Većina ljudi je u manjoj ili većoj mjeri upućena u kulturna dostignuća velikih naroda: Nijemaca, Engleza, Francuza, Talijana, Rusa, Kineza itd.
Značajnom broju ljudi su donekle poznate i kulture srednje velikih naroda: Mađara, Hrvata, Srba, Čeha, Škota, Gruzijaca itd.
Međutim, što je s malenim narodima koji se broje u desetinama tisuća, ili čak u stotinama tisuća, a da nisu prisutni na kulturnom horizontu naobraženog Zapadnjaka?
Primjer jednog takvog naroda su Udi ili Uti, kavkaski narod od svega deset tisuća pripadnika.
Njihov jezik je u starija vremena bio raširen na Kavkazu, imali su čak i svoje vlastito pismo kojeg je stvorio armenski redovnik Mesrop Maštots.
Još u petom stoljeću, nakratko su imali i svoju autokefalnu Albansku Kavkasku Crkvu koja je ostavila relativno značajnu baštinu u vidu samostana:
