Meni je bila. I naučiti napamet. Naravno da je i sada znam. Kao i ovu gore od Matoša.

Sumnjam. Kad nije Branko Ćopić obvezan, onda ne vjerujem ništa. Brankova djela su meni obilježila djetinjstvo, tako da me žalosti ako su sada osnovnooškolci uskraćeni za to iskustvo.

Ja je znam napamet, tjeralo me u školi .

Također.

Oblak

U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.

I svak je išo svojim putem:
za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.

I plovio je sve to više,
Ko da se kani dići do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.

Dobriša Cesarić

Poludjela ptica

Kakvi to glasi čuju se u mraku,
Nad noćnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijeće sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseći,
Kuda to leti, što bi htjela dòseći?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu?
Sleti u nižu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru što je svu golica.
A kad je umor jednom bude srvo,
Neće za odmor nać nijedno drvo.

Dobriša Cesarić

Moj dom

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.

Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso
Kroz čarne, mlade sne!

Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al' ovaj nije cvijet.

On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mûkom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!

Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.

Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

Silvije Strahimir Kranjcevic

Predobra pjesma i ovo me tjeralo da naučim napamet .
Ipak od SS Kranjčevića mi je najdraža Misao svijeta

Koliko vas dvoje tjedno graha pojedete? Imate ultra dobro pamćenje ako se sjećate stvari iz škole.
Ja neznam šta sam prije dva tjedna radio,daleka prošlost.

Hvala prijatelju.Bit ce jos,nadam se da vam necu dojaditi

SPREMAN NA SVE

Bio je budan i gledao kako se noc pozdravlja sa zorom
Slusajuci dosadni lavez pasa koji se razlijegao selom
Na istoku se nebo rumenilo nad usnulom gorom
A rijeka je tiho zuborila jos skrivena nocnim velom

Mislio je o vremenu provedenom s njom i njihovim sinom
Dok im je zivot jos bio ispunjen ljubavlju i slogom
I rastanka se sjetio i svih noci natopljenih vinom
A srce mu je krvarilo kao da je izbodeno glogom

Svih ovih godina htio je iz misli da je potisne
I lagao se da misli na nju samo jer je dijete sa njom
Zelio je preko mora svjetskih da se otisne
Da zaboravi i zavicaj i nju i roditeljski dom

Ali u ovoj noci shvatio je da uzalud mu bi sav trud
I da bez nje ne moze jer ju jos uvijek ludo voli
Osjecao se kao splav nasukan na rijecni sprud
Odlucan ipak da se izbavi makar morao i da moli

lirik

Majstore,ugasi svijeću...

Majstore, ugasi svijeću, dosla su ozbiljna vremena.
Radije noću broji zvijezde, uzdiši za mladošću.
Tvoje neposlušne riječi mogle bi pregristi uzice.

Sadi u vrtu luk, cijepaj drva, pospremaj tavan.
Bolje da nitko ne vidi tvoje oči pune čuđenja.
Takav je tvoj zanat: ništa ne smiješ prešutjeti.

Ne uzmogneš li izdržati i jedne noći opet uzmeš pero,
majstore, budi razuman, ne bavi se proročanstvima,
pokušaj zapisati imena zvijezda.

Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta.
Samo klauni znadu kako se možeš izvući:
plaču kad im se smije i smiju se kad im plač
razara lice.

PRIBLIŽAVANJE OLUJE


Pogledaj one oblake Vera zašto šutiš

Nisam zaboga životinja ali evo kiše

Kako je naglo zahladilo

Daleko smo od grada



U redu Vera nikada neću zaboraviti što si mi

darovala

Mi smo sada jedno i čemu govoriti

Žuti oblaci obično donesu tuču

Sve je već nijemo zrikavci i žito



Ako ti želiš možemo i ostati

Bojim se za tebe za mene je svejedno

Gromovi su opasni u poljima

A mi smo sada najviši ( i tako prokleto sami )



Mnogi će ratari večeras kukati nad zrnjem rasutim

iz klasja

Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o

mijenama

Ne plači Vera to su samo živci

I oni slute oluju



Kažem ti život je u svemu jednostavniji

Evo i prvih kapi sad će početi urnebes

Zakopčaj haljinu gle se i cvijeće zatvara

Ne bih sebi oprostio da ti se nešto dogodi



Dakako ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati

Sveto

Molim te brže koračaj i nemoj se osvrtati




Prolazim Zrinjevcem dotiče me more

Prolazim Zrinjevcem dotiče me more.
Čujem kliktaj galeba, žamor golog mnoštva.
Brod upravo pristaje uz kavanu Splendid.

To ja možda more u svom srcu nosim
i ono zove drugo more po uskim ulicama.
Nedjelja je; maestral ore opustjele pločnike

Pale se i gase svjetionici duha.
Radost nesputane misli nalazi mjesta
mrtvima i živima.
Napokon se našla zagubljena stoljeća.

Ribe izgovaraju svetu tišinu.
Pa kad i podivlja more,
ne utapa se smisao.
Nevera je očišćenje
od vječne hrvatske žalosti.

Dotiče me more i ja široko pružam
svoje grane.
Svaki korijen zatreperi
nekim srebrom lista.
Javlja se podne s tornja, plima se diže do krovova.

Veliki smo milijunski brod
koji ne kani odustati.




Nitko nije ljepše opisao Zrinjevac od Slavka Mihalića.
A ni neće.
Postala sam nekoliko njegovih antologijskih.

Samo nastavi.

Cijenim hrabrost ljudi koji pišu, a još više onih koji objavljuju.

Hvala snowflake Drago mi je da i ovdje ima onih koji se za poeziju zanimaju.Naravno da cu jos objavljivati.
Lijep pozdrav!

OPROSTI MI KRISTINA

Oprosti mi Kristina
Sto pijem puno vina
I druge zene jurim
Sto kuci se ne zurim
Oprosti mi Kristina

Oprosti mi Kristina
Sto mami me daljina
I nikad nisam vrijedan
Sto zivot mi je bijedan
Oprosti mi Kristina

Oprosti mi Kristina
Sto bojim se visina
I uvijek nisko letim
Sto nevinim se svetim
Oprosti mi Kristina

Oprosti mi Kristina
Sto volim te jedina
I tvoje tople oci
Sto sanjam u samoci
Oprosti mi Kristina

lirik

Sretan rođendan Mika.



Gospođo Vineti, samo je potrebno da imamo
nekoliko dece, i videćete: biće sve dobro.
Negde ću pozajmiti novac, kupiću drva i uglja,
i čitave će zime biti toplo.

Vi ste moja žena, i nemojte ni pomišljati da
ćete ponovo otići. Setite se kako sam, kao ptica,
pre sedam zima sedeo na drvetu pred vašim
bolničkim prozorom. Padao je sneg. A ja sam
sedeo satima.

Setite se da tada nisam imao rukavice, ni
toplo odelo. Tada smo nešto počinjali, i rukavice
i toplo odelo imali smo samo u glavi.

Čuvam pisma koja sam vam pisao na tom drvetu.
Pokazao sam ih Palavestri. Izabrao je jedno,
rekao: to je pesma, i stavio ga u svoju antologiju.
Posle sam ga našao i u poljskoj antologiji
Zigmunta Stoberskog.

Nekoliko godina docnije upoznao sam Stoberskog.
Dolazio je na Sterijino pozorje. Divan, uglađen
čovek, ali nadasve: Poljak. Bio je iskreno
razočaran mojim izgledom. Obavezno morate, rekao je,
pustiti brkove. Ko je video pesnika bez brkova.

Kako da mu objasnim da sam te brkove morao
da obrijem u osamnaestoj? Tada mi je Bihalji
objavio jednu pesmu u časopisu - Jugoslavija -.
Reprezentativno. Hartija kao ona na kojoj se
štampaju ikone. Prevod na četiri jezika. Oto Bihalji
Merin je iskreno bio razočaran mojim izgledom.
Obavezno morate, rekao je, obrijati brkove. Nije
evropski, a kamoli svetski, a ovaj časopis ide u
ceo svet. Izvadio je iz džepa novac i lično me
odveo u prvu berbernicu. Umirite se, dragi moj,
tapšao me je po ruci, jer sam bio iskreno nesrećan.
Okanimo se primitivizma.

Ispala je velika zabuna sa tim pismom, a vi dobro
znate da ga nisam uneo ni u jednu svoju knjigu,
i da sam ga, ponekad, kad ste mi bili neverovatno
važni, prepisivao i slao vam ga ponovo
i uvek ponovo.

To je ono što smo nazvali: balada o nama.

- Ako odeš, široko sivo stopalo gradskog neba
zgaziće moju tršavu glavu i razliti pločnicima.
Razbiću čelo o bandere i sva ću pluća izjecati i
izjaukati. Pokidaću košulju i kožu sa grudi noktima,
koji su sada crni i zapušteni kao lišće koje po
ivicama polako počinje da truli.

Jer sve na tebe liči. Ukus tvoje krvi prodavaće
dečaci, sa kupinama, pred mrak, po uglovima ovih ulica.

Razlivenu toplinu tvoje postelje vezaće u čvorove
sestre u bolnici. Dezinfikovaće smisao tvoga
osmeha na čaši iz koje si pila lekove. obrisaće
novinama reči koje si mi govorila kroz prozorsko
staklo. I sve će svesti na brutalno.

Ako odeš, ponećeš mene, a sebe ćeš ostaviti u
oblicima mog sna i jave, koje će sažaljevati
ili nepoznavati ljudi u prolazu.

Sve ću kuće ocrniti katranom i tući one koji ne
umeju da nariču kad se spomene tvoje ime. Jer laž
su priče o novim sastancima, laž sve uspomene
i posete rodbini nedeljom popodne. Nikad se više
nećemo naći.

Ostaću sam pod svrdlom svetiljke sa tavanice iz koje
će mi se stvarnost godina uvrtati u potiljak.
I sve će lepo s tobom umreti.

I svakog će proleća krovovi dugo plakati
suzama okopnelog snega. -

PLAVI ŽAKET

Baš sam bio u plavom žaketu
kada sretoh Vasiljević Cvetu.
Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
prevari se, okrete se Cveta.

Ja joj rekoh:"Dobar večer, Cveto,
s dopuštenjem - malo bih prošeto..."
Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
prevari se i pristade Cveta.

Taman sve to - kad zalaja pseto!
Ja joj rekoh:"Drž se mene, Cveto!"
Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
prevari se, pridrža se Cveta.

Beše leto kad je božur cveto,
ode pseto, ja u polje skretoh.
Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
prevari se pa skrete i Cveta.

I logično, s obzirom da skretoh,
plavi žaket na livadu metoh.
Da l zbog mene, da li zbog žaketa,
prevari se i spusti se Cveta.

Prođe leto i još pet-šest leta,
sad se Cveta mojom kućom šeta,
iz razloga ekstra kvaliteta -
da li mene ili mog žaketa.


Dušan Radović

NEDOVRSENA POEMA

Izmoren i tuzan sam sjedim za stolom
I borim se s drijemezom i sjetom i bolom
U mislima mojim napola srocena poema
U ocima tuga kakvu nitko nema

Napolju se svjetloscu vec novi dan javlja
I umorni konobar mi zadnje pice na stol stavlja
Ispito vino i dim cigarete pogled mi mute
Vani crkvena zvona jos uspavano sute

Boze sto li mi donosi ovaj novi dan
Nanovo tugu i bolesno iskidan san
Ili mozda ipak neku nepoznatu srecu
Prestati se nadati ne zelim i necu

Jer dok jos zivim i dok oblaci nebom plove
Ja zelim da se borim za svoje snove
A kada jednom u grob legnem i vise me nema
Ostat ce iza mene teske misli i nedovrsena poema

lirik

PROKLETA ZENO

Ispila si me do kraja
Dusu si mi otrovala
Nema meni vise spasa
Protjeran sam sad iz raja

Ljubav,vjernost sve do groba
Stare fraze otrcane
Ne mogu ih vise cuti
Potrosna sam bio roba

Nekad bijah dijete srece
A sada sam lutalica
Nemam nigdje nikog svoga
Ulicno sam zadnje smece

Ti prokleta zeno zlobna
Od srca ti zelim samo
Da te stigne jednog dana
Ista ova sudba kobna

lirik

GDJE PRIPADAM

Bijah u raju i tu mi bi dosadno

Odoh u pakao i tu mi bi prevruce

Vratih se na zemlju i tu nadjoh sebe

Sada znadem gdje mi je mjesto

lirik

NOCAS MI SE PREDAJ

Nocas mi se predaj
zanosna sva
i otisnimo se rijekom strasti
bez matice
Usnama od barsuna me ljubi
njezno
polako
otvori mi sve pupoljke i latice
Nocas mi sapuci na uho
tiho
sve te rijeci ljubavne
sve veze zaboravi
buduce
sadasnje i sve te ljubavi lanjske
pusti nas da gorimo do zore
kao Vatre Ivanjske
Nocas me pusti u tvoje dvore
da po tijelu ti padnem k'o rosa medna
odskrini vrata raja
i izvore pokazi
da piju moja usta zedna
Prigrli me toplo na tvoje grudi
u toj prastaroj igri bludnje
ljubavnica i boginja budi
probudi u meni sve te
slatke zudnje
Nocas mi budi sva putena
i meka kao svila
grli me dugo
iskonski
k'o da si oduvjek moja bila
Nocas mi nudi ljubav tvoju
ja ne pitam sto je cijena
gospodarica i robinja mi budi
nocas budi zena

lirik

OPAKA VREMENA

Vremena opaka su nas stigla
Brat brata ne poznaje vise sada
Zloba se iznad dobrote digla
Glupost umjesto razuma vlada

Odbjegli robijasi nove zakone stvaraju
Ubojice se plemenitoscu dice
Po pustim ognjistima lesinari haraju
Medju ljudima sjeme mrznje nice

Pjesnici neke cudne pjesme pisu
Mladez sve vise gubi prave ideale
Pijavice nemocnima krv posljednju sisu
Vrijeme je dobro samo za kurve i budale

Mudrost i vrline imaju sve manje pristasa
Milostinja za siromahe trosi se po bordelima
Preko noci radja se mnostvo bogatasa
Gospodski zivot zivi se i po selima

Boze spasi puk svoj od laznih proroka
Pamet mu prosvijetli i oci slijepe otvori
Oslobodi ga od silnih grijeha i poroka
Ne daj mu da rusi sto ti za njeg' stvori

lirik

ŠKOLSKA LJUBAV

Bojkotiram nastavu
Da palim EU zastavu

Uhvatili me na djelu
Ja sam onaj s U na čelu

Ja, ožujak 2012.

JEDNO LJETO

Mladi bili smo i ljeto bjese jos mlado
i mirisno
Igra slucaja je htjela da se sretnemo
i pogledamo
Znali smo odmah
jedno za drugo smo
Otada kao da i lipe u drvoredu
jace zamirisase
Voljeli smo se kao da nam o tome
zivoti ovise
Svijet je bio nas
Noci su nam bile prekratke
a i dani
Veceri su nas zatjecale u saputanju njeznom
skrivene
Zore su nas sretale zagrljene i smijale se s nama
U koru starog jasena urezasmo inicijale
i rijeci dvije ljubavne
Samo krosnja njegova cula je zakletvu nasu
o vjernosti do groba
Mislili smo vise nikad tako voljeti necemo
Mladi bili smo
i naivni
i slijepi od ljubavi
Ljeto brzo prodje i dan rastanka stize
plakasmo neutjesno
I prodjose jos ljeta mnoga od tada
i koprena zaborava cini svoje
Jedino jasen stari stoji jos tamo
i svjedoci nijemo
o jednom ljetu i ljubavi
o prolaznosti ovozemaljskoj

lirik

Lirik, da li ti možda pišeš pjesme, ili je to čisto zanimacija?