Neka i treba raditi na pročišćenju, prošlo doba tvojih Srba svih i svugdje, gdje god ima prigodna hrvatska riječ ili prikladnija tuđica tamo će se i stavljati.
Pa eto sam si naveo boja se koristi u hrvatskom a vi ste nametali farbu u Jugi.

Farba ti je u glavi klipane jedan.

Zašto lupetaš i lažeš?? , farba označava materijal kojim se farba drvo,metal,....a ne kompleksni pojam onoga što nam daje čulo vida.

Dakle , postoji farba zelene boje , farba crvene boje,.....

Ti si neki kurčev bosanski Hrvat , pa ako bi hteo pročišćenje onda se doslovno popišavaš na svoje pretke i njihovo viševekovno jezičko iskustvo.

Nema pročišćavanja , već samo spontani ulazak i odlazak reči , a to se vidi da danas imamo vagon anglizama kao što smo ranije imali vagon turcizmama i još uvek ih imamo.

Navuci čarapu na glavu i istresi džepove , taman da se lepo osećaš.

Nisam ti ja nikakav bosanski Hrvat i smanji ton vukajlijo, nije ti ovo krstarica.

To viševjekovno jezično izražavanje je upravo pokušao ugasiti tvoj idol proglašavajuči ga za govornu manu, hvala Bogu izvorni govori Hercegovine su još živi dok su kod bosanskih Hrvata gotovo uništeni.

Hrvatski se čisti od modernih srbizama nametnutih u 20. st. a ne stoljetnih turcizama za kojih nema izvorne hrvatske riječi, samo od onih gdje postoji adekvatna hrvatska riječ.
U hrvatskom nema farbe materijala, boja je boja, bojom se i boji zid i boja je crvena.

Boja
1. dojam što ga na oko ostavljaju različita zračenja od kojih se sastoji svjetlost,
2. boja s nijansama: a. imenovana [žuta, crvena, plava, zelena, smeđa, crna, bijela boja]
3. a. smjesa koja služi za nanošenje boje ili nijanse na podlogu [vodena boja; uljena boja] b. (mn) garnitura ili sastav boja namijenjen posebnoj tehnici rada.

A koliki si ludi načertani imperijalist se vidi što si se našao svađati i vrijeđati rijetkog Hrvata na ovom forumu koji je iskreno spreman priznati da su hrvatski i srpski isti jezik.

Stvarno se s vama ne može, najbolje kako smatra većina, posebni jezici i zbogom eto vas tamo, mi ćemo sa svojim jezikom raditi šta hoćemo pa i ako ćemo ga "popišavati" naš izbor, bolje hrvatskim nego srpskim urinom.

Konstantno izmišljaš da je neko nešto Hrvatima nametao(primer sa farbom) , pa naravno da mi ideš na qurac sa tom pričom jer sam mislio da si normalniji.

Koji su to srbizmi molim te koji nametnuti Hrvatima?? , daj reci pa da ti odgovorim??

I

Daramo,
dobre ti ove paralele oko sex-a i narjecja. :)
Samo da znas da se po nekad i gluvonjemi sexaju :)

http://imgur.com/yYp6XYB
Naglašavanje nam je novoštokavsko, to je ova središnja boja, iako mislim da bi zg-ri. dinamički naglasak bio bolji, a jat nam je jekavski po uzoru na dubrovačke pisce.
I to je to.
Srpski, bošnjački i crnogorski nas ne zanimaju previše

U BiH je poredak udjela čitanosti wikipedija na trima južnoslavenskim jezicima sljedeći:

Hrvatska wikipedija = 24.8%

Srpska wikipedija = 15.8%

Bosanska wikipedija = 7.6%


Dakle, hrvatska wikipedija ima veću čitanost nego li srpska i bosanska zajedno.

Inače, engleska wikipedija drži 40.7% udjela čitanosti Wikipedije u BiH.

Izvor: https://stats.wikimedia.org/wikimedia/squids/SquidReportPageViewsPerCountryBreakdown.htm

Zgubidani sa tzv. "srpskohrvatske" wikipedije se uistinu jako trude promicati taj njihov umjetni izmišljeni jezik ali vrlo slabo ih se čita. Samo troše vrijeme na gluposti i tlapnje, baš kao i njihova Prdoslavija. Jednom gubitnik, uvijek gubitnik.

Općine u Hrvatskoj u kojima se nitko nije izjasnio da mu je materinski jezik srpski (73): Bedenica, Dubravica, Luka, Rakovec, Budinšćina, Gornja Stubica, Hrašćina, Jesenje, Lobor, Mihovljan, Novi Golubovec, Zagorska Sela, Zlatar-Bistrica, Ribnik, Klenovnik, Ljubešćica, Veliki Bukovec, Visoko, Đelekovec, Gola, Koprivnički Bregi, Koprivnički Ivanec, Novo Virje, Peteranec, Podravske Sesvete, Sveti Petar Orehovec, Zrinski Topolovac, Mošćenićka Draga, Sopje, Gornja Vrba, Gundinci, Bibinje, Galovac, Kali, Kolan, Kukljica, Starigrad, Škabrnja, Tkon, Donja Motičina, Trnava, Kijevo, Ružić, Unešić, Babina Greda, Štitar, Vađinci, Cista Provo, Lokvičići, Lovreć, Prgomet, Primorski Dolac, Pučišća, Šestanovac, Zadvarje, Zmijavci, Gračišće, Lanišće, Lupoglav, Pićan, Sveti Petar u Šumi, Žminj, Zažablje, Dekanovec, Domašinec, Donja Dubrava, Goričan, Gornji Mihaljevec, Mala Subotica, Podturen, Pribislavec, Sveta Marija, Sveti Martin na Muri.

Općine u Hrvatskoj u kojima se nitko nije izjasnio da mu je materinski jezik "bosanski" (79): Bedenica, Klanjec, Budinščina, Jesenje, Konjšćina, Mače, Novi Golubovec, Majur, Ribnik, Saborsko, Breznički Hum, Klenovnik, Ljubešćica, Martijanec, Sveti Ilija, Vidovec, Visoko, Drnje, Đelekovec, Gola, Gornja Rijeka, Hlebine, Kalnik, Molve, Novigrad Podravski, Novo Virje, Peteranec, Sirač, Šandrovac, Štefanje, Zrinski Topolovac, Brod Moravice, Cernik, Gundinci, Sikirevci, Vrpolje, Stankovci, Škabrnja, Donja Motičina, Ernestinovo, Jagodnjak, Marijanci, Podravska Moslavina, Petrijevci, Strizivojna, Biskupija, Civljane, Kijevo, Kistanje, Murter-Kornati, Ružić, Privlaka, Stari Mikanovci, Tompojevci, Tordinci, Tovarnik, Vođinci, Vrlika, Cista Provo, Hrvace, Lokvičići, Otok, Postira, Prgomet, Primorski Dolac, Proložac, Zadvarje, Gračišće, Lanišće, Oprtalj-Portole, Mljet, Pojezerje, Dekanovec, Domašinec, Donji Vidovec, Goričan, Gornji Mihaljevec, Štrigova, Vratišinec.

U 248 od ukupno 428 općina nitko se nije izjasnio da mu je materinski jezik "srpskohrvatski", a u 363/428 nitko svoj jezik nije nazvao "hrvatskosrpski". 136 od 428 općina ima barem jednu osobu koja svoj jezik zove "crnogorski": Samobor, Sveta Nedelja, Sveti Ivan Zelina, Velika Gorica, Vrbovec, Zaprešić, Brdovec, Marija Gorica, Preseka, Klanjec, Zabok, Petrinja, Sisak, Hrvatska Dubica, Karlovac, Ogulin, Ozalj, Lepoglava, Novi Marof, Varaždin, Varaždinske Toplice, Koprivnica, Križevci, Kalinovac, Molve, Novigrad Podravski, Bjelovar, Garešnica, Štefanje, Bakar, Cres, Crikvenica, Delnice, Kastav, Krk, Mali Lošinj, Novi Vinodolski, Opatija, Rab, Rijeka, Čavle, Fužine, Jelenje, Kostrena, Lovran, Matulji, Omišalj, Viškovo, Gospić, Senj, Slatina, Virovitica, Slavonski Brod, Nova Kapela, Oriovac, Benkovac, Pag, Zadar, Privlaka, Starigrad, Vrsi, Beli Manastir, Belišće, Donji Miholjac, Đakovo, Osijek, Valpovo, Darda, Erdut, Ernestinovo, Kneževi Vinogradi, Petlovac, Popovac, Trnava, Vladislavci, Drniš, Knin, Šibenik, Vodice, Tribunj, Vinkovci, Vukovar, Županja, Drenovci, Nijemci, Stari Mikanovci, Hvar, Imotski, Kaštela, Makarska, Omiš, Solin, Split, Supetar, Vrgorac, Baška Voda, Dugi Rat, Dugopolje, Klis, Lovreć, Muć, Okrug, Podstrana, Seget, Buje-Buie, Buzet, Labin, Novigrad-Cittanova, Pazin, Poreč-Parenzo, Pula-Pola, Rovinj-Rovigno, Umag-Umago, Vodnjan-Dignano, Fažana-Fasana, Ližnjan-Lisignano, Medulin, Dubrovnik, Korčula, Metković, Ploče, Blato, Konavle, Lastovo, Lumbarda, Mljet, Orebić, Pojezerje, Trpanj, Vela Luka, Župa dubrovačka, Čakovec, Mursko Središće, Belica, Kotoriba, Brezovica.

Nezamijeceno je prosla vijest da je crnogorski jezik u prosincu sluzbeno medjunarodno priznat, dobivsi svoj ISO kod.

Senahid Halilović, autor Pravopisa bosanskoga jezika (1996.), drži da Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci govore istim jezikom.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/halilov ... /180416113

Šta mislite o deklaraciji o zajedničkom jeziku (bosanski, hrvatski, srpski i crnogorski). Da li za to ima osnova, jesu li to četiri različita jezika ili ne?

Naravno da je riječ o jednom jeziku, to bi moralo biti sasvim jasno svakom dobronamjernom stručnjaku. Radi se o različitom imenovanju jednog jezika, na koje bi svako trebao imati pravo. Također su u nekoj mjeri različiti standardi toga jezika, različiti zato što se u posljednjih tridesetak godina standardizacija odvija u više centara, a ne u jednom. Nažalost, svjedočimo svakodnevnoj zloupotrebi jezika u političke svrhe, nametanju imenovanja jezika i sl. To su, uvjeren sam, neodržive i prolazne politike.

U znanstvenom smislu standardni hrvatski i standardni srpski su naravno isti jezik.
U doba kad je postojala kraljevina Hrvatska, Raska, te ove gusarske drzavice na jugu, nije bilo nikakvog standardnog jezika: postojalo je 5-6 dijalekata i 20-ak poddijalekata koji su se prelijevali jedan u drugi, a Hrvati i Srbi su naravno dijelili neke zajednicke dijalekte. Sve te govore ili skupove govora nazivali su kako je tko htio (o cemu svjedoce povijesni spisi), Hrvati su ih uglavnom (ne stalno) nazivali hrvatski, a Srbi svoje uglavnom (ne stalno) srpski, mada su i jedni i drugi koristili i razne druge pan-juznoslavenske ili regionalne nazive za opisivati svoje govore. Jezikoslovlje i jezikoslovni nacisti nisu postojali u to vrijeme i svi nazivi govora su bili nesluzbeni ili opisni (ako si u Sibeniku, svoj govor si mogao nazvati sibenskim, slovinskim, dalmatinskim, hrvatskim, ilirskim...), a dijalekti su se sirili, potiskivali, posudjivali, stapali, kao i narodne nosnje ili kuhinjski recepti. I konacno upravo jedan od takvih zajednickih dijalekata, odabran je za biti osnovom standardizacije jezika i jedne i druge moderne nacije u 19. stoljecu. Do tada ni “talijanski” nije postojao. Romansko stanovništvo Dalmacije je svoj jezik nazivalo po gradu u kojem žive, pan-naziv je bio “dalmatinski”, a znali su pričati i Veneto -venecijanski jezik/dikalekt.


Znaci isti dijalekt odabran za standardizaciju, i gramatika je 99% ista. Razumijemo se jednako dobro kao Amerikanci i Englezi.
Razlika je manja od portugalskog portugalskog i brazilskog portugalskog. Nemoguce je objaviti ozbiljan članak u medjunarodnom časopisu i tvrditi da se radi o dva različita jezika, odbit ce te iz svakog ozbiljnog casopisa. Mozes to objavljivati u Vijencu ili Modroj lasti. Pa i na engleskoj Wikipediji ta dva jezika ne postoje kao samostalni jezik.

To ako pricamo o znanosti. Ako pricamo o politici, onda je to skroz druga stvar.

Politicki se naravno radi o dva jezika, i meni osobno škripi sve to nije savršeni hrvatski i naravno da se ne bih htio zajebavati sa srpskim ili muslimanskim izričajem, a osim komfora i trošenja energije na čitanje nečega sto predstavlja “pogrešnu gramatiku” (kad citam S ili B stalno mi se pali žarulja za “gramatičke greške”), stvar je i principa.

Robbie , problematika je nastala u staro doba 19.veka kad su iz nekog čudnog razloga hrvatski prosvetitelji odlučili da hrvatski standardni jezik tadašnje austrijske provincije formiraju na osnovu totalne dijelaktalne manjine u katoličkom korpusu(manje od 10% katolika) , a to su ijekavci.

Pre standardizacije jezika preci današnih Hrvata su uglavnom govorili ili kajkavskim,ili čakavskim ili štokavskom ikavicom , a da bude sve gore baština štokavaca bilo kojeg narečja se zasniva hteli to ne hteli na srpskom nasleđu , a da o samoj ijekavici i ne govorim.

I to je suština problema , da su samo štokavsku ikavštinu izabrali za standardni jezik mislim da ne bi ni blizu bilo problema kao što je to već odavno na delu.

Dakle poenta je da su hrvatski iliti ilirski prosvetitelji toga doba prosto voleli dubrovačku knjiženost i epsku narodnu poeziju koja je većinom ijekavska , i zbog svoje ljubavi za kulturom običnoga naroda su odabrali nešto što će se pokazati za veliki problem za budući hrvatski nacionalni korpus kakav danas znamo jer su ga morali deliti sa onima koje moraju izbaciti iz svoga nasleđa upravo zato da bi se mogli dokazati svoju autentičnost.

Ili je sudbina ili su mađije ili nešto gore od oboje , uglavnom predstoji nam po božjem usudu borba neprestana za narod i autentičnost u odnosu na ove "druge".
Nema nam spasa , jer to je sindrom krivog odraza u ogledalu.

Nije bilo bitno stanovnistvo, nego knjizevnost, odnosno koliki postotak hrvatske knjizevnosti je bio objavljen na pojedinom dijalektu. Osnova za standardizaciju su bila napisana djela, a ne broj kmetova. U trenutku kada je odluceno da se ide u standardizaciju imao si situaciju da su dubrovacki pisci cinili 90% hrvatskog fonda knjizevnosti tada. Nitko drugi osim Dubrovcana nije bio toliko bogat da ima takvu intelektualnu elitu, da pojedinci mogu cijeli zivot posvetiti pisanju nekakvih romana. Kako ces standardizirati hrvatski na nekom dijelektu na kojem skoro da nema ozbiljnih objavljenih djela? Kako mislis da se pravi standardni jezik? Neces valjda ici od sela do sela i traziti od seljaka da ti diktiraju recenice, koji ne znaju sloziti 3 rijeci a svako selo govori drugacije. Logicno je da ces za standardizaciju uzeti vec napisana djela, a pogotovo poznata i utjecajna.

Na satu hrvatske knjizevnosti u srednjoj skoli skoro citavu godinu obradjujes samo dubrovacke pisce, drugih u tom periodu skoro nije ni bilo.

Dubrovnik je kulturno izdominirao, to je jedini razlog.

Dubrovcani su kroz hiper-produkciju kulture i Hrvatima i Srbima (a posredno i Muslimanima, Crnogorcima...) nametnuli svoj govor.

Ne može se stnadard praviti na osnovu pisaca već samo na osnovu naroda , jer jezik ne postoji zarad neke elite nego zarad naroda koji ga spontano koristi i ima tedenciju napretka.
Zato je Vuk bio i voljen u Zagrebu i kod većine hrvatskih prosvetitelja.

Nije tačno da nema dela na ikavici,kajkavici i čakavštini , čak šta više ima jako puno , ali je izabrana ijekavština upravo zato što osim dubrovačke književnosti psotoji veliko nasleđe narodnog tipa slobodarske i junačke osnove koje je spontano a ne umjetno(vještačko) kao što su dela individualaca iz dalmatinskih gradova tj.Dubrovnika.

Po ovom tom postu bi neko zaključio da ikavci,kajkavci i čakavci nisu u stanju napraviti bilo šta jer eto nemaju dovoljno pisaniih dela na njihovim dijalektima , a to naravno je glupo i o tome svedoče mnogi oni koji su se bunili što se ijakavski uzima za standardni jezik kad već imaju onaj svoj koji govore i koriste svakodnevno.

Zagrepčani su se npr.bunili jer im se uvaljuje "vlaško govorenje" u njihovu sredinu upravo zato što su već imali formiran gradski jezik kojisu zvali hrvatskim , kao što su to imali i mnogi čakavci.

inteligentno su zaključili da će Hrvati s ijekavicom izdominirati, Srbima ostaje ekavica.

Ja ne znam ni za jedno kapitalno djelo na kajkavskom ili čakavskom u npr. 15., 16. ili čak 17. stoljeću. Dubrovačkih pisaca iz tog doba znam nabrojati 10.

Na sjeveru, Zrinski su npr. pisali epove na madjarskom i jedan od njih je i najvazniji madjarski pisac.

A početkom 19. su ovi krenuli u standardizaciju, znaci gledali su sto je objavljeno na hrvatskom prije do tada.

Jako inteligentno s'obzirom da se većina hrvatskih nacionalista već 100 godina svako jutro bude u znoju sa rečima:"Nemam veze sa Srbimaaaaaa...".
Šta misliš zašto su vaši jezičari tako popularni već 100 godina?!, pa upravo zbog ovog problema i zato se iz petnih žila trude izmišljati razne "zaglupnice i priglupnice" ne bi li nekako ispravili ono što je neispravljivo.

Dela pisaca ne mogu biti merilo za standard jezika, i izgleda ti moram ponoviti da se standard ne pravi zarad elite nego zarad naroda.

Ako neko danas napiše na čakavštini neko delo koje će dobiti nobelovu nagradu ja sam siguran da Hrvatska neće promeniti standardni jezik ma koliko to delo bilo kapitalno.

90% ljudi je bilo nepismeno do pre samo 100 godina , i ne znam kako ta kapitalna dela mogu imati ikakav uticaj na bilo šta , jer ljudi nisu književni kritičari već oni kad se opismene hoće znati koliko košta kilo povrća na pijaci i da razumeju cenu.

I u Srbiji su imali problema , jer su npr.Srbi iz južne Srbije tzv.torlaci trebali se priučiti nekom jezku koji nisu govorili i nisu koristili u svakodnevnici.
Ali fazon je u tome što centar srpskog naroda nije bilo Vranje već Beograd , a centar Hrvata je bio Zagreb i ondsa je centar Hrvata trebao učiti neki novi jezik.

Kako ne može, vidiš da može.

Talijani su svoj bazirali prakticki na jednom piscu, Danteu i njegovom lokalnom govoru Firence, koja je bila kulturno dominantan grad kao i kod nas Dubrovnik. Nisu brojali koliko koji grad ili regija ima stanovnika.

http://www.scuola-toscana.com/italian-language-history

Da su Hrvati ostali u Jugoslaviji onda bi ovaj tvoj argument imao smisla , ali Hrvati su odjebali sve druge a pogotovo Srbe tvrdeći da im je jugoslovenstvo nametnuto a ipak su zadržali standard na osnovu dijalekta koji je najmanje hrvatski od svih drugih hrvatskih dijelakata a i poklapa se sa onim koji je onaj koji ga se hoće otarasiti.

Dakle , ovim upisom si dokazao moju poentu.

Znaci, Hrvati, koji su svoj jezik standardizirali isto kad i vi svoj, i utemeljili ga na Dubrovcanima (koji su se definitivno u 19. stoljecu opredijelili za hrvatstvo) trebali su mijenjati svoj jezik 200 godina poslije jer su zaratili s vama?

Shvacas li ti da mi velike veze sa Srbijom do 19. stoljeca nismo ni imali, i sa Srbima opcenito, osim "Vlaha" u Hrvatskoj koji su preko SPC inkorporirani u modernu srpsku naciju, mada su mozda mogli postati i dio hrvatske nacije u 19. stoljecu, ali ni mi ni vi nismo bili bas otvoreni za druge religije, odnosno kod nas KC a kod vas SPC su htjele zadrzati ekskluzivu na spregnutost s vlasti. Mada, tada još nije bilo te katoličke ekskluzive, bana Jelačića je “okrunio” pravoslavni vladika, jer je katolički istog ranga bio na putovanju konjem u Rim.

Hrvatski jezik je standardiziran skoro 100 godina prije Jugoslavije.

čestitike ilircima, izdominirali su, uzeli lijepo štokavsku ijekavicu za standard jer čakavica, kajkavština i sve varijante ikavice su ionako naše.

Standradizacija s dogodila ranije pre ujedinjenja hrvatskog nacionalnog korpusa koji je definitivno nastao početkom 20.veka , a to je bečki dogovor.

Naravno da ne trebaju menjati bilo šta , ali zbog te istorijske "greške" vam ostaje problem koji se zovu Srbi,Bošnje i Crnogorci , što će reći da u 21.veku postoje deklaracije o zajedničkom jeziku upravoiz razloga što vaša nacionalistička klika imakompleks zbog te istorijske greške koju nije u stanju priznati da je bila greška.

Asimilatorska nacija, kao i sve velike nacije.