Prije nešto više od dvije godine, u Zabranjenom listu Jurica Pavičić je predložio nekakvu reformu hrvatskog jezika.
Naslov vijesti glasi: Jurica Pavičić predlaže reformu hrvatskog jezika: Ukinite distinkciju između ije i je, te č i ć!
Vijest se još može pronaći pretraživanjem na Googlu, ali je zaključana za sve osim za pretplatnike Zabranjenog.

Po naslovu mi njegova reforma nimalo ne obećava, blago rečeno, ali znatiželja me tjera da pitam - ima li iko pristup Zabranjenom da kopira cijeli članak ili ga možda može kopirati sa nekog drugog foruma ako zna da je negdje bilo rasprave o ovom članku?

Ta je budala samo prepisala poznati prijedlog Ive Škarića:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivo_%C5%A ... zikoslovac)
(blesavi link ne radi jer ) na kraju ne čita, pa upisati u google Ivo Škarić)

https://fonet.ffzg.unizg.hr/skaric/skar ... avopis.pdf

Upoznat sam s ovim prijedlozima Škarića, nekad davno sam čitao to
Mislio sam da je ovaj degenerik Pavičić možda imao još neke ideje, pa me zanimalo, čisto zabave radi.
Mislim da svakako nema ništa od ovako radikalnih prijedloga reforme jezika. Kod nas se u jeziku koplja lome oko najsitnijih tričarija, dogovor oko većih promjena se zasad čini nemoguć.

Pavičić je jezično nepismen, osim što je gnoj. On, možda, ima i još kakve "ideje", no to je blesavo koliko i njegove ocjene bilo čeg i antihrvatsko. Nii mogu čitati njegova umovanja (nisam predplaćen), a i ono malo što sam vidio bilo je dosta da uvidim o kakvoj se budaletini i opskurantu radi.

U JL ima još takvih, zapravo svi su takvi.

Jedine realne promjene mi izgledaju slične onima koje je Ivšić dao 1942.

1. ostaviti -d u prefiksima nad-, pod-, pred-, od- (nadkriliti, podkraj, predpotopni, odpisati), kao i u deklinaciji- redak/redka

2. ostaviti č u nekoliko riječi- predočba, naručba, svjedočba

Ovo oko č i ć, te je nije podkrijepljeno istraživanjima i besmislica je.

Jezično osjetljiviji već tako pišu, npr. prevoditelj Danijel Bučan.

To su ok prijedlozi, ali sve su mi to sitnice. Podržavam i to, ali volio bih vidjeti neke hrabrije ideje koje nisu samo neki pokušaj vraćanja korijenskog pravopisa ili općenito recikliranje starih ideja. Već nešto novo, neopterećeno prošlošću i odnosom hrvatskog i srpskog jezika.

Naravno, lako je to reći, no nemam ni sam nekih ideja. Uz to sam potpuni laik kad je jezik u pitanju i ne znam puno o jezikoslovlju.
Moja amaterska ideja je pisanje infinitiva bez 'i' na kraju jer tako izgovara ogromna većina stanovništva. Kako na to gleda struka, pojma nemam.

Da se vratimo na glagoljicu?

Ne ide.

Da idemo na digrame po Maretiću?

Ucsenik Dxafer ide oko dxamije s chupom na glavi i szibom u ruci te zxemlyom kruha i vicse: Allah, allah

Ne ide.

Najbolje ovo Ivšića, bez ob- (obstanak,..) jer je opći progutalo, a ob- nigdje ni ne postoji nao samostalno.

https://hrcak.srce.hr/file/302068

Kakvo vraćanje, nije me uopće briga kako se prije pisalo. Gledam kako se govori i što je najlogičnije. Pusti ti jezikoslovnu 'znanost'. Pusta filozofija, a na kraju cijeli jezik prilagođen govornom jeziku. Osim u ovakvim stvarima kakav je infinitiv.
Cijela nacija izgovara infinitiv bez i, a mi forsiramo preko televizija neki usiljeni standard u kojem se to izgovara. Treba legalizirat stanje na terenu, a to je da se infinitiv izgovara bez i. Neka se i piše i ako stručnjaci hoće, boli me džon. Ali neka se u ispravni govor dopusti izgovaranje bez i. I Francuzi imaju neke nastavke koji se ne izgovaraju.

Zašto ne bi išla glagoljica?

Ne kažem sada kada su već ta romantična razdoblja prošla, ali ako su Izraelci obnovili hebrejski kao govorni jezik, mogli smo i mi svašta uz malo volje...

Netočno, a osim toga taj supin imamo. Cijela hrvatska pisana kultura preko 500 godina ima infinitiv na -ti, a sad da to mijenjamo zbog nekog dijela koji drugaije govore?

https://hr.wikipedia.org/wiki/Supin#Sup ... kom_jeziku

Smiješno.

Oni su imali liturgijski na hebrejskom pismu i bez Izraela i nacista, na hebrejskom je pisana književnost u 16. i 18. st. (memorari, poezija, filozofija), a u obredima svi uče pismo i elementarni henrejski u liturgiji.Jidiš je germanski jezik na hebrejskom pismu.
I to svugdje gdje jesu.

Židove veže hebrejsko pismo i jezik 2000 godina svugdje gdje jesu- u Veneciji, Turskoj, Bosnni, Americi, Argentini, Kurdistanu...

Posve neusporedivo.

Šta je netočno, da 90 posto nacije izgovara infinitiv bez i?
Da neko u mom okruženju, a okruženje je iz cijele Hrvatske, počne izgovarat infinitiv sa i, rugali bi mu se, postao bi predmet sprdačine.

Pošto sam znao da se kod nas vodi računa o tradiciji, pa makar se radilo o jednom slovu, napisao sam da me ne zanima kako će se pisati. Neka se piše kao zadnjih 500 godina, ali da se legalizira izgovor bez i. Tradicije izgovaranje infinitiva na i vjerojatno i nema. Bar ja nisam to primijetio ni kod starih ni kod mladih. Samo usiljene voditelje po televiziji.

Dakle, ne radi se o promjeni pravopisa nego govora (ne narodnog, nego standardnog pravogovora). Glupo je da veliki stručnjaci i glavni mediji uče narod kako će govoriti. Iz mog iskustva, kad na nekim sastancima ljudi iz cijele Hrvatske govore što bliže standardu, čak ni tada ne izgovaraju infinitiv sa i. Jednostavno je naš jezik takav, a jezikoslovci nam nameću nešto što nam je neprirodno

E, pazi.
Standardni jezik je jezik više razine izražavanja.
Ta ne ćemo jezik kojim se učeni judi služe ravnat po najnepismenijiman!

Kako ozbiljno bis doživia sudski dokument pisan krnjin infinitivon?

"Svi tako govoridu" nije argument.
"Svi" je uvik samo jezik jedne ograničene zajednice.

HRT je jako dobar pokazatelj. Hrvatska televizija ne govori svehrvatskin standardon, nego novozagrebačkin. Naglasci, futuri,... Užas.
Po njima Hrvatska ka' da ne postoji južno od Kupe.

Ne znam, no u mom okruženju jedino polupisimeni govore infinitiv bez- ti.

Tvoje okruženje je onda balon u kojem se sličan sličnome raduje. Nije realna slika.

@Sokolić
Sasvim normalno bi doživljava dokument s 'krnjim' infinitivom, to je stvar norme. Brzo bi se navikli i brzo bi čudno bilo da nije tako.
Ali napisao sam da nemam ništa protiv da se piše kako se i sad piše, a da se legalizira izgovor većine naroda. Ovo je treći put da ponavljam. O pravogovoru se radi

Poslušati intervju, pa da čujemo koliko se puta infinitiv izgovara ovako li onako.

Radko Mladič i Vuk Dražkovič bi rekli: "Daleko vam lepa kuča".

Opet se potvrđuje priča da je lik Brke iz filma Tko To Tamo Peva zapravo Hrvat jer "Mora netko da se brine o bogatstvu jezika".

Nikad mi neće biti jasno jeli to namerno ili prosto nepismenost kad se meša č i ć u pisanim prilikama koje po tvorbi su nemoguće tipa "kuča".
Ja kontam da u Hrvatskoj(kao i negde i u Srbiji) kod nekih ljudi u govornom aparatu i prosto fizički nisu predodređeni da izgovaraju č i ć čisto i odvojeno nego to zvuči nekako drugačije , ali da nisu u stanju pismeni ljudi to odvojiti je zaista misterija.

Pavičić je idiot.

Ali Škarićevi prijedlozi nisu loši.

a) dž kao slovo je uopće nepotrebno.
Logičnije je pisati č (kao Česi), a u tuđicama ga zamijeniti sa đ.
Originalan prijedlog Iliraca je bio ǵ, što je više ostavština romanskih jezika (meko g u talijanskom se čita kao dž, ili međuglas, u španjolskom kao h, u francuskom i portugalskom kao ž), ali je bio neko vrijeme i bio praksa u hrvatskom primorju.
G'ibboni, ǵungla i slično...
U tuđicama je većinom ta kombinacija, meko g glas, ali je stvar što se u hrvatskom većinom ǵ i đ spajaju u međuglas.
Srednjoeuropska je praksa taj glas napisati kao neku kombinaciju d i ž, u mađarskom je dzs, u poljskom dż (njima je ž ż), a u ostalim slavenskim jezicima kao kombinaciju d i ž, koja se ne smatra posebnim slovom.
Jedino je srpski preuzeo stari rumunjski znak za dž iz ćirilice. Rumunjska latinica ga mijenja s g (ispred i i e), a moldavski koji je upotrebljavan u SSSRu je uzeo ž s kvačicom ӂ....

No to se nas ne bi trebalo ticati, dž imamo u nekim turcizmima, općenito u tuđicama, riječ je o najmanje upotrebljavanom glasu u hrvatkom.
Prije Turaka ga nije ni bilo.
Kada je gajica trebala biti pismo za sve slavene od Rusa do Makedonaca, onda je imalo smisla da imamo dž. Tu bi čak i ǵ imalo povijesno više smisla, ali...
Jednaǵba, uǵbenik, svjedoǵba...
Ima više smisla jednačba, učbenik, svjedočba...

b) objedinjavanje ije i je isto ima smisla.
U hrvatskom ne postoji razlika između dugih i kratkih samoglasnika, jedino se bilježi oko ovog dvoglasa i to ne po govornom primjeru.
Npr. rječnik se piše sa je, a ne sa ije.
Eventualno bi se moglo pisati sa ie, samo je tu onda (potpuno nepravedna) zamjerka što se tako pisalo za NDH.

c) što se tiče č i ć, tu razlika ima čak i nekog smisla, iako je u govornom smislu dobrim djelom nestala.
Ć nastaje iz t+j, ima ga u nekim turcizmima (negdje ide i nastanak iz k+j).
Slovo kojim se bilježi bi trealo biti umekšano c, kao u poljskom.
Taj izgovor je zabilježen u nekim hrvatskim dijalektima, i kao takav uzet za standard, ali to je na klimavim nogama.
Razlikovnih parova je tu jako malo (spavaćica i spavačica, odjevni predmet i osoba su najpoznatiji par), komotno bi se moglo svesti na jedno slovo, kao što je u dobrom djelu izgovora već napravljeno.

d) Škarić bi u nekim primjerima (policija, kemija) izbrisao i intervokalno j, pa bi bilo (policia i kemia), što mi se isto čini ok rješenjem, to je pravilo koje se već koristi u -io skupovima, a ako bi se -ije (ali i je) zamjenilo s -ie, tu bi isto bila ta priča.

e) Škarić ima (odnosno imao je) neke stvari koje nemaju smisla, primjerice ukidanje jednog od kratkih naglasaka.

f) Škarić se zalagao i za uvođenje samoglasnog r, što ima smisla, ali onda bi bilo Hṛvatska. Imali vi riba ribi gṛize rep. Neko rješenje za schwa ili samoglasno r bi bilo dobro.

g) meni se čini da bi bilo zgodno uvesti i ļ i ň. (u originalu se pričalo o ń).

Jednostavno, hrvatski je previše pun generičkih rješenja za sve slavene (tipa dž), koje bi onda bilo dobro lokalizirati, pojednostaviti.

Slovenski ima;
a, b, c, č, d, e, f, g, h, i, j, k, l, m, n, o, p, r, s, š, t, u, v, z, ž
Hrvatski bi imao;
a, b, c, č, d, đ, e, f, g, h, i, j, k, l, ļ, m, n, ň, o, p, r, s, š, t, u, v, z, ž
Srpski bi imao;
a, b, c, č, ć, d, dž, đ, e, f, g, h, i, j, k, l, lj, m, n, nj, o, p, r, s, š, t, u, v, z, ž
Crnogorski bi imao;
a, b, c, č, ć, d, dž, đ, e, f, g, h, i, j, k, l, lj, m, n, nj, o, p, r, s, š, ś, t, u, v, z, ž, ź

Bugarski, makedonski, ruski, bjeloruski i ukrajinski nemaju latiničku verziju, iako po novom često koriste englesku grafiju.

Poljski ima;
a, ą, b, c, ć, d, e, ę, f, g, h, i, j, k, l, ł, m, n, ń, o, ó, p, r, s, ś, t, u, w, y, z, ź, ż
Ima ova dva nazala (s repom), tamno ł, koje nije l, te zatvoreno ó koje se obično izgovara kao u (kao i ł).
Većinu ostalih ć, ś, ź, dź (naše đ) piše ovako, a č i š piše kao cz i sz, dok za zz ima poseban znak ż, pa onda dž piše kao dż. Ž im se nekad piše i kao rz.
W im je zapis za naše v, zato nije posebno podebljano. A imaju i y.

Češki ima;
a, á, b, c, č, d, ď, e, é, ě, f, g, h, ch, i, í, j, k, l, m, n, ň, o, ó, p, r, ř, s, š, t, ť, u, ú, ů, v, y, ý, z, ž

Oni za razliku od nas označavaju dužinu samoglasnika á, é, ó, í, ú, ý su dugi.
Y im je jednaki glas kao i i (no razlika je očuvana u istočnim, moravskim govorima), ali kombinacije dy, ty su im ti, di, dok su di i ti u izgovoru ďi i ťi.
Njihovi ď i ť su naši (čakavski) d' i t', ne standardni đ i ć.
Slovo ů im je dugo u, slično kao u poljskom.
Slovo ě im je jat, koji je prešao u e ili je.
Slovo ř im je očuvano rž (u poljskom je prešlo u ž).

Slovački ima;
a, á, ä, b, c, č, d, ď, dz, dž, e, é, f, g, h, ch, i, í, j, k, l, ĺ, ľ, m, n, ň, o, ó, ô, p, r, ŕ, s, š, t, ť, u, ú, v, y, ý, z, ž

Ä im je dodatni samoglasnik, ch je naše "duboko h", l i r su označeni sa crticom kad su dugi (ĺ,ŕ) , a imaju i lj (ľ), dok im je ô dvoglas sličan poljskom ó i češkom ů.

I to je to.
Ako slovenski nema ć i đ, hrvatski bi se riješio ć.
Slovenski nema dž, hrvatski bi ga ukinuo.
Slovenski nema lj i nj, no hrvatski bi za njih uveo posebna slova.

Većini Hrvata su č i ć isti glas.
Međuglas.
Ali nauči se pisati kako treba, to nije problem.

Nema tu puno veze s govornim aparatom ili fizikom. Ali napominjem da sam teški laik po pitanju jezika, tako da su ovo sve amaterska zapažanja.

U nekim narječjima npr. kajkavskima, glasovi 'mekih' ć i đ ne postoje, kao i u slovenskom jeziku. Ti ljudi su jednostavno navikli izgovarati te glasove kako ih slušaju cijeli život.

Druga stvar su recimo urbani govori. Npr. U zaleđu Splita štokavski ikavci razlikuju č i ć u govoru perfektno, s tim da je č dosta 'tvrdo'. Otočki čakavci također perfektno razlikuju č i ć, s tim da je njihovo č puno blaže, a ć je skroz prigrušeno - skoro zvuči ko tj.
E sad, kad su se svi ti ljudi izmiješali sa 'fetivim' Splićanima čakavcima, nastao je miks u kojem imaš svačega. Djeca tih ljudi govore nekim drugačijim govorim od svojih roditelja, a taj miks je urbani govor Splita. Neki ljudi razlikuju u govoru č i ć, mada razlika nije velika kao kod ovih doseljenika, a neki oba glasa izgovaraju negdje između (ali bliže ć).
Splitski govor se stalno mijenja pod utjecajem doseljenika, tako da se ne zna kako će izgledati za npr. 50 godina.

E sad, zašto obrazovani ljudi ne mogu to razlikovat... Pa nemaju neku ni želju ni potrebu, svi ih razumiju i oni govore kako su navikli. Vjerojatno nije ni lako govoriti kako nisi naučio, treba stalno razmišljati o tome.. imaju i pravo da se ne zamaraju time, jezik je živ organizam i služi za komunikaciju. Njima obavlja funkciju kao i svima drugima, to što je tebi to neobično za čut, jbg.

Ovi bi išli u manjak.

A zašto ne bismo išli u višak, tako da imamo podpunu simetriju, kao što je htio Budmani.
Ind abismi imali 4 savršena para

c
č
ć

z
ž
ź

s
š
ś

dz (jedzero, dzora,..)
dž
đ

Ma nikakva reforma. Jedino pismo zamjenit. Okupatorsku latinicu sa hrvatskom glagoljicom

Jer je to sveslavenska ideja, a mi više ne želimo okupljati sve Slavene do Vladivostoka.

Takav sustav imaju poljaci, a i crnogorci su pokušali (dz im nije prošlo).

Pogledaj Litavce;


Inače taj sustav od 12 je dosta nestabilan.

Zato se i krati na
s, z, š, ž
c, -, č, đ

Što će ti dz/dc?
Kao glas postoji, ali nije fonem, nema razlikovnu vrijednost.

Glagoljici fali pola sadašnjih glasova.

Ili bi vraćao šć (odnosno ść )

Opičeni ste svi haha. Koja glagoljica i nova slova, sve je to preradikalno. Uhvatili se Škarića pored mene stručnjaka. Infinitiv bez i, kažem vam, tako narod hoće.

Kad sam rekao govorni aparat nisam mislio na genetiku nego na određeno podneblje gde su ljudi kroz svoj MATERNJI jezik naučili izgovarati glasove pa im se prosto grkljan i jezik(organ) prirodno spontano namesti za ono šta čuju.
Maternji/materinski jezik se zove sa razlogom tako pogotovo u lokalnom smislu jer su majke učile decu govoriti svojim primerom pogotovo tepanjem , pa je zato došlo do različitih izgovora različitih glasova u svim narodima i svim dijalektima evropskih jezika.
Kad sam bio mlad i kad sam prvi put čuo i da u primorskoj Hrvatskoj postoji Šojićevski izgovor ć(tj) umro sam od smeha jer sam bio siguran da je to posebnost tog dela južne Srbije , ali eto nije.

Jezik jeste žii i mora biti spontan , a što se tiče pravopisa pogotovo fonetike i korenštine tu treba biti takođe fleksibilan ali ne do krajnjih granica.
Na primer kod Hrvata(nacionalista) se može primetiti kontradiktornostt u smislu da u jednoj rečenici se drže korijenskog pravopisa tipa "predočba" , a odmah zatim bez problema napiše "kuča" tj.onako kako čuje i kako izgovara prirodno fonetski.