HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: pon lis 14, 2019 1:00 am.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 953 post(ov)a ] 
Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 39  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: uto sij 24, 2012 11:33 am 
Offline

Pridružen/a: uto sij 11, 2011 1:22 pm
Postovi: 2999
Citat:
Ilirke modernog doba

Sofija Naletilić Penavuša rođena je u širokobriješkom selu Mokrom 1913 godine. Zapisi kažu da se opismenila tek u desetoj godini i da nikad nije putovala nigdje izvan područja od oko tridesetak kilometara unutar škrtog kamenjara.Ova priprosta hercegovačka žena na svojim dlanovima nosila je bol i radost jednog sasvim običnog seoskog života, načetog ratom, neimaštinom, smrću i bolešću, sve dok u svojoj 64. godini nije od očaja za preminulim sinom od drveta napravila svoj prvi, rezbareni kip.Kokoš od trešnjinog drveta za domaću zadaću svog unuka.Izrada čudnovatih predmeta uskoro postaje njen jedini put. Kažu još i da je noćima i danima „diljala“ drvo u betonskoj garaži svoje kuće. Diljala i molila. Zatim bi uzimala kist i drvene životinje oživljavala čudesnim bojama. Slijedeći samo oblik drveta, sjetu u duši i nenedamašan osjećaj u rukama, stvorila je bezvremenski bestijarij i jednu nezaobilaznu priču kada se govori o ženama koje su obilježile Hercegovinu.

Izvan svih umjetničkih pravila, akademskih načela i konvencija o umjetnosti, popularna „baba Penavuša“ ostavila je impoznatan opus kojeg je dosad u mnogim domaćim i europskim galerijama pogledalo mnoštvo zaljubljenika u ovu čarobnu priču o neukoj starici sa fantastičnim osjećajem za kiparstvo.

Ovakvih je fascinantnih priča o posebnim i drugačijim ženama puno ovo naše nebo. I hercegovačko i bosansko. Žene su to koje su se otele uljuljanoj tradiciji i ramu koji je oko njihovih osobnosti prirodno sagrađen u ovom, još uvijek izrazito patrijarhalnom okruženju.

A sa etnosociološke i antropološke pozicije njihovi životi su jedna vječna misterija i inspiracija, ako ih promatramo kroz tegobnu prošlost koju su morale proći, sadašnjost koja je počesto nemilosrdna prema njima i budućnost o kojoj još uvijek ne znamo puno.

Osim činjenice da će žena kao i dosad svaki naredni dan morati u sebi pomiriti požrtvovnu majku, dobru suprugu, uvijek spremnu ljubavnicu, poslovnu i društveno-političku ličnost. Sa manjim ili većim uspjehom godinama balansiraju na ovoj vagi žene rasute unutar granica naše zemlje.

Podneblje koje je nastalo na ruševinama jednog političkog sustava, koje je tek nadljudskom snagom i voljom ispuzalo iz krvavog rata, danas je ograničeno brojnim složenim povijesnim, političkim i društvenim okolnostima, te je razvoj pojedinačne ličnosti, ali i žena općenito i njihovih prava, u takvom ambijentu zaista mukotrpan i delikatan posao. Ove tek naizgled „nove demokracije i poretci“ kojima se hvale politički protagonisti, samo su paravan za još uvijek duboko konzervativnu državu u kojoj se i dalje često i nesmetano negiraju i gaze odavno stečena ženska prava.

Pomalo je i licemjerno govoriti o integritetu i zaštiti dostojanstva žena u zemlji u kojoj su žene izgubile domove, muževe, djecu. U zemlji u kojoj su bile silovane i ubijane. Gdje su s očajem osluškivale koliko pijanih muškaraca u uniformama se penje prema tavanu. U kojoj im je nepovratno zgažena čast. I u kojoj se i nakon takvih usuda za sretniju budućnost bore one same, organizirane u kojekakve udruge zajedno sa drugim ženama, bez konkretnog upliva i pomoći muškaraca.

S druge strane, ako promatramo trenutni tijek i razvoj žene u BIH, kao i njene ambicije i sposobnosti, iluzorno je zamišljati neko društvo u kojem će žene preuzeti neke od vodećih uloga u društveno-političkim zbivanjima. Mene kao osobu koja se bavi komentiranjem dnevne političke situacije u zemlji, iznimno pogađa letargija i defetizam naspram svakodnevnih problema i događaja, a koji je sveprisutan unutar mlade populacije u Bosni i Hercegovini. U takvom ozračju tek povremeno javno iskoči neki ženski lik koji može biti pravac i inspiracija budućim naraštajima.

Odrastajući u Hercegovini imam dvojnu sliku o takozvanoj emancipaciji žena u našim krajevima. Naime, prototip žene Hercegovke je po svemu jedna specifična i višeslojna pojava u kojoj se sastaju sve moguće kontradiktornosti. Dok su feministički pokreti po Europi tek počeli rasti pomalo u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, dok su se poznate feministice borile za prava i mogućnosti da se žene tretiraju podjednako ili bar slično muškarcima, u Hercegovini su one već bile izdržljive i dominantne figure koje su održavale obitelj i kuću na okupu, bile duboko religiozne, koje su živjele hrabro same, bez muževa koji su redovito bili na radu u stranim zemljama.

