pa zašto ja za ovo ne znam? kko to da mi nisi poslao link, rekao nešto...??? pa ovo je bilo kad? lani??
jel ričnik izašao iz tiska??
ovo ti neću olako oprostiti, znaš?

čestitke anti...

svega mi naša deset minuta prije no što sam stavijo na forum

Htio on, ali možda si ga avatarom smantala, pa čovik s uma smetnuo što je htio činit!
Hoće to nama mužkima kadkad! A što'š, takvi smo. Genetika.

nema slova f (pratar, Pilip, Vrane, Vakup), nema ni h na prvom mjestu (Valjen Isus, Ercegovina, Rvatska)...pravila ko u njemačkom.

u livanjskoj općini se govori velikom većinom ikavicom ako se to može smatrati ikavicom kao npr bilo, lipo, lito, di si, itd
iako polako nestaje

u mome kraju moglo bi se rec da je ikavica, s iznimkama...ne kaze se npr. čovik, vec čo'ek, i tako toga...

To treba zaustaviti a ikavicu sačuvati!


Sebe smatram protivnikom "književnog" jezika i smatram ga sterilnom zamjenom za stvarni jezik.

slažem se u skoli su nam neprestano ponavljali seljački seljački nesmijete govoriti tako itd al tek sad shvaćam važnost svoga narječja
u skolstvu se treba nesto mjenjati

Evo da još malo pridonesem , pitao sam baku za narječje starih u njenom kraju (Hercegovina - Međugorje) reče mi da su stari govorili redom ikavicom (pradjed prabaka etc) i ostali mještani tj.seljani ...
Dakle i sa očeve strane ikavica (Srednja Bosna) i sa materine strane ikavica (Hercegovina).
Ne znam kako danas stoji sve to , al u mlađarije je nažalost sve štokavsko i ijekavsko . I ja sam ...

dok je baba živa, ima za te nade. proikat ćeš ti, nekate maločak...

Kad sam prije par godina bio u restoranu "Bagin Most" u Ljubuskom, za stolom do moga je sjedio jedan lik sa jos dvojicom koji je prepricavao neke dogadjaje iz rata.

Izgledao je prilicno jako, ali ne debelo nego onako pravo "sportivo", i jos je imao malo pustenu svijetlu kosu tako da ga ne cujes pomislio bi da dolazi iz nekog "urbanog" kraja. Pricao je onom "starom" ikavicom. To je bila nevjerojatna salva rijeci pod visokom decibelazom, zacinjenom sa gomilom psovki (Is'sa, prčija, krvi, itd...). Dok bi pricao stalno se ustajao kao da ce otici od stola, pa sjedao nazad, prepricavajuci te dogadjaje i preoseci dramu kao da je sad tamo i kao da se sad to desava. Svakom dogadjaju je posvecivao malo vremena i obavezno je svaki imao neki smijesan zaplet. Energija koja je izvirala iz njegove gestikulacije, mimike lica je bila neopisiva.
Ja sam se za svojim stolom pokusavao kontrolirati da sakrijem svoj smijeh jer me to tako podsjecalo na moju mladost u Hercegovini ali sam u jednom trenutku puknuo i to sto je najgore kad sam "potegnuo" srk kave koja mi je tako uletila u dusnik. Smracilo mi se, nastalo je polugusenje a moja "pratilja" je skocila da mi pomogne jer sam se stvarno opasno zagrcnuo. Cak su i oni priskocili. Dok sam dolazio sebi htio sam da ga nema kraj mene jer kako bi mi se svakim uspjesnim udahom zraka situacija poboljsala, cuo bi ga ponovo iznad mene kako ovaj put "zabrinuto" psuje (udavi se čo'ek, prčin ti neću...) dotadasnje polugusenje bi se pretvorilo u polusmijeh koje bih pokusavao od nekakvog srama prikriti sto bi mi opet izazvalo stanje polugusenja.

Posto sam tu i pisem ziv sam i zdrav, siguran sam da oni nisu skuzili da sam se ustvari smijao.


Kasnije sam preko drugih saznao i o kojem se liku radi.


Ukratko - ikavica rocks !

O kojem? Može i PP.

Poslao.

ASANAGINICA

Što se bili u gori zelenoj?
Al' su snizi, al' su labutovi?
Da su snizi, već bi okopnili,
labutovi već bi poletili,
nit' su snizi, nit' su labutovi,
nego šator age 'Asanage.
On boluje u ranami ljutim,
ob'lazi ga majka i sestrica,
a ljubovca od stida ne mogla.

Kad li mu je ranam' bolje bilo,
ter poruča virnoj ljubi svojoj:
"Ne čekaj me u dvoru bilomu,
ni u dvoru, ni u rodu momu."
Kad kaduna riči razumila,
još je jadna u toj misli stala,
jeka stade konja oko dvora,
i pobiže Asanaginica,
da vrat lomi kule niz pendžere;
za njom trču dvi ćere divojke:

"Vrati nam se, mila majko naša,
ni je ovo babo Asanaga,
već daidža Pintorović beže!"
I vrati se Asanaginica,
ter se viša bratu oko vrata:
"Da moj brato, velike sramote,
'di me šalje od petero dice."
Beže muči, ne govori ništa,
već se maša u žepe svione,
i vadi joj knjigu oprošćenja,
da uzimlje podpuno vinčanje,
da gre s njime majci uzatrage.
Kad kaduna knjigu proučila,
dva je sinka u čelo ljubila,
a dvi ćere srid rumena lica,
a s malaknim u bešici sinkom
odilit' se nikako ne mogla,
već je bratac za ruke uzeo,
i jedva je sa sinkom ra'stavio,
ter je meće k sebi na konjica,
s njome grede k dvoru bilomu.

U rodu je malo vrime stala,
malo vrime, ni nedilju dana,
dobra kado i od roda dobra,
dobru kadu prosu sa svi' strana,
ja najveće imo'ski kadija.
Kaduna se bratu svomu moli:
"Aj tako te ne želila, braco,
ne moj mene davat za nikoga,
da ne puca jadno sr'ce moje,
gledajući sirotice svoje."
Ali beže ne hajaše ništa,
već je daje imos'kom kadiji.
Još kaduna bratu se moljaše,
da njoj piše listak bile knjige,
da je šalje imo'skom kadiji:
"Divojka te u 'po pozdravljaše,
a u knjizi u 'po se moljaše,
kad pokupiš gospodu svatove,
dug podkluvak nosi na divojku;
kada bude agi mimo dvore,
nek' ne vidi sirotice svoje."
Kad kadiji bila knjiga dodje,
gospodu je svate pokupio,
svate kupi, grede po divojku,
dug podkluvak nosi na divojku.
Dobro svati došli do divojke,
i zdravo se povratili s njome.

A kad bili agi mimo dvore,
dvi je ćere s pendžere gledaju,
a dva sina prid' nju izodjaju,
tere svojoj majci govoraju:
"Vrati nam se, mila majko naša,
da mi tebi užinati damo."
Kad to čula 'Asanaginica,
starišini svatov govorila:
"Bogom brate, svatov starišina!
Ustavi mi konje uza dvore,
da darujem sirotice moje!"
Ustaviše konje uza dvore,
svoju dicu lipo darovala,
svakom sinku nozve pozlaćene,
svakoj ćeri čohu do poljane,
a malenu u bešici sinku
njemu šalje u bošku aljinu.

A to gleda junak Asanaga,
ter dozivlje do dva sinka svoja:
O'te amo, sirotice moje!
Kad se ne će smilovati na vas
majka vaša sr'ca ardjaskoga."
Kad to čula Asanaginica,
bilim licem zemlji udarila,
u put se je dušom ra'stavila
od žalosti gledajuć' sirota!

Neki dan je u emisiji ''glas domovine'' bila tema ikavica u Bačkoj i Banatu. Gdje se među hrvatskim šokcima i bunjevcima(inače doseljenim iz etničkih čistih hrvatskih prostora) počela jako zapostavljati. Razlog tome su jaki utjecaji Servske vlade koja pokušava sve više ju zamjeniti ekavicom.

mislim da bi u hrvatskom jeziku trebale biti dopuštne obe varijante i ikavica i ijekavica.nezamislvo je u jeziku u kojem vecina govori ikavicom bilo štokavica bilo čakavica to nije dopušteno....

U Hrvatskoj većina govori štokavštinom.

da ali ikavicom, a ne ijekavicom

Isprika, mislio sam napisati ijekavicom.
Također Zagreb makar nekoć bio pod kajkavskim narječjem, danas najviše spada pod štokavštinu

Pa to je naš jezično-povistni absurd. Već iz znanih razloga (htinje im je bilo tim jezikom povezati čitav slovinski jug od Karavanki do Crnog mora) "ilirci" su za standardni jezik Hrvata uzeli jekavsku novoštokavicu (po uzoru na dio dubrovačke književnosti) i pri tomu su grubo zanemarili to da su se tim govorom Hrvati služili u manjini.

Gornja Slavonija (Zagreb) je bila kajkavska (ponajveć ekavska i ponešto arhaične iekavice), hrvatsko primorje od Istre do Pelješca i u dilu Like i Gorskog Kotara čakavski (ekavski, ikavsko-ekavski, ikavski i manji dio jekavski) ter dio Like, unutarnja Dalmacija, središnji pojas siver-jug Herceg Bosne i dolnja Slavonija - (današnja Slavonija) ponajveć štokavsko ikavska.

Pa i sami pučki dubrovački govor je zapravo bio nestalna mišancija ikavsko-jekavske štokavice-čakavice.

I kada se vide poslidice toga danas i koliko je samo truda i snage kroz povist utrošeno kako bi dokazali prid svitom da je hrvatski jezik odvojen od srbskoga, opet smo sami sebi izpali najveći neprijatelji ... zarad nekakva romantičarska "pan(jugo)slavizma".

Kod mene va Grobniku (kod Rieke) je ekavsko-ikavski govor. Na pr. kažemo ,,belo mliko''
Tu je mali rječnik grobničkih rječi:
http://domovina.110mb.com/hrvatski_jezi ... rjecje.htm

Ova karta nije točna (U Bujama se priča Slovenski??)

Samo to je bilo prije 91.
Ijekavica je sada puno više proširena, čakavština je smanjena, itd...

Meni osobno je najlipši ekavski čakavski, liburnijski.

ali je poseban naglasak, mislim da ga kao štokavac nikada ne bi naučio
i btw hvala ti što si stavio asanaginicu na ikavici (u originalu iz imotske krajine)