Imota je napisao/la:
Pretjerivaš, nikad kod svoje babe u okolici Ljubuškog nisan čuo neke silne talijanizme/latinizme (realno više je latinizama zapravo nego talijanizama). Recimo već priko brda u Vrgorcu su puno češći.
Količina turcizama u govoru se baš primjeti kad se prođe granica. S tim da pričamo o starijim ljudima, turcizmi su kod novijih generacija jako nestali. Kako u zagori tako i u hercegovini.
Ne pretjeravan, jopet ti govorin, baba mi je 34 godišće, valjda bogati bolje znaden kako ona priča nego ti. I jopet ti govorin, imaš dosolvno znanstveno obrađenu studiju di se točno gledadu posuđenice u Ljubuškon kraju i doslovno je moreš skinit sa interneta i sam pročitat.
U Vrgorcu su normalno češći, ali nisu baš u toliko količini. Moja baba tvrdi da se kod nas za reckasti nož za jilo govorilo požata, a da se u Otrićin Seocin kod Vrgorca govorilo turperin.
Ja osobno
ne moren vami pokazat svaki slučaj, ali jopet, govorin van, tako je kako kažen. Tili vi to virovat ili ne.
A evo za primer različitosti meju samin gradovin, kod nas se veli ćikara, a u Grudan se veli cikara, dok se u Dubrovniku npr. veli kikara.
Isto tako, nikad nisan reka da turcizmi nisu postojali, ne znan odakle vi vadite tu tezu koja nije nigdi napisana, ali objektivna istina je da je dosta turcizama zaminilo romanizme (npr. čašaf je zaminija lancun).
Da citiran uvod u studiji:
Osamdesetih je godina prošloga stoljeća auktor ovih
redaka napravio malu jezičnu anketu, uglavnom za zapadni dio Ljubuškoga,
gdje je bilježio romanizme, turcizme i germanizme. Ispitanici su bili ljudi starije
životne dobi, rođeni uglavnom između 1920. i 1930., danas rijetki među
živima.21 Usporedivši leksik iz navedene ankete s onim u Ričniku, utvrdili smo
priličan broj osobitosti i razlika. Ljubuški korpus podijelili smo u dvije skupine,
s navedenim referentnim mjestom (pokrata), s napomenom da nismo svugdje
označili naglasak, osim u određenim slučajevima.