pa nije bas tako da te ornamente osim nekoliko starih zena danas niko ne nosi :)
obrati paznju na moj stomak

Tetovaže na bakama



Tea Turalija istražuje značaj tetovaža u starijih naraštaja

Tetoviranjem križa djevojku se nastojalo 'sačuvati' i stvoriti odbojnosti prema njezinu tijelu kod Turaka

Tradicionalne tetovaže koje su krasile, a i danas krase ruke baka, prabaka i majki, dio su kulturne baštine Hrvata BiH kojim se djevojka s Kupreške visoravni Tea Turalija intenzivno bavi već nekoliko godina.

Različiti motivi

Motivi tih tetovaža različiti su, iako su križevi najčešći i imaju posebnu simboliku i priču. Ovaj stari običaj Tea nastoji putem društvene mreže Facebook približiti mlađim naraštajima, koji su skloni tetoviranju, no, to su najčešće simboli i znakovi nekih drugih kultura (indijanska, kineska, japanska...) ili slike iz životinjskog i biljnog svijeta. U tom cilju dio podataka do kojih je došla putujući diljem BiH, razgovore i fotografije žena koje su bile tetovirane, objavljuje na spomenutoj društvenoj mreži. Priča je došla i do nas. Tea je zapravo odrastala pored žena koje su bile tetovirane, tako da je to za nju bilo, uvjetno rečeno, normalno, nešto što se podrazumijeva samo po sebi. Za vrijeme studija u Zadru prijatelji su pričali o tetoviranju, a ona je lakonski na to dodala kako se kod njih na Kupresu tetoviraju i babe. Da bi im to zorno pokazala fotografirala je ruke svojih bližnjih, a pričala im je i o tetovažama svoje bake i prabake. Po njihovu iznenađenju shvatila da je to posebnost bh. prostora, što je pobudilo njeno zanimanje za ovaj običaj.

Slobodno vrijeme Tea je posvetila tradiciji tetoviranja, a dodatno ju je u tome ohrabrio slučajni razgovor s jednom bakom u autobusu na čijim je rukama zamijetila 5-6 tetovaža koje su nastale 1946. godine.

Bakina priča

Ispričala joj je svoju priču, koju Tea u prvi mah nije zapisala. Nakon godinu dana posjetila ju je, fotografirala, zapisala priču i to je bilo to, Tada je zacrtala sebi cilj, kaže i dodaje: „Htjela sam da mladi danas prepoznaju koje je značenje tetoviranja u našem narodu, da te simbole ne zaborave i ako će se već tetovirati da to bude nešto što je pripadalo njegovu narodu preko 2000 godina.“ I onda je počela surfati po internetu, tražila je sve što je vezano uz tetoviranje, ima li igdje objavljenih slika, napravila grupu, a onda je pozvala mlade diljem BiH da joj fotografiraju svoje bake, djedove, rođake, da bi se što više priča i slika sačuvalo za budućnost. Danas Tea vodi tri grupe na Facebooku, zovu se „Tradicionalno tetoviranje Hrvata“, jedna je i na engleskom, i ima ukupno oko 3.000 članova. Samo u svom rodnom Kupresu Tea je popisala oko 50 ljudi s tetovažama, uglavnom su to žene, rjeđe muškarci, i u narodu je tetoviranje poznato pod nazivom 'sicanje'.

„Na ovim prostorima malo tko zna da običaj tetoviranja seže još od Ilira. Na području Bosne u grobovima su pronađene iglice korištene za tetoviranje. Za vrijeme Osmanlija tetoviranje je sve učestalije, a cilj je bio zaštititi katoličku djecu od otmice i prisilnog Muslimani. A zašto tetovaža na ženama? Naime, u tursko doba na begov zahtjev djevojke su morale svoju prvu bračnu noć provesti s njim, tako da se tetoviranjem križa djevojke nastojalo 'sačuvati' i stvoriti neku vrstu odbojnosti prema njenom tijelu,“ priča nam Tea. Turci su otišli 1878., ali se tetoviranje nastavilo sve do 1970-ih. Danas su to stariji ljudi, posljednja generacija koja je tetovirana na tradicionalan način.

| VL | HB.org |

Zaboravljamo tetovaže koje su krasile ruke naših majki i baka


Djevojka s Kupresa koja je postala poznata po svojoj ljubavi prema kulturnoj i povijesnoj baštini Hrvata u BiH.

“Najviše me zanimaju tradicionalne tetovaže koje su krasile ruke naših majki i baka, pa nastojim taj drevni običaj približiti mladim naraštajim”.

“Prikupljam i fotografiram podatke o tradicionalnom tetoviranju žena putujući Bosnom i Hercegovinom i to objavljujem na stranicama društvenih mreža”, kazala je Tea Turalija i dodavši kako danas mladi ukrašavaju svoja tijela u skladu s tadicijom Indijanaca, Indijaca, Kineza i dr., a gotovo i ne znaju za tradiciju tetoviranja u vlastitom narodu.

“Malo se zna o tom drevnom običaju koji seže sve do Ilira. Tetoviranje u to doba izvodilo se majčinim mlijekom, medom i ugljenom. Danas, taj je običaj na izumiranju, pa sam ga odlučila zabilježiti i sačuvati od zaborava”, kazala je Tea Turajlija.

http://www.livno-online.com/zupanija/22 ... jki-i-baka

svaka cast na temi da se sjetimo kako je to bilo i kako bi trebalo biti

da sam prije petnaestak godina kad sam se tetovirao znao za ove stvari
i da je bilo ovakvih tema koje ti podizu samosvijest i ukazuju na povijest tvoga naroda
sigurno bih stavio takvu tetovazu da se odmah zna tko si i sto si

ja sam dalmatinac nebitno

i sve nase zene i cure bi trebale stavljati takve tetovaze a ne tko zna kakvo lisce i
grane,dupine i gluposti

Upravo to. Uvesti tradicionalnu motiviku u komercijalne tatoo shopove.
I kandidirati za listu nematerijalne baštine.
Preporod.

naletjeh na ovo i svidjelo mi se pravo. o rami, divi grabovčevoj i tetoviranju

http://www.tetoviranicovjek.bloger.hr/p ... 44833.aspx

Veoma interesantna tradicija. Koliko sam mogla da shvatim ova tradicija je bila vise zastupljena medju zenama. Iz prilozenih razloga.

Medjutim, moj pokojni djed je imao na jednoj ruci istetovirano sunce, a na drugoj kriz. Rodjen je 1935, u Bosni.

Samo u kasnijoj dobi odnosno u novije vrijeme jer su žene duže očuvale tradiciju, međutim u davnija vremena jednako su se tetovirali i muški i ženski