Također, u genima ove žene zbog kompleksnih povijesnih događanja, radi kojih bi svako pedesetak godina broj muškaraca bio desetkovan, je čest i prisutan stoljetni strah od tragedije i usporedno s njim neizmjerna snaga za preživljavanje.

Dakle, te su žene svojim ispucalim rukama podizale djecu, strpljivo i s puno poštovanja brinule se o muževljevim roditeljima, sadile duhan, pušile škiju, čuvale i šišale ovce, gradile prizide, potkivale konje, tesale i kopale njivu. Sve ono što se pripisivalo tipičnom muškom ponašanju, one su svladale već davno, gazeći svojim gumenim čizmama nepokolebljivosti čitav jedan šovinizam protiv kojeg će se tek kasnije gorljivo boriti za europskim govornicama o ravnopravnosti spolova.

No, s druge pak strane, ne možete se oteti dojmu da je današnja Bosna i Hercegovina u ovom nazovimo ga modernom razdoblju, puno bliže šovinističkom getu nego što je to ikad bio slučaj u prošlosti, što nas dovodi u smiješnu situaciju da su naše prabake bile emancipiranije u njihovom zadatom okruženju nego što je to slučaj danas. Iako naizgled djeluje liberalizirano, naše društvo i prava žena u njemu danas su, kad zagrebete ispod površine u potpunoj anarhiji.

Situacija je nominalno konzervativna, a među rijetkim, ali postojećim intelektualkama nema pravog žara i snage da se povede borba po pitanju ključnih stvari vezanih uz degradaciju žena u našim krajevima. Stvari su izokrenute do te mjere da se svako „stršenje“ izvan pravilno porezane živice kolektiva smatra kao devijantno ponašanje, a svaki pokušaj individualizma se poredi sa koketiranjem s feminizmom koji kod nas ima etiketu zbira frustriranih jedinki što dovoljno govori o podcijenjivačkom mentalitetu. Dokazati se unutar tog mačizma i „mahalskih normi“ nekima predstavlja izazov, a nekima nesavladivu prepreku koju niti ne pokušavaju preskočiti.

Naše društvo postavljeno je silom u neke zacrtane norme, u kojima je primjerice ideal i kruna svega - žendiba ili udaja. I to ne bilo kakva, već dobra udaja. Naravno, promatrano s materijalne strane. Ako ne pođete tom utabanom stazom i ako ste kojim slučajem muškarac koji ostane „stari momak“ to je simpatično i to je vaš izbor, ali ako ste neudana žena, čak i po svom vlastitom izboru, redovno ste prikovani na stup srama i za vaše korake će se sustavno lijepiti pogledi prolaznika uz posprdne komentare.

Ako pak imate tu „nadnaravnu sreću“ i osnujete obitelj po pravilima kako nalaže komšiluk, te unutar bračne zajednice doživite bilo kakav oblik verbalnog ili fizičkog nasilja, to je tek tabu tema. Rijetki, gotovo minorni su slučajevi prijavljivanja ovakvih scenarija lokalnim zakonodavnim tijelima. Jer je opet bitnije što će selo reći, a masnica će ionako proći kao i sve ostale prije. Tu pak možemo povući drugu paralelu, po kojoj bi susjedi trebali biti neposredan faktor koji će pomoći kad se začuju krici i lomljava tanjura.

No, u sustavu izokrenutih vrijednosti kakav vlada u našem društvu, susjedi će bez razmišljanja i sa izuzetnim smislom za red pozvati policiju ako začuju glazbu i neki tulum u stanu preko puta, ali ako se istovremeno neko žensko lice uz jecaje sudara od goblene koji vise na zidu, to odjednom nije „stvar susjeda“ i u to se ne žele i ne smiju miješati. Razvod kao stavka relaksacije loših brakova pogotovo nije prihvaćen, jer s njim žena gubi ugled, a i smanjuje joj se mogućnost za kakvu-takvu egzistenciju koju joj je naravno osiguravao njen muškarac, tako da sve više imamo obitelji koje samo odražavaju fiktivni privid sreće u nečemu gdje odavno nema iskrenih osmijeha i ljubavi.

Ono što zapravo šokira jest porast broja mladih žena u BIH koje pristaju na igru u kojoj su im ispunjeni svi materijalni uvjeti i kojima je brak zapravo samo investicija i predstavlja im jedinu karijeru. Dakako ne u onom smislu da ih ispunjava majčinstvo ili ljubav prema svom muškarcu, nego u činjenici da se pronalaze u njegovom novčaniku, te im prosječan dan nalikuje na lepršavi poligon za kave, butike i restorane, za lagodan život kojeg neće omesti nikakva društvena zbivanja niti politička nepravda.

Sekcija popularnog naziva „sponzoruše“ je postala globalni fenomen koji se zorno preslikao na sve naše gradove bez iznimke. U tim i takvim mentalitetima sve drugačije od prosjeka se promatra kao iznimka. Pogotovo ako govorimo o biznisu. Žene su ogroman i nedovoljno iskorišten gospodarstveni potencijal. Usprkos svim zakonima koji im idu na ruku, žene su i dalje u ekonomski lošijem položaju i u privredi daju manji doprinos nego muškarci, zarađuju manje nego muškarci i više ih je nezaposlenih. Nedostatak kulturne svijesti često je velika zapreka ženama u pokretanju vlastitog privatnog biznisa kao i konkuriranje za vodeće pozicije unutar postojećih tvrtki. Naše društvo jednostavno nameće kolektivni stav da je žena u biznisu manje vrijedna od muškarca.

