Kulise su drugo nešto , to je ono što se nalazi na samoj pozornici , dakle zavese,zastori,razni veći rekviziti,...

To "ideš" sam i ja primeto , samo ne znam jel ga ima kod srpskih prevoda ili samo hrvatskih jer ja mahinalno stavim nekad srpski a nekad hrvatski prevod kad mi ga izbaci player.

Kad smo kod prevoda tj.titlova za filmove i serije to je užasno kakvih ima , nedavno sam gledao seriju Masters Of Florence ,i srpski prevoditelj je 'ladno napravio prevod u stilu govora srpskih hajduka,seljaka,...iz 19.veka kao da sam gledao seriju Vuk Karadžić , tipa Mediči dođe i kaže u dijalogu "Kazuj more".
Hteo sam da slomim monitor da ne kažem zaslon , i nađem tog majmuna koji je to uradio i najebem mu se milosne majke.

Tačno , samo ova reč "Ideš" je iritantna iz razloga što joj fali nastavak zbog smisla tj.mora postojati rečenica tipa "Ideš u p.m" ili Ideš u ***,....bar meni tako zvuči.

Ja ne znam jel to postoji u realnom govoru ili samo u titlovima?!

Ja sam se iznenadio da albanci imaju Ajde, ali eto objasnili ste kako.

Je li hajduk ima isti korijen?

Secer, jedan od rijetkih proizvoda za koje Slaveni (osim Slovenaca) nemaju svoju rijec. Juzni slaveni koriste turski i rumunjski naziv, sjeverni i istocni ukljucujuci ruse, njemacki.

Nema.

✧ mađ. 〈mn〉 hajdúk ← hajdú: pripadnik plaćeničke vojske u Mađarskoj

Kod mene u Vojvodini ima dosta Mđara za prezimenom Hajdi/u.

Naši stari naziv za hajduka je gusa(gusar) i tat , i misli se na pljačkaše i odmetnike.

Postoji srpsko prezime Tatić ali iima i Hrvata sa time prezinemom i svi oni misle da je to od reči tata(otac) , međutim ne znaju da im je predak bio lupež i pljačkaš.

Do danas je ostalo nejasno stvarno podrijetlo riječi hajduk. Po jednoj od teorija, riječ hajduk je izvedena od turske riječi hajdud, koju su koristili Osmanlije za ugarske pješačke jedinice.[4] Po drugoj teoriji riječ je izvedena od mađarskog hajtу (množina hajtok), koja znači gonič stoke. Taj posao je 16. stoljeću bio važan ali i opasan, jer su bila potrebna čitava tri mjeseca kako bi se stado stoke iz južne Ugarske dotjeralo do Beča, na udaljenost od više od 600 km, pa su ti goniči redovito nosili i oružje. Tokom 16. stoljeća mnogi od tih hojtoka prestali su biti goniči stoke i postali vojnici. Riječ je s vremenom ušla u turski kao hajdud i na kraju, u srpski kao xајдук. Zna se da su krajem 18. stoljeća hajtoki po Ugarskoj bili naoružani sluge, obično s dva pištolja i dva duga noža, koji su pored svojih uobičajenih poslova po plemićkim imanjima, imali zadatak štititi svoje gospodare. Transilvanijski plemić István Bocskay (1557. – 1606.), bio je poznat po svojoj hajdučkoj vojsci.[2] Po Srbiji i Banatu tokom prve polovice 18. stoljeća riječ hajduk se također odnosila na pješačkog vojnika.[4]

Ono što ostaje nejasno, kako je ta riječ za ugarskog pješačkog vojnika postala sinonim za razbojnika. Moguće je da su Osmanlije na njih gledali kao na bandite.[4]

Slador je domaća dijalektalna riječ.

Papuča je stranog podrijetla. Mislim cak turskog.
Dobra zamjena bi bila "pokućnica".

Slador je definitivno vrhunska zamjena za šećer.

Kako ćeš hodati vani u pokućnicama?

Kako ćeš hodati vani u pokućnicama?

Uzgred, iz hrvatskog riječnika se treba izbaciti riječ pravoslavlje, i sve “takijaške” varijante koje bi štovateljima istočne Crkve mogle pasti na pamet, kao istinskoslavlje, boljeslavlje, superslavlje, točnoslavlje, jedinoslavlje i tako dalje. Ako ne možemo ili nećemo pronaći vlastitu riječ, usvojimo riječ ortodoksija kao sav normalan svijet.