Odličan intervju Mlakića u današnjem Večernjaku. Pola je potrošio na politička pitanja, i totalno je na našoj liniji. Čekat ću da vidim hoće li se pojaviti online tijekom dana, ako ne, onda provući kroz OCR pa nabacit ovdje.

Pročitao ga danas u Večernjaku. Kukića je oprao, a uveo pojam "Komišizacija". HB forum linija uz mali začin junuzacije.

Zapravo, stalno se u vašim scenarijima provlače priče o Hrvatima iz BiH, njihovim sudbinama u ratovima... Koliko je na to utjecao rat koji ste proživjeli u svojemu Uskoplju?

Ovo pitanje, zapravo moj odgovor, ima mnogo dodirnih točaka s prethodnim. Pravo pisanje trebalo bi se svoditi na pisanje o onome što nas se tiče, naravno uvažavajući estetsko-vrijednosne kriterije. To je, čini mi se, jedino područje književnog angažmana i poštenja koje je u današnjem svijetu preostalo. Sve drugo je jedan oblik eskapizma, iako su i iz eskapističkih pobuda nastajala i nastaju vrhunska književna djela. Rat je, da se vratim na vaše pitanje, utjecao na moju biografiju, a samim time i na moje pisanje. Kao i mjesto gdje živim, naravno.

U Hrvatskoj je poznato da je Mostar grad podijeljen između Hrvata i Bošnjaka, no malo njih zna da je i u Uskoplju nakon rata situacija bila identična. Kako je danas, jesu li se ljudi opustili i barem donekle izmirili?

Situacija u gradu je već odavno relaksirana i međunacionalni odnosi nisu toliko prioritetna tema koliko to, možda, nekome sa strane izgleda. Za razliku od Mostara, koji je poligon najprizemnijih političkih manipulacija, prvenstveno od strane međunarodnih parapolitičkih struktura, kod nas su stvari ipak pristojno posložene. Ovo pristojno uzmite s rezervom, jer ipak živimo u nefunkcionalnoj i nakaradnoj dražavi.

Jesu li Hrvati u BiH danas frustriran narod? Zbog entitetske podjele zemlje, zbog slabe mogućnosti da biraju svoje predstavnike, zbog činjenice da hrvatski političari u BiH slabo doprinose njegovu razvoju... Jesu li više frustrirani zbog Komšića ili opće bijede u toj zemlji?

Činjenica je da je „projekt Komšić“ jedan od najdestruktivnijih procesa u postdaytonskom političkom bestijariju, ne samo za Hrvate. Što je s Bošnjacima? Usudio bih se reći da su političke štete od „projekta Komšić“ dugoročno najštetnije upravo za Bošnjake. Na krilima „komšićizacije“, na primjer, dobili smo federalnu vladu koja je napravila više političke i ekonomske štete nego sve druge prije nje, a sve u ime „građana“ kojima se kao kukavičije jaje podmeće jedan destruktivan i jalov nacionalizam pod krinkom „građanskog“. Da ne govorimo o drugim aspektima pogubnog djelovanja ove vlade: o kriminalu, korupciji, institucionaliziranoj grabeži...

Hrvati su frustrirani, da se vratim na vaše pitanje, ali ne toliko „komšićizacijom“, jer od Komšića ili od likova poput Slave Kukića nitko sa zrncem zdravog razuma nije ništa ni očekivao. Opća bijeda u zemlji ima svoje ime i ona je uzrok svim frustracijama, ne samo hrvatskim. To su korupcija, nepotizam i zastrašujuća nekompetencija na svim razinama. Podjednak osjećaj frustracije postoji i kod Bošnjaka i kod Srba, i uzrok je isti. Zaboravimo na trenutak Dodika, Lagumdžiju i Komšića i upitajmo se što su oni koje nazivate „hrvatskim političarima“ napravili prije Komšića. Ništa. Kao što ništa nisu napravili ni kasnije. Međutim, u ovom periodu imali su sjajnu izliku: Komšić. Ta izlika služi kao neka neprozirna dimna zavjesa za svu destrukciju koja se krije i događa u pozadini. Usuđujem se reći da je ovo najveća politička šteta koju je slučaj Komšić donio Hrvatima. To, i činjenicu da je potpuno zaustavio politički i svaki drugi oblik pluralizma kod Hrvata. Komšić je Hrvatima, da pojednostavim, ono što je Dodik Bošnjacima: izlika za sve.

Kako gledate na žestoke kritike nekih bosanskih franjevaca prema politici HDZ-a BiH, ali i osudi hrvatskih političara koji posjećuju Hrvate u BiH?

Kao prvo, volio bih čuti što je to famozna „politika HDZ-a“ (ili SDA, svejedno). Jedno veliko ništa. Napadati dobronamjerne kritičare samo je jedan mimikrijski eskapizam ili, kako to danas vole reći, politički spin. Jer u tom slučaju nitko ne pita zašto kolone naših mladih nepovratno odlaze. Ja bih sada postavio protupitanje. Odlaze li naši mladi zbog „kritike nekih bosanskih franjevaca“ ili zbog jedne politike koja je nepotizam i korupciju pretvorila u jedan vid običajnog prava koji više nitko ne dovodi u pitanje? Tom politikom srušeni su svi etički, socijalni, kulturalni i društveni kriteriji. O ovome treba govoriti. Sve drugo je plitko i jeftino „spinovanje“.

Kakvim jezikom govore ljudi na ulici? Osjeti li se razlika kad razgovarate s Bošnjakom i Hrvatom na ulici? Govore li bosanski Hrvati danas hrvatskim jezikom?

Govore, naravno, i govorili su. Ne bih sada o jezičnom formalizmu, odnosno o političko-dnevnim igrarijama s jezikom koje ne prestaju. Mislim da je tu temu, zbrku, davno trebalo pospremiti. I da to treba napraviti struka, a ne priučeni „jezikoslovci“. Ono što mi u tim ovdašnjim jezičnim igrama bez granica najviše smeta je neprestano patroniziranje drugih. Svi znaju bolje od Hrvata što je hrvatski jezik: od analfabeta s Federalne televizije pa do Avde Sidrana.

Književnik i scenarista Josip Mlakić centralna je ličnost Književnog mosta koji organizira PEN Centar u Bosni i Hercegovini.

Ova promotivno-dijaloška tribina održat će se u četvrtak 11. septembra 2014. u 19:00 sati

Književni portret Josipa Mlakića pod nazivom "Živi i mrtvi" moderirat će Fadila Nura Haver, a u diskusiji učestvuju:

Josip Mlakić
Enver Kazaz
Ivan Lovrenović i
Edin Pobrić

Josip Mlakić je hrvatski književnik i scenarist iz BiH. Rođen je 1964. godine u Bugojnu. Gimnaziju je završio u Uskoplju, a u Sarajevu je diplomirao na Strojarskom fakultetu te je po zanimanju strojarski inženjer. Prvo objavljeno djelo mu je zbirka priča Puževa kućica iz 1997. godine u izdanju Hrvatske uzdanice. Na natječaju malog izdavača Faust Vrančić 2000. zahvaljujući dobrim ocjenama i kritikama izdan mu je prvi roman pod naslovom Kad magle stanu. Drugi roman Živi i mrtvi izdan je 2002. godine. Za ovaj roman nagrađen je VBZ-ovom književnom nagradom koja je tada dodijeljena prvi put. Za isti roman 2003. godine dobiva nagradu Ksaver Šandor Gjalski i nagradu Zrinski. Za roman Tragom zmijske košuljice nagrađen je godišnjom stipendijom Ministarstva kulture RH, te nagradama Ivan Goran Kovačić i Kočićevo pero za 2007. godinu.

Po nagrađivanom romanu Živi i mrtvi je snimljen istoimeni film za kojeg je Mlakić napisao scenarij, koji je 2007. nagrađen s osam Zlatnih arena na 54. Festivalu igranog filma u Puli. Također je napisao scenarij za nagrađivani film Tu (2003.) redatelja Zrinka Ogreste, a prema njegovom romanu i scenariju snimljen je film Mrtve ribe plivaju na leđima (2014.) redatelja Kristijana Milića. Za Branka Ištvančića napisao je scenarije prema romanima Čuvari mostova i Kad magle stanu. U Ištvančićevoj režiji snimat će se i kratki film prema Mlakićevoj priči Ponoćno sivo.
Romani su mu prevođeni na njemački i slovenski jezik.

Bibliografija

• Puževa kućica, Hrvatska uzdanica; G. Vakuf - Uskoplje, 1997., (zbirka priča)

• Kad magle stanu; Faust Vrančić; Zagreb; 2000. (roman)

• Odraz u vodi; Školska naklada; Mostar; 2002. (zbirka priča)

• Obiteljska slika; Mlinarec & Plavić; Zagreb; 2002. (zbirka priča)

• Živi i mrtvi; VBZ; Zagreb; 2002. (roman)

• Čuvari Mostova; Herceg tisak; Š. Brijeg; 2004. (roman)

• Oči androida; Herceg tisak; Š. Brijeg; 2004. (poezija)

• Ponoćno sivo; VBZ; Zagreb; 2004. (zbirka priča)

• Psi i klaunovi; VBZ; Zagreb; 2004. (roman)

• Tragom zmijske košuljice; VBZ; Zagreb; 2007. (roman)

• Ljudi koji su sadili drveće; VBZ; Zagreb; 2010. (roman)

• Mrtve ribe plivaju na leđima; VBZ; Zagreb; 2011. (roman)

• Planet Friedman; Fraktura; Zaprešić, 2012. (roman)

Prijevodi:

• Wenn sich die Nebel lichten; Kitab-Verlag; Klagenfurt; 2006. (prijevod romana Kad magle stanu na njemački)

• Živi in mrtvi; VBZ; Ljubljana; 2007. (prijevod romana Živi i mrtvi na slovenski)

• When The Fogs Lift, SAD, e-book, 2014. (prijevod romana Kad magle stanu na engleski)

Nakon filma koji mi je promaknuo jer se nije reklamirao baš a nije bio dugo u kinima, a nema ga ni na torrentu, možemo čitat nove knjige najjačeg autora u nas.

http://www.fraktura.hr/knjige/?search=Mlaki%u0107&avs=1

Mislim da će bit u top 3 bar:

http://www.vecernji.hr/kratkaprica/josi ... ak-1006448

Da mi nije malo predepresivna rekao bih 5. Ovako 4+.

Za dopisne članove Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabrani su: Xavier Barral I Altet iz Španjolske u Razredu za likovne umjetnosti, Tomislav Friščić iz Kanade u Razredu za matematičke, fizičke i kemijske znanosti, Sofia A. Gubaidulina iz Njemačke u Razredu za glazbenu umjetnost i muzikologiju, Philippe Ménard iz Francuske u Razredu za filološke znanosti, te Josip Mlakić iz BiH u Razredu za književnost.

Predstavljanje nove Mlakićeve knjige "Na Vrbasu tekija"

Predstavljanje nove Mlakićeve knjige "Na Vrbasu tekija"

Dobar primjee mog iskustva doživljaja Hrvata. Sjede 2 Hrvata iz Bosne, jedan Hrvat koji je očito Musliman podrijetlom, i vjerojatno jedan Hrvat sa srpskim podrijeltom (reko bih po imenu i prezimenu).

Najnovija Mlakićeva kolumna na Bljesku:
https://bljesak.info/kolumna/kolumne/ha ... jka/448576