Živeći pod kapom ovakvih razmišljanja svaka uspješna, poslovna žena je briljantnost koja inpirira i izaziva naše granice i mogućnosti. Pozitivne priče uspješnih žena koje su svladale sve poteškoće postratnog društva, razorene privrede i nametnutnih društvenih normi uistinu su veliki motiv za ostatak žena čiji se potencijal ne iskorištava dovoljno i u prave svrhe. Jer statistički podaci pokazuju da se mlade žene mogu ravnopravno nositi s muškarcima na svim poljima. Obrazovanje je jedna od tih stavki.

Dok su u prošlosti žene redovito bile neuke i njihovi razredi su se mogli izbrojati na prste jedne ruke, danas nema fakulteta kojeg djevojke ne završavaju čak uspješnije od svojih mladih, muških kolega. No, one opet trpe na polju zapošljavanja gdje se obično daje prednost muškarcima, a žena se nerijetko tretira kao teret koji će uskoro zatrudnijeti i kojeg ćeš „morati plaćati dok leži“. Česti su i poražavajući uvjeti na natječajima za posao gdje poslodavac zahtjeva pismeno obećanje da zaposlenica neće zatrudnijeti u nekom zadanom roku.

Stoga se one snažnije i visprenije okreću ka svom privatnom biznisu i stvaraju prava, mala bogatstva od svog znanja i sposobnosti. Danas u Posušju, u tradicionalno nastrojenoj Hercegovini, živi žena koja je majka šestoro djece i uspješno vodi jednu od najvećih posuških firmi. Njena priča je uistinu pravi pokazatelj da dobra volja i upornost probijaju sve granice i davno skrojena pravila, te da je moguće izbalansirati u sebi majku, suprugu i poslovnu ženu, a da nijedno od tih polja ne trpi.

Ondje gdje nema žena ili ih ima jako malo, a što je meni osobno najveći poraz u muško-ženskim odnosima današnje Bosne i Hercegovine, je politika. Mjesto gdje bi se žene mogle izboriti za sve one stvari koje ih muče kao zajednicu je prvenstveno mjesto rezervirano za muškarce.

Par svijetlih primjera uspješnih žena političarki je zaista nedovoljno da bi se govorilo o nekom broju koji ima određen utjecaj ili najavljuje tendenciju pozitivnog rasta. Žene u Bosni i Hercegovini su generalno apolitične, te se nekim nevidljivim podjelama automatski same svrstavaju uz lonac, dok muževima daju pravo prvenstva na apsolut istine o svim zbivanjima u zemlji i regionu.

Marginalizacija i predrasude prema ženama u politici posljedica su patrijarhalnog socio-kulturnog nasljeđa i nedovoljnog broja onih koje bi sudjelovale u bilo kakvoj raspodjeli ekonomske i društvene moći, ali i medijskih stereotipizacija koje jako rijetko zastupaju mišljenje žena o bitnim državnim pitanjima. Tu je opet ključna i brojnost muškaraca u hijerahiji državnog poretka, ali i klasična šovinistička činjenica da „žena ne bi imala što pametno za reći“ na neku navedenu temu.

One žene koje imaju mogućnosti da se istaknu unutar takvih razmišljanja, opet bivaju kočene ili su nečije lutke na koncu, kojma iza sjene naravno opet upravlja muškarac. Eklaktan je posljednji politički primjer gospođe Borjane Krišto koja je u vrijeme dok je bila na čelu Federacije bila potpuno nevidljiva persona, koja se nikako nije uspjevala nametnuti kao ženski lider koji bi mogao pokrenuti žene na bavljenje politikom, već je dopuštala da bude pijun politike koja je iza njene suknje pomicala sve bitne figure.

Porazna je činjenica da ženske osobe koje se nađu u poziciji da zaista mogu odlučivati o bitnim pitanjima, da mogu biti poticaj i inspiracija, da mogu napraviti neke društvene promjene u okruženju punom anomalija, one ipak idu linijom manjeg otpora i ne čine ništa izvan zadovoljavanja svog osobnog materijalnog statusa i tek pukog uljepšavanja svog vlastitog životopisa.

Kad sam se prvi put pojavila kao autor na jednom hercegovačkom portalu, kolege su mi predložili da tekstove objavljujem pod psudonimom, jer „ovakva BIH ne tolerira žensko koje razmišlja“. Budući da su ozbiljno naveli razloge koji su se ticali moje osobne sigurnosti, nevoljko sam pristala i godinama ispisivala riječi o društvenim i političkim pojavama pod nadimkom, a za koje sam prije dvije godine odlučila preuzeti punu odgovornost i izići u javnost sa svojim imenom i prezimenom. I to s čak dva prezimena, što je predstavilo prvi kamen spoticanja.

Moj primjer je možda ilustracijski odličan za pokazati kako se mogu pomiriti naizgled nespojive stvari, samo ako se ljudi prepoznaju srcem. Ja i podneblje u kojem živim i djelujem, kršni i sirovi Široki Brijeg, dugo smo se navikavali jedno na drugo, gorčinom i ljubavlju.

Kad dolazite iz mediteranskog i jednog nadasve ljudskog Ljubuškog, u sredinu koja se na prvi pogled čini hladnom i nepristupačnom, a još ste ženska osoba koja javno djeluje, postoji veliki rizik da automatski posustanete i zbog „mira u kući“ se prilagodite uhodanoj masi.

Moji politički stavovi koji su se često kosili s političkim stavovima kolektiviteta često su izazivali mnogo bure, ali kad ste obdareni kamenim inatom, stvari imaju dvije solucije – ili će obje strane puknuti ili će se prilagoditi vlastitim različitostima. Meni se srećom, dogodilo ovo drugo.

Zadržati poziciju neovisnog komentatora u zemlji u kojoj je svatko ovisan o nekome, u jednom tvrdokornom Širokom Brijegu, možete samo ako respekt dajete i isti zaslužite. Sretna sam da kroz svoj primjer mogu reći da Široki Brijeg nije nikakva kamenjarska, zatucana kasaba, ali samo onda ako mu imate šta ponuditi da biste zaslužili njegovu široku dušu. Pa napokon, usudim se vjerovati da je i za ekspresionizam Antuna Branka Šimića koji je Brijegu napisao jednu od svojih najljepših pjesama, još u onim davnim vremenima, bila zaslužna neka djevojka.

U našim ženama postoji jedna vjekovna snaga koju je samo potrebno amortizirati i usmjeriti na pravi način. Žene treba uključiti u društvo, ne samo kao suradnice ili pomoćnice, već kao kompletne osobe koje će se moći ravnopravno nositi sa svim problemima koje život stavi pod njihove korake. I žena i društvo moraju početi s promjenama tisućugodišnjih navika u svijetu vladavine muškaraca.

Prihvatiti i podržati ženu kao biće dostojno svakog poziva i izazova koji se pred nju stavi trebalo bi biti vodeća misao muškaraca, države i svih bitnih institucija i udruga koje brinu o ravnopravnosti spolova.

S druge strane, potrebno je da žena ne obezvrijeđuje svoju ulogu i značaj u društvu, nego da se s potpunim samopoštovanjem i vjerom u svoje poteze krene obračunavati sa vlastitim strahovima, pa zatim sa čitavim svijetom. Jer svijet neće postojati bez jake i sposobne žene. Na njenim rukama on je sagrađen.

Martina Mlinarević-Sopta

Esej objavljen u monografiji „Dolje ti je rijeka, dolje ti je pruga – žene u Bosni i Hercegovini“, u kojoj su kao autorice sudjelovale neke od javno najistaknutijih bosansko-hercegovačkih žena. Goethe Institut, BuyBook, 2011. Sarajevo.

http://www.poskok.info/index.php?option ... Itemid=175


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: sri sij 25, 2012 12:05 pm 
Offline

Pridružen/a: uto sij 11, 2011 1:22 pm
Postovi: 2999
O Martini, što reći?
-mogu reći da me je ljutila nemilice, da sam je ranije srela negdje dok je pisala pod pseudonimom pišući o nekim našim problemima ljevičarsko samokritičnim patetičnim stilom(ne upućena u same događaje koje je kometirala).. vrlo rado „prokinula nogon“...
-mogu reći da me je znala rasplakat svojim tekstom.
Još mogu samo jedno reći, volin je čitat! :rolleyes


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: sri sij 25, 2012 12:15 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 9:25 am
Postovi: 38340
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
A šta reći, kakvu posluku porati? Žena koja je u javnost krenula "skromno" sa poezijom i kolumnama na portalu se u kratko vrijeme probila u 11 najmoćnijih žena u državi - da, popis i knjiga koji tu činjenicu potvrđuju postoje. Takvo što nije moguće ako nisi hebeno sposoban/talentiran.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: sri sij 25, 2012 12:34 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 9:25 am
Postovi: 38340
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
Pošto se uskoro očekuje njenaa knjiga, ova tema smije biti samo na fonu književnog i pjesničkog djelovanja, nikakve politike, kolumni i sl, ili ide pod ključ.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: sri sij 25, 2012 9:29 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pon svi 24, 2010 8:48 pm
Postovi: 2951
Lokacija: predvorje dzeneta
Knjizevni gigant,majstorica pera,oshtra ko britva ,inteligentna,hrabra a uz sve to i dobra riba ,onako pravo rasna ,zdrava...blago onom ko se budi uz nju...

