinama da bi se došlo do pravilnih zaključaka.


Svemu je u pozadini jedan praslavenski glas, koji je mogao dati iste ili slične rezultate i na međusobno udaljenim i inače nepovezanim područjima.

Iz ovog pak ne treba zaključivati da su hrv. jat u kajkavskom i čakavskom jednaki srpskom.
Jednaki su po tome što su se razvili iz istoga glasa, ali su fonetski vrlo različiti.

Što se štokavskog ekavskog jata u hrv. govorima tiče, on je isto mogao nastati dvojako: ili spontanim razvojem (kao ponegdje u slavonskom dijalektu) ili utjecajem susjednih srpskih govora (kao u Srijemu).

Koliko će ikavica ekavica i sl. biti važna za identitet ovisi i o vanjskim faktorima.
U govorima Hrvata iz Hercegovine pretpostavljam da je važna jer ih povezuje s jednim dijelom sunarodnjaka iz Dalmacije, a odvaja od nekih drugih, također mislim da je to slučaj i sa subotičkim Hrvatima.
Zapravo nije riječ o tome da ti ljudi drukčije izgovaraju taj glas, već govore drugim dijalektima, ali onda tu razliku poistovjećuju s jednom osobinom - izgovorom jata.

Ne baš. Što će jedan narod ili nacija uzeti za primarno u njegovom identitetu odlučuje on sam.
U jednom slučaju je to jezik, drugom vjera, trećem povijest, mitološka ili prava...
Najtočnije bi bilo reći da je rijetko riječ o samo jednom faktoru, već o kulturi kao njihovom zbiru.

Evo malo primera iz prošlosti relativno davne.

Čuveni naučnik iliti znanstvenik Milutin Milanković koji je rođen u današnjoj Hrvatskoj je pohađao srpsku osnovnu školu u "Oseku" , i na netu sam našao njego školsko svedočanstvo iliti svedodžbu.
Jako je zanimljivi jezik i leksik toga doba i odlično se odnosi na ovu temu.

Evo linka:

http://www.unilib.bg.ac.rs/eng/about_us/exhibitions/milankovic_virtual/images/svedocanstvo-osnovne-skole-.jpg

Ovde upada u oči da je uz srpski jezik učio i hrvatski ali sa time da je prekriženo prvobitni mađarski i dopisano hrvatski , takođe je učio uz srpsku povesnicu i hrvatsku povesnicu ali opet je prekrižena prvobitna mađarska povesnica i stavljena rukom napisana hrvatska.
Uopšte ne mogu da zamislim kako je to izlgledalo i šta zapravo predstavlja.

Imao je i đeometriju i đimnastiku , a račun umesto matematike.

U pravu si.
Mada je škotski prije bio rasprostranjeniji, ali to je bilo prije barem 700 godina, onda se povukao u Visočje.
Za irski si također u pravu, profesorica njihove književnosti rekla nam je na prvom satu da ne zna irski.
Stanje je bilo katasrofa prije nego što su ga uveli u škole, a ni danas nije puno bolje.
Radilo se gotovo o izumrlim jezicima, a i zahtjevnima, pa ih je Ircima muka učiti.

druga svedodžba je iz osječke gimanzije , ali ovde je sve hrvatsko.

http://www.unilib.bg.ac.rs/eng/about_us/exhibitions/milankovic_virtual/images/svedocanstvo-7-razreda-1895.jpg

Ovo je kraj 19.veka i vidi se jezikoslovni utjecaji čuvene hrvatske purističke škole.

Pa umesto đeometrije Milutin je imao "Opisno mjerstvo"!
Ili likovna umetnost je "prostoručno risanje"!

Ali sa druge strane tad nije bilo u Hrvatskoj tj.bar u Osjeku znanosti već nauke , što i piše u datoj slici u donjem delu.

Španjolski i portugalski razdvajaju se jače od 16. stoljeća, ne prije.
Drago mi je da si spomenuo bednjanski govor jer je vrlo arhaičan pa neki govore, a ja sam sklona složiti se, i o prakajkavici.
U svakom slučaju zanimljiv, još ni izbliza dovoljno istražen govor.
Neki kažu da je sličniji češkom nego ruskom.
Pravi hrvatski jezični dragulj.

I?
Risanje je dijalektalni naziv za crtanje.
Svjedočba ti je korijensko pisanje, i prije i sada ti se izgovaralo isto. Ima čak ideja da se dž kao znak izbaci iz hrvatskog standarda (full je rijedak) pa da se u tuđicama koristi samo đ, a u jednačnju po zvučnosti da ostane č, al to su samo ideje.
Ovaj h na kraju se također ne čita, to je samo oznaka padeža. Itd.
Iako, izgleda malo čudno, da

Nisam ja ništa rekao sa svjedočbu , ona je napisana OK i nema tu ništa korienskog jer ostatak svjedočbe nije korienski napisan.

Risanje je uticaj iz kajkavšitne koliko mi se čini jer Slovencima je ta reč standardna dok Hrvatima nije čim su je odbacili i uveli crtanje iz štokavskog.

Meni je smešno više šta bi značilo to "prostoručno" ?! , uopšte ne mogu da odredima na čega se odnosi.
Pa pomišljam da je to u smislu neki sporedni predmet jer niko neće postati profesionlni slikar pa je zato "prostoručno" , ali sa druge strane svi slikari crtaju prostoručno jer bi naprotiv toga stajalo "kompleskoručno" , valjda ruka sa 7 prstiju ili šta jaznam već.

Opisno mjerstvo je vrh , šteta što nije prošlo i zadržano do danas , jer bi baš divno zvučalo da ti Ceha kao školarac vikneš :"Danas imam sat opisnog mjerstva" , ono zaista lepo sklopljeni turcizam i puristička hrvaščina.