HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 29 ožu 2024, 00:16.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 340 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1 ... 9, 10, 11, 12, 13, 14  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 11 ruj 2019, 11:26 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 svi 2009, 16:45
Postovi: 5808
Dugo nisasm ništa stavio. Evo vam nekoliko raznorodnih stvari, dio na eng., no tako je..

Simone de Beauvoir: Drugi spol

slika



Biblija feminizma. Svakako preporučujem jer nije izgubila ništa ne aktualnosti. Iz ove perspektive bih rekao da je i dosta ćudoredna, jer
suzdržano govori o ženskoj animalnoj seksualnosti, perverzijama, majčinstvu, te ginekološko-psihološkim detaljima (premalo biologije kao determinante ženskoga bića). Nu, to je poglavito filozofska knjiga i u tom polju i dalje najvrjednija,dok su američke feminističke knjige u pravilu praznoglave ili muškomrzačke.

Ignace Lepp: Psihologija prijateljstva

slika

Iznimno vrijedno djelo o prijateljstvu, bogato spoznajama i mudrošću. Prijateljstvo je ljubav bez seksualnosti. S većinom se leppovih teza slažem, iako nisam siguran za neke od njih, na primjer da je prijateljstvo među ženama, zbog konkurencije za mušku pažnju, nemoguće. Nezaboravne slike o drugarstvu, o prijateljstvu, poznanstvu, o "iskri" među prijateljima...

Walter Laqueur: The Changing Face of Antisemitism

slika

Sjajno djelo erudita, novinara i publicista. Ne znam ni za jedno tako uravnoteženo, nepristrano i bogato djelo o antisemitizmu. Laqueur ide kroz sve nijanse ekonomije, kulture, "rase", nacije, ideologije, povijesti.... te odbija sve simplicističke mitove, napose židovske.

Karl Kraus: Posljednji dani čovječanstva

slika

Ovdje valja dati dvije-tri napomene: to je antiratno djelo i golemo je; napisano je kao čudan hibrid drame, eseja, montaže, novinskoga collagea i ne znam čega sve ne. Hrvatski prijevod je sjajan, a ne znam koliko je dostupan čitateljima u Srbiji (mislim, knjiga). Inače ima dosta o antisrpskoj histeriji u početku i tijekom rata, te o zločinima, teroru, žutoj štampi...svemu. Kraus je smatrao da je Krležin tekst o toj knjizi najbolji i osobno se slažem (Fric ga je preveo na njemački). Knjiga jest epohalna, prava teutonska konstrukcija, i misaona, hladna, faktografska....no mogao sam ju samo prelistati. Za takvo što nemam više strpljenja. Bilo kako bilo, jedno od kapitalnih književnih djela 20. stoljeća.

Stanislaw Lem: Summa Technologiae

slika

Najvažnije Lemovo djelo, prevedeno još u doba SFRJ. To je golemi filozofski esej o potencijalima čovječanstva i o životu. Manji podatci su zastarjeli- vrlo malo- no intelektualno jedna od najprovokativnijih misaonih knjiga 20. st., koja daleko nadilazi profesionalne filozofe koji se uče u školama i sveučilištima (zapravo, intelektualne picajzle i masturbatore). Eksplozija na misaonom horizontu.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 11 ruj 2019, 11:28 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 svi 2009, 16:45
Postovi: 5808
Pero Simić: Tito- fenomen stoljeća

slika

Prošao sam knjigu novinara Pere Simića o Titu, izdanu pred 10ak godina.

Doznao sam nekoliko novih stvari, malo nešto korigirao, no slika je odprilike kao prije.

Kontradiktorni podatci od samoga početka, tj. je li on bio jedan od 10 ili 15 djece. Dosta konfuzno i nerazjašnjeno. Čini se ipak 10. Što je sve bilo s braćom i sestrama ostaje neispitano.
Od ovih 10 (ili 15?), dvoje je umrlo odmah, a ostali su poživjeli. Vjerojatno se ženska djeca poudala, neki i umrli, a kontakt s ostalim je ostao površinski. Bratu Martinu je 1945., kad je postao gazda, pisao da dođe u Yu (ovaj je bio u Šopronju u Mađarskoj i bio seljak). Martin došao, no nije mu se baš svidjelo, pa je otišao nakon nekoliko dana s porukom bratu- brini se ti za svoju državu, a ja ću za svoj vrt (Martin ispada mudrac kao Voltaireov Candide).

Inače, Kumrovec je imao natalitet veći od najzabitijih dijelova Osmanskoga carstva, Zagorcima u mraku bilo dosadno pa pravili djecu.

Partija itd.- sve je to psihopatologija. Profesionalni komunisti su bili mješavina vjerskih sektaša i zapravo bitangi kojima se nije dalo raditi normalne poslove, nego su stalno bili u nekim konspiracijama i muvanjima. Dobro su i živjeli, Rusi su plaćali. 1920. je KPJ imala 65.000 članova, a 1940. ne zna se, ali vjerojatno jedva 2.000. Toliko o uspjesima Staljina.

Broz se bio uspeo jedino preko Kominterne, no nešto sam korigirao neka stajališta. Npr., svi su oni cinkali jedan drugoga, Broz tu nije bio nešto posebno maligno. Najveći grijeh mu je bilo ocrnjivanje 9 glavnih partijaša u Moskvi 1938., no od tih 9, 7 je već bilo ubijeno, a 2 u zatvoru (kasnije ubijeni). Ove još žive suzdržano je ocrnio, dok mrtve na pasja kola.
Očito se borio da očuva glavu, no ne vidim da je bio kriv za njihovo stradanje, jer to je bilo opće ludilo. Bio je u Španjolskoj, vjerojatno kao Kominternin kadar, no glavni mu je neuspjeh bio drugdje: organizirao je da oko 1000 Jugovića dođu kao dragovoljci u Španjolsku, no to je Yu policija skontala, te ih sve uhitila. Zbog toga je izbjegavao bilo kakve španjolske teme...

Nakon povratka u Yu, u Bohinju je s novim vodstvom (Kardelj, Leskošek, Đilas, Lola Ribar i još 2-3) popljuvao ove koje je Staljin utukao, i slavio Staljina kao boga.

Nejasno je kad je imenovan za sekretara KPJ, no čini se tek 1940. Stalno je moljakao Moskvu i Kominternu (u kojoj su bili jaki Bugari Dimitrov i Karaivanov, no sve pod Staljinom). Dobijao je dosta novca od Kominterne, te dijamantski prsten kojeg je izgubio na Sutjesci- dobio je 1944. od Staljina drugi briljantin, s kojim je i pokopan.

Glede vojevanja-truba. Na srijemskom frontu je 3. armija Koste Nađa imala 47% izbačenih iz stroja; Srbiju je 1944. "oslobodila" Crvena armija s preko 450.000 ljudi, dok su partizani došli na gotovo. Tu je politički dobro manevrirao jer Srbiju nije imao snage osvojiti; za Bleiburg i ostalo je nedvojbeno kriv.

Yu je nakon raskida sa SSSR-om dobijala od SAD toliko pomoći u hrani i oružju da je to u nekoliko godina nadmašilo 3 puta sve ratne štete Yu. To su nevjerojatne količine oružja, masti, žita, zobi, šećera.... Glede politike, ne vidim da je nešto puno griješio u okviru sistema. Nije bio Yu unitarist, htio je razvoj zemlje, a stalno je nešto petljao po naputcima Kardelja da se socijalizam nekako održi i bude slobodniji.

Bio je hedonist s ambicijama, tašt i lukav. Šakom i kapom je davao razne poklone ne samo nesvrstanim političarima, nego i zapadnima, i svi su oni pušili ta obžderavanja i oblokavanja. Tu mu je strategija bila uspješna- igrao je na ljudsku podkupljivost. Imao je ekskluzivna vina i "šarmirao" goste kad bi im ponudio specijalna vina berbe te godine kad su rođeni (ili neki sličan datum). Znao je i sve vrste viskija i ostalo, no bio je umjeren u iću i piću (čudno-nije jeo piletinu).

Novo mi je da je ponekad i čitao, Balzaca, Dostojevskog i Tolstoja. Slušao je najviše Schumanna i još neke, a u filmu je gledao američke filmove s klasičnim likovima Roberta Taylora i Johna Waynea.

Dizao se u pola 6 ljeti, a u 7 zimi, a išao je leći oko ponoći. Iako je bio ženskar u mlađoj i srednjoj dobi, žene je smatrao inferiornima. 1975. je imao infarkt, a inače ga je dosta gnjavio lumbago.

Sve u svemu, uspio je dosta, iako je sve od samoupravljanja, nesvrstanih i Jugoslavije propalo, no ideje od 1965. nadalje, o jačanju republika, TO i sl. su bile mudar potez koji je pripremao mirniji razlaz, i u slučaju Hrvatske bi bio uspješniji da nije razoružana TO. Srbima ili bolje Srbijancima nije baš vjerovao, iako nije imao protiv njih ništa kao takvih, no instinktivno je bio na oprezu..

U cjelini, iako generalno ostaje što sam i mislio, ispada manje negativan u cinkanju i nizu drugih poteza, dok je zabavno bilo čitati o svim žderanjima i lokanjima vajnih svjetskih političara. I Jugoslavija je bila opstala jedino zahvaljujući američkoj pomoći koja je dala preko 100 milijardi dolara u više godina; sve su priče o nekoj Yu snazi smiješne, budući da je ta zemlja bila neodrživa ekonomski, te gospodarski nesamostalna. Do kraja 50ih, Jugoslavija je živjela na američkoj grbači; zatim od turizma i gastarbeitera, a od sredine 70ih je počelo jasno propadanje gospodarstva.

On je htio da na njegovom feudu budu svi zadovoljni, no to je bilo nepomirljivo, napose za Albance koji su najviše profitirali od njegove vladavine, no ostali su nepomirljivi stranci (islam, plemensko uređenje, vrlo različita kultura).


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 11 ruj 2019, 11:31 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 svi 2009, 16:45
Postovi: 5808
Jane Roberts: Seth govori

slika

slika


Prvo razjašnjenje. Nije stvar samo u jeziku, nego je srpska knjiga, izašla u SFRJ, nešto drugačija. Ima oko 80-90% kao "Seth govori", no nije ista.
Drugo je o čem se radi: američka spisateljica Jane Roberts je od 1960ih do smrti 1984 (mislim da je to godina) kao medij "kanalizirala" mnoštvo materijala kojeg je izvor bio, navodno, disinkarnirani entitet Seth. Radi se o modernim spiritističkim seansama koji uglavnom imaju za temu velika pitanja, a rjeđe tričarije, tj. tema je sve (život, smrt itd.).

Tih je knjiga bilo dosta, a prva je kompilacija najvažnija i najobuhvatnija.

Povijesna je važnost u tom što se radi o najjačoj i najmodernijoj knjizi koja je stvorila artikulirani New Age koji traje, eto, do danas. Oprah i ostali su samo blijedi odbljesc isvega toga. dat ću prikaz- koji će onima koje to ne zanima biti nerazumljiv- a dio je osvrt na osvrt jednog pametnoga američkoga filozofa.

Sethova glavna priča:

1.) Svijest stvara stvarnost, uključujući i fizički svijet. Vi ste odgovorni za svijet u kojem živite. Nema viktimizacije, odabrali ste scenarij kroz koji trenutno živite.

2.) Prema Sethu, na najdubljem nivou nema vremena. To je iluzija da smo se (duše koje se inkarniramo u materijalnom svijetu) složili živjeti. Pod 'nema vremena' Seth znači da se sve događa istovremeno. Tehnički, moglo bi se reći da je svaki trenutak beskrajan, ali treba odmah dodati da svaki trenutak donosi nove instance. Ili, drugačije rečeno, odsutnost vremena ne smije se tumačiti tako da znači da ne postoji akumulacija iskustva. Također, imajte na umu, budući da nema vremena - to jest, vi ili ja možemo izabrati, u našem 'sljedećem životu', reinkarnirati u renesansi!

3.) Kreativnost je ključni koncept (zapravo najvažniji koncept) za Setha. Istodobno se i sama Cjelina također mijenja. Sve se događa istovremeno (nema vremena), ali sadržaj ovog 'svega' se uvijek povećava. U formuli se može reći da Biti = Postajanje + Kreativnost. Zapravo, čini se da ova kreativnost zahtijeva da se dogode svi mogući događaji.

4.) Očito, kao i kod svih reinkarnacijskih teorija koje sam svjestan, Seth uči da smo svi besmrtni. Međutim, treba točno shvatiti što besmrtnost znači za Setha. Pojava Setha II je predivno osvijetljena u tom pogledu. Seth II (koji se pojavljuje u 'Setovom materijalu') je 'kasniji' (ili mogući) razvoj samog Setha. Ali tako je strana svijest Setha II za Sethovu svijest da će Seth II reći da nikada nije fizički utjelovljen! Ali, naravno, Seth slobodno govori o svojim prethodnim inkarnacijama. Stoga je možda prisiljen zaključiti da za Setha "besmrtnost" znači postati ono što apsolutno niste. Zamisli kako će vanzemaljski 'Set 10.002' biti Seth i Seth II! Ili, drugim riječima, bi li se Aleksandar Veliki prepoznao u mojoj čaši jer sadrži atom koji je nekad bio u njegovom tijelu?

5.) Iz gore navedenog (tj. Postajanja, kreativnosti) slijedi da postoje bezbrojne 'realnosti' koje su ontološki stvarne. Čovjek ima 'stvarnost' koju čovjek čini. Očito, treba izbjegavati strahovito ili glupo. Centralnost individualne svijesti (ili duše) je najvažnija u Sethu. Prema Sethu, Istina je zaista unutar, jer smo svi "bogovi". Ali budući da svi mi doživljavamo bogove, naše se 'istine' neprestano razvijaju.

6.) Sethovo viđenje onoga što s oklijevanjem naziva 'fizika' je, za mnoge čitatelje Setha, slično tumačenju 'mnogih svjetova' i neodređenosti kvantne fizike. U Sethovom multiverzumu postoje druge (vjerojatne) ja, alternativne prošlosti i budućnosti, mnoge fizičke svemire i (za Setha) mnoge duhovne stvarnosti.

Ova knjiga predstavlja najradikalniji vid 'new age' spekulacija. U njemu autor (Seth i / ili Jane Roberts) uvodi novi način gledanja na problem kozmogeneze. Svi smo mi Bogovi, ali to nije puki panteizam; svi smo mi kreativni bogovi! Tako i sada svi stvaramo našu stvarnost. Zapravo, bolje je reći stvarnosti. Seth uči da postoje 'alternativne' prošlosti i 'vjerojatne' budućnosti koje zapravo postoje, iako ih nitko od nas nikada nije ni nastanio. Posljedice su edukativni alat! Doista, budući da Seth također uči da postoje vjerojatna jastva (drugih nas samih) koji žive potpuno drugačije živote u drugim stvarnostima, pitamo se ima li zlo i njegova odgovornost uopće značenje ... Dakle, ako je to ontološka nužnost, može li se ostvariti svaka mogućnost što bi pojam 'zlo' mogao značiti? Čovjek se udaljava od Sethovih (ili Robertsovih) osjećaja da je moralnost zamijenjena ontologijom, a moralni imperativ -drugim ljudima kao što biste željeli da oni čine za vas - zamijenjen je ontološkim imperativom - samo učinite nešto. Puno postojanje zahtijeva naše stalno stvaranje! - Što znači da je, za Setha, jedino "Zlo" Ništa ne-bitka bez aktivnosti. Tako se može reći da je položaj Setha anti budizam

Seth je odličan kao novi sa svježim idejama (hologram, multiverzumi, pluralitet aktualnih svjetova, trasformacije i transpersonalne i transhumane identiteta, kreativnost..) On je slabiji od tradicionalnih gnoza ne samo jer nema nekih praktičnih tehnika (ima ih, no to je slabo), nego jer nema velikih tema koje one imaju, a uzdižu život- napose Ljubav, boga i čovjeka (ili bilo što slično). Kao da mu glavne odlike religija, i to na visokoj razini (eros, caritas, ishq, prema,..)- izmiču ili o njima ne zna.

Uz vrlo dobar naglasak na slobodi- on je vrlo nerealan oko pitanja istinske slobode entiteta u inkarnaciji, ili među inkarnacijama. Točno je da su Indijci pretjerali s determinizmom karme, isto fantastičnim u razradbama, no on ide u drugu krajnost kao da entiteti mogu sve kako im skoro padne na pamet. To je u neskladu ne samo s visokim doktrinama nego i sa svim iskustvom, a posebno tu njegovo glavno učenje pada u vodu preko bijedne sudbine Jane Roberts zadnjih godina njezina života i teškoga umiranja od degenerativnog artritisa
Sci fi sukus daje nešto novo i oslobađajuće, no istodobno i plitko-gdje je tu ljudski život sa svim ljudskim dilemama, ambicijama, razočaranjima, uspjesima..? Tu nema ništa ni od prave kreativnosti znanstvenika i umjetnika, a ni od prosječne egzistencije ljudi koji se bore za preživljavanje. Valjda najgori potomak takvoga plitkoga stava je "Tajna" koju je propagirala Oprah, a koja je apoteoza površnosti i američke tupavosti u optimizmu.

Seth ne zna za "tamnu stranu", što je posljedica rodonačelništva toga svjetonazora u američkom Transcendentalnom idealizmu Emersona i ostalih. Njemu je tragedija strana, kao i niz stvari iz ljudskoga iskustva koje navodno razumije s više razine. Na seansama o tim temama (umiranje djeteta) dao je neka neuvjerljiva tumačenja.
Zbog sci fi ozračja, ali i više, tu nema nečeg nadahnjujućega, što imaju i veliki spisi kao Platon, Arda Viraf, Dante, Lao Zu, Konfucije, manji dijelovi Zena, Bardo Thodol, Corpus Hermeticum...pa ni noviji petljanci bar u detaljima, kao neke stvari iz Mormona ili Castaneda. Ne samo da ne daje misaoni sadržaj za ovaj život za većinu ljudi, nego mu ni savjeti nisu nešto (dobro je jedino da iz toga nije ispao luđački kult). Nabija ljudima komplekse nedostatnosti jer ako ne mogu da im u životu krene bolje jer valjda nisu stvarali svoju stvarnost kako treba, to dovodi do depresije i još gorega stanja. Kakva je onda korist od toga?

Zbog nedostatka Boga i vjere- on je manje efikasan od Nove misli iz 1880ih koja je, dok nije krenula u ekstreme kršćanske znanosti i antimedicinske patologije, djelovala oslobađajuće od opsesije grijehom i davala je makar iluzornu slobodu bez ekscesa. Puno priče o kreativnosti, no ne vidi se u čemu i zbog čega to. Robertsova je, iako bez formalne naobrazbe, bila vrlo načitana osoba. Ona je sama napisala i obavila 40-50 knjiga, od kojih 60% nema veze sa Sethom (poezija, priče,..)

Seth zapravo priča američku Novu misao i iscjeljivanje vjerom iz 1880ih bez nekih važnih detalja, a uz niz drugih novih. Rekao bih da je to njen daimon koji je narastao, izučio novo i spekulira- no to je američki daimon, praktički sa svim specifičnostima Nove misli, iako bez nekih bitnih dijelova. Očito je da Seth ima inspiracije, momenata nadahnuća.... no da sve ostaje magla. Nova misao je bar jednostavno dala neku vjeru, sitne uspješne vježbice, ...a najvažnije je što tamo postoji Bog koji te voli, kojeg si dio i s kojim možeš napredovati u veći život. Kod Setha je Bitak/All that is nešto impersonalno koje s tobom nema veze, a ni tvoj Bog (Entity, Whole Self), koji bi bio kao Poimandres u Corpus Hermeticum, Angelos Christos u Valentina, Savršena Priroda u Harranaca, Transpersonal Self u Assagiolija,.... realno za tebe ne mari nego nešto prtlja bez veze.

Nije čudo što je to završilo s antiklimaksom Oprine "Tajne".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 11 ruj 2019, 11:35 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 svi 2009, 16:45
Postovi: 5808
Deadly Dozen/Smrtonosno tuce.
Twelve Forgotten Gunfighters of the Old West, Vol. 1

slika

Lagano i čitko djelo poznatog povjesnika staroga zapada, Roberta Dearmenta, o 12 zaboravljenih revolveraša.

Dobar dio sada poznatih je to jer su krajem stoljeća o njima pisani petparački romani, ili su dulje poživjeli, ili su imali poznanike koji su dulje živjeli, do doba ranoga Hollywooda i tamo naklapali bajke. Npr. Wyatt Earp je legenda, dok je u odnosu na Dallasa Stoudenmirea samo neki lokalni tip, no koji je imao sreće da poživi do Hollywooda.

Ovi zaboravljeni (Stoudenmire nije taj, on je polu-poznat) imali su više obračuna i puškaranja od Earpa, Hollidaya, Billyja Kida...no za njih sada nitko ne zna.

Uglavnom su, uz jednu iznimku, to bili neobrazovani likovi koji su šetali amo-tamo po crti zakona, nekad bili maršali, a nekad razbojnici.
Nisu bili pljačkaši, nego- ako su se bavili kriminalom- krađa goveda. Srednji zapad i jug, puno stoke, a na sjevernijem dijelu
česti gradovi rudnih groznica, najčešće srebro.

Većinom oženjeni ljudi- nasuprot stereotipovima- no skoro svi nasilni alkoholičari, i to nemali dio vrlo nasilan kad popiju.
I stalno su tražili kavgu, što se većini na kraju obilo o glavu. Ne čudi onda kasnija navala na prohibiciju, jer ova je ekipa pila kao smukovi.

Taj američki Stari zapad, teško je reći koliko je tu bilo kriminala. Kad vidiš brojke- malo, te iako su često ubojice puštane pod sumnjivim okolnostima, vidi se da postoji pravna tradicija koju je nemoguće zamisliti u Rusiji, pa i u Europi.

Inače- žilavo. Ne bi vjerovao koliko je teško ubiti čovjeka. Jedino ako ga metak izravno ne pogodi u glavu- a i onda, ponekad, umire nekoliko sati. A to su metci mornaričkih koltova, to nije neka šala. Ljudi su znali preživjeti i 7 komada u tijelu. U prosjeku, ako nisi napucao protivnika skraćenom duplonkom u torzo, morao si u njega isprazniti ne jedan, nego ponekad i dva revolvera. Nekog "brzog potezanja" nije bilo, oni s udaljenosti od 5 metara isprazne cijeli revolver i ne pogode nijedanput.

Sve neke financijske muke. Također- svi kockari, kocka je za sve zakon. Dio se davao unajmiti kao čuvari vlakova i sl. Vidi se - obrazovanje puno znači, kad pišeš za novine, ti si faca. A stil u novinama je viktorijanski, neobičan za današnje pojmove.

Iako stilizirano, serija "Deadwood" daje nešto od okusa epohe ...

Glenn Alexander Magee: Hegel and the Hermetic Tradition

slika

Autor je dokazao, izvan svake sumnje, da su bili u pravu ljudi pred 150-200 godina koji su tvrdili da je Hegel vrač i opskurantski mag, a ne filozof. To je potonulo s lijevim i desnim hegelovcima koji su bili uglavnom ateisti i racionalisti, pa im je rodoslovlje u alkemiji, rašljarenju i vračanju bilo u najmanju ruku- neugodno.

Da ne pišem cijelu ćitabu, poznavatelji su i prije napisali da je "Fenomenologija Duha" magijski grimoire, a Hegel žrec.

Također, jasno je dokazano da se ne može govoriti samo o utjecajima, o ranom Hegelu i slično (Hegel, kao i većina značajnih mislilaca, nema skoro nikakav intelektualni razvoj- rani radovi definiraju cijeli sustav). On je odrastao u švabskoj pijetističkoj sredini u kojoj je bio jak utjecaj Boehmea i njemačke teozofije, sam se petljao u alkemiju, crtao magijske trokute i mnogokute, bio u masonima (njemački masoni su, za razliku od škotskih i engleskih, bili potpuno uronjeni u okultizam i razne vradžbine).

I prije sam znao za Hegelovu heterodoksiju i neoplatonizam, no ovdje je novo to što je pokazano da je on bio magus, a ne mistik, da se osvrće stalno na Corpus Hermeticum (1.-2. st. n.e.), a manje na Plotina (3. st. n.e.). Hermetička je zamisao, posve u neskladu s kršćanstvom i normativnim religijama, no i s metafizikom Plotina, da se Bog manifestira da bi se obogatio kroz kontemplaciju i aktivnost stvorenja, dakle ideja "drugorazrednog" ili dinamičkog Apsoluta (kod Plotina i ostalih Apsolut ništa ne "dobija" kroz stvorenja, dok kod hermetika i Hegela Bitak "raste" kroz samosvijest ljudi i postaje sam svjestan kroz stvorenja, tj. ljude- inače, bez ljudi, Bog ne samo da nije Bog, nego je, da skratimo, "nesvjestan").

Uz to ide i Hegelovo stalno referenciranje na Paracelsusa, Giordana Bruna, Boehmea, Saint Martina, Eckharta,...koji svaki dobija više prostora u spisima nego pravi filozofi kao Hume ili Kant.

Hegel drži, kao pravi magus, da je svrha ne znanje, nego moć- a u njegovu je sustavu njegov profil znanja isto što i moć. Nema tu sokratovske potrage za istinom, nego nečeg sličnog Proklu (5. st. n.e.) kod kojeg nalazimo i neoplatonizam, ali i teurgiju i razvijenu magiju.

Najbolji prikaz Hegela je u "Glavnim tokovima marksizma" od Leszeka Kolakowskog. Tu iznosi sve o dinamičkom Apsolutu (čeg ima i kod Erigene), te o
neoplatoničkim korijenima, što je preobraženo kroz njemačku tradiciju Eckhart- Nikola Kuzanski- Boehme.

No, tu nema hermetizma, Paracelsusa, Bruna, i Hegel ostaje panenteistički "filozof", što nije isto kad ga vidiš u masonskom miljeu, kao inicijanta, kao čitatelja i pisca posve okultnih likova zapadne ezoterije, a napose kao nesigurnoga prijatelja Franza von Baadera, koji je bio čudna mješavina zatucanog katolika i njemačkog ezoterijskoga mislioca, s težištem na Boehmeu. Nije bilo podataka o rašljarenju, simpatičkoj magiji i korespondencijama, alkemijskim tekstovima, crtanjima okultnih dijagrama (magija par excellence, od Albertusa Magnusa nadalje)

Tu treba napraviti dvije-tri opaske:

* Hegel se nešto malo petljao u magijsku praksu, no to nije bilo njegovo središte

* i sama njegova historiozofija ukazuje da je on osjećao da je, recimo tako, "prorok" philosophiae perennis, kao što pjesnici doslovno imaju muzu (Dante- Beatrice), tako je Hegel sigurno imao izmijenjena stanja svijesti i bez nekakvih "duhovnih vježbi", kroz koncentraciju i snažno umovanje- iako Magee spominje prave okultne vježbe treninga memorije- razglobljene ovdje: http://www.mvinfo.hr/knjiga/7297/umijece-pamcenja i slično, ne baš yoga, ali miriši na vježbe uma u skladu s okultnom ideologijom "postaješ ono što misliš" (što je naivno ako se doslovno gleda, no nije na mentalnoj razini)

On dakle nije- a neki su to htjeli - spekulativni mistik, a ni mistični filozof. On je izrastao iz hermetičke, zapadne inicijatorske i magijske tradicije (korespondencije, mržnja prema pravoj empirijskoj znanosti i prijezir prema Newtonu, Galileju,..; organički pogled na kozmos, slično Goetheu, s poetizacijom sila i protusila, te kao u Upanišadama ("Sve je Jedno"). Ergo, on nije samo jedan od likova perenijalne filozofije, nego ju je i nadrastao- no formiran je u njezinim glavnim idejama (npr. Hegelova izvorna misao, koje nema u tim teozofijama, je da se Bitak očituje kroz Povijest, i tu je već Marx blizu, samo bez Boga).

I tako je marksizam, u konačnici, ispao postaja u dugoj tradiciji magije i šarlatanstva ...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 11 ruj 2019, 12:22 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 svi 2009, 16:45
Postovi: 5808
Richard Dawkins: Iluzija o Bogu

slika

Christopher Hitchens: Bog nije velik

slika

Glede knjiga popularnih ateista (Harris, Hitchens, Dawkins,...- opet) i rezultat bi bio:

* dobri su u kritici religija kao nečega zaostalog ukotvljenoga u neznanju, strahu i fanatizmu

* u kritici nekritičke lakovjernosti koja cvjeta u vjerskim (i ne samo vjerskim) krugovima- nekritičnost, sljedbeništvo, prihvaćanje raznih čuda i prijevara, moderni kvazi-spiritualizam, astrologija i slične baje

Dakle, oni zapravo napadaju dva krila- tradicionalistički zombizam i newagersku lakoćemo lakovjernost

Od poznatijih znanstvenika koji su se tako izjasnili, postoji nekoliko nijansi, a na rubovima bi bilo:

* nije vjerojatno da svi ti Zeusi, Jahvei..postoje jer je to previše upetljano u stare pogrješne kozmologije, neznanja i strahove. Pozornica je postala prevelikom za sitnu ljudsku dramu. No, poželjan bi bio stav indiferentnosti, kao u Protagore- o prirodi bogova se ne može ništa sigurno reći jer je ljudski život prekratak, a i samo je pitanje nejasno. Sve sugerira da su religije produkt ljudskoga duha- no to nije ono što bi trebalo opterećivati znanstvenike i bilo koje istraživače jer se s tim ništa ne može napraviti. (Feynman)

* očevidno je da su religije promašaj, nešto kao ospice čovječanstva i da zrele osobe, kao i odrasli ljudi, trebaju aktivno nastupati protiv tih muljatora (pape, hodže, prodavači magle) jer su to trovači čovječanstva i, ako ne korijen svega zla, ipak nešto što uzrokuje loš život i produžetak je infantilizma, dakle mješavina gluposti i zle volje, u raznim omjerima. Ostati na emocionalno-mentalnoj razini trogodišnjaka nije nikakav život (Dawkins, Carroll, Harris,..)

No, slabost je njihovih kritika u tom što:

* ne poznaju neprijatelja. Nitko nije čitao, npr. ozbiljne teologe, a ni nematerijalno orijentirane filozofe

* imaginativno su i emocionalno slabije razvijeni. Osim nekih iznimaka, to su ljudi bez strasti i koji nisu, uz manje izuzetke, prošli vrlo teške životne situacije. No, i bez toga- njihova je imaginacija i mentalna kultura ograničena.

* ne znaju ništa o umnicima koji nisu ni lakovjerni ni ortodoksni gnajavatori a kakavih je bilo i ima (Platon, Leibniz, Descartes, Hegel, Bergson, Heidegger, Wittgenstein, Husserl, ..)

* ne poznaju ni ozbiljnu misaonu ateističku tradiciju (Epikur, Hume, Stirner, Marx, Nietzsche, Camus,..)

* osim religije, nemaju, rekao bih- osim Hitchensa, ni sluha za umjetnost, pa im ostaje strano i neshvatljivo kako su Michelangelo, Dante, Bach, Goethe, Whitman.. crpili u krativnosti iz religijskih motiva i duha. To njima ostaje terra incognita. Jer, religija je samo strah, neznanje i zaluđenost.

* oni propovijedaju humanizam (imaju i humanistički manifest)- no ne vidi se zašto bi to tako bilo. Zašto dosljedan ateist ne bi bio nihilist, kao Nietzsche, i život doživljavao kao tragediju, a ne kao zabavu oslobođenu vjerskih okova starudije? Stalno sugeriraju da su moralni-OK- no ne vidi se zašto toliko na tom inzistiraju (dobro, znamo, zbog religijaških trica kako su ateisti zapravo zločesti. Ta nebuloza je lako opovrgljiva, no intelektualno- ne vidi se da iz ateizma i scijentizma slijedi bilo kakav moral, niti egoističan niti altruističan. Ne slijedi baš ništa).

Konačno, to je nešto dominantno američko, kao instant hrana. Za Europljane, taj tip scijentističkoga ateizma je nešto staro i pretreseno još u 19. st. To da ima neki utjecaj-a ima- znak je samo dominacija američke popularne kulture...

Što se Hitchensove knjige "Bog nije velik" (on je, uz Dawkinsa i Harrisa bio glavni zagovornik bojovnoga pop-ateizma zadnjih 20 i nešto godina), moglo bi se reći: rekao bih da je to najveći domet kojeg može postići novinar i obrazovani i senzibilni nekreativni književnik uz solidno, no neduboko znanje modernoga znanja (biologija), no uz duboko nepoznavanje ljudske naravi, povijesti, psihologije, religije, a napose uz nevelik kapacitet duše, da se metaforički izrazim. Pun je pogrješaka (po njemu, Dreyfus je bio pogubljen; Ašura, šijitski rituali samobičevanja potječu iz katolicizma; Spinoza je "zapravo" bio ateist).

Neke od boljih stvari su otrovne strjelice prema islamu, uz niz tračeva o hadisima i njihovom skupljanju, no ne znam koliko je to školnički pouzdano.

Autor je bio marksist dosta vremena, pa pokušava sva zla svaliti na Staljina. Lenjin i Trocki su valjda bili dobri, a Marx bezgrješan. Ako i fašizam i staljinizam proglašava za neku religiju (tu upada i Koreja)- to ruši njegovu definiciju religije (žrtve, okajanje, vječni raj i pakao,..). Npr. onda ni dobar dio šamanizma nisu religija jer nemaju dosta od ortodoksnih piljenja na kojima insistira.

Hitchens je skeptik iz dobrostojećega svijeta koji ne razumije onu Hegelovu da se ništa veliko ne može postići bez strasti. On ne razumije taj dio ljudske naravi, pa nigdje nije spomenuo velika djela umjetnosti, filozofije i znanosti koja su nadahnuta religijskim ili nadosobnim duhom, onim kojeg slavi duboka gnoza, a kojeg on ne razumije (nema veze radi li se o konvencionalnoj religiji- također drvi o ovima trima bliskoistočnima, a ne o Grcima, te Sokrata prikazuje kao skeptika, dok je ovaj bio simultano skeptik, mudrac, prorok i mistik). Divinizira Orwella, a Orwell je rekao da je glavni problem naših života jer više ne vjerujemo u besmrtnost duše, a da se s tim možemo uhvatiti u koštac tek nakon što riješimo osnovna pitanja materijalne egzistencije.

Autor je zanimljiv više kao primjer što može pametan, okretan i generalno dobronamjeran estradni intelektualac postići, uza sve jednostranosti, prikrivanja i prešućivanja- a da ne razumije, iskreno, duboke struje ljudskoga postojanja, od žudnje za vlasti, agresije, poriva za transcendenciju,.... Po Hitchensu bi, valjda, da nema religije, mi bili postali neagresivni, dobrice, prirodno plemeniti i općenito bolji građani. To je prosvjetiteljstvo plus Rousseau uz čudnoga, nekog neprepoznatljivoga Darwina- sve u svemu, kaos i gulaš u glavi.

Njegov "grijeh" je u tendencioznosti; no, glavno ograničenje nije grijeh, nego nejak kapacitet emocionalno-spiritualno-intelektualni, tako da sav njegov napor izgleda kao neko teško prenaprezanje. To je kao da Anki Mrak Taritaš daš zadatak da pobijedi na natječaju za Misicu....

slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 11 ruj 2019, 13:42 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 svi 2009, 16:45
Postovi: 5808
Donald Raysfeld
Anton Chekhov: A Life

slika

Dosta teška stvar, to doba i taj život.

Čehov (1860-1904) je skoro 10+ godina bolovao od TBC dok nije umro. Njegov opus je nastajao u sjeni smrti, i čudno je što je uspio napisati 18 knjiga sabranih djela, dobar dio majstorski.

Taj čovjek je bio svetac.

Autor veli u pregovoru da se za Č. drži da je svetac, no eto, bit će više ljudski .... bez veze, Čehov je bio taj. Neke bijede kao gonoreja i seksualni promiskuitet jednostavno su tercijarne.

Cijeli je život rintao kao liječnik, i kad je bio najobožavaniji ruski pisac, besplatno je liječio siromahe, učinio da se kaznena kolonija na Sahalinu humanizira koliko-toliko svojim opisom toga užasa.

Ta Stanislavskijeva metoda, sve to u SAD...to je Čehov. Svi su oni oko njega plesali.

Teške su sudbine ljudi s njim povezanim- od oko 20, veći dio, osim sestre Maše koja je naslijedila bogatstvo preko zarade od napisanoga i koja je, kao i Čehovljeva udovica, s preko 90 nadživjela i Staljina, umrijevši koncem 1950ih- dobar dio smrti je težak i tragičan: njegov najbolji brat Aleksandr, kao i pokrovitelj Suvorin, umrli su, u mukama, od raka grla; prva zaručnica, Dunja Efros, ruska Židovka, više nije mogla podnijeti njegovu smrt i odselila je u Francusku. Tamo ju je Vichyjeva vlada, staricu u 82. godini, izručila Nijemcima koji su je 1943. ubili plinom.

Kad je Čehov umirao u Badenweileru, njegov liječnik, Nijemac, budući da se autor mučio za zrak, naručio je da se donese još kisika. Čehov je
dao znak da to nema smisla.

Njegov je liječnik onda, u skladu s njemačkom i ruskom medicinskom etikom, koja nalaže da kad kolega umire i kad je jasno da nema više nikakve nade- naručio šampanjac. Čehov je uzeo čašu, popio malo šampanjca, rekao: "Ich sterbe"- i umro.

O Č. bih mogao dosta pisati, no za sad ne bih, samo bih napomenuo kako je Rayfieldova biografija interesantna i zbog niza drugih razloga, koji nemaju veze s literaturom - bar meni. Vidi se kako je medicina 1890ih i 1900ih još uvijek neki srednji vijek. Npr. zubarstvo- boli te zub, a oni te nakljukaju hašišem i sl. Medicina je- stručnjaci se više-manje slažu- postala znanost tek negdje od 1920-1930, ovo prije je bilo malo umekšano barbarstvo.

Druga bi opaska bila o Č. i seksu- biograf nerijetko davi kako je Č. bio nešto nevjeran, promiskuitetan...no ja nisam stekao takav dojam. Rusi su općenito, što se seksa tiče, divlji, a sam krug u kom se kretao Č. je bio glumačko- "umjetnički", dakle kupleraj. Današnji Hollywood nitko ne kritizira zbog raspašoj ponašanja, a MHAT je bio samo talentiraniji Hollyood onoga doba.

Čehov je inače bio čudo od energije, putovao je od Singapura i Ceylona - tu je imao avanturu s nekom Indijkom- do juga Francuske (pluća), radio je ne samo kao doktor nego je i zidao, sijekao drva, prao rublje,... Kao osoba mi izgleda u velikoj mjeri određen zdravljem (kao i, recimo, Proust), te svjetonazorom, esencijalno materijalizmom tipa Darwina i 19. st.

Nedvoumno određen temperamentom i iskustvom, kod njega ne nalazim životnu radost. Naravno, ovo će izgledati kao staljinistička fraza. No, čitaoci Whitmana, Blakea, Dostojevskoga,... znat će o čemu govorim. Kod Č. su ljudi uhvaćeni u paralizu volje, razvijenu imaginaciju i životne trivijalnosti koje ih polako pojedu (inače- u Č. se dosta jede, mljacka, .. i u pričama i u dramama). Njegove junakinje i junaci stalno govore o sreći, no nejasno je što bi to bilo.

Č. je kao čovjek imao herojskoga u sebi, no njegovi su likovi prikazani kao marionete mutnih strasti i bazično slabi. To je iznimno dirljivo- Č. je emocionalno, meni, jači od Prousta, Faulknera, Joycea, Manna, ...)- no ne vidim čim bi njegova glavna djela mogla završiti osim potpunim porazom.

Miroslav Krleža
Svjetiljke u tmini

slika

Prošao sam, opet dvije Krležine knjige: "Svjetiljke u tmini", 1986. (književni eseji-o Wiesneru, Ilirskom pokretu, 150godišnjici Vuka Karadžića, Aleksi Šantiću, Gjalskom, Gavelli,..), te "Svjedočanstva vremena", 1988 (eseji i govori-nekrolog Andriću, polemike s Vinaverom, eseji o Veljku Petroviću, govori na kongresima Yu pisaca itd.).

Nekrolog Andriću je briljantan, no zapravo tendenciozan- od Srba ni s, sve samo hrvatski i južnoslavenski, Matoš sav i svuda. O Šantiću je isto sjajno, te o Wiesneru i mnogo toga sličnoga. To potvrđuje ono što sam znao, samo još i više- Krleža je bio umjetnik, i zavidno obaviješten o nizu stvari.
No, njegov analitički um nije prerazvijen ni sustavan. Sjajni eseji o Kranjčeviću i Ljubi Wiesneru, uz neke slabosti, pokazuju izuzetno znanje i senzibilnost.

Govor na 130. obljetnicu Hrvatskoga preporoda je vrlo loš. Ne radi se toliko o nekoj ideologiji, nego iz njega govori mali frustrirani kajkavac koji- to je iznenađujuće- nije mentalno integrirao u svoj svijet hrvatsko štokavsko pisanje stoljećima.

Točno je da je on davao izjave, više privatno, u kojoj afirmira hrvatsko čakavsko i štokavsko pisanje i odbacuje teze rane slavistike kao protuhrvatske. Tu je on iskren. No on nije uspio to povezati u koherentan stav o povijesti hrvatskoga jezika, pa onda sam sebi skače u usta.

Konkretno, Brozović i Katičić su napose u 1960im i 1970im dali jasnu sliku razvoja hrvatskoga jezika, pa ako on sam nije to skontao, mogao je bar pročitati te svima dostupne studije, koje su nastajale u zadnjih 15 godina njegova života. I prije, Guberina i Krstić su jasno ocrtali hrvatski jezik 1940. On je to koristio kao podstolnik u LZ, no nije nešto bitno skužio.

Sam veli da je puno čitao, no to se ne vidi iz ovoga- on se mentalno skamenio negdje uoči 2. svj. rata, a vjerojatno i prije.

Glede moderne znanosti- naravno, on nema pojma. I oko filozofije, on je čitao, no slabo je shvatio.

Mislim da je on, kao niz masnih, debelih ljudi- ne svi, naravno- prirodni materijalist pa mu je sve apstraktno promišljanje o naravi zbilje strano. K. piše o "naivnom platonizmu" Boethija, koji je napisao krasnu "Utjehu filozofije" čekajući smaknuće u tamnici barbarskoga vladara Teodorika u 5. st.
Russell, koji nije vjernik ni platonist, piše s divljenjem o tom djelu. No on je filozof, i kao takav voli igru ideja, pa makar se s njima ne slagao. Ovaj masni to ne može.

Krleža vjerojatno nije mario, no ako mu je u rukama bio Heidegger, mislim da bi poludio. On citira Hercena da "propitivanje o naravi zbilje zaglupljuje". Točno- mentalno indiferentne ljude kao što su Hercen i Krleža.

Kad smo kod materijalizma, tu Krleža isto nije puno razumio. To je zdravoseljački materijalizam kao u 18. st. kod Francuza. On navodi Marxa, no ne razumije upravo ništa od ovoga, jedino metaforu da materijalno, nekako, određuje svjetonazor.

U historiozofiji, Krleža nema veze s Marxom. Za Krležu, sva je povijest neko tlačenje gdje zli grabežljivci eksploatiraju jadne slabe neuke ili senzitivce. To nema veze s Marxom jer on nigdje ne piše o sredstvima za proizvodnju, klasnoj povijesti, o tom da je, recimo, kapitalizam "napredniji" od feudalizma. Za Krležu, ne postoji napredak, njemu je sve stalno samo eksploatacija i gotovo. Nikakvoga razvoja ni pseudo-zakona.

To potvrđuje moje staro- on je velik kao eruditski umjetnik, no kao umnik- što je sebi laskao da jest- on je truba.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 11 ruj 2019, 13:47 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 02 svi 2009, 16:45
Postovi: 5808
William Carter: Marcel Proust: A Life

slika

Ovo je kanonska Proustova biografija, no ne bih pisao o detaljima Proustova života (o tom se lako nađe na mreži), nego više kao o poticaju za razmišljanje...

Proustov erotski život (intenzivan homo) mi izgleda kao materia poetica za takav senzibilitet i um. Iako njegova bolest (astma) i sex orijentacija (homo) nedvojbeno jesu od iznimne važnosti, oni ipak nisu presudni za glavni tijek njegova djela i svjetonazora. I Platon i Whitman su bili homosi, pa u njih nema takvoga pesimizma glede života koji je, uza sav humor, pratički otjelotvorenje buddhističke: "Sve je bolno, sve je prolazno".

Zašto tako i čemu?

Čini se da izoštren metafizički um i prerazvijena senzibilnost nužno vode pesimizmu zbog smrtnosti i Weltschmertza. Ta jadikovka nad prolaznošću je kod Goetheova Fausta svladana religijskom epifanijom na svršetku; u Platonovoj "Gozbi" se Sokrat kroz ljestvicu Ljubavi, preko strašnoga daimona Erosa, penje do izvora svega, Jednoga koje je Dobro i Ljubav; kod Whitmana su teofanije učinile da erotske muke, a i druge, od trpljenja tijela u propadanju od moždane kapi i bolesti i "neugodnih" iskustava koje opisuje (amputacije na živo, uz nešto alkohola) - i ne izazivaju pesimizam, jer sve je realno "dobro" budući da je manifestacija Bitka, Boga, Taoa...

No Proust nema Boga, bar kao orijentira (iako je osobno imao vjersku svijest- npr. mjesec pred smrt je napisao poznaniku, katoličkom pjesniku Francisu Jammesu da se moli sv. Josipu za njega; kad je umirao, njegova sluškinja Celeste mu je dala, na njegov zahtjev, Marijinu krunicu izravno iz Jeruzalema, moćnu relikviju). Dakle, nije posrijedi ideološki ateizam, nego složena psiha koja je, zbog uvida i bogatstva, nužno usmjerena na transcendenciju, a ne može ju naći na tradicionalniji način.

Engleski pisac Happold je podijelio misticizme, ugrubo, u tri vrste: teistički (neko petljanje s Bogom), misticizam Prirode ili panteizam (ima kod pjesnika, a i u verzijama taoizma, npr.), te "misticizam duše", a zapravo introverzija i autoanaliza. Proust očito spada u treću kategoriju.

U toj su kategoriji i svi uobičajeni kontemplativci kao Zen meditacije, dio joga i sl., no Proust nije bio dogmatski meditativac, a to bi mu bilo i dosadno. Stoga, nije ekstravagantna teza koja stavlja njegov podhvat blizu Bhagavad Gite i Krišnina savjeta da se odijeli od tamnih energija Tamasa i ostaloga preko introspekcije i dođe, postupno, do Jastva i Bitka. U slučaju Prousta, ta autoanaliza nije samo prežvakavanje i nanovo proživljavanje životnih muka (i nešto radosti), nego i herojski put prema nadilaženju ego-personalnosti, iako bez dogmatskih vjerskih ciljeva. To je mudrosni put samo-realizacije. Tu mu je dobro poslužila dekadentna kvazireligija Umjetnosti kao nečega vječnog, što je u nedostatku muze (nema muškoga Beatrice), ili religijske dinamike kao u, na razne načine, Platona i Dostojevskoga, ispao za njega kraljevski put prema spasenju- što god to značilo.

Po Freudu- ego je sjedište patnje. Za razvijenu svijest, ako nema privremenih emocionalno-mentalnih analgetika koji bi ju uspavali i utupili, izlaz je u transcendenciji. Do nje postoje različiti putovi, a koliko su "uspješni", ovisi o inteligenciji, temperamentu itd. Većini je ljudi, valjda, dostatna obična vjera i pouzdanje; mnogima to ne treba, jer im ide u životu relativno dobro, a i nemaju razvijenu imaginaciju, senzibilitet, te "viši um". No, ako imaju, a nisu neki tradicionalni ni zadovoljni uobičajenim uspavankama- onda im slijedi vlastito osmišljenje života. Kod Prousta je tako bilo.

Paul Johnson: Intellectuals

slika

Ovo sam pročitao nekoliko puta, a tu i tamo, odmora radi, zavirim u neka poglavlja. Možete ju skinuti od Rusa na libgen, a prevedena je i na veće europske jezike (na ove južnoslavenske, mislim, nije).

Isaac Bashevis Singer je rekao da je svaka literatura trač. Ovo je, onda, literatura na n-tu potenciju, je se radi o kratkim biografijama uz ironične komentare i mnoštvu prljavoga rublja. Autor definira intelektualce kao ljude kojima su "važnije ideje od drugih ljudi". Ne bih nabrajao sve- to je nemoguće- stoga samo nekoliko opasaka.

Rousseau je potpuni luđak; Marx je prikazan dosta realno, no uz trač da je bio ocem sina kojeg je priznao Engels, a kojeg je kao napravio obiteljskoj sluškinji dok mu je žena ležala u drugom stanju. Po mom sudu- to je izmišljotina za koju nema ozbiljne činjenične podkrjepe. U dijelu o Marxu se nalazi i sjajna analiza Marxova "Kapitala", te Engelsovoga "Položaja radničke klase u Engleskoj", iznimno vrijedno i eruditski (ne sjećam se da sam vidio bolji sažetak "Kapitala").

Hemingway je solidno prikazan kao egzibicionist, a slično i Tolstoj koji bi stalno nešto popravljao (nisu davane analize njihovih djela). Shelley je važan za Engleze, no meni njegovo ludovanje nije bilo baš zanimljivo. S druge strane, Ibsen je apsurdistički komičan, borac za prava žena koji je fasciniran djevojkama koje pocupkuju na plesnom podiju, a i tašt na bizaran način (žudio je za nekim danskim odličjem kojeg je onda nosao parktički svugdje, i po birtijama.). Sartre je manijak energije, trošio je dnevno nevjerojatne količine kave, pića, raznih lijekova za tonus, aspirina, kodeina,...kavu je pio na galone. Ispada erotoman, onakav mali i ružan, no imao je svoj harem ženskih, njih 4-5 koje bi posjećivao (intelektualke), no teško da je tu bilo neke velike fizičke radnje. Simone de Beauvoir je teško shvatljiva, valjda klasični ženski mazohizam (ona je, mislim, i bolja spisateljica od njega). Sartre je bio i velikodušan, dijelio je novce svakom, pa je često bio bez para, a na kraju je potpuno propao u alkoholiziranju.

Edmund Wilson je iznimno interesantan, no većini ovdje vjerojatno nije poznat.

Valjda najgora ništarija od svih je bio Bertolt Brecht, osoba koja je iskorištavala brojne ljubavnice i za kog uopće ne znamo što je uistinu napisao, a što su djela pripadnica njegova harema. Johnson, s pravom, veli da je svatko od ostalih intelektualaca imao i ljudskih vrlina, dok je Brecht bio totalni gad.

Lilian Hellman- suluda radodajka koju je raskrinkala Mary McCarthy, koja je sama imala svašta amo-tamo, no Hellmanova je valjda jedino dobro u životu učinila što se skrbila, u nekoj mjeri, za dugo umirućega partnera Dashiella Hammetta, dok je ovaj doslovno krepavao od alkoholizma.

Završava s modernijima, napose iz anglosfere (Orwell, Victor Gollancz, Russell, Connolly, ...Norman Mailer, Chomsky,..)- osim Orwella, koji je poštenjak, većina su bitange i samopromotori, i dobro daju završnicu 20. st.

Knjiga je kritizirana kao olajavanje- što i jest- no nisam našao, osim 2-3 slučaja, da je Johnson nesvjesno lagao. Velim, ima i manjih sjajnih dijelova, osim ogovaranja, a svakako je interesantno štivo.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 20 lis 2019, 09:06 
Online
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 16:49
Postovi: 30070
The Little Book of Stoicism: Timeless Wisdom to Gain Resilience, Confidence, and Calmness

slika

Uvijek sam izbjegavao previše filozofske teme, ali ova knjiga predstavlja antičku filozofsku školu na lakši i moderan način.

Preporučujem ako prije niste poznavali stoicizam, a ne želite uložiti previše napora. :zubati

_________________
Ukidanjem BiH štedimo 50 milijardi KM. Neka razum prevlada.

784 of 2558 - 30.65%

Sarajevo, generalno sarajevska kotlina je rasadnik zla i mržnje. Frustrirana, napaćena i bahata sredina.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 20 lis 2019, 17:51 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 16 lip 2019, 21:14
Postovi: 10777
Žene koje trče s vukovima - Clarissa Pincola Estes
slika
Leksikon ženske psihologije koji objasnjava ulazak u svijet žena, jedinstvo s Mužjakom, osamljenost i traganje, osjećaj otpadništva, prijateljstvo s vlastitim tijelom, preživljavanje, bijes i praštanje, seksualnost, sklad s vlastitim unutarnjim bićem, njegovanje stvaralačkoga života...
U svakoj je ženi, bilo koje satarosne dobi, obrazovanja i kulturne pripadnosti, leži moćna intuicija, snaga i strast za stvaralaštvom i znanjem.

U knjizi Žene koje trče s vukovima autorka Clarissa Pinkola Estes predstavlja nju, Divlju ženu. Ona se i dalje bori za opstanak jer nas društvo čini robovima i želi da nas ukalupi u određene uloge i time zamagli poruke koje dolaze iz naših duša. U ovoj snažnoj, strasnoj knjizi autorka nas vraća starim, interkulturalnim, arhetipskim pričama poput one o Modrobradome, Vasilisi Premudroj, Zlatokosi, o Djevojčici sa šibicama, ili predivnoj afričkoj priči o Manaweeju - kako bismo kroz njih proniknule naše vlastito lekovito Divlje ženstvo, neizmerno mudro i bogato, te kako bismo svladale sva poglavlja pred koja nas život stavlja: ulazak u svet žena, jedinstvo s Mužjakom, osamljenost i traganje, osećaj otpadništva, prijateljstvo s vlastitim telom, preživljavanje, bes i praštanje, seksualnost, sklad s vlastitim unutrašnjim bićem, negovanje stvaralačkog života...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 20 lis 2019, 20:07 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 kol 2018, 19:37
Postovi: 5633
Lapo-lapo je napisao/la:
Žene koje trče s vukovima - Clarissa Pincola Estes
slika
Leksikon ženske psihologije koji objasnjava ulazak u svijet žena, jedinstvo s Mužjakom, osamljenost i traganje, osjećaj otpadništva, prijateljstvo s vlastitim tijelom, preživljavanje, bijes i praštanje, seksualnost, sklad s vlastitim unutarnjim bićem, njegovanje stvaralačkoga života...
U svakoj je ženi, bilo koje satarosne dobi, obrazovanja i kulturne pripadnosti, leži moćna intuicija, snaga i strast za stvaralaštvom i znanjem.

U knjizi Žene koje trče s vukovima autorka Clarissa Pinkola Estes predstavlja nju, Divlju ženu. Ona se i dalje bori za opstanak jer nas društvo čini robovima i želi da nas ukalupi u određene uloge i time zamagli poruke koje dolaze iz naših duša. U ovoj snažnoj, strasnoj knjizi autorka nas vraća starim, interkulturalnim, arhetipskim pričama poput one o Modrobradome, Vasilisi Premudroj, Zlatokosi, o Djevojčici sa šibicama, ili predivnoj afričkoj priči o Manaweeju - kako bismo kroz njih proniknule naše vlastito lekovito Divlje ženstvo, neizmerno mudro i bogato, te kako bismo svladale sva poglavlja pred koja nas život stavlja: ulazak u svet žena, jedinstvo s Mužjakom, osamljenost i traganje, osećaj otpadništva, prijateljstvo s vlastitim telom, preživljavanje, bes i praštanje, seksualnost, sklad s vlastitim unutrašnjim bićem, negovanje stvaralačkog života...


Zvuči mi kao nešto što bi s guštom potpisala Barbara Lerner Spectre... Feminističke skripte za malu maturu.

Neke rečenice kao da ti se ponavljaju. Just my two cents.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 01 pro 2019, 10:54 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 03 svi 2009, 08:25
Postovi: 43997
Lokacija: Folklorni Jugoslaven, praktični Hrvat
slika

slika

Upute za socijaliste koji su 70ih rušili tadašnji establišment. Vrlo praktično i korisno, neovisno o činjenici da je današnji establišment posve drukčiji od onig kojeg su rušili 70ih.

slika

Malo predugo, ali u svakom slučaju klasika.

_________________
sklon'se bona Zineta sa penđera, vidiš da te vlasi oćima kurišu
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 04 lip 2020, 14:25 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Od srednje škole nisam čitao (volonterski) kao zadnjih par mjeseci. Već sam bio izgubio nadu i mislio sam da sam beznadežan slučaj, da me Internet uništio. Godinama mi jedini materijal bio tehničke stvari.
Grize me savjest što to radim na poslu. Šalim se, ja sam čovjek proleter, komunist.

I uživam. Mislio sam da sam i to izgubio, ali ne.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 29 tra 2021, 20:45 
Offline

Pridružen/a: 30 tra 2020, 17:35
Postovi: 10365
Imam monografiju o Hrvatskom Zagorju. Riječ je o ovoj monografiji. https://eknjizara.hr/artikli/hrvatsko-z ... -i-rijeci/
Knjiga je u vrlo dobrom/odličnom stanju. Samo je omot zgužvan. Pošto meni ne triba (a sumnjam da bi je netko i platio :zubati) dajem je besplatno.
Ako je tko želi neka se javi porukom da se dogovorimo oko dostave. Tko se prvi javi njegova/njezina je.

_________________
Sproću judeonacizma!

daramo: ja bi bez problema mahao zastavom Izraela


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 05 svi 2021, 18:34 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 kol 2018, 19:37
Postovi: 5633
slika

I više puta, ako treba.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 26 svi 2021, 12:40 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 25 pro 2012, 19:27
Postovi: 17349
Lokacija: יום טוב
trenutno čitam ovo

slika

a kad završim, nastavljam s drugom knjigom iste autorice (koja je btw, sarajevska Židovka i iznosi podatke koji su dugo bili sakrivani i prešućivani). ovo bi trebalo biti obavezno gradivo iz povijesti. ono što smo mi učili je većim dijelom izmišljeno.

slika

_________________
Ako išta ne podnosim to je kad me netko tjera da radim. - Naša Kvačica

Takozvana RS je genocidna tvorevina.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 31 svi 2021, 17:09 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 sij 2010, 18:56
Postovi: 5403
slika

Mostarka Anita Malenica, dobrovoljac Domovinskog obrambenig rata, napisala je 5. krasnih knjiga sa temama, koje se nisu smjele do sada spominjati.
Jedna je o "Škriparima" i nogometnim navijačima Širokog Brijega, po kojima su uzeli svoje ime!

slika

_________________
MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama!
Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti!
Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 31 svi 2021, 17:14 
Offline

Pridružen/a: 30 tra 2020, 17:35
Postovi: 10365
Navijači Širokog nisu dobili već su uzeli ime.

_________________
Sproću judeonacizma!

daramo: ja bi bez problema mahao zastavom Izraela


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 31 svi 2021, 17:40 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 sij 2010, 18:56
Postovi: 5403
HHerceg je napisao/la:
Navijači Širokog nisu dobili već su uzeli ime.

Korekcija, prihvaćena!
Hvala!

_________________
MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama!
Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti!
Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 01 lip 2021, 01:53 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 sij 2010, 18:56
Postovi: 5403
Slika sa knjigam je mala, pa je probam povećati:

slika

Mostarka Anita Malenica, dobrovoljka Domovinskog obrambenig rata, napisala je 5 krasnih knjiga sa temama, koje se nisu smjele spominjati, jedna je o "Škriparima", nogometnim navijačima Širokog Brijega, po kojima su dali sebi ime!

slika

_________________
MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama!
Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti!
Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 02 lip 2021, 03:26 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 sij 2010, 18:56
Postovi: 5403
MIR je napisao/la:
Slika sa knjigam je mala, pa je probam povećati:

slika

Korekcija:
Mostarka Anita Martinac, dobrovoljac Domovinskog obrambenog rata, napisala je više krasnih knjiga, sa temama, koje se nisu mogle čuti, a do nedavno nije smjelo ni govoriti. Ove teme ni danas nisu tako "popularne" i rijetko ih se čuje.
Jedna je o Škriparima, po kojima su nogometni navijači Širokog Brijega, dali sebi ime.

slika

slika

https://imotskenovine.hr/u-imotskom-u-s ... -martinac/

_________________
MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama!
Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti!
Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 02 lip 2021, 11:47 
Offline

Pridružen/a: 25 lis 2019, 16:53
Postovi: 2193
Ministry of Sound je napisao/la:
slika

Malo predugo, ali u svakom slučaju klasika.


Baš sam neki dan naletio na audio-verziju na youtubeu, ali nažalost mislim da nije kompletna: https://www.youtube.com/watch?v=KerzNlq8pks


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 08 lip 2021, 16:55 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 sij 2010, 18:56
Postovi: 5403
slika

Pokojni profesor dr. Miroslav Tuđman napisao je 2019. knjigu koja bi trebala biti obavezno čitanje,
ne samo za one koji su zainteresirani za zamršenu priču o hrvatskomuslimanskom ratu 1992.-1994.,
već i za rad Haaškog suda (MKSJ), za očito pristran pristup u slučaju takozvane hercegbosanske šestorke
(Jadranko Prlić, Milivoj Petković, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Berislav Pusić i Valentin Ćorić) te o širim
problemima nadnacionalne kaznene pravde.

Priopćenje za javnost
https://inavukic.com/wp-content/uploads ... -Hague.pdf

https://inavukic.com/wp-content/uploads ... dmana1.pdf

_________________
MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama!
Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti!
Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 12 stu 2021, 15:19 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 24 stu 2017, 18:23
Postovi: 3443
slika

Ili bilo što drugo od dr Sowella. Vjerovatno najpametniji crnac u povijesti. :zubati

Ima i video na temu ove knjige:




_________________
Hrvatska Hrvatom!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 12 stu 2021, 15:53 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 tra 2018, 00:25
Postovi: 2844
Lokacija: Apsurdistan - Distrikt Teheran
Preporuka, upravo zavrsio

slika

_________________
Govorio je tad' moj debeli stric
nekad' kroz suze, a nekad' kroz smijeh
za svu vasu zajebanciju
jednom cete platiti ceh ...

Vjerski program nije obrazovni program i tačka !


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Preporuka za knjige
PostPostano: 12 stu 2021, 17:08 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
To još uvijek nije odgovoreno koliko znam. Ali svakako je zanimljivo pročitati kako se slučajevi razvijali i neke teorije.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 340 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 9, 10, 11, 12, 13, 14  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 21 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO