Nisi me shvatio. Naravno da moraš čitati ali im ne moraš financirati djelovanje.

Ne brini oni će uvijek pisati i bez da imaju zaliha.

Neka pišu. To je stvar i osobnog dostojanstva. Ali da ne davimo.

Neka mi neko od ljubitelja Izraela i Židova preporuči knjigu o tom narodu, od samih početaka, Babilon, Egipat i slične stvari.

Ja baš nisam neki veliki ljubitelj, ali je dobra knjiga na eng.
od dvojca John Rayner-David Goldberg: The Jewish people.
Knjiga je mislim prevedena na srpski (imam ju na engleskom).

Na hrv. je vrlo dobra knjiga još iz SFRJ, Werner Keller, o Židovima, ali
manje o najstarijim vremenima.
http://www.superknjizara.hr/index.php?p ... =100025821
http://www.faber.co.uk/catalog/the-jewi ... 0571288342
Također, dobra je i zanimljiva pokojnoga hrv. diplomata,
novinara i supruga akademkinje Alice Wertheimer-Baletić, Milovana Baletića:
Povratak Židova u zemlju Izraelovu.
http://www.globus.hr/vmchk/plava-biblio ... -izraelovu

Na kraju, možda najbolja povijest Židova je ona koju je napisao
engleski katolik Paul Johnson (autor kultnih "Modernih vremena"). To
je knjiga iz koje velik dio Židova uči svoju povijest, a dostupna je i slobodna u pdf-u:
http://bookos.org/book/1139573

Ne, nekako sam se zasitio komunizma, a nakon Kolakowskog mislim
da nemam što naučiti. Iako, ta je knjiga ugledna, pa ...

Povratak Židova u zemlju Izraelovu.
http://www.globus.hr/vmchk/plava-biblio ... -izraelovu

Ovu imam knjigu...

Dobro, rekao sam da ću napisati razne preporuke. One, naravno,
odražavaju moj ukus i stavove, pa su nužno sdubjektivne- ali ne previše, jer
se većina znalaca slaže sa mnon (neki ne).

Danas ću- evo, prije tuširanja, navesti dosta njih koje su
vrijedne, a da nisu predebele i naporne.

Književnost
++++++++

Roger Martin Du Gard: Jean Barois (autor je nobelovac, nepravedno zaboravljen, a ovo je sjajan roman, pisan u dijalozima kao drama, o duhovnoj drami i borbi protiv religije, u ozračju Dreyfusove afere, darvinizma i socijalizma kraja 19. i početka 20. st.. Veliki roman "Porodica Thibault" bih preporučio za kasnije)

David Herbert Lawrence: Sinovi i ljubavnici (genijalan poluautobiografski roman koji se čita
s lakoćom, ima u sebi ranog Edipovog kompleksa- ali ne na vulgaran način; jedan od tri najbolja Lawrenceova romana)

Ernest Hemingway: Kratke priče (najbolje kompilaciju izabranih kratkih priča, jer
Hemingway baš nije uspio kao romanopisac, dok su mi priče uzor dijaloga koji je stvorio
filmski dijalog)

A.P. Čehov: Pripovijesti (najveći autor novela je Čehov. A svakako treba pročitati slavne Moj život, Skakavac, Kuća s mezaninom, Jonič, Ogrozd, Dvoboj, Seljaci, Paviljon br. 6, ..Oprez-Čehov je kao otrov, uzimati u malim dozama, izaziva depresiju,...)

Miroslav Krleža: Na rubu pameti (briljantni satirični roman o ljudskoj gluposti i korupciji, nažalost aktualan)

Varlam Šalamov: Priče iz Kolime, 1-2 (srpski prijevod; najbolja proza o Gulagu, a općeljudska. Po "Posljednjoj bitci majora Pugačova" snimljen je film- doduše neuspio. Knjiga o propadanju i zlu, a unekoliko i protivna autorovu stavu da su svi ljudi lomljivi. Pravo čudo- puna užasa, a nije depresivna ni mizantropska)

Franz Kafka: Preobrazba (noćna mora ispričana jasnim jezikom. Ne znam je baš toiko
teološka koliko tvrde, ali je nesporno dojmljiva)