_________________
Bismillahi rrahmani rrahim
Kul huvallahu Ehad
Allahu Samed
Lem Jelid Ve Lem Juled
Vel Lem Jekullehu Kufuven Ehad


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: čet sij 26, 2012 12:03 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub stu 13, 2010 3:39 am
Postovi: 3246
Oldschoolka,

preljepa,

samo kako Herka more bit,

ko dlanom kad obrises prasinu sa filma,

starinskog,



Volem! :wub

_________________
Robbie = Grand Pinocchio! Bumbar = Vojnik Svejk! Nasa Kvacica = Homer Simpson!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: čet sij 26, 2012 12:26 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 9:25 am
Postovi: 38340
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
Bez politike na ovoj temi.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pet vel 17, 2012 1:15 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 22848
Jedna je priča jutros na portalima potpuno tiho i neočekivano protresla ono zadnje u nama što skrivamo duboko od svih. A počesto i od sebe samih. Odavno već u našem sirovom, prljavom i beskrupuloznom medijskom svijetu nije bilo vijesti koja nije bila bitna sama po sebi, zbog glavne informacije, nego nečeg sasvim sporednog, a toliko velikog i dirljivog u svojoj čistoj i nenametljivoj suštini.



________piše: Martina Mlinarević-Sopta l poskok.info

Svi ste bar nekad, negdje sreli Zlatka Mišetića. Ljubuški Forrest Gump. Maratonac koji trči za bolesne, ratne heroje, ljude na čije čudesne živote želi podsjetiti ili im svojim tenisicama odati počast. Po kiši, po snijegu i hercegovačkih plus četrdeset kad asfalt guta korake kao živi pijesak. Čovjek u kapi, šuškavoj jakni i šorcu naletio je možda nekad i u vašu firmu da upita neku sitnu kintu za kapu, šuškavu jaknu ili šorc. Da odradi još jedan krug zamišljene elipse u kojoj istrčava svoju bol, zahvalnost i neviđenu upornost.

Jutrošnji tekst donosi informaciju kako se Zlatku na grobu njegove pokojne žene, ukazao njen lik kojeg je nejasno zabilježio mobitelom. Senzacija koju su prenijeli svi spektakla željni mediji. Očekivano, u pojedinim sarajevskim komentarima sijaset idiota nakačio se na njegovu viziju, stvarajući pritom zlobno i promućurno novog „rakijavog vidioca iz Hercegovine“ koji će na ovaj način, međugorskim sindromom, „ pokušati zgrnuti pare“. No srećom, većina ljudi je iščitala upravo ono o čemu pišem ove retke. Ono što je bar na tren kao prekidačem pokraj vrata ugasilo sve ljudske licemjernosti i bjesomučnu trku za materijalnim prolaznostima.

„Bila je bolesna, imala je zloćudni tumor i umrla je 3. septembra prošle godine. Nikad nisam prebolio njenu smrt, a svaku večer u Javorkinu čast i sve ono što mi je pružala za života posjećujem njen grob gdje sate provodim plačući za njom. Mislim da mi je ovo ukazanje njenog lika na slici poruka od nje da mi je oprostila sve i da ne treba toliko da žalim“, priča nam Mišetić, kojeg od smrti njegove supruge svi poznanici zovu Javorko. Ispričao nam je kako će u ime svoje supruge i ljubavi koju prema njoj još osjeća na godišnjicu njene smrti trčati maraton od KB Mostar gdje je umrla do njenog groba.“

slika

Nebitan je u trenu postao i lik žene na grobu, fikcija ili činjenica, jer riječi iznad su neočekivano ispisale jednu nenadmašnu priču o ljubavi na koju svakodnevno zaboravljamo. O ljubavi koja ispunjava srž čovjekova postojanja. Koja nas čini i boljima i gorima, zbog koje prolazimo pakao i kušamo najveću sreću, koja nas baca na dno, kida očajanjima i jedina nam crta osmijeh na licu onda kad je najteže.


Naši su svjetovi danas postali hladna birokracija davanja i uzimanja, mjesta u kojima je emotivnu dubinu zamijenila plitkoća jeftinih trenutaka, usputnih zadovoljstava, sponzorskih odnosa bez topline koji ponekad nalikuju na ugovor s kojekakvom firmom. Ljubav je patetika koju smo zauvijek istrgnuli iz naših vokabulara. Ne stoji nam uz egotriperske face i sebične živote. Nije kul pred rajom, u svijetu lakih žena, teških droga i preteških međunacionalnih mržnji. Mi smo bager koji ruši sve ono od čega smo podnebljem sazdani. Što smo dobili u nasljeđe. Sakrivamo se u tvrđave, odustajemo od sebe zbog drugih, da se svi skupa ne bismo sramili nas, u školjičavom filmu urbanih pojava gdje je senzibilnost samo relikvij nekih zaboravljenih vremena. Nešto umrlo sa ruskim romanima i poluludim pjesnicima koji su boemštinom obijali pragove birtija po Vrgorcu, Drinovcima ili Vilsonovom šetalištu.


Zlatkova priča zato je neočekivani udarac tupim predmetom u naše gležnjeve. Zaustavljanje svih naših jurećih maratona. Jedno iskreno gledanje sebi u oči pred ogledalom. I pitanje...Imam li ljubav koja će me tjerati naprijed kroz sve utrke života, s kojom ću preskakati prepone sudbine nonšalantno, sjediti na ćošku bolničkog kreveta gužvajući joj uplašenu ruku u svojoj šaci da izdrži i kojoj ću čitati na snježnom grobu do kojeg ne vode nikakve ralice...?


Život je prazno ništa bez toga. Prizemno zavaravanje.


Ne puštajte svoje ljubavi da zauvijek odlaze niz ulicu, dok glumite savršenu uravnoteženost, a ispod majice vam je bolno naježen svaki živac. Recite im da vam ježe svaki živac i ispunjavaju srce. Nekad će možda biti suviše kasno i ostat će samo izblijedjela fotografija koja će vas proganjati.


Ispod šuškave jakne, Zlatko Mišetić nosi crnu majicu sa likom svoje supruge. Kakav joj je bio za života, ne znam. Znam samo da nam je svojim vlastitim gubitkom i njenom smrću, ovaj nemušti, mršavi trkač danas dao najveću lekciju o prolaznosti i ljubavi. Razgrnimo malo nacionalizme i svakodnevnu politiku. Ljudi koje srećemo oko sebe nose stotine neispričanih priča. Ne svirajte im nervozno na cesti, ne odmahujte rukom ljutito, čak iako nekad pričaju nasmijani sa nepostojećom osobom kraj sebe na klupi. Za njih je taj lik itekako živ. I zbog njega dišu. I trče. Trče.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: sri ožu 07, 2012 7:14 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 3:45 pm
Postovi: 22848
Žene u martu, osmog


Ona je žena sa crno-bijele fotografije. Lijepa je na onaj način na koji je danas sasvim nemoguće biti. Sa osmijehom u kojem gotovo opipljivo stanuju sve nijanse čudesne nježnosti i dobrodušnosti jednog zaboravljenog vremena.
Ne znam detalje njene smrti, osim da se desilo u ratu. Ne znam detalje njenog života, osim da je na svojim krhkim ramenima iznijela čitavo more teških trenutaka. Ponekad je dugo gledam puna nesnosne težine kao bunar i izvinjavam joj se. I za život, i za smrt. Bila je žena i majka koja je trebala biti sjajna baka što za osmi mart nestrpljivo razmiče zavjese i očekuje nespretan dječji hod sa svježe ubranim narcisima u rukama. Nema je da skuha ukusan ručak i da zadivljeno i poskrivečki u kuhinjsku krpu skloni par ponosnih suza pri pogledu na svog sina i njegov svijet dragih lica. Neke od najboljih žena ove zemlje otišle su tako nepravedno.

Osmi mart mog djetinjstva miriše na bukete za učiteljicu Delfu koje vučemo preko školskog igrališta i šušti u uhu pucketanjem šarenog celofana na kojem je prikladna mašnica. Stol učiteljice Delfe je pun paketića koji variraju od malenih porculanskih figurica do Zepter lonca. Tada si znao da je učitelj nešto jako veliko i važno, a da su učiteljice besprijekorne dame sa savršenim pundžama, obdarene umijećem krasopisa, kojima se točno na taj dan pokaže kako su posebne. Danas se učiteljicama i profesoricama stavljaju ekseri na stolice, buše im se gume od auta, nerijetko i prijeti pištoljima. Zvanje učiteljice se u komšilučkom slengu objašnjava sa : „Ode tri sata, ništa ne radi i eto je kući prije podne."

Samo razmišljanje o položaju žena u našem društvu je kontradikcija sama po sebi, koja te na kraju svih spoznaja dovede opet pred nemilosrdni zid od kojeg lupiš tako očekivano, a svaki put iznova bolno. Koliko smo samo puta vlastitim majkama (koje su onda kad se biralo, izabrale obitelj prije sebe i svojih snova) na neke njihove primjedbe arogantno odbrusili kako nam one, koje nisu otišle nikud iz krševitog područja od nekoliko kilometara, nemaju pravo držati nikakva predavanja? A da pojma nemamo, kako je taj njihov radijus, ta, ako je promatramo sa današnjeg urbano-karijerističkog balkona, priprosta kružnica, održala bezbroj obitelji na okupu u najgorim trenucima. Majka koja je kod kuće je žena koja je možda nekad pustila svoje snove niz rijeku, zauvijek se oprostila od sebe kakvu je možda ponekad zamišljala, a prihvatila ulogu anđela čuvara koji 24 sata bdije nad najtežim postrojenjem koje je ikad osmišljeno, a zove se obitelj.

To je majka heroj, prema kojoj se često i u mnogim još surovo konzervativnim sredinama postupa kao prema otiraču ispred vrata. A ona, pobožna i tradiciji pokorena, ne traži ništa zauzvrat, nosi taj svoj život jednostavno i nasmijano, život u kojem joj njen muškarac pruži zrnce vremena tek kad nedjeljom dođe iz lova, a i tada da upita šta je skuhala. Neke od najdivnijih žena ove zemlje odumiru u hladnim patrijarhalnim tišinama. Dodirnite ih ponekad, pronađite posebnost u njima koju ste voljeli. Žena nije samo cajkaška sisa u zadimljenoj birtiji koju pasete nakon desete pive. I vaša je žena, nekad bila privlačna sisa. Ali onda su došle govnave pelene, rad u njivi, briga oko nemoćnih roditelja, vaši hemoroidi. Ne dozvolite da kopne nekadašnje orhideje, tu pred vašim očima i postaju mrtvilo za herbarija.

Poznajem brojne fascinantne žene o kojima se nikada ne piše niti slova u medijima. Nisu nimalo spektakularne, budući da samo svaki dan spašavaju živote u bolnicama, premećući organe kao kugle u fliperu lako i s puno vedrine, prosipaju tuđu mokraću kao da se radi o najlepršavijem poslu ovoga svijeta, vode uspješne tvrtke, završavaju doktorate na prestižnim fakultetima, funkcioniraju ravnopravno i prkosno u svijetu nametnutih šovinističkih normi gdje se njihov trud i zalaganje ne vrednuje kao ono od strane muškarca.

Istovremeno, u ovom trenutku mnoge vrijedne žene stoje na svom mjestu u nekoj tvornici, za beskrajnom trakom čiji je reski zvuk jedino što čuju cijeli dan, dan za koji im neće biti plaćeno bar narednih šest mjeseci. U noćnoj će smjeni, kad nitko ne vidi, uzdahnuti duboko, dok zbrajaju koliko je još potrebno da se dosegne onaj iznos koliko košta prva i zadnja ekskurzija života za njihovu djecu. Neke od najboljih žena u ovoj zemlji samo su brojevi surove birokracije. One koje čekaju na zavodima za zapošljavanje, koje obijaju pragove štrajkačkim transparentima, koje boluju bez mogućnosti kvalitetnog liječenja, strepe nad nikad dočekanim listama za transplataciju jer nisu podobne ni po kojem elementu, one koje još uvijek tragaju za ubojicama svoje djece i muževa u ratu. Politički aparat ove zemlje je bijednik koji se ne osvrće na spomenute probleme. Ne dotiču ga iza blindiranih stakala i vila četverokatnica. Više humanosti i socijalne snošljivosti u sebi nosi neka razjarena i krvožedna divlja životinja.

Osmi mart brojnim današnjim djevojčicama znači rezervaciju u fancy restoranu s kojeg će slike odmah po završetku deserta okačiti na svoj Facebook. Osmi mart za njih je investicija u kalendaru baš poput Valentinova, Božića, rođendana i još par takvih turbo-supač-genijalnih datuma kad se dobijaju novi mobiteli ili torbice. Naštiklane na devet centimetara u šljokičavom minjaku, sa praznim poljem ispod frizure, ne razmišljaju da će za par godina biti neke od ovih gore pobrojanih žena.

Rijetko zastanu i pogledaju svoj odraz u lokvi. Još rijeđe si zadaju ciljeve koji će ih inspirirati, ne istražuju svoje mogućnosti koje će im na ramena našiti krila od pustolovina i entuzijazma za duhovnim i društvenim rastom i znanjem. Puštaju se mahali na oblikovanje. Trendovima u ruke kao podatna glina. A trebalo bi viknuti. Uzburkati učmalu žabokrečinu. Spasiti sebe, spasiti sve druge žene koje to jesu i žene koje dolaze. Neke od najperspektivnijih djevojaka u ovoj zemlji mire se sa jezivom stvarnošću nonšalantno. Sliježu ramenima i uključuju sapunicu. Ne briga ih što su se nekad i negdje opet neke žene izborile da bi se one danas mogle izvaliti u fotelju i gledati televiziju dok mama pere suđe strpljivo.

Odjebite sve i otiđite kod babe, recimo. Provedite vrijeme zureći u svaku od njenih bora, dok vam lomi friško ispečeni domaći kruh. Neka vam priča onu priču kako su ona i dedo posudili prstenje za njihovo vjenčanje jer je tolika neimaština bila, pa su ga sutra odmah morali vratiti. Neka vam priča kako je za nekoliko godina dedo radio danima i noćima, da bi joj jednom, mnogo vremena kasnije, i nakon mnogo rođene djece, konačno kupio taj prsten kojeg nikad nije imala. Neka vam priča kako je on umro s njim držeći tu ruku na srcu, a ona ga zlaćanog, još vrti oko zadebljalog prsta, dok se sjeća neraskidive ljubavi i jednog čarobnog života, dok joj se pogled muti i suze samo upadaju u tanjur juhe, juhe koju je vaša baba oduvijek pravila najbolje.

Sretan Vam osmi mart, vi velike, posebne i nezaboravne žene Bosne i Hercegovine. Nekad ćete biti crno-bijela fotografija koja će nekome strašno nedostajati. Imajte sjajan život dok ga imate.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: ned svi 06, 2012 3:07 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet lis 08, 2009 7:58 pm
Postovi: 22331
Lokacija: Gl. grad regije
http://depo.ba/nedjeljni-magazin/o-mostaru

Zanimljiv double interview. Marta se bolje držala po meni. Omeraga bi malo trebao sjašit s F.T. nebitan je za sadašnje vrijeme.

A mislim kako pretjerano kopanje po prošlosti ne donosi ništa dobro budućnosti.

_________________
Ako se ovako nastavi, a hoće, imam pametnija posla no da ispravljam krive Drine ...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pet svi 11, 2012 1:41 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet lis 08, 2009 7:58 pm
Postovi: 22331
Lokacija: Gl. grad regije
Inače, referencu na članak je trebalo ostavit, baš je fin.

http://poskok.info/wp/?p=5476

_________________
Ako se ovako nastavi, a hoće, imam pametnija posla no da ispravljam krive Drine ...


Zadnja izmjena: Junuz Djipalo; pet svi 11, 2012 1:44 pm; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pon svi 14, 2012 11:17 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet lis 08, 2009 7:58 pm
Postovi: 22331
Lokacija: Gl. grad regije
Neko ko jako, jako, voli sebe, sebe, sebe, je ušao u 4. desetljeće i posvetio sebi, sebi i sebi, jedan sebanski tekst. :zubati

slika

http://www.6yka.com/novost/23525/martin ... i_rodendan

Koliko god bila sebanska, još uvijek voli ljude bh. puno više od drugih, i nadam se kako će tako i ostati. :palacgore1

Sretan rođendan Martina! :happybday

I ovo je bitno na kraju teksta:

Ovim tekstom najavljujemo saradnju BUKA magazina i Martine Mlinarević-Sopte.

_________________
Ako se ovako nastavi, a hoće, imam pametnija posla no da ispravljam krive Drine ...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pon svi 14, 2012 11:38 am 
Offline

Pridružen/a: uto sij 11, 2011 1:22 pm
Postovi: 2999
Junuz Djipalo je napisao/la:
Neko ko jako, jako, voli sebe, sebe, sebe, je ušao u 4. desetljeće i posvetio sebi, sebi i sebi, jedan sebanski tekst. :zubati

slika

http://www.6yka.com/novost/23525/martin ... i_rodendan

Koliko god bila sebanska, još uvijek voli ljude bh. puno više od drugih, i nadam se kako će tako i ostati. :palacgore1

Sretan rođendan Martina! :happybday

I ovo je bitno na kraju teksta:

Ovim tekstom najavljujemo saradnju BUKA magazina i Martine Mlinarević-Sopte.

Ne dajte na sebe, pokrijte se po bubrezima i pazite srce.

:palacgore1
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pon svi 14, 2012 11:45 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lis 05, 2010 12:48 pm
Postovi: 81414
Lokacija: Fuck you Greta
Neću joj čestitati, za inat. Eto, samo neka se zna.

_________________
Srbi - Hrvati - Muhamedanci


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pon svi 14, 2012 1:31 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lip 02, 2009 1:05 am
Postovi: 8616
Pusti ti Martinu, idi se igraj sa tvojim forumskim radodajkama.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pon svi 14, 2012 3:24 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 9:25 am
Postovi: 38340
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
Junuz Djipalo je napisao/la:
Neko ko jako, jako, voli sebe, sebe, sebe, je ušao u 4. desetljeće i posvetio sebi, sebi i sebi, jedan sebanski tekst. :zubati

slika

http://www.6yka.com/novost/23525/martin ... i_rodendan

Koliko god bila sebanska, još uvijek voli ljude bh. puno više od drugih, i nadam se kako će tako i ostati. :palacgore1

Sretan rođendan Martina! :happybday

I ovo je bitno na kraju teksta:

Ovim tekstom najavljujemo saradnju BUKA magazina i Martine Mlinarević-Sopte.


10/10, a tek kakve brutalno dobre noge, maajko moja :scared

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pon svi 14, 2012 3:52 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri kol 24, 2011 2:15 am
Postovi: 1453
Lokacija: HRHB
Citat:
10/10, a tek kakve brutalno dobre noge, maajko moja :scared

:dragobojic

_________________
Ja se svoga ne odričem do groba


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pon svi 14, 2012 11:50 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet sij 28, 2010 6:54 pm
Postovi: 11657


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: uto svi 15, 2012 8:22 am 
Offline

Pridružen/a: čet vel 17, 2011 2:09 pm
Postovi: 3485
Citat:
Ne dajte na sebe, pokrijte se po bubrezima i pazite srce

... i promaje, promahe, propuha i vruć hladne vode Martina... :zubati :zivili


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pon svi 28, 2012 12:47 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pon lip 01, 2009 6:27 pm
Postovi: 6022
Lokacija: Generalni konzulat HR HB za Slavoniju i Baranju
Evo, Skulerka radi ponešto zanimljivo...



Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pon svi 28, 2012 2:08 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet sij 13, 2012 5:01 pm
Postovi: 9433
Zanimljivo, vidjećemo da li su razmišljanja ista kao na forumu i da li će ko citirati BBC-a.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pon svi 28, 2012 8:29 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet sij 13, 2012 5:01 pm
Postovi: 9433
Ubi ova curica iz Sarajeva što je bila kod Senada na Dnevniku, cura melje bez stanke, nevjerovatno brzo razmišlja i ima dara za govorništvo, budući političar ala gospoja Cenić.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pon svi 28, 2012 8:33 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri pro 29, 2010 1:26 am
Postovi: 2383
Koji hvalospevi


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pon svi 28, 2012 8:34 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet sij 13, 2012 5:01 pm
Postovi: 9433
Sad već odoše i politiku, mala iz Širokog hoće televiziju i gotovo.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Martina Mlinarević-Sopta aka OldSkul
PostPostano: pon svi 28, 2012 8:38 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet sij 13, 2012 5:01 pm
Postovi: 9433
Sad se javio neki lik iz publike, na faci mu se vidi da je neka vrsta idiota, i priča curici od 16 godina kako ona nije Hrvat već Bošnjak i da ide u Hrvatsku i bude Hrvat, ona je sada naturalizovani Bošnjak i bla bla...

Idiot.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 953 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3, 4, 5 ... 39  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO