Da li neko prepoznaje autora ovih slika? U pitanju je čovek koga će svet pamtiti dokle postoji ali ne kao slikara.















Ukoliko ovo nije dovoljno za prepoznavanje, postaviću sliku gde se vidi potpis.

Valjda onkl Adolf.

Svaka čast, ovo je rekord!

Evo i slike sa potpisom. Neki čak ni nakon ovoga nisu pogodili.

Ja sam se polomio prije par godina kad sam na nekom navijačkom forumu vidio temu.



Majko hvala ti.

Odmah znaš tko je u pitanju.

Kako netko reče da je stao nakon Munchena bio bi najveći političar ikada, a ovako je nastavio i odjahao u legendu.

Pa svi znamo o kome je riječ.

Kako je legendarni splitski Mladich objašnjavao švedskom turistu: Hitler bi pobija pola ljudi al bi se posli bolje živilo. Ne shvaćaš ti to. Nećeš ti to nikad shvatit prika moj.

Uostalom mi fašisti se moramo držat skupa.

Ave.

Ovo nema veze s politikom, no meni je među najboljim akvarelistima
Slava Raškaj. Hitler je bio dobar, no ona je za njega genij.

Pa ne znamo svi.

"Mrtva priroda", Slava Raškaj. Vrlo lep kolorit, sasvim korektno.

Slažem se. Ne znamo svi.

Umetnost je integrativna, u suprotnom nije umetnost.

Svakako, zato treba isticati velike integraliste na tom polju.

Ne razumem čemu takav odgovor? Bila sam vrlo ozbiljna jer zaista ne znam o kome je reč.

Ima ona boljih stvari

Te oči...

Volim crtež na smeđem papiru, dok kod akvarela volim beline što je odlika jedne od najsuptilnijih slikarskih tenika.



Devojka s bršljanom u kosi, 1893., olovka/papir, 24,5x20

"Devojka s bršljanom" u kosi je takođe Slava Raškaj, promaklo mi je.

Još nešto suptilno od istog autora.



Slava Raškaj, Stablo u snijegu, vl. Moderna galerija, Zagreb. (1877-1906)

O Slavi Raškaj

Punim imenom Friderika Slavomira Olga Raškaj rođena je u imućnoj obitelji u Ozlju 1877. godine. Dar za slikarstvo pokazivala je odmalena te ga koristila kao način izražavanja, s obzirom na to da je bila gluhonijema od rođenja. Kako bi je školovali roditelji je šalju na Zavod za gluhonijeme u Beč, gdje uči njemački, francuski, metode komunikacije za gluhonijeme, a dotakla se i crtanja prema grčkim predlošcima. Nakon povratka iz Beča na nagovor jednog ozaljskog učitelja odlazi u Zagreb na školovanje kod B. Čikoš-Sesije. On je podučava klasičnom akademskom slikarstvu, ali je ona preferirala plein air slikarstvo i akvarelnu tehniku. Čikoš joj pomaže te je uvodi u Društvo hrvatskih umjetnika. Izlaže na izložbi Hrvatskog salona te u Petrogradu i u Parizu. Nekoliko radova publicirano je za njezina života u časopisu “Vijenac”. Kao ženski slikar, tad minorne tehnike akvarela, nije se mogla nadmetati sa slikarima tadašnje scene poput Bukovca, Crnčića i ostalih.U zadnjim godinama života obolijeva od duševne bolesti i depresije te je hospitalizirana u Stenjevcu kraj Zagreba. Ondje i umire 1906. godine od tuberkuloze.

Slikala je najviše akvarelom, ali koristila je i pastel, a rjeđe i ulje. Motivi koji se je privlačili vezani su za Ozalj u koji se i vratila nakon školovanja u Zagrebu. No vrlo su poznati i akvareli iz zagrebačkog botaničkog vrta s motivom lopoča. Slikala je i mrtve prirode te rjeđe portrete i autoportrete. Kao naša najslavnija akvarelistica najdosljednije je provodila tehniku plein aira, a prozračnost i sjajnost boja veže je uz impresionizam. Iako nedovoljno priznata za života ostavila je velikog traga u hrvatskoj likovnoj umjetnosti te utjecaj na brojne kasnije akvareliste.

Izvor: http://www.galerija-lavalnugent.com/raskaj-slava