Od tzv. "novijih", zadnjih 10-15 godina, ne znam baš jer nisam to čitao, ali, koliko
sam gledao, od oka:

J.M. Coetzee: Gospodar Petrograda (dobra fikcija o Dostojevskom, krimić s piscem kao
detektivom. Autor je nobelovac, ako vam to što znači)

Cormac McCarthy: Svi lijepi konji (dio moderne vestern-trilogije jednog od 4-5 najvećih živućih pisaca)

Povijest, politika i sl.
++++++++++++++++++++

Ivica Radoš: Tuđman izbliza (najzabavnija knjiga o Tuđmanu, niz detalja)

James Sadkovich: Tuđman-politička biografija (izdanje Večernjaka, "a definite work" američko-hrv. povjesničara)

Višnja Starešina: Haška formula (uz pokoju pogrješku, najbolja knjiga o Haagu)

Davor Domazet-Lošo: Strategija vučjeg čopora (tu su svi- Mesić, Latin, Mandić, Stanković,.. s točnim navodima, datumima i sl.)

Raymond Aron: Mir i rat među narodima (veliko djelo politologije i historiografije o geopolitici, o nacijama, o demografiji , o povijesti.... Knjiga se ne čita u komadu, nego u više navrata. Preobilje ideja i misli i priznati svjetski klasik)

Francis Fukuyama: Kraj čovjeka (kao i ostale knjige Fukuyame, ima dobrih dijelova i onih kilavih. Primjer onog što zovem "američka škola površnosti"-tu su i Brzezinski, Huntington,.. Možda je najbolja Fukuyamina knjiga: Povjerenje, o različitim tipovima kapitalizma)

Paul Johnson: Moderna vremena (popularni klasik, pokriva razdoblje od 1916. do pojave Darwinovih klonova (Dawkins i ostali). Najčitkija knjiga o svemu, obilje podataka koje nismo znali, a samo manji broj slabosti-n.pr. ne spominje ratove oko raspada SFRJ, Gandhija prikazuje kao apsurdnog klauna..)

Margaret Thatcher: Državničko umijeće (vrhunska knjiga koja daje prijegled cijeloga svijeta, geopolitike i kriza. Iz vidozora žene koja vjeruje u liberalni kapitalizam kao najbolji sustav za zapadnjake, ali koja je i moralna osoba i nije obični tupavi materijalist. Orlovski pogled na političko-ekonomski globus)

Jel čitao neko Hugh Seton-Watson, "Nacije i države"?

Popularna znanost
+++++++++++

Brian Greene: Tkivo svemira (najbolja o superstrunama i fizici općenito)

Hawking-Penrose: Svemir u orahovoj ljusci (slikovnica, najčitkiji prikaz. Inače, izbjegavajte Hawkingove knjige-loš je pisac, a Penrose je pretežak. Ova slikovnica im je najbolja)

Richard Dawkins: Najveća predstava na zemlji (popularni prikaz evolucije. Dawkins je ograničena osoba, ali ova knjiga je dobra i zanimljiva, dok se drži teme)

Stanislaw Lem: Summa Technologiae (remek djelo spekulacije o znanosti, prirodi i budućnosti. Bez premca u cijelom svijetu. Srpski prijevod iz doba SFRJ, možda teže za nabaviti)

S. Jay Gould: Čovjek po mjeri (Mismeasure of Man: Iako je ova ljevičarska polemika protiv IQ-a u nekim stvarima diskreditirana, i dalje je zabavna za čitanje, napose o frenologiji i drugim bizarnim znanostima 19. st.. Nažalost, tamo gdje je griješio, Goulčd ostaje, bar u SAD, i dalje autoritet, iako je pobijen)

Da. Ta knjiga je vrlo dobra, iako je autor promašio baš ono za što je bio kvalificiran- sudbinu Jugoslavije.
Najbolji su dijelovi o Česima, Englezima, Americi i sl.

S glavnim se tezama slažem: nacija je glavna kolektivna lojalnost u modern odoba i neuništiva je.
također- Švicarska je iznimka koja potvrđuje pravilo.

Osim njega, jedan od rijetkih podnošljivih autora o nacionalnom pitanju je Anthony Smith (prijevodi na hrv. i srp. glavnoga djela). Ostali, kao Benedict Anderson, skloniji su liberalnom zamućivanju i relativizaciji ..

Literatura općenito, djela o književnosti i kulturi
++++++++++++++++++++++++++++++++

Ovo su uglavnom domaća djela, a u preporukama ću napisati što mislim
o njima

Slobodan P. Novak: Slaveni u renesansi (debela knjiga, collage predavanja iz SAD. najviše prostora
zauizimaju Hrvati- razumljivo- no meni su bili zanimljiviji dijelovi o postraničnim temama, npr. Rusima. Knjigu je autor pisao po uzoru na Huizinginu "Jsen srednjega vijeka", no mislim da nije uspio doseći uzor.
Zanimljivo ju je posuditi i pozornije pregledati, a ostat će kao eruditsko djelo)

Viktor Žmegač: Krležini europski obzori (briljantna studija o nizu Krležinih djela, univerzalna u asocijama i po meni remek djelo)

Viktor Žmegač: Povijesna poetika romana, 3. izdanje (isto, boljeg nisam čitao. ALI- 3. izdanje, koje je bitno bolje od prva dva)

Jovan Deretić: Istorija srpske književnosti (nisam čitao kasnija izdanja u koja je Deretić uvalio dobar dio hrv. književnosti, no izdanje iz 1980-ih je užitak za čitanje- čita se lakše od romana. Ćirilica)

Nikola Milošević: Zidanica na pesku; Negativni junak (vrlo čitka i sjajna djela najboljeg srpskog literarnoga esejista)

Mirko Kovač: Elita gora od rulje (eseji o litearturi od srpskog pisca koji je postao hrvatski. Malo je zamoran Kovačev strah od nacionalizma, pa i subjektivizam, no knjiga je vrelo tračeva i zanimljivo štivo. Svakako pročitati)

Tomislav Ladan: Ta kritika; Zoon Graphicon (genijalno. Napose eseji o psovci (Jezični tabu), o hrv. jeziku, o prevođenju Musila, o Faulkneru, Brochu, Matošu, Krleži,...To je ozbiljna teorija, ali i čitka).

Ivo Andrić: Eseji (dvije knjige. Preporučujem samo zato da se procijeni kakav je Andrić loš esejist i pristojan Srbin- pročitati po 4-5 tekstova o Njegošu i Karadžiću. Jedini esej koji držim uistinu vrijednim je "Razgovor s Gojom")

Toliko za danas ...

Hrobo je li ti ovo sve na PDF ili knjige u koricama.

Većina je u koricama, no (neke) engleske knjige ili neki
prijevodi se mogu nabaviti na spomenutim http://bookos.org
i www.libgen.info

Danas na superponudi.

Brian Greene: Tkivo svemira

http://www.superknjizara.hr/index.php?p ... ponuda=971

Još 8 sati.

Iako sam inače skeptičan prema autoru ovo je po meni njegovo najbolje djelo. Potpuno objektivno bez neke ideologije. Daje podatke ustaške, partizanske i njemačke provenijencije o isim događajima pa na čitateljima je da zaključe o čemu se tu radi. Mislim da je moglo ići i dublje i sveobuhvatnije i ovako je dobro.

Da malo nastavim...
++++++++++++++

Književnost
-------------

Ovdje ću navesti najveća djela koja, kako to reče američki kritik
harold Bloom "objavljuju početak i kraj ljudske sudbine". Dakle, radi
se o vrhunskim ostvarenjima koja su na vhu Himalaja, a i više.
Niz dotiču vjerske spise, neki to i jesu, većina se bavi
religioznim pitanjima. S Bloomom se ne slažem u oko trećine
ili polovice izbora, no, što ćemo...

Biblija- nepotreban širi komentar. Ključne knjige: Izaija, Job, Propovjednik,
...4 evanđelja. Plus dijelovi petoknjižja, za koje ne gojim neki veliki
entuzijazam, osim početka geneze i zakona svetosti u Levitskom zakoniku

Konfucije (po legendi, njegov unuk)- Doktrina sredine: odkrivenje
kozmosa koji čini trijada zemlja čovjek nebo; moralni univerzum kao okosnica

Bhagavad Gita, iz Mahabharate: iako kritizirana zbog
nekih dvojbenih etičkih uputa, najjači spis hinduizma,
bar po posljedcima (sličan Poimandru iz Corpusa Hermeticuma).
Neki su dijelovi nezaboravni-drugi pak štreberski: no cjelina
ostaje

Platon: Gozba, Fedon, Fedar (iako formalno filozofija, u tolikoj
je mjeri književnost da je nezaobilazna, i po ambicijama i dostignuću.
Kako je beznačajni bog Eros postao centralni Bog; kako se umire
i što se očekuje; kako je diskurzivni um vatra koja je sišla s Neba..
čitajte Platona)

Kuran- oko 15-20% teksta, većinom ranije sure; zatim Hadisi, ali
samo zbirka izvađenih Hadisa Qudsi, ne ona o praktikalijama
Kod nas se može vidjeti u : Tako je govorio Muhammed, oko 50%+
teksta (ostalo je zastarjelo)

Dante: Komedija (cijelo djelo, ne samo Pakao. Raj je besmisleno podcijenjen,
valjda zbog liberalnog tupamarostva novijega vremena, dok je vrhunac
u samim posljednjim stranicama. Ukratko- autor ga je zamislio kao 3. zavjet,
no, eto, nije tako ispalo. Na svjetovnoj razini - individuacija muškarca iz
krize srednje dobi do potpune realizacije bića. Genijalni Kombolov prijevod
na hrvatski, kojeg su mi Talijani s ponosom pokazivali u Danteovoj rodnoj
kući kad sam bio u Firenzi).

Shakespeare: Hamlet, Kralj Lear (kao što je rekao Bloom, Shakespeare
has invented perpetually growing inner self; Chesterton veli da prikazuje
"great spirits in chains"- sa žaljenjem, jer, iako vjerojatno formalno katolik, Shakespeare
nije bio vjernik (ni nevjernik)).

Dostojevski: Bjesovi (najdostojevskijevski roman, metafizički karneval u ruhu političkog romana.
Iako Zločin i kazna i Karamazovi imaju jaču reputaciju, slažem se s manjinom da je ovo
centralno djelo najvećega vizionara modernoga doba)

Marcel Proust: U traganju za izgubljenim vremenom (iako roman od oko 3000
stranica teško da ćete čitati, naveo sam ga jer se radi o najopsežnijem, i jedinom
djelu 20. st. koje može izdržati usporedbu s vrhunskim djelima prošlosti.
Glavne su teme snobizam, ljubav, ljubomora, homoseksualnost i... život
u vremenu).


Whitman: Vlati trave (tu sam subjektivan, no držim da je veći
od priznatih velikana kao Goethe. Sve je tu- materijalizam, misticizam, reinkarnacija,
smrt, propadanje tijela, ratovi i amputacije na živo, populizam (malo
iritantan), seks, priroda, strojevi, grad, ..)

Ostali kandidati su Cervantes (Don Quijote), Goethe (Faust), Homer (Ilijada), no
priznajem da ih nisam doživio kao cjelinu- samo nekoliko desetaka stranica, uz dosta
viška koji više nema prođu.

Čitajući Shakespeara nisam dobio dojam da je to jedan od temeljnih autora zapadne civilizacije, smatram da ga anglofoni malo previše uzdižu...
S druge strane, Dante je genijalan, napravio je ogroman književni skok u odnosu na prethodna razdoblja, Bocacciov Dekameron nije loše djelo, no nema takav značaj, dok je Petrarca ipak malo zastario...

Oni ga previše uzdižu, to je točno, no nisu samo oni. Dostojevski je rekao da je Shakespeare prorok kojeg
je poslao Bog da odkrije istine o ljudskoj duši; Goethe da je najveći autor od postanka svijeta.

da ne tupim- netko može nešto doživjeti, netko ne (ja nisam Goetheoa, ili veći dio njega).

Neki je konsenzus da su najveći pisci Shakespeare, Dostojevski, Tolstoj, Proust, te autori 1-2 knjige Homer, Dante, Cervantes, možda Goethe, Eshil, te eventualno Balzac i možda njih još 2-3.

Bilo kako bilo- to je vrh (Platon je većinom filozof).

Kad smo kod Shakespearea. Matica hrvatska izdala Sabrana djela. U prijevodu Mate Marasa. Vrlo hvaljen ali nisam imao prigode držati u rukama. Jel netko listao? Mišljenje? I jel ima samo na hrvatski ili i engleski i hrvatski. To bi bila sjajna stvar.

http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/Al ... aresabrana

Po meni, to je sjajno. Vidio sam svega jedan opravdan prigovor kako Maras nije razumio neku rečenicu
- zaboravio sam iz koje drame- pa ju je krivo preveo. No, u usporedbi s prijašnjim prijevodima, ovo je superiorno, bez dvojbe, upravo genijalno.

Usput, to je samo hrvatski, jer da je i engleski, bilo bi predebelo-
i ovako je vrlo voluminozno.



N.pr., evo 3 soneta iz Shakespearea, u izvorniku i Marasovu prijevodu.
Pa nek ljudi sami sude:

Sonnet 2.

When forty winters shall besiege thy brow,
And dig deep trenches in thy beauty's field,
Thy youth's proud livery so gazed on now,
Will be a tattered weed of small worth held:
Then being asked, where all thy beauty lies,
Where all the treasure of thy lusty days;
To say within thine own deep sunken eyes,
Were an all-eating shame, and thriftless praise.
How much more praise deserved thy beauty's use,
If thou couldst answer 'This fair child of mine
Shall sum my count, and make my old excuse'
Proving his beauty by succession thine.
This were to be new made when thou art old,
And see thy blood warm when thou feel'st it cold.

Sonet 2.

Kad ti čelo stegne četrdeset zima,
I poljem ljepote prokopa ti jarke,
Gorda odora te mladosti, sad divna,
Bit će dronjak podrt bez vrijednosti svake.
Tad, upitan gdje se sve ljepote kriju,
Gdje su ti sva blaga krjepkih dana stala,
Reći, u nutrini upalih očiju,
Sramotna je grižnja i zaludna hvala.
Koliku bi hvalu ljepota ti zbrala
Da možeš odvratit: »Krasno čedo moje
Račun će namirit i pravdat me stara« —
Jamčeć da mu lijepost nasljedstvo je tvoje!
Kad si star, to znači biti snova sazdan,
Vidjet vrelu krv kad ćutiš da je mrazna.

Sonnet 5.

Those hours that with gentle work did frame
The lovely gaze where every eye doth dwell
Will play the tyrants to the very same,
And that unfair which fairly doth excel:
For never-resting time leads summer on
To hideous winter and confounds him there,
Sap checked with frost and lusty leaves quite gone,
Beauty o'er-snowed and bareness every where:
Then were not summer's distillation left
A liquid prisoner pent in walls of glass,
Beauty's effect with beauty were bereft,
Nor it nor no remembrance what it was.
But flowers distilled though they with winter meet,
Leese but their show, their substance still lives sweet.



Sonet 5.

One ure što su s blagim marom tkale
Ljupki zor do kojeg svako oko plovi,
Bit će prema njemu nasilnice jalne
I poružnit ono što krasotom slovi;
Neumorno vrijeme vodi ljeto prema
Grozomornoj zimi da ondje nastrada:
Mraz stinuo sok, već bujna lišća nema,
Ljepota pod snijegom i pustoš svud vlada.
Kad ni jedna ljetna ne ostane kap,
Žitka sužnjica u zidima od stakla,
A s ljepotom otet i ljepote slap —
Ni nje, ni spomena da je išta takla.
Al tiješteno cvijeće, premda zimu sreta,
Gubi samo privid; bit mu vazda cvjeta.

Sonnet 12

When I do count the clock that tells the time,
And see the brave day sunk in hideous night,
When I behold the violet past prime,
And sable curls all silvered o'er with white:
When lofty trees I see barren of leaves,
Which erst from heat did canopy the herd
And summer's green all girded up in sheaves
Borne on the bier with white and bristly beard:
Then of thy beauty do I question make
That thou among the wastes of time must go,
Since sweets and beauties do themselves forsake,
And die as fast as they see others grow,
And nothing 'gainst Time's scythe can make defence
Save breed to brave him, when he takes thee hence.


Sonet 12.

Kad brecaje brojim što kazuju vrijeme,
Videć blistav dan u groznoj tonut noći;
Kad promatram kako ljubica jur vene
I crni se prami srebre u sjedoći;
Kad vidim bez lišća stabla uznosita,
Stadima na žezi doskorašnji osjen,
A sva ljetna zelen na nosila zbita,
Svezana u snoplje, s bijelim krtim osjem;
Tad me o ljepoti tvojoj muče dvojbe
Da ćeš s onim minuti što vrijeme smiče,
Jer se milja i ljepote sami drobe
I mriju čim vide kako drugo niče;
Ništa ne odoli vremenitoj kosi
Već porod, da njoj u grabežu prkosi.

Mladen Lojkić: KONTROLA UMA (Vlastita naklada, Zagreb 2013.)

PROTIV TERORA LAŽI

U trilogiji o zombi vremenu Mladen Lojkić kroz drugu knjigu Kontrola uma (Vlastita naklada, Zagreb 2013.). nastavlja prikaz rastakanja katoličkih vrijednosti, s nizom podataka o paralelnim vjerama i sektama, upregnutim za potrebe ovladavanja svijetom. Tu je uključeno i slamanje katoličke Crkve u Hrvata s ciljem nametanja novog svjetskog poretka i u Hrvatskoj.

Mladen Lojkić u drugoj knjizi nastavlja fascinirati čitatelja iznošenjem mnogobrojnih dokaza iz pomno praćenih društvenih zbivanja. Svoja tumačenja strategije ovladavanja ljudima i njihovim dušama Lojkić temelji iznošenjem podataka iz Protokola sionskih mudraca na samom početku knjige. U poglavlju Kontrola uma izvrsno zaključuje kako nije važno jesu li Protokoli autentični cionistički program, već je bitno da niti jedan segment društva, bio on politički, društveni znastveni, bankarski gospodarstveni ili trgovinski, nije otišao u drugom pravcu od onoga što je predviđeno u Protokolima. Iako su Protokoli objavljeni prije više od sto godina, Lojkić opravdano zaključuje da iza tih naputaka ne stoji pojedinac, već moćna sila koja povijest i budućnost svijeta usmjerava prema tim poučcima. Slijedi cijeli niz podataka kojima autor knjige potkrjepljuje svoje teze o podmetanju problematike, primjerice oko neravnopravnosti homoseksualaca, lezbijki, transseksualaca, ili ukazuje na bujanje i nametanje raznih svjetskih religija u obmani katoličkih vjernika, do konačnog utjecaja raznoraznih svjetskih sekti s ciljem totalnog zombiziranja čovječanstva. U tom raščlanjivanju Lojkić nudi neiscrpan izvor podataka i primjera, pravi je otkrivač onoga što je prosječnom katoličkom vjerniku većim dijelom posve nepoznato ili nedostupno, pod utjecajem sustavnog medijskog zatupljivanja.

Najvažniji dio knjige jest poglavlje Razaranje kršćanske obitelji u kojem autor ukazuje na važnost obitelji kao male države i na kampanje izrugivanja majčinstva, do osjetno razrađenih medijskih metoda koje se svode samo na jedno: razvrgnuti brak pod svaku cijenu! Vrijedno je proučiti poglavlje Sotonistička biblija iz kojeg je bitno upamtiti da je novom svjetskom poretku za cilj u ljude programirati zaključak kako sotona ne postoji te kako je sve dopušteno. Slijedi važno upozorenje autora da nikako nije sve dopušteno i da onima koji su se svjesno odrekli Boga i upregli se u službu sotone nama oprosta, odnosno da se grijeh protiv Duha Svetoga ne može oprostiti! Zatim slijedi poglavlje Obračun s Crkvom u kojem se nastavlja prikaz urote protiv katolika i Crkve u Hrvata. Konačno autor ukazuje da je hrvatska politička i medijska družina obična služba - ustrojena po nalogodavcima izvan Hrvatske. Na kraju, autor knjige spominje i jedan zajednički intervju nekoliko intelektualaca za jedan hrvatski portal iz travnja 2012. godine o uzrocima napada današnje hrvatske vlasti na katoličku crkvu. Uočivši takav završetak knjige pridružiti ću ovom osvrtu neke svoje navode iz tog intervjua: Naime, Stepinac je još davno ukazao na moćnu silu svijeta koja usmjerava zbivanja prema naputcima iz Protokola. U svom dnevniku davnog 30. svibnja 1934. zagrebački je nadbiskup zapisao: Na žalost, i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena družba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepoštenja, zakleti neprijatelj crkve katoličke i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije nitko ne može doći na uplivni položaj. Nije šala uhvatiti se u koštac, a ipak se mora u interesu crkve, naroda hrvatskog... Jer ovo nasilje koje danas vlada, podržava masonerija (Mužić, I.: Masonstvo u Hrvata, Split 2001. str. 295). Na staru godinu 1940. Stepinac je potvrdio svoja razmišljanja: Mi imademo prilike već godinama promatrati organiziranu borbu protiv Crkve katoličke, kako je provodi masonerija i komunizam, i razni drugi pokreti po diktatu svojih vidljivih i nevidljivih šefova (Stepinac, A.: Propovijedi, govori, poruke (1941. – 1946.), Zagreb 1996., str. 5). Naime, smatram kako se Stepinca ne može istovremeno uvažavati i ne uvažavati. Tim više što je uočljivo da su problemi u svezi napada na katoličku Crkvu u prošlosti gotovo isti današnjima. Između Stepinčevog vremena i današnjeg vremena čiji smo svjedoci, nema nekih bitnih razlika u ideološkom gledištu na nepoželjnost utjecaja katoličke Crkve! Cijelo se stoljeće na našim prostorima u napadima na katoličku Crkvu ništa ne mijenja osim metoda tih napada. Nametanje zakona umjetne oplodnje, zakona o legalizaciji pobačaja, pitanje vjeronauka i najnovije tzv. zdravstvenog (pre)odgoja u školama, ugovora s Vatikanom te druge stalne negativne vijesti, posebice o nemoralu katoličkog svećenstva u Hrvatskoj, sredstva su koja se koriste za slamanje moralne uloge katoličke Crkve u hrvatskom narodu. Ta događanja objašnjava jedna rečenica Karola Jozefa Wojtyle, koji je još prije no što je postao papa, kao krakovski kardinal zaključio: Dolazi trenutak velikog sudara između snaga Dobra i snaga Zla, i čudno je i neobično, da to kršćani ne prepoznaju (Damir Borovčak za HKV-portal, 17. travanj 2012.).

Mladen Lojkić u knjizi Kontrola uma raskrinkava to nadiranje snaga Zla. Ispravno zaključuje kako su događaji u Hrvatskoj programirani izvana, od onih mračnih elita koje žele zagospodariti svijetom, a katolici i katolička Crkva im stoje na tom putu kao najveća prepreka. Posebno u zemljama poput Hrvatske, gdje je katolička vjera stoljećima tradicijski ukorijenjena i još uvijek snažno prisutna, iako su katolici u Hrvatskoj zahvaljujući medijskom teroru laži također načeti snagom Zla. Zato bi i ovu knjigu autora Mladena Lojkića katolički vjernik trebao proučiti, kako bi svoju obitelj i svoju djecu mogao ispravno usmjeravati. Samo s detaljnim poznavanjem i tumačenjem istine moguće se suprotstaviti teroru laži, a tome upravo služi knjiga Kontrola uma Mladena Lojkića.

Damir Borovčak, Nedjelja Svete obitelji, 30. prosinca 2012.g.

Imam tog tipa kao Friend na Facebook.